REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. Pr-595/2026-75

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Danijeli Marotti Andrić, u pravnoj stvari tužitelja IZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Stjepanu Babiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika TISAK plus d.o.o. iz Zagreba, Slavonska avenija 11a, OIB: 32497003047, zastupanog po punomoćnici Ivani Stigleitner Gotovac, odvjetnici u Zagrebu, radi nedopuštenosti otkaza, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 15. lipnja 2026., u nazočnosti punomoćnika tužitelja Zrinka Markote, odvjetnika, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 16. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Utvrđuje se da nije dopuštena i da ne proizvodi nikakve pravne učinke odluka tuženog Tisak d.d. od 06.10.2016., o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja, a kojom odlukom je tuženik redovito otkazao ugovor o radu tužitelju za poslove radnog mjesta „vozač distributeru“ Regionalnom centru Zagreb sklopljen s poslodavcem dana 23.05.2003 na neodređeno vrijeme, te se utvrđuje da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao.

II. Nalaže se tuženiku da u roku od 8 dana vrati tužitelja na rad na poslove radnog mjesta „vozač distributer“ u Regionalnom centru Zagreb, odnosno na odgovarajuće poslove.

III. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju troškove parničnog postupka, sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 8 dana.“

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka, u bitnome, navodi da je kod prvotno označenog tuženika Tisak d.d. bio u radnom odnosu na temelju ugovora o radu od 23. svibnja 2003. na radnom mjestu vozača distributera u Regionalnom centru Zagreb, te da mu je tuženik odlukom od 7. listopada 2016. redovito otkazao ugovor o radu zbog skrivljenog ponašanja, pozivajući se na navodno kršenje radnih i ugovornih obveza. Tužitelj smatra da je navedena odluka o otkazu nedopuštena, nezakonita i bez pravnog učinka. Ističe da je prije donošenja odluke dostavio obranu, a nakon primitka odluke podnio i zahtjev za zaštitu prava, no da tuženik nije imao opravdan razlog za otkaz. Navodi da se tuženik u odluci poziva na navodne nepravilnosti uočene pregledom videosnimke, pri čemu tužitelj tvrdi da je riječ o nezakonitom dokazu jer radnici nisu bili obaviješteni o videonadzoru, niti mu je snimka ikada predočena ili dostavljena, čime mu je onemogućeno da se o njoj očituje i zaštiti svoja prava. Osporava da bi drugim radnicima predavao bilo kakve umotane pakete u zamjenu za novac ili da bi na bilo koji način otuđio robu odnosno imovinu tuženika, ističući da kod njega nije utvrđen nikakav manjak robe niti nezakonito postupanje s imovinom tuženika. Nadalje, tužitelj osporava tvrdnju tuženika da je odbio primiti odluku o otkazu, navodeći da je službena bilješka o tome proizvoljna, nepotpisana i netočna, te smatra da mu odluka nije dostavljena na zakonit način, odnosno preporučenom pošiljkom s povratnicom. Slijedom navedenog tužitelj predlaže da sud utvrdi da odluka tuženika od 7. listopada 2016. o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja nije dopuštena i ne proizvodi pravne učinke, da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, da se tuženiku naloži vratiti tužitelja na rad na poslove vozača distributera odnosno na druge odgovarajuće poslove, kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka.

2. Prvotno označeni tuženik, Tisak d.d., u odgovoru na tužbu i tijekom postupka, u bitnome, osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan. Ne spori da je tužitelju pobijanom odlukom redovito otkazan ugovor o radu za poslove radnog mjesta vozača distributera zbog skrivljenog ponašanja, odnosno zbog kršenja radnih i ugovornih obveza, kao ni da je tužitelj prije donošenja odluke dostavio pisanu obranu te protiv odluke o otkazu podnio zahtjev za zaštitu prava, na koji se tuženik nije očitovao. Tuženik smatra da je odluka o otkazu zakonita i dopuštena, ističući da su nepravilnosti u radu tužitelja utvrđene zakonito pribavljenim snimkama videonadzora, kao i provedenom kontrolom. Navodi da videonadzor nije bio nezakonit jer su prodajna mjesta na kojima je isti postavljen bila vidljivo označena, da su radnici bili upoznati s postojanjem videonadzora, da je pitanje prikupljanja i obrade osobnih podataka bilo uređeno Pravilnikom o prikupljanju, obradi i korištenju te zaštiti osobnih podataka fizičkih osoba u Tisku od 25. svibnja 2013., te da je Radničko vijeće dana 11. prosinca 2014. dalo prethodnu suglasnost za uvođenje i korištenje nadzornih uređaja na prodajnim mjestima i u skladišnim prostorima tuženika radi sigurnosnih razloga, kontrole ulaska i izlaska te zaštite radnika i imovine. Ističe da je tužitelju 16. rujna 2016. u prostorijama tuženika, u prisutnosti rukovoditelja transporta CZ i direktorice Sektora korporacijskih funkcija ŠZ, bilo omogućeno izvršiti uvid u snimke videonadzora, no da tužitelj za to nije bio zainteresiran, pa neosnovano tvrdi da se o snimkama nije mogao očitovati. Prema navodima tuženika, snimke videonadzora pokazuju da je tužitelj tijekom travnja, svibnja, kolovoza i rujna 2016. prodavačicama na prodajnom mjestu Vrbani predavao umotane pakete, odnosno tiskovine, za koje su mu one davale određene iznose gotovine. Tuženik nadalje navodi da su njegovi kontrolori 14. rujna 2016. prilikom kontrole vozila kojim je upravljao tužitelj, na lokaciji Jarunska tržnica koja nije bila u ruti linije distribucije, na suvozačevu sjedalu pronašli tiskovine bez valjane dokumentacije, koje su oduzete i pohranjene u Odjel interne kontrole. Ističe da je kod tuženika najstrože zabranjeno držati u službenom vozilu i prodavati na kioscima robu koja nije dostavljena službenim putem iz skladišta tuženika i koju ne prati odgovarajuća dokumentacija, jer se takva roba ne evidentira kroz poslovne evidencije i prodaju preko blagajne, čime se ostvaruje nepripadna imovinska korist i poslodavac izlaže riziku od sankcija nadzornih tijela. Tuženik se poziva i na zapisnik o kontroli od 9. rujna 2016., kojim je utvrđeno da je na nadzornu kameru na prodajnom mjestu bila postavljena „čašica“, što je predstavljalo indikaciju za dodatne provjere i uvid u snimke videonadzora. U odnosu na dostavu odluke o otkazu, tuženik osporava navode tužitelja da mu odluka nije zakonito dostavljena. Navodi da je odluku o otkazu tužitelju 13. listopada 2016. u 9,00 sati u prostorijama transporta NDC Tisak pokušao neposredno uručiti rukovoditelj transporta CZ, ali je tužitelj odbio primitak uz obrazloženje da mu je savjetovano da ništa ne potpisuje. Zbog toga je, sukladno članku 81. Kolektivnog ugovora tuženika, sastavljena službena zabilješka te je odluka o otkazu zajedno sa zabilješkom istoga dana izvješena na oglasnoj ploči tuženika, pa tuženik smatra da je dostava obavljena na propisani način. Slijedom svega navedenog, tuženik smatra da je tužitelj počinio teške povrede obveza iz radnog odnosa koje opravdavaju redoviti otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika, zbog čega predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti i obvezati tužitelja na naknadu parničnog troška.

3. U ovom predmetu bio je određen prekid postupka rješenjem ovog suda Poslovni broj: Pr-2819/16 od 28. ožujka 2018. zbog nastupanja pravnih posljedica otvaranja postupka izvanredne uprave nad tuženikom Tisak d.d., koje je povodom žalbe tužitelja potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, Poslovni broj: Gž R-762/18 od 12. lipnja 2018.

3.1. Rješenjem ovog suda pod Poslovnim brojem: Pr-2819/2016 od 31. kolovoza 2021. određen je nastavak postupka.

3.2. Rješenjem ovog suda pod Poslovnim brojem: Pr-16606/2021 od 31. siječnja 2022. ponovno je utvrđen prekid postupka jer je tuženik, Tisak d.d. kao pravna osoba prestao postojati, a istim rješenjem je nastavljen postupak i pozvan je pravni slijednik tuženika Agrokor d.d. da preuzme postupak te je postupak nastavljen u odnosu na tuženika Agrokor d.d.

3.3. Rješenjem ovog suda pod Poslovnim brojem: Pr-641/2022 od 8. studenog 2022. utvrđen je prekid postupka jer je tuženik Agrokor d.d. prestao postojati.

3.4. Rješenjem ovog suda pod Poslovnim brojem: Pr-641/2022 od 22. rujna 2023. pozvan je FORTENOVA GRUPA d.d. preuzeti postupak je te nastavljen postupak u odnosu na tuženika FORTENOVA GRUPA d.d. Povodom žalbe tuženika FORTENOVA GRUPA d.d. navedeno rješenje je ukinuto rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, Poslovni boj: Gž R-1248/2023 od 3. siječnja 2024. te je predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovni postupak s uputom da se razmotre navodi žalbe da je pravni slijednik tuženika Agrokor d.d. u konkretnom slučaju Tisak plus d.o.o.

3.5. Rješenjem ovog suda pod Poslovnim brojem: Pr-641/2022 od 20. listopada 2025. pozvan je pravni slijednik tuženika Agrokor d.d. i to TISAK plus d.o.o. preuzeti postupak je te nastavljen postupak u odnosu na tuženika TISAK plus d.o.o. Navedeno rješenje je postalo pravomoćno donošenjem rješenja Županijskog suda u Zagrebu, Poslovni broj: Gž R-607/2025 od 22. siječnja 2026., kojim je odbijena žalba tuženika TISAK plus d.o.o.

4. Sud je tijekom postupka izvršio uvid u Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja, Zahtjev za zaštitu prava od 25. listopada 2016., Zapisnik o kontroli broj 002/031/16 od 6. rujna 2016., Kolektivni ugovor od 16. srpnja 2015., te ostalu dokumentaciju koju su stranke priložile u spis, saslušani su svjedoci IZŠ, VZ, SZ, UZ i ČZ te tužitelj kao stranka u postupku.

5. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, primjenom članka 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje: ZPP), sud je utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti odluke o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja, za utvrđenje da mu radni odnos kod tuženika nije prestao te za vraćanje na rad na poslove vozača distributera, odnosno na druge odgovarajuće poslove, uz naknadu parničnog troška.

7. Među strankama nije sporno da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika na radnom mjestu vozača distributera, da je tuženik donio osporenu odluku o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja od 7. listopada 2016., da je tužitelj prije donošenja odluke dostavio pisanu obranu te da je protiv odluke podnio zahtjev za zaštitu prava od 25. listopada 2016., na koji se tuženik nije očitovao, kao i da je tužitelj tužbu podnio unutar roka iz čl. 133. st. 2. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 93/2014, 127/2017, 98/2019, 151/2022, 64/2023, dalje: ZR), odnosno da je tužba tužitelja pravodobna i dopuštena.

8. Između stranaka je sporno je li tuženik imao opravdane razloge za donošenje Odluke o redovitom otkazu Ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika, odnosno je li navedena Odluka zakonita i dopuštena.

9. Iz Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja od 7. listopada 2016. proizlazi da je tuženik tužitelju redovito otkazao ugovor o radu sklopljen 23. svibnja 2003. za poslove radnog mjesta vozača distributera u Regionalnom centru Zagreb, zbog kršenja radnih i ugovornih obveza. U obrazloženju odluke tuženik navodi da su pregledom snimki videonadzora s prodajnog mjesta Zg – Vrbani – Rudeška za travanj, svibanj, kolovoz i rujan 2016. utvrđene nepravilnosti u radu tužitelja, odnosno da je tužitelj u više navrata prodavačicama ČZ i EZ neovlašteno dostavljao umotane pakete, odnosno tiskovine za preprodaju, za što su mu prodavačice predavale određene iznose gotovine. U odluci se navodi da su takve nepravilnosti zabilježene 26. travnja, 7., 11. i 14. svibnja, 21. i 22. kolovoza te 1. i 4. rujna 2016., a da je za jedan od navedenih događaja provjerom kroz aplikaciju Sky Track potvrđeno kretanje tužitelja. Nadalje, iz odluke proizlazi da su kontrolori Odjela interne kontrole 14. rujna 2016. obavili kontrolu vozila kojim je tužitelj upravljao na lokaciji Jarunska tržnica, koja nije bila na njegovoj redovnoj liniji distribucije, te su u kabini vozila, na suvozačevu sjedalu, pronašli tiskovine bez valjane službene dokumentacije. Tuženik je u odluci naveo da su navedene tiskovine predstavljale tuđu robu koju radnik nije smio držati u službenom vozilu, te da se roba bez odgovarajuće dokumentacije ne smije dostavljati niti prodavati na prodajnim mjestima jer se takvom robom prodajno mjesto ne zadužuje i prodaja se ne evidentira na propisani način. Iz odluke također proizlazi da je tužitelj, po pozivu poslodavca, dostavio pisanu obranu od 20. rujna 2016., u kojoj je osporio navode o dostavljanju tiskovina prodavačicama, a navode iz obrane radnika poslodavac smatra činjenično neutemeljenim i upravljenim ka umanjivanju i relativiziranju njegove odgovornosti za počinjene propuste i nepravilnosti u radu. Navedeno je da je poslodavac prije donošenja odluke proveo savjetovanje s Radničkim vijećem Tiska d.d., koje je bilo suglasno s namjeravanom odlukom o otkazu. Poslodavac opravdano očekuje od svojih radnika, pa tako i od radnika IZ da se pridržava svih obvezujući uputa i procedura važećih u segmentu poslovanja transporta. Navedeno je da je zbog utvrđenog činjeničnog stanja poslodavac izgubio povjerenje da će radnik nadalje poslove svog radnog mjesta obavljati savjesno i zakonito. Ovo naročito iz razloga učestalih i ponovljenih dostava tiskovina prodavačicama radi preprodaje. Zbog ugovora o radu koji je radnik sklopio sa poslodavcem na neodređeno vrijeme i kojim je preuzeo obavljanje poslova vozača distributera, te trajnih obveza koje nastaju za obje ugovorne strane slijedom kojih poslodavac opravdano očekuje od radnika savjesno i odgovorno ispunjavanje svakodnevnih radnih zadaća i obveza, to je nesavjestan odnos prema izvršenju istih obveza radnika rezultirao gubitkom povjerenja poslodavca u njegov rad, a to je po ocjeni poslodavca na zakonu utemeljen i opravdan razlog za otkazivanje ugovora o radu.

10. Iz Zahtjeva za zaštitu prava proizlazi da je tužitelj osporavao zakonitost odluke o otkazu te tražio da se ista stavi izvan snage i da ga se vrati na rad na njegovo radno mjesto. U zahtjevu je naveo da je pojedinim djelatnicama prodavao kokošja jaja, koja privatno prodaje, te da navedeno nema nikakve veze s njegovim radnim mjestom niti poslovima koje obavlja kod poslodavca. Isticao je da je nezakonito i protivno moralu snimanje radnika na radnom mjestu bez prethodne pisane ili usmene obavijesti, zbog čega smatra da se snimke videonadzora ne mogu koristiti kao dokaz. Nadalje je naveo da mu snimke nisu bile predočene niti mu je omogućeno da ih pregleda, analizira i o njima se očituje, zbog čega mu je, prema njegovu stajalištu, povrijeđeno pravo na obranu i pravo da zna zbog kojih je konkretnih činjenica donesena odluka o otkazu. Tužitelj je također istaknuo da ga poslodavac ranije nikada nije upozoravao na bilo kakve nepravilnosti u radu, kao i da nije postojao nikakav manjak ili višak novina odnosno drugog materijala koji je službeno prevozio u vozilu. Slijedom navedenog predložio je da se pobijana odluka o otkazu stavi izvan snage te da ga se vrati na rad kod tuženika.

11. Iz Zapisnika o kontroli broj 002/031/16 od 9. rujna 2016. proizlazi da su, temeljem odredbi Pravilnika o reviziji i kontroli i Radnog naloga broj 126/06/2016, zatražene i pregledane snimke s prodajnog mjesta 920390 – ZG Vrbani – Rudeška, a 7. rujna 2016. ponovno je izuzet snimač s navedenog prodajnog mjesta radi provjere ponavljaju li se uočene nepravilnosti. Iz navedenog zapisnika proizlazi da je pregledom snimke, osim nepravilnosti u radu na PM od strane prodavačica, uočeno je da vozač IZ u više navrata na PM dostavlja umotane „pakete", te mu prodavačice za isto daju novac. Prilikom jedne dostave, kada prodavačica odmota paket, može se utvrditi da se radi o tiskovinama. Sporne dostave primijećene su: 26. travnja 2016. u 07:33, 7. svibnja 2016. u 07:54, 11. svibnja 2016. u 07:30, 14. svibnja 2016. u 07:33. U Nalazu II - pregled kamera iz kolovoza i rujna 2016. konstatirano je da je 7. rujna 2016. ponovno izuzet snimač s PM 920390. Razlika u odnosu na prvi pregled kamera je u tome što na PM više ne radi prodavačica ŽZ, već prodavačica ĆZ. Ponovnim izuzimanjem snimača željelo se provjeriti da li su prodavačice MZ i ČZ te vozač IZ nastavili s radnjama preprodaje tiskovina. Pregledom kamera utvrđeno je da se na PM i dalje događaju veće nepravilnosti radu. Navedeno je da je utvrđeno kako je vozač IZ, dostavljao tiskovine za preprodaju, i to 21. kolovoza 2016. u 7,01 sati, 22. kolovoza 2016. u 7,01 sati, 1. rujna 2016. u 9,05 sati i 4. rujna 2016. u 6,53 sati, pri čemu je prilikom tih dostava od prodavačica primao gotovinu. U zapisniku je zbog opisanih nepravilnosti predloženo najstrože sankcioniranje tužitelja.

12. Iz Kolektivnog ugovora od 16. srpnja 2015. proizlazi da su, sukladno članku 81., službena mjesta za objavu i oglašavanje pravilnika, drugih akata i dokumenata poslodavca oglasne ploče u društvu. Istom odredbom propisano je da se svi akti u vezi s ostvarivanjem prava i obveza radnika iz radnog odnosa, uključujući odluke, pozive i obavijesti, radnicima dostavljaju neposrednim uručenjem na radnom mjestu, uz naznaku datuma i potpis radnika. Ako radnik odbije primitak akta, osoba koja obavlja dostavu o tome sastavlja zabilješku s naznakom datuma te se akt najkasnije idućeg radnog dana ističe na oglasnoj ploči poslodavca, čime se smatra da je dostava izvršena. Ako radnik ne dolazi na rad ili mu se akt ne može uručiti na radnom mjestu, dostava se obavlja preporučenom poštanskom pošiljkom s povratnicom na posljednju poznatu adresu radnika, a ako radnik odbije primitak pošiljke, ako se pošiljka ne uspije uručiti u dva pokušaja ili ako je adresa nepoznata ili pogrešna, akt se ističe na oglasnoj ploči poslodavca prema lokaciji rada radnika. Protekom roka od tri dana od dana oglašavanja na oglasnoj ploči smatra se da je dostava izvršena, pri čemu se radnik ne može pozivati na neznanje o tako objavljenim aktima. Istim člankom propisano je i da se, ako radnik ima punomoćnika, dostava obavlja osobi određenoj pisanom punomoći, a dostava akta može se izvršiti i putem javnog bilježnika.

13. Iz Službene zabilješke od 13. listopada 2016. proizlazi da je navedenog dana u 09:00 sati u prostorijama transporta u NDC Tisak, Slavonska av. 11A, rukovoditelj transporta CZ pokušao je radniku BZ iz [adresa], neposredno uručiti Odluku direktora društva od 7. listopada 2016. kojom je radniku redovno otkazan ugovor o radu zbog skrivljenog ponašanja uz otkazni rok sukladno Kolektivnom ugovoru Tiska d.d. Radnik je odbio preuzeti Odluku s obrazloženjem kako mu je savjetovano da nište ne potpisuje. Sukladno odredbama članka 81.st.3. Kolektivnog ugovora Tiska d.d., Odluka o otkazu ugovora o radu radniku BZ oglašava se na oglasnoj ploči poslodavca Tisak d.d. Slavonska av.11A Zagreb, čime se dostava smatra izvršenom. Odluka je izvješena na oglasnoj ploči 13. listopada 2016.

13.1. Iz e-mail poruke od 13. listopada 2016. proizlazi da OZ obavještava, između ostalih, CZ i tužitelja, da je Odluka o redovitom otkazu za g. BZ istaknuta na oglasnu ploču.

14. Svjedokinja IZŠ iskazala je da je kod tuženika zaposlena kao revizor, a u vrijeme otkazivanja ugovora o radu tužitelju radila je kao kontrolor I. u Odjelu interne kontrole. Navela je da je na prodajnom mjestu ZG Vrbani - Rudeška uočeno da jedna od prodavačica stavlja predmet nalik čašici na kameru, zbog čega su pregledane snimke videonadzora. Pregledom snimki utvrđene su nepravilnosti u vidu prodaje tiskovina bez računa i bez evidentiranja kroz PC blagajnu, slijedom čega je nastavljen nadzor i za kasnije razdoblje. Svjedokinja je potvrdila da je sastavila i potpisala zapisnik o kontroli te da su u njemu navedene nepravilnosti koje su uočene pregledom snimki, uz napomenu da je u zapisniku omaškom pogrešno navedeno prezime jedne prodavačice, pa umjesto „ MZ“ treba stajati „ EZ“. Iskazala je da su kamere na prodajnim mjestima postavljene radi zaštite radnika i imovine, osobito zbog razbojništva i drugih sigurnosnih razloga. Prema njezinu iskazu, pregledom snimki utvrđeno je da su prodavačice EZ, UZ i ČZ prodavale tiskovine bez računa, a da im je tužitelj navedene tiskovine dostavljao, najčešće zamotane u crvenu jaknu ili sličan predmet, nakon čega bi mu prodavačice predavale novac. Navela je da je iz jedne snimke bilo vidljivo da prodavačica odmotava paket i da se u njemu nalaze tiskovine. Iskazala je i da svaki vozač distributer ima propisanu rutu dostave koja se prati putem sustava SkyTrack, te da vozač smije prevoziti samo tiskovine za koje postoji odgovarajuća otpremnica za pojedino prodajno mjesto. Nadalje je navela da je provjerom sustava SkyTrack utvrđeno da se tužitelj službenim vozilom u više navrata kretao izvan propisane rute, odnosno zaustavljao na Jarunskoj tržnici, zbog čega su ona i drugi kontrolori izvršili kontrolu vozila. Tom prilikom su uspoređene dostavnice s robom u vozilu te su pronađene tiskovine bez službene dokumentacije, koje su izdvojene i popisane. Tužitelj je, prema iskazu svjedokinje, naveo da ih je dostavljao majci koja živi u blizini. Svjedokinja je istaknula da se u službenom vozilu ne smiju nalaziti tiskovine bez službene dokumentacije, osim tiskovina označenih štambiljem „Gratis“, a da se u konkretnom slučaju nije radilo o takvim tiskovinama. Prema njezinu iskazu, opisanim postupanjem tužitelj je prodavačicama dostavljao tiskovine koje nisu bile službeno evidentirane, a koje su se potom prodavale bez računa i evidencije, radi čega smatra da je time ostvarena nepripadna imovinska korist.

15. Svjedok VZ iskazao je da je kod tuženika zaposlen kao rukovoditelj skladišta, a u vrijeme otkazivanja ugovora o radu tužitelju radio je kao revizor u Odjelu interne kontrole. Naveo je da su pregledom snimki videonadzora s prodajnog mjesta ZG Vrbani - Rudeška utvrdili da prodavačice prodaju tiskovine bez izdavanja računa i bez evidentiranja prodaje kroz blagajnu, pri čemu su novac od takve prodaje izdvajale na posebno mjesto. Iskazao je da su snimke pregledavali on, IZŠ i SZ te da je utvrđeno kako tužitelj prodavačicama dostavlja tiskovine bez službene dokumentacije, nakon čega mu one predaju gotovinu. Prema iskazu svjedoka, tužitelj je navedene tiskovine najčešće dostavljao privatnim vozilom nakon radnog vremena, a u jednom ili dva navrata i službenim vozilom. Nakon toga je izvršena provjera kretanja službenog vozila putem sustava SkyTrack, kojom je utvrđeno da tužitelj skreće s redovne rute i zaustavlja se na lokacijama Jarunska tržnica i kafić Tempo na Vrbanima. Svjedok je naveo da su on, IZŠ i SZ **.**.2016. na Jarunskoj tržnici izvršili pregled službenog vozila kojim se koristio tužitelj te su na suvozačevu sjedalu pronašli tiskovine bez popratne dokumentacije, odnosno tiskovine koje nisu bile pripremljene za dostavu nekom prodajnom mjestu. Naveo je da su upravo te tiskovine poimence i količinski navedene u odluci o otkazu, a da je tužitelj tada rekao kako se radi o višku koji dostavlja majci. Svjedok je pojasnio da vozač distributer ne smije zadržavati višak tiskovina, nego je eventualni višak dužan prijaviti nadređenima, što tužitelj nije učinio, te da za pojedine tiskovine, poput Večernjeg lista i 24 sata, ne može nastati višak jer se dostavljaju zapakirane za svako pojedino prodajno mjesto u točno određenom broju primjeraka. Nakon što mu je predočen zapisnik o kontroli, svjedok je potvrdio da je u njemu navedeno ono što je utvrđeno pregledom snimki, a da je zapisnik sastavila IZŠ. Iskazao je i da su tiskovine bez službene dokumentacije pronađene u službenom vozilu tužitelja izdvojene i popisane.

16. Svjedok SZ iskazao je da je kod tuženika zaposlen na radnom mjestu kontrolora I. u Odjelu interne kontrole. Nakon što mu je predočen Zapisnik o kontroli, potvrdio je da su u njemu navedena utvrđenja do kojih su on, IZŠ i VZ došli pregledom snimki videonadzora s prodajnog mjesta ZG Vrbani – Rudeška, uz napomenu da je u zapisniku omaškom pogrešno navedeno prezime prodavačice te da umjesto „ MZ“ treba stajati „ EZ“. Iskazao je da je do pregleda snimki došlo zbog ponašanja prodavačica koje su na kameru stavljale predmet nalik čašici, a pregledom snimki utvrđeno je da je tužitelj u razdoblju od travnja do rujna 2016. prodavačicama dostavljao tiskovine bez službene dokumentacije, ponekad službenim, a ponekad privatnim vozilom, za što je od njih primao gotov novac. Naveo je da su prodavačice te tiskovine potom prodavale bez evidentiranja kroz blagajnu i novac odvajale posebno. Svjedok je pojasnio da sporno prodajno mjesto nije bilo na redovitoj ruti tužitelja te da se tiskovine na prodajno mjesto inače dostavljaju prije otvaranja, u većim količinama i ostavljanjem u sanduk za tiskovine, a ne predajom na ruke prodavačicama. Nadalje je iskazao da su uvidom u sustav SkyTrack utvrđene rute kretanja tužitelja, zbog čega su 14. rujna 2016. obavili provjeru njegova službenog vozila. Tom prilikom su na Jarunskoj tržnici u vozilu pronađene tiskovine bez službene dokumentacije, koje su izdvojene i popisane, a tužitelj je potpisao izjavu o zatečenim tiskovinama. Prema iskazu svjedoka, radilo se upravo o tiskovinama koje su po vrsti i količini navedene u odluci o otkazu. Svjedok je dodao da su kamere na prodajnim mjestima postavljene radi zaštite od prepada i razbojništava te da moraju kontinuirano snimati, jer bi onemogućavanje snimanja moglo prouzročiti štetu tuženiku, osobito u pogledu ostvarivanja prava iz osiguranja.

17. Svjedokinja UZ iskazala je da je kod tuženika radila kao prodavačica na prodajnom mjestu ZG Vrbani - Rudeška do 15. rujna 2016., kada joj je otkazan ugovor o radu zbog tvrdnji tuženika da je izdavala robu bez računa, a protiv te odluke pokrenula je sudski postupak. Navela je da tužitelja poznaje jer je kod tuženika radio na poslovima dostave, ali da on nije bio zadužen za dostavu na prodajno mjesto na kojem je ona radila. Iskazala je da je tužitelj povremeno donosio pakete na navedeno prodajno mjesto, ali da su se u njima nalazili domaći špek i jaja, koje su naručivali pojedini prodavači ili susjedi, a ne tiskovine. Navela je da ona osobno od tužitelja nije ništa naručivala, osim što bi mu, ako bi joj susjedi ostavili novac za naručene proizvode, taj novac predala kao uslugu susjedima. Iskazala je da joj tužitelj za to nije plaćao nikakvu proviziju te da ne zna je li kod tuženika bilo dopušteno držati proizvode koji nisu roba tuženika. Posebno je istaknula da tužitelj nikada nije dostavljao tiskovine na sporno prodajno mjesto te da ona nikada nije prodavala tiskovine bez evidentiranja kroz blagajnu. Navela je i da ranijim kontrolama na njezinu prodajnom mjestu nisu bile utvrđene nepravilnosti niti je zbog takvog postupanja ranije bila opominjana.

18. Svjedokinja ČZ iskazala je da je kod tuženika radila kao prodavačica na prodajnom mjestu ZG Vrbani - Rudeška, a da joj je ugovor o radu otkazan jer ju je tuženik teretio da je uzimala robu od tužitelja, što ona osporava, te je protiv odluke o otkazu pokrenula sudski postupak. Navela je da tužitelja poznaje jer je radio kod tuženika, a kada je bio raspoređen za dostavu na navedeno prodajno mjesto, robu odnosno tiskovine dostavljao je prije dolaska prodavačica na posao, zbog čega ga prilikom redovne dostave nije viđala. Iskazala je da joj tužitelj nikada nije dostavljao novine niti robu tuženika radi prodaje u kiosku, nego domaće proizvode, poput špeka i drugih proizvoda, koje su od njega kupovali prodavači i pojedini susjedi. Ti proizvodi nisu bili evidentirani kroz blagajnu tuženika jer se nije radilo o robi tuženika, već o domaćim proizvodima, a novac koji bi predavala tužitelju odnosio se na proizvode koje je sama kupila ili na novac koji bi joj susjedi ostavili da ga preda tužitelju. Navela je da od toga nije ostvarivala nikakvu zaradu niti proviziju. Iskazala je da zna da se u kiosku ne smije držati roba koja nije evidentirana, ali da su ti proizvodi stajali sa strane jer su ih kupovali za vlastite potrebe. Nadalje je navela da joj tuženik nikada nije prikazao snimke videonadzora na kojima bi se navodno vidjelo da izdaje tiskovine bez računa i predaje novac tužitelju, niti ju je prije toga usmeno ili pisano opominjao zbog takvih nepravilnosti. Osporila je da je na kameru stavljala tzv. čašicu te je navela da ranijim kontrolama na njezinu prodajnom mjestu nisu bile utvrđene nepravilnosti u pogledu neevidentirane robe ili neizdavanja računa.

19. Tužitelj IZ iskazao je da je kod tuženika radio kao vozač distributer na liniji Zapad V. Naveo je da je prodajno mjesto ZG Vrbani - Rudeška ranije jedno vrijeme bilo na njegovoj redovnoj liniji, ali se ne sjeća kada. U razdoblju od travnja do početka rujna 2016. na navedeno prodajno mjesto dostavljao je poljoprivredne, odnosno domaće proizvode prijatelja, za koje je postojala potražnja među prodavačicama i drugim kupcima. Iskazao je da su kupci narudžbe davali telefonom, a novac bi mu predavali osobno ili bi ga ostavljali kod prodavačica, koje bi mu ga potom predale. Istaknuo je da na sporno prodajno mjesto nikada nije dostavljao tiskovine mimo onih koje su bile određene za to prodajno mjesto, niti tiskovine koje bi prodavačice potom prodavale bez računa. U odnosu na kontrolu vozila iz rujna 2016., naveo je da se ne sjeća svih detalja, ali da je kod njega pronađen određeni broj tiskovina, pri čemu se dio odnosio na tiskovine za osobnu uporabu, što je prema njegovu iskazu bilo uobičajeno kod tuženika, dok je dio predstavljao višak koji se mogao pojaviti prilikom dostave. Pojasnio je da vozači odgovaraju za manjak tiskovina, zbog čega je prodajnim mjestima ostavljao svoj broj mobitela kako bi ga prodavači mogli nazvati ako bi im nešto nedostajalo. Naveo je da tiskovine za osobnu uporabu u pravilu imaju oznaku „besplatni primjerak“, ali da se takva oznaka ponekad ne vidi ili prometnik propusti označiti primjerke. Iskazao je da mu kod tuženika nisu predočene snimke videonadzora niti CD sa snimkama na kojima bi se vidjele navodne nepravilnosti. Također je naveo da odluku o otkazu nije primio na kućnu adresu, već mu je prijatelj poslao fotografiju odluke s oglasne ploče tuženika. Nakon kontrole vozila pozvan je na razgovor, gdje mu je rečeno da je utvrđeno da je dostavljao tiskovine na prodajno mjesto ZG Vrbani - Rudeška bez evidencije i ostvarivao imovinsku korist, nakon čega je upućen na godišnji odmor, a po povratku je još kraće vrijeme radio, dok mu nije rečeno da više ne dolazi na posao. Naveo je i da je vrijednost tiskovina pronađenih u službenom vozilu iznosila oko 100,00 kuna.

20. U konkretnom slučaju radi se o redovitom otkazu ugovora o radu iz čl. 115. st. 1. podst. 3. ZR, tj. radi se o pravnoj situaciji da je tuženik otkazao tužitelju ugovor o radu zbog toga što je tužitelj kršio obveze iz radnog odnosa, odnosno radi se o otkazu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem tužitelja kao radnika. Da bi ovaj otkaz bio valjan, poslodavac mora prije svega imati za to opravdani razlog, time da je sukladno čl. 135. st. 3. ZR teret dokaza na poslodavcu. Budući se radi o otkazu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika, takav otkaz moguć je uz uvjet da poslodavac prethodno radnika pisano opomene na obvezu iz radnog odnosa i ukaže mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze i da mu omogući iznošenje obrane, a sukladno čl. 119. st. 1. i 2. ZR.

21. Ocjenjujući provedene dokaze, sud je utvrdio da je tuženik dokazao postojanje opravdanog razloga za redoviti otkaz ugovora o radu tužitelju zbog skrivljenog ponašanja. Naime, iz odluke o otkazu, zapisnika o kontroli broj 002/031/16, iskaza svjedoka IZŠ, VZ i RZ, sud je utvrdio da je tužitelj protivno pravilima rada kod tuženika i obvezama vozača distributera dostavljao na prodajno mjesto ZG Vrbani - Rudeška tiskovine bez odgovarajuće službene dokumentacije, za što je primao gotov novac od prodavačica, te da je u službenom vozilu držao tiskovine za koje nije imao valjanu popratnu dokumentaciju.

22. Sud je prihvatio iskaze svjedoka IZŠ, VZ i RZ kao jasne, određene, međusobno suglasne i u skladu s materijalnom dokumentacijom u spisu. Navedeni svjedoci su u bitnome suglasno iskazivali da su nepravilnosti najprije uočene pregledom snimki videonadzora s prodajnog mjesta ZG Vrbani - Rudeška, da su prodavačice na tom prodajnom mjestu prodavale tiskovine bez evidentiranja kroz blagajnu, da im je tužitelj dostavljao tiskovine bez službene dokumentacije i da su mu za to predavale gotov novac. Njihovi iskazi podudarni su i u dijelu koji se odnosi na način rada vozača distributera, obvezu poštivanja distribucijske rute, obvezu postojanja otpremnice odnosno odgovarajuće službene dokumentacije za tiskovine te zabranu držanja tiskovina bez dokumentacije u službenom vozilu.

23. Iskazi navedenih svjedoka dodatno su potvrđeni činjenicom da je 14. rujna 2016. izvršena kontrola službenog vozila tužitelja na lokaciji Jarunska tržnica, koja prema navodima tuženika nije bila na redovnoj distribucijskoj ruti tužitelja, te su u vozilu pronađene tiskovine bez službene dokumentacije. Sud je pritom imao u vidu da su svjedoci VZ i SZ iskazali da su zatečene tiskovine izdvojene i popisane, kao i da se radi upravo o tiskovinama koje su po vrsti i količini navedene u odluci o otkazu. Tužiteljevo objašnjenje da se radilo o višku tiskovina ili tiskovinama za osobnu uporabu sud nije prihvatio kao uvjerljivo, budući da iz iskaza svjedoka proizlazi da vozač distributer ne smije zadržavati višak tiskovina, već je eventualni višak dužan prijaviti nadređenima, te da se tiskovine bez odgovarajuće oznake i dokumentacije ne smiju nalaziti u službenom vozilu.

24. Sud nije prihvatio iskaze svjedokinja UZ i ČZ u dijelu u kojem tvrde da tužitelj na prodajno mjesto nije dostavljao tiskovine, nego isključivo domaće proizvode. Obje svjedokinje bile su prodavačice na istom prodajnom mjestu i obje su iskazale da su i same dobile otkaz zbog događaja povezanih s istim prodajnim mjestom, zbog čega imaju osobni interes osporiti navode tuženika. Osim toga, njihovi iskazi proturječe međusobno suglasnim iskazima svjedoka IZŠ, VZ i RZ, zapisniku o kontroli i činjenici da su u službenom vozilu tužitelja pronađene tiskovine bez službene dokumentacije, a ne domaći proizvodi.

25. Nadalje, sud nije prihvatio ni iskaz tužitelja u dijelu u kojem navodi da je na sporno prodajno mjesto dostavljao isključivo domaće proizvode, a ne tiskovine. Tužitelj je i sam potvrdio da je u razdoblju od travnja do početka rujna 2016. na prodajno mjesto ZG Vrbani - Rudeška donosio određene proizvode i da je od prodavačica ili drugih osoba primao novac. Tužiteljevo objašnjenje da se radilo isključivo o domaćim proizvodima sud nije prihvatio jer je u suprotnosti s iskazima svjedoka IZŠ, VZ i JZ, kao radnika Odjela interne kontrole tuženika, zapisnikom o kontroli i nalazom tiskovina bez službene dokumentacije u službenom vozilu tužitelja.

26. Sud nije prihvatio prigovor tužitelja da se snimke videonadzora ne mogu koristiti kao dokaz. Iz provedenih dokaza proizlazi da je kod tuženika bilo uređeno pitanje prikupljanja, obrade i zaštite osobnih podataka, da je Radničko vijeće dalo suglasnost za uvođenje i korištenje nadzornih uređaja te da su prodajna mjesta na kojima je bio postavljen videonadzor bila označena kao prostori pod videonadzorom. Iz iskaza svjedoka proizlazi da su kamere bile postavljene radi zaštite radnika i imovine, osobito zbog sigurnosnih razloga, razbojništva i zaštite prodajnih mjesta. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da korištenje podataka dobivenih pregledom snimki videonadzora, kao i iskaza osoba koje su te snimke pregledale, nije bilo nezakonito niti predstavlja razlog zbog kojeg bi odluka o otkazu bila nedopuštena.

27. Nije osnovan ni prigovor tužitelja da mu je povrijeđeno pravo na obranu jer mu snimke nisu bile predočene. Iz navoda tuženika i provedenih dokaza proizlazi da je tužitelj prije donošenja odluke o otkazu bio pozvan na iznošenje obrane te je pisanu obranu i dostavio. Slijedom navedenoga, tužitelj je bio upoznat s povredama koje mu se stavljaju na teret i imao je mogućnost očitovati se o njima. Sama okolnost da tužitelj osporava sadržaj snimki i tvrdi da mu iste nisu dostavljene ne dovodi do nezakonitosti otkaza, budući da je tuženik u ovom postupku dokazao postojanje povreda obveza iz radnog odnosa drugim izvedenim dokazima, osobito zapisnikom o kontroli, iskazima svjedoka i kontrolom vozila.

28. U odnosu na dostavu odluke o otkazu, sud nije prihvatio prigovor tužitelja da mu odluka nije dostavljena na zakonit način. Naime, iz članka 81. Kolektivnog ugovora proizlazi da se akti u vezi s ostvarivanjem prava i obveza iz radnog odnosa radniku dostavljaju neposrednim uručenjem na radnom mjestu, a ako radnik odbije primitak akta, osoba koja obavlja dostavu o tome sastavlja zabilješku te se akt ističe na oglasnoj ploči poslodavca, nakon čega se protekom propisanog roka smatra da je dostava izvršena. Tek ako radnik ne dolazi na rad ili mu se akt ne može uručiti na radnom mjestu, dostava se obavlja preporučenom poštanskom pošiljkom s povratnicom. Tijekom postupka utvrđeno je da se odluka o otkazu tužitelju najprije pokušala neposredno uručiti na radnom mjestu, da je tužitelj odbio primitak odluke, da je o tome sastavljena službena zabilješka te da je odluka zajedno sa zabilješkom izvješena na oglasnoj ploči tuženika. Stoga tuženik nije bio dužan odluku dostavljati preporučenom poštanskom pošiljkom s povratnicom jer je za slučaj odbijanja primitka akta na radnom mjestu Kolektivnim ugovorom propisan način dostave putem oglasne ploče. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da je dostava odluke o otkazu obavljena na propisan način, pa prigovor tužitelja o nepravilnoj dostavi nije osnovan.

29. U predmetnom postupku utvrđeno je da je tuženik pozvao tužitelja na iznošenje obrane što među strankama u konačnici nije bilo sporno.

30. Tijekom postupka je kao nedvojbeno utvrđeno da tuženik nije upozorio tužitelja na obveze iz radnog podnosa prije nego što je tužitelju otkazao ugovor o radu, što također između stranaka nije sporno. Međutim, sukladno odredbi članka 119. st. 1. ZR, poslodavac nije dužan pisano upozoriti radnika na obveze iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza ukoliko postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini. U konkretnom slučaju su postojale upravo takve okolnosti na strani tuženika zbog kojih nije bilo opravdano očekivati da pisano upozori tužitelja, s obzirom na sve utvrđene povrede radnih pravila od strane tužitelja te obzirom na vrstu i težini opisanih povreda te upornost tužitelja u vršenju takvih povreda. Naime, odluka poslodavca da radnika ne upozori pisano na utvrđene povrede obveza iz radnog odnosa u okolnostima kada to nije opravdano učiniti, nema za posljedicu ništetnost odluke o otkazu.

31. Nadalje, valja navesti kako Zakon o radu ne definira što se ima smatrati teškom povredom obveza iz radnog odnosa kod redovitog otkaza ugovora o radu uslijed skrivljenog ponašanja radnika, kao što je slučaj kod izvanrednog otkaza, već je dovoljno utvrđenje kršenje obveza iz radnog odnosa, a u predmetnom slučaju je temeljem provedene interne kontrole utvrđeno da je tužitelj, svjesno i kontinuirano kršio radne obveze i interna pravila postupanja. U konkretnom slučaju se nedvojbeno radi o Odluci o otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika pa se u tom slučaju ne primjenjuju rokovi koji su propisani za davanje izvanrednog otkaza, jer se u konkretnom slučaju ne radi o toj vrsti otkaza pa su u tom dijelu navodi tužitelja neosnovani.

32. Na temelju svih provedenih dokaza sud ocjenjuje da je tuženik dokazao da je tužitelj počinio povrede obveza iz radnog odnosa koje mu se stavljaju na teret, a koje su s obzirom na njihovu narav i ponavljanje predstavljale opravdan razlog za redoviti otkaz ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika. Takvo postupanje opravdano je dovelo do gubitka povjerenja poslodavca u tužiteljev rad, osobito imajući u vidu da je tuženik utvrdio da je tužitelj učestalo kroz duži period vršio dostavu tiskovina radi preprodaje.

33. Sud ukazuje da je temeljna obveza radnika osobno obavljati preuzeti posao prema uputama poslodavca danim u skladu s naravi i vrstom rada, a u skladu s čl. 7. st. 1. ZR. Nadalje, sud ukazuje da je radnik, tj. konkretno tužitelj sukladno odredbi čl. 8. st. 1. ZR bio obvezan, odnosno dužan u radnom odnosu kod tuženika pridržavati se odredbi ZR i drugih zakona i propisa te pravilnika o radu. Pri tome kada radnik ne postupa na navedeni način, tj. ponaša se suprotno zakonu i propisima te internim aktima poslodavca, a što je i utvrđeno za tužitelja u predmetnom postupku, tada poslodavac, ovdje konkretno tuženik, s pravom ističe da je zbog toga izgubio povjerenje u tužitelja kao svoga radnika. Ovaj sud je stava da niti jedan poslodavac nije dužan u radnom odnosu trpjeti radnika u kojeg opravdano nema povjerenja i koji mu svojim postupcima, bez obzira na njihove uzroke, eventualno nanosi štetu, odnosno koji bi i ubuduće mogao jednako tako postupati i kršiti svoje obveze iz ugovora o radu.

34. Obzirom na sve prednje navedeno, ovaj sud je savjesnom i brižljivom ocjenom svih izvedenih dokaza, i to svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno u njihovoj sveukupnosti, utvrdio da je tužitelj počinio povrede obveze iz radnog odnosa koje su opisane u obrazloženju Odluke o redovitom otkazu zbog skrivljenog ponašanja radnika od 7. listopada 2016., a koje povrede opravdavaju otkazivanje tužiteljevog Ugovora o radu. Ocjenjujući utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud smatra da je tuženik u odnosu na povrede radne dužnosti za koje se tereti tužitelj dokazao postojanje opravdanog razloga za otkaz, a sve u skladu s čl. 135. st. 3. ZR-a.

35. Slijedom toga, Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu od 7. listopada 2016. u cijelosti je zakonita i dopuštena, slijedom čega je valjalo odbiti zahtjev tužitelja kojim traži utvrđenje nedopuštenosti iste i da njegov radni odnos nije prestao, a budući da je predmetni otkaz dopušten, nije bilo uvjeta za primjenu odredbe čl. 124. st. 1. ZR-a, pa je odbijen i zahtjev tužitelja za vraćanjem na radno mjesto temeljem sklopljenog Ugovora o radu, odnosno odgovarajuće radno mjesto.

36. Budući da je tužbeni zahtjev odbijen u cijelosti, valjalo je odbiti i zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška na temelju članka 154. stavka 1. ZPP-a.

37. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu, 16. srpnja 2026.

Sutkinja:

Danijela Marotti Andrić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno, u 4 primjerka, putem ovog suda.

DNA:

1. punomoćniku tužitelja

2. punomoćnici tuženika