REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
[adresa] V 5
Poslovni broj: Us I-813/2026-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A TS K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Danici Vučinić, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Misirača, u upravnom sporu tužitelja VE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, OIB: 18683136487, radi poreza na nekretnine, 16. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II- 410-15/26-02/1005, URBROJ: 513-04-26-3 od 26. ožujka 2026.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Primorsko – goranske županije, Grada Rijeke, Upravnog odjela za financije, KLASA: UP/I-410-01/25-01/2548, URBROJ: 2170-1-11- 04-25-1 od 15. rujna 2025., tužitelju je utvrđen za 2025. porez na nekretnine u iznosu od 300,80 eura za nekretninu na adresi [adresa], korisne površine 60,16 m².
2. Protiv navedenog prvostupanjskog rješenja tužitelj je podnio žalbu koju je tuženik rješenjem KLASA: UP/II-410-15/26-02/1005, URBROJ: 513-04-26-3 od 26. ožujka 2026. odbio kao neosnovanu.
3. Tužitelj je u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika pravodobno podnio tužbu ovom Sudu. U tužbi navodi, u bitnome, da se tuženik ni na koji način nije očitovao na navode tužitelja da iz obrazloženja poreznog rješenja nije razvidno koje je to činjenice porezno tijelo utvrdilo, a koje su bile odlučne da utvrdi porez, a ni da prije donošenja poreznog akta porezno tijelo nije omogućilo VE očitovanje o činjenicama i okolnostima koje su bitne za donošenje poreznog akta, a niti da je navelo materijalne propise temeljem kojih je odlučilo u izreci poreznog rješenja. Slijedom navedenog, rješenje tuženika da nije u skladu s odredbom članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine” broj 47/09 i 110/21). Tužitelj ističe da upravo radi toga što je obrazloženje poreznog tijela manjkavo, tužitelj u žalbi nije niti mogao iznositi žalbene navode u svezi dokazivanja da se predmetna nekretnina koristi za stalno stanovanje. U obrazloženju rješenja tuženika navodi se da je prvostupanjsko tijelo pribavilo podatke o zaduženjima na ime troškova stanovanja za razdoblje od 01.01. do 31.12.2025. godine. Sukladno odredbi članka 49. stavka 1. Zakona o lokalnim porezima („Narodne novine” broj 115/16, 101/17, 114/22, 114/23 i 152/24), porezno tijelo donosi rješenje o porezu na nekretnine za svaku kalendarsku godinu prema stanju, namjeni i vlasništvu nekretnine utvrđenima na dan 31. ožujka godine za koju se utvrđuje porez. Stoga nije razvidno od kakvog su značaja podaci o troškovima stanovanja nakon 31. ožujka 2025. godine, a pogotovo nakon 15. rujna 2025. godine, odnosno nakon datuma donošenja prvostupanjskog rješenja. Kao što je u obrazloženju rješenja tuženika navedeno, tužitelj od 23. ožujka 1976. godine ima prijavljeno prebivalište na adresi predmetne nekretnine od kada je sa svojim roditeljima preselio iz podstanarskog stana. Predmetnu nekretninu smatra svojim domom, od kada je koristi za stalno stanovanje. Nakon smrti oca, a kasnije i majke u kolovozu 2023. godine, živi sam u svom domu. Njegova liječnica primarne zdravstvene zaštite da je u Rijeci, a također da je prijavljen na Hrvatskom zavodu za zapošljavanje, Područna služba Rijeka. Spletom nesretnih okolnosti, u travnju 2024. da mu je amputirana desna potkoljenica. U zgradi na adresi [adresa], da bi se ušlo u zgradu treba se popeti po nekoliko stepenica, a nema ni ugrađenog dizala, pa tužitelj fizički da nije u mogućnosti popeti se na treći kat do svog doma. Za kretanje da se koristi invalidskim kolicima. Stoga da je zbog više sile bio primoran potražiti privremeni boravak na drugoj adresi gdje se i danas nalazi jer nažalost još uvijek čeka rehabilitaciju bolničko liječenje u Specijalnoj bolnici „Thalassotherapia” u Crikvenici. Tužitelj smatra da se okolnost što privremeno ne boravi u predmetnoj nekretnini ne može smatrati da istu nekretninu ne koristi za stalno stanovanje. Također, smatra da je iz naprijed navedenih činjenica razvidno da se predmetna nekretnina nalazi u središtu njegovih životnih interesa (kako osobnih tako i gospodarskih). Osim utroška varijabilnog dijela računa za vodu, porezno tijelo je trebalo utvrditi sve činjenice i okolnosti bitne za utvrđivanje činjenice stalnog stanovanja. Također, kao dokaz, tužitelj predlaže se provede očevid na adresi u [adresa], radi utvrđivanja činjenice postojanja fizičkih barijera za dolazak do predmetne nekretnine, odnosno njegovog vlastitog doma. Slijedom navedenog, s obzirom da tužitelj smatra da je naprijed navedenim činjenicama dokazao da predmetnu nekretninu koristi za stalno stanovanje, tužitelj naslovnom Sudu predlaže da poništi rješenje tuženika.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako smatra da tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja i predlaže da se poništi rješenje tuženika.
5. Sporno je među strankama ovog spora, jesu li pravilno i zakonito javnopravna tijela utvrdila tužitelju obvezu plaćanja poreza na navedenu nekretninu.
6. U sporu je provedena rasprava na ročištu održanom 13. srpnja 2026. bez prisutnosti uredno pozvanih stranaka, čime je strankama, u smislu odredbe članka 6. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, 39/26, u nastavku teksta: ZUS), omogućeno da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane, te o svim činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog spora.
7. Radi ocjene zakonitosti pobijanog rješenja tuženika Sud je proveo dokaz uvidom u spis upravnog postupka te spis predmetnog upravnog spora.
8. Na temelju razmatranja svih spornih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan.
9. Člankom 2. stavkom 1. točke 12. ZLP-a nekretninom se smatra svaka stambena zgrada ili stambeni dio stambeno-poslovne zgrade ili stan te svaki drugi samostalni funkcionalni prostor namijenjen stanovanju. Nekretninom se ne smatraju gospodarstvene zgrade koje služe samo za smještaj poljoprivrednih strojeva, oruđa i drugog pribora te nekretnine za koje se prema odluci o komunalnoj naknadi određuje koeficijent namjene za proizvodni ili neproizvodni poslovni prostor.
10. Odredbom članka 25. ZLP-a, propisano je da porez na nekretnine plaćaju domaće i strane, pravne i fizičke osobe koje su vlasnici nekretnina na dan 31. ožujka godine za koju se utvrđuje porez.
11. Člankom 27. stavkom 1. točkom 7. ZLP-a propisano je da se porez na nekretnine ne plaća na nekretnine u slučajevima kada se iz svih okolnosti može utvrditi da je onemogućena stambena namjena nekretnine. Stavkom 6. istog članka propisano je da se stambena namjena nekretnine utvrđuje na temelju postojanja infrastrukture ili opreme ili uređaja koji zamjenjuju priključak na infrastrukturu.
12. Člankom 26. stavak 1. ZLP-a propisano je da se porez na nekretnine plaća godišnje od 0,60 do 8,00 eura/m² korisne površine nekretnine, određene propisom kojim se uređuju uvjeti i mjerila za izračun zaštićene najamnine. Stavkom 2. istog članka propisano je da visinu poreza na nekretnine u granicama određenim stavkom 1. ovoga članka predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave propisuje svojom odlukom. Stavkom 5. istog članka propisano je da jedinica lokalne samouprave može propisati visinu poreza na nekretnine ovisno o mjestu, ulici, naselju ili zoni gdje se nekretnina nalazi. Stavkom 6. istog članka propisano je da jedinica lokalne samouprave može propisati da će se visina poreza utvrđena stavkom 5. ovoga članka uvećati ovisno o drugim kriterijima koji utječu na vrijednost nekretnine kao što je starost nekretnine i prisutnost sadržaja koji povećavaju vrijednost nekretnine.
13. Člankom 42. stavkom 1. točkom 2. ZLP-a propisano je da predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave svojom odlukom utvrđuje za potrebe plaćanja poreza na nekretnine, visinu poreza na nekretnine ovisno o kriterijima iz članka 26. stavaka 5. i 6. ovoga Zakona, uvjete za oslobođenje od plaćanja poreza na nekretnine za socijalno ugrožene osobe iz članka 27. stavka 2. ovoga Zakona i nadležno porezno tijelo za utvrđivanje i naplatu poreza.
14. Člankom 4. Odluke o izmjenama Odluke o porezima Grada Rijeke KLASA: 024- 01/25-01/11 URBROJ: 2170-1-01-00-25-2 Rijeka, 27. veljače 2025., propisano je da se porez na nekretnine plaća u iznosu od 5,00 eura po jednom kvadratnom metru korisne površine kuće za odmor na cijelom području grada Rijeke.
15. Iz citiranih zakonskih odredbi ZLP-a proizlazi da su predstavnička tijela jedinica lokalne samouprave svojom odlukom ovlaštena samostalno propisati visinu poreza na nekretnine u granici od 0,60 do 8,00 eura/m² korisne površine nekretnine s time da im je propisana mogućnost da svojim odlukama propišu drugačiju visinu poreza na nekretnine ovisno o mjestu, ulici, naselju ili zoni gdje se nekretnina nalazi i ovisno o kriterijima koji utječu na vrijednost nekretnine kao što je starost nekretnine i prisutnost sadržaja koji povećavaju vrijednost nekretnine. Dakle, navedena mogućnost nije propisana kao zakonska obveza predstavničkih tijela već kao mogućnost koju mogu predvidjeti svojom odlukom pri utvrđivanju visine poreza na nekretnine.
16. Dakle, radi se o odlukama koje samostalno donose predstavnička tijela jedinica lokalne samouprave te su pri utvrđivanju visine poreza na nekretnine vezana isključivo visinom poreza na nekretnine u granicama 0,60 do 8,00 eura/m² korisne površine nekretnine.
17. Nadalje, ističe se da su odredbom članka 27. stavka 1. ZLP -a taksativno propisani tipovi nekretnina za koje se ne plaća porez. Tako je stavkom 1. točkom 7. navedenog članka propisano da se porez na nekretnine ne plaća u slučajevima kada se iz svih okolnosti može utvrditi da je onemogućena stambena namjena nekretnine koja se utvrđuje na temelju postojanja infrastrukture ili opreme ili uređaja koji zamjenjuju priključak na infrastrukturu.
18. Uvidom u službenu zabilješku od 15. siječnja 2026., ispis podataka o prijavljenom prebivalištu, kao i ispis podataka o zaduženjima od 1. siječnja 2025. do 31. prosinca 2025., vidljivo je da su obračunate naknade u fiksnim iznosima, odnosno da nije zabilježena potrošnja vode koja se obračunava u varijabilnom dijelu, dok je sam stan zadužen za komunalnu naknadu za stambeni prostor.
19. Naime, nesporno je da se u konkretnom slučaju radi o samostalnom funkcionalnom prostoru koji posjeduje struju i vodu. Dakle, radi se o nekretnini koja posjeduje osnovnu infrastrukturu i kao takva je predmet oporezivanja sukladno odredbama ZLP-a. Preostali navodi koje tužitelj ističe u tužbi nisu od utjecaja na utvrđivanje postojanja osnovanosti porezne obveze tužitelja jer nisu niti argumentirani dokazima.
20. Također se napominje da invaliditet i nedostatak lifta sami po sebi ne oslobađaju vlasnika od plaćanja poreza na nekretnine. Sudovi smatraju da su to osobne okolnosti koje ne mijenjaju status nekretnine kao objekta koji se koristi povremeno ili sezonski, pogotovo ako podaci o potrošnji struje i vode pokazuju da se u stanu boravi samo tijekom određenih dijelova godine. Oslobođenje je moguće samo ako se dokaže da je stambena namjena nekretnine u potpunosti i objektivno onemogućena ili ako se dokaže stalno stanovanje unatoč zdravstvenim poteškoćama.
21. Slijedom svega navedenog, ovaj Sud zaključuje da je osporavanim rješenjem tuženika pravilno utvrđena porezna obveza tužitelja stoga je na temelju odredbe čl. 116. stavak 1. ZUS-a tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan te odlučiti kao u izreci ove presude.
U Rijeci 16. srpnja 2026.
Sutkinja
Danica Vučinić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude.
Dostaviti:
- tužitelju VE iz [adresa]
- tuženiku Ministarstvu financija, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5
