REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Vukovarska cesta 31

Poslovni broj: Us I-18/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sucu tog suda Tomislavu Artukoviću, uz sudjelovanje zapisničarke Tamare Golub, u upravnom sporu tužitelja LH (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Hrvoje Miličević, odvjetnik u Županji, Veliki kraj 51, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Katančićeva 5, Zagreb, radi poreznog nadzora, 16. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II-471-02/24-01/174, URBROJ: 513-04-24-2 od 4. studenoga 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Vukovar, KLASA: UP/I -471- 02/22-01/71, URBROJ: 513-07-16-24-19 od 10. travnja 2024., kojim je tužitelju utvrđen manje obračunati porez na dohodak i prirez u iznosu od 2.691,86 eura, porez na dodanu vrijednost u iznosu od 12.594,44 eura te kamate u iznosu do 2.323.03 eura, porez na potrošnju u iznosu od 1.511,33 eura te kamate u iznosu od 278,76 eura. Ujedno je tužitelju naloženo da navedene iznose uplati na za to propisane račune i provede odgovarajuća knjiženja u poslovnim knjigama, u protivnom navedeni će se dug naplatiti ovrhom.

2. Tužitelj osporava zakonitost pobijanog rješenja navodeći, u bitnome, da je rješenje rezultat nezakonito i arbitrarno provedenog postupka u kojem je izostalo pravo na pravičan postupak. Ističe da porezna tijela nisu uopće imala u vidu činjenicu da se zbog corona virusa tijekom 2020. uopće nije radilo, zbog čega je procjena porezne osnovice arbitrarna i nelogična, uzimajući u obzir ostvareni promet i broj artikala koji se navodno pojavio kao višak. U poreznom postupku utvrđeno je da je tužitelj obavljao zajedničku djelatnost obrta s ortakom – supoduzetnikom UH. No, porezno tijelo je isključivo poreznu obvezu stavilo na teret i ime jednog poreznog obveznika i to baš njemu, što je nezakonito. Napominje da je procjena osnovice poreza na dohodak izvršena na osnovi inventurnih lista sastavljenih 31. prosinca 2019. i 31. prosinca 2020., ulaznih računa, izlaznih računa i izvještaja o količinskoj prodaji artikala, odnosno evidentirane prodane količine robe – artikl pivo Ožujsko 0,5 l, artikl pivo Ožujsko 0,33 l. Prvostupanjsko tijelo je za razdoblje nadzora uvećalo primitke od obavljanja zajedničke samostalne djelatnosti u iznosu od 379,571,21 kunu te utvrdilo dohodak od zajedničke samostalne djelatnosti u iznosu od 331,004,24 kuna. Tijekom nadzora porezno je tijelo utvrdilo da su se ispunili uvjeti za procjenu porezne osnovice sukladno članku 92. stavcima 1. i 2. Općeg poreznog zakona, no ostalo je nejasno po kojem principu je porezno tijelo izradilo procjenu porezne osnovice. Logično bi bilo da je porezno tijelo uzelo u omjer prodani artikl Ožujskog piva od 0,5 l, s brojem artikala koji je navodno prodan a nije evidentiran. Po tom principu, tužitelj je za 9,31 % smanjio svoj dohodak. U 2020. prodano je 744 komada Ožujsko 0,33 I, a utvrđeno je da je trebalo biti prodano još 107 komada artikla više uzimajući u obzir prodane artikle i koji su trebali biti prodani dolazi se do razlike od 14,38%. Procjena je trebala bi rađena s obzirom na prodanu količinu artikala s obzirom na broj artikala koji je utvrđen kao višak i onda bi procjena porezne osnovice u prosjeku bila 11,84 %, a ne 33,63 %. Stoga tužitelj smatra da je procjena i njen izračun neutemeljen i napravljen na pogrešnim parametrima, a postotak inventurnog odstupanja u odnosu na prodanu količinu po vrijednosti još je manji te je neprihvatljiv izračun neevidentiranog prometa koji je primijenjen u zapisniku i rješenju o poreznom nadzoru i to primjenjujući na svih 106 ostalih artikala koji se nalaze u prometu. Pri tome tužitelj napominje da je učešće svakog pojedinog artikla u ukupnom prometu različito, pa zbog svega navedenoga, tužitelj predlaže poništiti osporeno rješenje, uz naknadu troškova upravnog spora.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod razloga iz osporenog rješenja te predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.

4. U provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u spis i spis upravnog postupka te je održao raspravu 18. lipnja 2026. kako bi strankama, u skladu s člankom 6. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, br. 36/24. - dalje: ZUS), prije donošenja presude, bila pružena mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora. Na raspravu je pristupio tužitelj uz opunomoćenika ponavljajući navode o nelogičnom i pogrešnom načinu na koji je izvršena procjena porezne osnovice. Na raspravu za tuženika nije nitko pristupio.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Iz podataka spisa predmeta proizlazi kako je Ministarstvo financija, Porezna uprava, Područni ured Vukovar kod tužitelja obavilo porezni nadzor poreza na dodanu vrijednost, poreza na dohodak i poreza na potrošnju za razdoblje od 01. siječnja 2020. do 31. prosinca 2020. Zaključno, nakon što je tuženik poništio ranije doneseno rješenje kojim je utvrđen porezni dug, prvostupanjsko tijelo sastavilo je dana 18. ožujka 2024. zapisnik KLASA: 471-02/22-01/71, URBROJ: 513-07-16-24-17. Tijekom nadzora prvostupanjsko porezno tijelo utvrdilo je da je tužitelj u razdoblju nadzora obavljao zajedničku djelatnost obrta (ugostiteljsku djelatnost) sa svojim ortakom UH, pri čemu je tužitelj bio nositelj zajedničke djelatnosti obrta. U nadzoru je utvrđeno da su tužitelj i njegov ortak ostvarili gubitak od obavljanja zajedničke samostalne djelatnosti u iznosu od 48.566,97 kn koji je između ortaka sukladno članku 79. stavak 1. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine, br. 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 138/20.) podijeljen na jednake dijelove te je iskazan u prijavama poreza na dohodak (obrazac DOH) predanim nadležnoj poreznoj ispostavi. Iz sadržaja navedenog zapisnika proizlazi da je prvostupanjsko porezno tijelo tijekom nadzora utvrdilo da obavljene i naplaćene usluge u ugostiteljskim objektima, caffe baru ''Bilbao'' i ''Noma'', u kojima se obavljala zajednička samostalna djelatnost nisu evidentirane putem naplatnog uređaja.

7. Prema članku 62. stavku 4. Općeg poreznog zakona (Narodne novine, 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20. i 114/22. – dalje: OPZ) porezni obveznici koji isporuku dobara ili obavljanje usluga naplaćuju u gotovini obvezni su promet iskazivati potpuno, točno, pravodobno i uredno putem naplatnih uređaja ili na drugi odgovarajući način.

8. U postupku je, dakle, utvrđen neevidentirani dio nabavljene, a prodane količine robe (neevidentirani dio prodaje artikla pivo Ožujsko 0,5 l iznosi 32,96 %, a Ožujskog piva 0,33 l iznosi 34,29%), odnosno ostvaren je gotovinski promet putem isporuka dobara naplaćenih u gotovini koje porezni obveznik nije iskazao putem naplatnog uređaja ili na drugi odgovarajuću način. Time su se ispunili uvjeti za procjenu porezne osnovice. Procjena porezne osnovice izvršena je na osnovi inventurnih lista, ulaznih računa, izlaznih računa i izvještaja o količinskoj prodaji artikala, odnosno evidentirane prodane količine robe – artikl pivo Ožujsko 0,5 l, artikl pivo Ožujsko 0,33 l, u odnosu na nabavljenu količinu svakog artikla iz predočenih ulaznih računa u razdoblju od 1. siječnja 2020. do 31. prosinca 2020.

9. Tužitelj u tužbi osporava način i kriterije na temelju kojih su porezna tijela utvrdila poreznu osnovicu.

10. Prema članku 92. stavku 1. OPZ-a ako porezno tijelo ne može utvrditi poreznu osnovicu na temelju poslovnih knjiga i evidencija, mora je procijeniti.

11. Stavkom 2. istog članka propisano je da će porezno tijelo procijenit poreznu osnovicu: 1. ako porezni obveznik ne može predočiti knjige ili evidencije koje je dužan voditi prema poreznim zakonima, 2. ako porezni obveznik ne izdaje propisane račune ili ne vodi poslovne knjige točno, uredno i pravodobno, 3. ako porezni obveznik podatke za oporezivanje ne može dokazati vjerodostojnom dokumentacijom, 4. ako porezni obveznik odbije sudjelovati u poreznom postupku ili onemogućava provedbu poreznog postupka, 5. ako porezni obveznik koji vodi podatke u elektroničkom obliku ne postupi u skladu s odredbama članka 67. ovoga Zakona.

12. Prema stavku 3. članka 92. OPZ-a pri utvrđivanju porezne osnovice procjenom, porezno tijelo polazit će od: 1. raspoložive uredne poslovne dokumentacije, ako ona postoji, a nije proknjižena, 2. raspoložive uredne poslovne dokumentacije o poslovanju u određenom razdoblju kraćem od razdoblja oporezivanja (dnevnim, tjednim ili mjesečnim primicima), tako da se na temelju podataka o tom dijelu poslovanja procijeni porezna osnovica određenog razdoblja, 3. podataka i činjenica o ostvarenim primicima (dnevnim, tjednim ili mjesečnim) utvrđenih očevidom ili poreznim nadzorom, tako da se na temelju tih podataka procijeni porezna osnovica određenog razdoblja, 4. usporedbe iskazanih primitaka s primicima drugih poreznih obveznika koji obavljaju istu djelatnost na istoj ili sličnoj lokaciji ili usporedbe s prosječnim primitkom više poreznih obveznika iste djelatnosti na istoj ili sličnoj lokaciji, 5. podataka o mogućnostima isporuka dobara ili obavljanja usluga (instaliranog kapaciteta) utvrđenih očevidom ili poreznim nadzorom.

13. Porezno tijelo po slobodnoj ocjeni odlučuje koje će mjerilo ili više njih iz stavka 3. i 4. ovoga članka koristiti za procjenu porezne osnovice (članak 92. stavak 5. OPZ).

14. Prema tome, nesporno je pravo poreznih tijela izvršiti procjenu porezne osnovice, kada ne mogu utvrditi poreznu osnovicu na temelju primarnog sredstva dokazivanja, poslovnih knjiga i evidencija. U tom slučaju riječ je o pretpostavljenoj poreznoj osnovici koja se utvrđuje na temelju pretpostavke da je porezni obveznik ostvario prihod. Dakle, primarno se oporezivanje temelji na knjigovodstvu poreznog obveznika, no kako tužitelj u konkretnom slučaju nije evidentirao prodanu robu time se sam doveo u situaciju u kojoj je moguće poreznu osnovicu utvrditi procjenom. Pritom, porezno tijelo po slobodnoj ocjeni odlučuje koje će od navedenih mjerila ili njihovu kombinaciju primijeniti za procjenu porezne osnovice.

15. U konkretnom slučaju prvostupanjsko porezno tijelo je utvrdilo poreznu osnovicu na temelju podataka iz Knjige primitaka i izdataka, inventurnih lista sastavljenih na dan 31. prosinca 2019. i na dan 31. prosinca 2020., ulaznih računa, izlaznih računa i izvještaja o količinskoj prodaji artikala (pića). Na taj je način utvrđena neevidentirana, a u gotovini naplaćena roba, što je sve valjano obrazloženo i u prvostupanjskom i u osporenom rješenju.

16. U tom smislu tužbeni navodi, u kojima tužitelj predlaže za njega povoljniji način utvrđivanja porezne osnovice, nisu doveli u sumnju zakonitost osporenog rješenja.

17. Što se tiče navoda tužitelja da je nezakonito samo on utvrđen poreznim obveznikom valja reći da je tijekom nadzora utvrđeno da je tužitelj obavljao zajedničku djelatnost obrta (ugostiteljsku djelatnost) s ortakom – supoduzetnikom UH, te je tužitelj bio nositelj zajedničke djelatnosti obrta. Kod zajedničkog obavljanja djelatnosti samo jedna osoba može biti nositelj djelatnosti i ta će osoba biti upisana u registar obveznika PDV-a. U konkretnom slučaju pravilno je utvrđeno da je tužitelj odgovoran za vođenje poslovnih knjiga, plaćanje poreznih i drugih javnih davanja, podnošenje poreznih prijava i izvješća, kako je to pravilno obrazloženo i u prvostupanjskom rješenju na stranicama 8. do 13.

18. Slijedom svega navedenoga, te analizirajući podatke spisa, posebice utvrđenja iz zapisnika KLASA: 471-02/22-01/71, URBROJ: 513-07-16-24-17 od 18. ožujka 2024., te imajući u vidu mjerodavne odredbe Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine, br. 73/13., 99/13., 148/13., 153/13., 143/14., 115/16., 106/18., 121/19. i 138/20.) i Zakona o porezu na dohodak ocjena je ovoga suda da je tijekom poreznog nadzora pravilno tužitelju utvrđen manje obračunati PDV za razdoblje poslovanja od 01. siječnja 2020. do 31. prosinca 2020., porez na dohodak od obavljanja samostalne djelatnosti za isto razdoblje, kao i porez na potrošnju, kako je to i prvostupanjsko tijelo obrazložilo u rješenju KLASA: UP/I-471-02/22-01/71, URBROJ: 513-07-16-24-19 od 10. travnja 2024., kao i tuženik u osporenom rješenju, a koje obrazloženje prihvaća i ovaj sud.

19. Kako, dakle, navodi tužbe nisu doveli u pitanje zakonitost osporenog rješenja, to je valjalo na temelju članka 116. stavka 1. i članka 147. stavka 1. ZUS-a presuditi kao u izreci.

U Osijeku 16. srpnja 2026.

Sudac:

Tomislav Artuković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. Tužitelju, po opun.,

2. Tuženiku