REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj Kž-206/2026-8.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Vedrana Pavelića, kao predsjednika vijeća, Mile Solde kao suca izvjestitelja i Silvije Sajfert kao člana vijeća, uz sudjelovanje Biljane Boček, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika HĆ zbog kaznenog djela iz članka 118. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona (NN 125/11., 144/12, 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. 126/19., 84/21. ,114/22., 114/23. i 36/24 dalje KZ/11.) i dr., odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj po branitelju odvjetniku Ivanu Kobašu protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj K-441/2026-17 od 13. travnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 16. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba okrivljenika HĆ kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu proglašen je krivim okrivljenik HĆ, da je počinio kazneno djelo teška tjelesna ozljeda iz članka 118. stavak 1. i 2. KZ/11. i prijetnje iz članka 139. stavak 2. i 3. KZ/11. sve u svezi članka 51. KZ/11.

2. Za kazneno djelo teške tjelesne ozljede okrivljeniku je utvrđena kazna zatvora u trajanju od tri godine, a za kazneno djelo utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci, pa je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri godine i jedan mjesec.

3. Na temelju članka 54. KZ/11. optuženom se u kaznu zatvora na koju je osuđen ima uračunati vrijeme lišenja slobode i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 26. ožujka 2025. pa nadalje, s time da najdulje može trajati do pravomoćnosti presude, a nakon pravomoćnosti presude do pravomoćnosti rješenja o upućivanju na izdržavanje kazne zatvora, ali ne dulje od rokova iz članka 133. ZKP/08.

4. Na temelju članka 68. KZ/11. optuženom se izriče sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja, s time da ista može trajati do prestanka razloga zbog kojih je izrečena, a najdulje do prestanka izvršenja kazne zatvora.

5. Na temelju članka 69. KZ/11. optuženom se izriče sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu koja može trajati do prestanka razloga zbog kojih je izrečena, a najdulje do prestanka izvršenja kazne zatvora.

6. Na temelju članka 148. stavka 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 3 126/19, 80/22, 36/24., 72/25. i 13/26. - dalje u tekstu: ZKP/08.) optuženi se oslobađa u cijelosti plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP/08. te nužnih izdataka i nagrade postavljenog branitelja po službenoj dužnosti.

7. Protiv prvostupanjske presude žali se okrivljenik HĆ po branitelju odvjetniku Ivanu Kobašu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni s prijedlogom da drugostupanjski sud prihvati njegovu žalbu.

7. 1. Okrivljenik je u žalbi po branitelju zahtijevao da on i njegov branitelj budu obaviješteni o održavanju sjednice drugostupanjskog vijeća, pa je drugostupanjski sud o održavanju sjednice obavijestio okrivljenika, koji se nalazi u istražnom zatvoru u Zatvoru u Zagrebu, njegovog branitelja, odvjetnika Ivana Kobaša, te ŽDO u Slavonskom Brodu. Na sjednicu drugostupanjskog vijeća pristupio je branitelj okrivljenika odvjetnik Ivan Kobaš, a okrivljenik je sjednici prisustvovao putem audio- video veze iz Zatvora u Zagrebu, dok ŽDO u Slavonskom Brodu, iako uredno obaviješten na sjednicu nije pristupio, pa je sjednica održana bez njegovog prisustva.

7. 2. Na sjednici drugostupanjskog vijeća branitelj okrivljenika je iznio njegovu žalbu u njenim najvažnijim dijelovima, te predložio da drugostupanjski sud prihvati njegovu žalbu i preinači prvostupanjsku presudu u smislu žalbenih navoda, a okrivljenik se u cijelosti pridružio navodima svoga branitelja.

8. Odgovor na žalbu nije podnesen.

9. Žalba okrivljenika nije osnovana.

O žalbi okrivljenika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka

10. Okrivljenik se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 navodeći da prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude nije iznio razloge i ne obrazlaže svoj zaključak o tome da je dokazano da je okrivljenik počinio kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 3. KZ/11. Ovi žalbeni navodi okrivljenika nisu osnovani jer je prvostupanjski sud u točki 18. obrazloženja pobijane presude iznio svoj zaključak o činjeničnom stanju u kojem navodi da je utvrdio kako je optuženi na način opisan u izreci pobijane presude ostvario sva objektivna obilježja kaznenog djela teške tjelesne ozljede i prijetnje, a u točki 19. dodao da je okrivljenik ostvario i subjektivna obilježja tih kaznenih djela. Prije toga u točki 14. obrazloženja pobijane presude prvostupanjski sud je konstatirao da je prihvatio vjerodostojnim, istinitim i uvjerljivim iskaz žrtve RĆ, te obrazložio zbog čega taj iskaz smatra vjerodostojnim, a kako je RĆ, između ostalog, u svom iskazu svjedočila da joj je okrivljenik u više navrata prijetio da će ju ubiti, razvidno je da je prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude iznio i svoju analizu provedenih dokaza i obrazložio na temelju čega je utvrdio da je okrivljenik počinio i kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 3. KZ/11. Stoga se pobijana presuda može ispitati i u pogledu kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 3. KZ/11 pa prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 kako to u žalbi tvrdi okrivljenik.

10. 1. Neosnovan je žalbeni navod okrivljenika u kojem tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP/08 time što je na raspravi, koja je prethodila donošenju prvostupanjske presude, pročitao pisani nalazi i mišljenje sudskog vještaka, dr. Pere Bubala, od 31. svibnja 2025. bez suglasnosti stranaka. Okrivljenik po branitelju u žalbi tvrdi da je naprijed navedenim čitanjem pisanog nalaza i mišljenja bez suglasnosti stranaka prvostupanjski sud postupio protivno odredbi članka 431. ZKP/08, a što je utjecalo na presudu. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda čitanjem gore navedenog pisanog nalaza i mišljenja na raspravi na kojoj je kao vještak bio pozvan, te neposredno od strane suda i stranaka ispitivan i sam medicinski vještak dr. Pero Bubalo, nije postupljeno protivno odredbi članka 431. ZKP/08, odnosno, za čitanje pisanog nalaza i mišljenja vještaka koji se nalazi na raspravi na kojoj se nalaz čita nije potrebna suglasnost stranaka. Ona je u smislu citiranog članka potrebna samo u slučaju kada vještak uopće nije niti pozvan na raspravu, što u ovom konkretnom predmetu nije bio slučaj.

10. 2. Nije povrijeđeno načelo ravnopravnosti stranaka, načelo jednakosti oružja i načelo neposredne ocjene dokaza, pa stoga nije počinjena niti bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju ukazuje okrivljenik u žalbi time što je prvostupanjski sud za medicinsko vještačenje na raspravi odredio vještaka dr. Peru Bubala, kojega je tijekom istrage izabrao, te vještačenje po njemu naložio, državni odvjetnik. Ne radi se o povredi načela ravnopravnosti stranaka jer je medicinski vještak na raspravi neposredno ispitan, kako od strane suda, tako i od strane državnog odvjetnika, odnosno okrivljenika i njegovog branitelja. Na taj način je okrivljeniku i njegovom branitelju dana mogućnost da neposredno ispituje medicinskog vještaka na sve okolnosti za koje smatra da su bitne za pravilno utvrđenje činjeničnog stanja, te mu je omogućeno i da stavlja primjedbe na nalaz vještaka, kao i da predloži dodatno ili čak novo vještačenje po drugom vještaku medicinske struke.

10. 3. Suprotno žalbenim navodima okrivljenika prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP/08 time što žrtvi RĆ tijekom cijelog kaznenog postupka nije omogućeno korištenje prava blagodati nesvjedočenja. U pogledu ovih žalbenih navoda ovaj drugostupanjski sud ukazuje na činjenicu da se sama RĆ na zapisnik od rasprave od 30. rujna 2025., te i kasnije na raspravi koja je prethodila donošenju pobijane presude, prilikom davanja osobnih podatka, izjasnila da je bivša izvanbračna supruga okrivljenika, te je time otklonila svaku sumnju o tome da bi bila u izvanbračnoj zajednici s okrivljenikom i imala pravo nesvjedočenja.

10. 4. Neosnovan je žalbeni navod okrivljenika da je prvostupanjski sud odbijanjem dokaznog prijedloga da se u svojstvu svjedoka ispita policijska službenica LĆ počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka. Odbijanjem ovog dokaznog prijedlog prvostupanjski sud nije postupio protivno odredbama ZKP/08 da bi time bila počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP/08, a koja povreda bi imala utjecaj na presudu. Naime, u pravu je prvostupanjski sud kada je odbio ovaj dokazni prijedlog s obrazloženjem da se policijski službenici, pa tako i predložena LĆ, ne smiju na raspravi ispitivati o onome što su od građana, pa makar se radilo i o žrtvi, saznali u obavijesnom razgovoru. Zbog toga je bio u pravu prvostupanjski sud kada je odbio navedeni dokazni prijedlog, a žalbeni navodi okrivljenika u kojima tvrdi da se policijskog službenika može ispitivati o sadržaju obavijesnog razgovora su potpuno neosnovani.

10. 5. Zbog svega naprijed navedenog nije osnovana žalba okrivljenika iz žalbenog razloga bitna povreda odredaba kaznenog postupka.

O žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

11. U žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja okrivljenik osporava utvrđenja prvostupanjskog suda da je postupao s namjerom da okrivljenoj nanese tešku tjelesnu ozljedu. U tom pravcu okrivljenik u žalbi tvrdi da kritične zgode kada je reagirao obrambeno udarcem nogom u trbuh oštećene, nije ni znao da se radi o njegovoj izvanbračnoj supruzi RĆ, jer je mislio da je u natkrivenom prostoru za odlaganje trgovačkih kolica u kojem se smjestio i zaspao, bio napadnut od strane njemu nepoznatih osoba, te je nogom reagirao instinktivno misleći da je napadnut od strane huligana. Osim naprijed navedenog okrivljenik osporava utvrđenje prvostupanjskog suda da je tjelesna ozljeda oštećene žrtve RĆ nanesena udarcem nogama, već tvrdi da je do loma tri rebra kod oštećene došlo sekundarnim udarom oštećene o rukohvat kolica, a što se ne može pripisati njegovoj namjeri jer u prvom redu nije niti znao da se radi o oštećenoj, njegovoj izvanbračnoj supruzi, te da nije ni imao svijest o tome da će osoba koju je nogama odgurnuo, rebrima udariti o kolica, te da će joj nastati tjelesna ozljeda. U tom pravcu okrivljenik po branitelju osporava utvrđenje prvostupanjskog suda da je oštećena udarena u predjelu prsnog koša, već tvrdi da je oštećena udarena u predjelu trbuha, kako je i sama u više navrata iskazala, te se pri tom poziva i na nalaz i mišljenje medicinskog vještaka koji je po njemu na dodatna pitanja dozvolio mogućnost da je do puknuća tri rebra došlo udarcem u rukohvate kolica.

11. 1. Po ocjeni ovog drugostupanjskog vijeća žalbeni navodi okrivljenika kojima osporava utvrđenje činjeničnog stanja po prvostupanjskom sudu nisu osnovani. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je okrivljenik kritične zgode u noći sa 25. na 26. ožujka verbalno i fizički napadao žrtvu RĆ, a kojom je tada bio u izvanbračnoj zajednici i to najprije na adresi [adresa] u [adresa], u stanu u kojem su zajedno živjeli, a potom na parkingu trgovine „Lidl“ u Zagrebu, Donje Svetice 46. Pravilno je dalje zaključio prvostupanjski sud da je okrivljenik, dok se nalazio u poluležećem položaju u spremištu za trgovačka kolica, na parkingu „Lidla“ na navedenoj adresi, oštećenoj RĆ, koja se nalazila u njegovoj neposrednoj blizini, najprije prijetio da će ju ubiti, a potom kada mu je ova počela prilaziti s obje noge je udario u predjelu prsnog koša, od kojeg udarca je RĆ zadobila veći broj težih tjelesnih povreda, a između ostalog i prijelom VIII. – X. lijevog rebra. Za takvo svoje utvrđenje prvostupanjski sud je u detaljnom obrazloženju pobijane presude iznio valjane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je tijekom rasprave proveo sve dokaze koji su bili na raspolaganju radi utvrđenja činjeničnog stanja, ispitana je žrtva kao jedini očevidac događaja, provedeno je medicinsko vještačenje, a okrivljenik je dao svoju detaljnu obranu, te je izvršen uvid u svu materijalnu dokumentaciju koja je postojala u vezi ovoga događaja. Na okolnosti ubrojivosti okrivljenika ispitan je i vještak psihijatar. Nakon svih ovih provedenih dokaza prvostupanjski sud je kritički analizirao kako obranu okrivljenika, tako i iskaz žrtve RĆ, te njihove iskaze usporedio međusobno, te ih usporedio sa iskazima medicinskog vještaka i materijalnim dokazima, nakon čega je zaključio da o događaju istinu govori RĆ, da je obrana okrivljenika usmjerena na izbjegavanje kaznene odgovornosti.

11. 2. Nije u pravu okrivljenik kada u žalbi po branitelju tvrdi da je pogrešno utvrdio prvostupanjski sud da je okrivljenik znao da je osoba koja je došla za njim na parking „Lidla“ i koja mu je prilazila, njegova izvanbračna supruga, RĆ. Da je okrivljenik znao da se radi o njegovoj izvanbračnoj supruzi koja je krenula za njim s namjerom da ga spriječi da pobjegne od policije koju je ona prethodno nazvala proizlazi iz njezinog detaljnog iskaza, odnosno, opisivanja predmetnog događaja, u kojem je iznijela niz detalja o istome, između ostalog i da je prethodno, u toj nadstrešnici za kolica, komunicirala s okrivljenikom, te da je on između ostalog tada govorio da je kurva i da će ju ubiti ako mu poremeti razgovor za posao, da će ju tražiti i naći. Iz navedenog iskaza oštećene proizlazi i valjan zaključak da je okrivljenik znao da se pored njega nalazi RĆ, da je njegova obrana da je mislio da ga napadaju tri nepoznate osobe lažna i usmjerena na izbjegavanje kaznene odgovornosti.

11. 3. Neosnovan je žalbeni navod okrivljenika u kojem ustrajava na svojoj tvrdnji da je do teške tjelesne ozljede kod oštećene RĆ došlo na način da ju je okrivljenik najprije nogama odgurnuo, a da je ona od tog odgurivanja udarila u rukohvate kolica, te da su joj tri rebra pukla od tog sekundarnog udarca. Takav mehanizam nastanka ove teške tjelesne ozljede suprotan je nalazu i mišljenju medicinskog vještaka dr. Pere Bubala. Naime, navedeni medicinski vještak je prilikom neposrednog ispitivanja na raspravi o mehanizmu nastanka ove teške tjelesne ozljede rekao da se prijelomi 8. do 10. lijevog rebra u pravilu viđaju kao posljedica udarca tupo tvrdim sredstvom ili pak pritiska na prednju stranu prsnog koša, dok pad u pravilu ne dovodi do nastanka ovakvog prijeloma, jer kod pada prijelomi nastaju u području pazušnih linija. Na upit da li je prijelom ta tri rebra mogao nastati sekundarnim udarom leđa žrtve u rukohvat kolica vještak je rekao da bi takav mehanizam nastanka ove ozljede bio medicinski potpuno nelogičan uz napomenu da prijelom rebara ne nastaje sekundarnim udarom, a udar prednjom stranom u rukohvat kolica bi s obzirom na malu kontaktnu površinu samog rukohvata mogao dovesti do prijeloma jednog rebra, a ne serijskog prijeloma tri susjedna rebra. Prema tome, žalbeni navod okrivljenika da je do loma rebara došlo sekundarnim udarom u rukohvate kolica medicinski vještak smatra nelogičnim i medicinski neopravdanim. Okrivljenik se u žalbi poziva na odgovor medicinskog vještaka na njegov upit da li bi u nekim posebnim okolnostima ovakva teška tjelesna ozljeda ipak mogla nastati udarom ili padom oštećene na veći broj kolica u kojem odgovoru je medicinski vještak rekao da bi takva ozljeda mogla nastati padom na veći broj kolica koja su bila u spremištu, odnosno da se takav mehanizam ne bi mogao isključiti, no, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda takav mehanizam nastanka ove tjelesne ozljede je nelogičan i nije u skladu sa drugim izvedenim dokazima, odnosno, iskazom žrtve RĆ. Općepoznata je činjenica da su kolica u spremištu trgovačkih lanaca namještena na način da prednjim dijelom jedna ulaze u druga, te su tako nanizana uzduž na način da se njihovi rukohvati nalaze međusobno u vodoravnoj liniji, udaljeni jedni od drugih 10 pa i više centimetara. Da bi došlo do toga da oštećena RĆ nakon udarca u prednji dio tijela od strane okrivljenika padne na veći broj takvih rukohvata, morala bi od toga udarca nogama biti odbačena u vis, te potom pasti na nanizane rukohvate odozgo, a što u svom iskazu ne navodi RĆ, a što osim toga nije niti životno niti logično. Stoga, pozivanje na ovaj dio iskaza medicinskog vještaka nije od utjecaja na pravilnost zaključka prvostupanjskog suda da je do loma tri rebra kod oštećene došlo zbog udarca okrivljenika u istu s obje noge.

11. 4. Neosnovani su žalbeni navodi okrivljenika po branitelju u kojima svoju tvrdnju da je do loma tri rebra došlo sekundarnim udarom o rukohvate kolica temelji na iskazu oštećene RĆ tvrdeći da je ona u svim svojim iskazima tijekom kaznenog postupka navodila da ju je okrivljenik nogama udario u trbuh, a ne u predjelu prsnog koša kako je utvrdio prvostupanjski sud u izreci pobijane presude. Kako je već u prethodnoj točki pojašnjeno, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je do loma rebara došlo primarnim udarcem okrivljenika u tijelo oštećene i to sa obje noge, dakle, isključena je mogućnost da je do tog loma došlo udarcem o rukohvate kolica, jedini mogući mehanizam nastanka ove teške tjelesne ozljede, je, kako je i sam medicinski vještak rekao, udarac tupotvrdim sredstvom na prednju stranu prsnog koša. Činjenicu da je oštećena u više navrata u svojim iskazima rekla da ju je okrivljenik s obje noge udario u predjelu trbuha, a unatoč tome je prvostupanjski sud utvrdio da je oštećena zadobila i udarac u predjelu prsnog koša, prvostupanjski sud je obrazložio u točki 14.1. pisanog obrazloženja pobijane presude, a s kojim obrazloženjem se u cijelosti slaže i ovaj drugostupanjski sud. Naime, kada se ima u vidu da je 10. rebro, koje je puklo, od trbuha udaljeno svega par centimetara, onda je razumljivo da je oštećena u trenutku kada je zadobila udarac sa dvije noge mogla zaključiti da je udarena u trbuh, no kako je trbuh vrlo blizu polomljenih rebara, te kako se radi o udarcu sa dvije noge, vrlo je moguće, životno i logično, da je udarac okrivljenika zahvatio veći dio tijela oštećene, moguće i dio trbuha, ali svakako i dio prsnog koša na mjestu gdje se nalaze 8. do 10. rebro. Stoga žalbeni navodi okrivljenika kojima pokušava osporiti utvrđenje prvostupanjskog suda o mehanizmu nastanka teške tjelesne ozljede, pozivajući se na iskaz oštećene RĆ, nisu osnovani.

11. 5. Zbog svega naprijed iznijetog nije osnovana žalba okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

O žalbi zbog povrede kaznenog zakona

12. Okrivljenik se u okviru ovog žalbenog razloga žali, te tvrdi da je okrivljenik kritične zgode bio u nužnoj obrani, te u tom pravcu navodi da je kritične zgode, nakon što je on sa svojim stvarima napustio zajednički stan, oštećena došla do parkirališta trgovačkog centra, gdje se on sa svojim stvarima smjestio, te krenula prema njemu dok je on ležao na tlu, s namjerom da ga udari, pa da je on, da bi to spriječio i sebe obranio, oštećenu nogama gurnuo ili udario u trbuh. Branitelj smatra da se radi o istovremenom protupravnom napadu žrtve, te da je okrivljenik poduzeo radnje da taj napad od sebe odbije, te da nije niti prekoračio nužnu obranu. Ovaj drugostupanjski sud nalazi da u djelu okrivljenika nisu postojale okolnosti iz članka 21. KZ/11 koje bi isključile protupravnost njegovog djela. Netočan je žalbeni navod okrivljenika da je žrtva RĆ u konkretnom inkriminiranoj situaciji bila napadač, a da se on branio. Naime, neposredno prije samog udaranja žrtve, okrivljenik je bio nasilan prema istoj tijekom cijele prethodne noći, te ju je i prije toga udarao po licu i tijelu, a potom na parkiralištu, pod tom nadstrešnicom za kolica, ju vrijeđao i prijetio ubojstvom, tako da ne može biti govora o tome da je u konkretnoj situaciji oštećena bila ta koja je protupravno napadala okrivljenika, zbog kojeg napada da se okrivljenik našao u takvoj situaciji da je radi obrane vlastitog života ili tijela morao oštećenu s obje noge udariti u predjelu prsnog koša. Zbog navedenog nije osnovana žalba okrivljenika zbog povrede kaznenog zakona. Suprotno žalbenim navodima okrivljenika pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je okrivljenik prilikom počinjenja kaznenih djela,pa tako i nanošenja teške tjelesne ozljede RĆ postupao s izravnom namjerom. Takav zaključak proizlazi iz činjenice da je,nakon što joj je zaprijetio ubojstvom, s obje noge oštećenu udario u predjelu prsnog koša čime je dao do znanja da je želio teško tjelesno ozlijediti žrtvu. Zbog navedenoga nije osnovana žalba okrivljenika zbog povrede kaznenog zakona.

O žalbi zbog odluke o kazni

13. Okrivljenik se žali da mu je prvostupanjski sud izrekao prestrogu kaznu. U tom pravcu navodi da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio činjenicu da je kaznena djela počinio u stanju bitno smanjene ubrojivosti, da je okrivljenik neosuđivan, da je u relativno visokoj životnoj dobi, te da su to sve razlozi za primjenu sudskog ublažavanja kazne.

13. 1. Ovaj drugostupanjski sud nalazi da je neosnovana žalba okrivljenika i zbog odluke o kazni. Ne stoji tvrdnja okrivljenika da ga je prvostupanjski sud prestrogo kaznio. Naime, za kazneno djelo teška tjelesna ozljeda iz članka 118. stavak 2. KZ/11 propisana je kazna zatvora u trajanju od 3 do 8 godina, pa kako je prvostupanjski sud za ovo kazneno djelo okrivljeniku utvrdio minimalno propisanu kaznu zatvora u trajanju od 3 godine za zaključiti je da je na njegovoj strani maksimalno uvažio sve olakotne okolnosti, pa i one na koje se u žalbi zbog odluke o kazni poziva okrivljenik. Za kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 3. KZ/11 drugostupanjski sud je okrivljeniku utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 8 mjeseci, a propisana kazna zatvora za ovo kazneno djelo je od 6 mjeseci do 5 godina, pa je dakle, i za ovo kazneno djelo prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja kazne na strani okrivljenika cijenio u dovoljnoj mjeri sve olakotne okolnosti koje u svojoj žalbi ističe okrivljenik. Jedinstvena kazna zatvora od 3 godine i 1 mjeseca, na koju je prvostupanjski sud osudio okrivljenika za oba kaznena djela, minimalno je moguća uz ovako utvrđene pojedinačne kazne zatvora, tako da i iz toga proizlazi zaključak da je prvostupanjski sud kod izricanja jedinstvene kazne zatvora gledao da mu izrekne najmanju moguću jedinstvenu kaznu zatvora. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda na strani okrivljenika ne postoje razlozi za primjenu ublažavanja kazne iz članka 48. stavak 2. KZ/11. Naime, za sudsko ublažavanje kazne, koje zagovara okrivljenik u žalbi, na njegovoj strani moraju postojati naročito olakotne okolnosti, a kojih naročito olakotnih okolnosti na strani okrivljenika nema, niti su to one olakotne okolnosti koje u žalbi navodi okrivljenik po branitelju. Osim toga, da bi se primijenio institut sudskog ublažavanja kazne mora biti u izgledu da se svrha kažnjavanja može postići i takvom blažom kaznom, što po ocjeni ovog drugostupanjskog suda kod ovog okrivljenika nije u izgledu kada se uzme njegovo dosadašnje ponašanje, te činjenica da je u vrijeme kada je počinio predmetna kaznena djela na snazi bila i mjera opreza zabrane približavanja žrtvi RĆ.

14. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 476. stavak 1. točke 1. i 2. ZKP/08 ovaj drugostupanjski sud u pobijanoj presudi nije našao povreda odredaba kaznenog postupka i povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenika na koje pazi po službenoj dužnosti.

15. Kako je drugostupanjski sud našao da nije osnovana žalba okrivljenika te da nema povreda zakona na koja drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 482. ZKP/08 ovom presudom odbio je žalbu okrivljenika kao neosnovanu te potvrdio prvostupanjsku presudu.

Slavonski Brod, 16. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća

Vedran Pavelić