REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] H 5

Poslovni broj: Us I-888/2026-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Danici Vučinić, dipl. iur., uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Misirača, u upravnom sporu tužiteljice HD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po opunomoćenici Kseniji Čerin, odvjetnici u Zagrebu, Selska cesta 90A, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, OIB: 18683136487, radi poreza na dohodak, 16. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice radi poništenja rješenja tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-18/23-01/551, URBROJ: 513-04-26-2 od 27. veljače 2026. i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, Ispostave Rijeka, KLASA: UP/I-410-23/23-02/17881, URBROJ: 513-07-08-01-23-3 od 4. rujna 2023.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, Ispostave Rijeka, KLASA: UP/I-410-23/23-02/17881, URBROJ: 513-07-08-01-23-3 od 4. rujna 2023., odbijen je prigovor tužiteljice izjavljen protiv privremenog poreznog rješenja KLASA: UP/I-410-23/23-02/17881, URBROJ: 513-07-08-01-23-1 od 4. svibnja 2023.

2. Tuženik je rješenjem KLASA: UP/II-410-18/23-01/551, URBROJ: 513-04-26- 2 od 27. veljače 2026., odbio žalbu tužiteljice kao neosnovanu.

3. Tužiteljica je ovom Sudu pravodobno podnijela tužbu kojom osporava zakonitost rješenja tuženika, te u bitnome navodi da je tužiteljica u 2022. imala prijavljenog sina LD kao poreznu olakšicu, a da je isti u tijeku 2022. imao primitke u visini od 37.455,13 kn, pa s obzirom da su primanja LD prešla iznos od 24.000,00 kn, da nema pravo na poreznu olakšicu za sina. Drugostupanjsko tijelo da u drugostupanjskom rješenju citira zakonske propise, a koji su ili djelomično primjenjivi u konkretnom slučaju ili potpuno pogrešno tumačeni, te se poziva na obrazloženje prvostupanjskog tijela, iako je tužiteljica u žalbi iznijela niz činjenica i dostavila dokaze na koji se ni prvostupanjski ni drugostupanjski organ uopće nisu osvrnuli, a što oba ova rješenja čini arbitrarnim. Navodi da je koristila osobni odbitak za sina LD, kao prvo dijete u periodu od 10.04.2020. - 09.10.2022. U istom periodu da je koristila pravo na osobni odbitak za kćer ĆD, kao drugo dijete. Nakon što je dana 09.10.2022. tužiteljica odjavila sina LD, da je nastavila koristiti poreznu olakšicu za kćer ĆD, kao prvo dijete. Iako je i prvostupanjsko tijelo i drugostupanjsko tijelo u cijelosti raspolagalo gore navedenim podatkom – da je tužiteljica uzdržavala sina u periodu od 01.01. - 09.10.2022. (dok je bio redovni student, odnosno do 13.09.2022. i u periodu nezaposlenosti od 14.09. -09.10.2022.), te isključivo u navedenom periodu koristila poreznu olakšicu, da su ustvrdili da je uzdržavala sina cijelu 2022. godinu, a što ne odgovara istini. S obzirom da je sin tužiteljice bio uzdržavani član domaćinstva u periodu od 01.01.2022. -09.10.2022. da je potrebno sagledati njegova primanja u navedenom periodu. Nesporno je da je sin tužiteljice LD primio iznos od 17.722,13 kn od Sveučilišta u Zagrebu, koji iznos da je primio sukladno Ugovoru za dodjelu financijske potpore za Erasmus+ studijski boravak (SMS) unutar programskih zemalja – akademska godina 2021/22. – ljetni semestar (u daljnjem tekstu: Ugovor). Sukladno navedenom Ugovoru Sveučilište u Zagrebu da je isplatilo LD dana 24.01.2022. iznos od 14.424,99 kn, a dana 12.10.2022. iznos od 3.297,14 kn. Sukladno odredbi članka 17. stavak 2. točka 10. Zakona o porezu na dohodak, pri utvrđivanju prava na osobni odbitak za uzdržavane članove ne uzimaju se u obzir stipendije, nagrade za izvrsnost učenika i studenata isplaćene iz proračuna i bespovratna sredstva koja se isplaćuju iz proračuna, fondova Europske unije i drugih međunarodnih fondova i programa uređenih posebnim propisima i međunarodnim sporazumima, u svrhu obrazovanja i stručnog usavršavanja. U tom smislu da je i Sud Europske unije u predmetu C-277/23, a povodom zahtjeva za prethodnu odluku na temelju članka 267. UFEU-a, koji je uputio Ustavni sud Republike Hrvatske, donijelo odluku da članke 20. i 21. UFEU-a, u vezi s njegovim člankom 165. stavkom 2. drugom alinejom, treba tumačiti na način da im se protivi propis države članice kojim se , radi određivanja iznosa osnovnog osobnog odbitka na koji roditelj koji je porezni obveznik ima pravo za svoje uzdržavano dijete, uzima u obzir potpora za mobilnost u svrhu obrazovanja koju je to dijete primilo u okviru programa Erasmus+, što ima za posljedicu, ovisno o slučaju, gubitak prava na uvećanje tog odbitka u okviru izračuna poreza na dohodak. Iz navedene presude da nedvosimisleno proizlazi da je Sud Europske unije zauzeo stajalište da praksa, prema kojoj Porezna uprava uračunava iznos primljen temeljem programa Erasmus+ predstavlja ograničenje prava na slobodno kretanje unutar EU; da Erasmus+ potpore služe pokrivanju dodatnih troškova mobilnosti, a ne povećanju porezne sposobnosti obitelji i da roditelj ne smije biti porezno kažnjen zato što je dijete koristilo pravo na obrazovnu mobilnost u EU. Slijedom gore iznesenog iznos od 17.722,13 kn primljen s osnove Erasmus+ programa mobilnosti Europske unije da se ne uzima u obzir prilikom određivanje prava na poreznu olakšicu. Sin tužiteljice LD da se zaposlio dana 15. listopada 2026. kod Ksenije Čerin, odvjetnice i da je točno da je sin tužiteljice, nakon što je zasnovao radni odnos, ostvario neoporezive primitke u ukupnom iznosu od 19.733,00 kn i to kako slijedi: - Iznos od 6.000,00 kn s osnove troškova prehrane, - Iznos od 7.500,00 kn s osnove nagrade za rezultate rada, - Iznos od 720,00 kn s osnove troškova prijevoza na posao i s posla, - Iznos od 513,00 kn s osnove uplate premije za dodatno i dopunsko osiguranje, - Iznos od 5.000,00 kn s osnove prigodne nagrade. Međutim, navedene isplate da mu je isplatio poslodavac, u vrijeme kada je sin tužiteljice bio u radnom odnosu i više nije bio uzdržavana osoba, a ukupni primici iznose 19.733,00 kn, što da je manje od utvrđenog praga od 24.000,00 kn, pa i iz tog razloga tužiteljica nije izgubila pravo na porezni odbitak za sina. Tužiteljica ističe da ustraje kod navoda iz žalbe, a koja je dostavljena kao Prilog 6 tužbe, ali iz razloga ekonomičnosti neće ponavljati navode iz žalbe i predlaže da se poništi rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje i da joj se izvrši povrat uplaćenih sredstava.

4. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo kako smatra da tužba nije osnovana i da ostaje kod svih navoda iz obrazloženja osporavanog rješenja i predlaže da se tužbeni zahtjev odbije.

5. U tijeku spora održana je rasprava na ročištu održanom 13. srpnja 2026. u prisutnosti opunomoćenice tužiteljice, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, čime se smatra da je strankama u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, 39/26, u nastavku teksta: ZUS) dana mogućnost očitovanja o svim činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnima za rješavanje predmetnog upravnog spora .

6. Opunomoćenica tužiteljice ustrajala je kod svih navoda iz tužbe i tužbenog zahtjeva i napominje kako se radi ovdje o pravnom pitanju, a iznos od cca 18.000 kn da nije smio utjecati na porezni status roditelja, obzirom da se radilo o sredstvima Erazmus i isplaćeni su iz fonda EU, a o čemu da postoji i odluka o prethodnom pitanju Ustavnog suda. Tužiteljica navodi da sav novac koji njen sin zaradio je nakon što je odjavljen s njezine porezne kartice i nakon što je zasnovao svoj radni odnos.

7. U cilju ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika, Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje, te uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta ovog upravnog spora.

8. Na temelju razmatranja svih spornih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Predmet spora je ocjena zakonitosti poreznog rješenja kojim je tužiteljici utvrđena razlika poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak za porezno razdoblje 2022. godine u iznosu od 756,52 EUR, zbog nepriznavanja uvećanog osobnog odbitka za uzdržavanog člana obitelji – sina tužiteljice.

10. Tužiteljica osporava zakonitost poreznog rješenja navodeći da je porezno tijelo pogrešno utvrdilo ukupne primitke uzdržavanog člana obitelji, osobito uključivanjem bespovratnih sredstava iz programa Erasmus+, kao i pojedinih neoporezivih primitaka, te da je sin tužiteljice status uzdržavanog člana imao samo u razdoblju od 1. siječnja do 9. listopada 2022. godine.

11. Sud je utvrdio da među strankama nije sporno da je sin tužiteljice u 2022. godini ostvarivao različite vrste primitaka, uključujući primitke iz nesamostalnog rada, neoporezive naknade te bespovratna sredstva iz programa Europske unije.

12. Odredbom članka 14. stavak 1.-3. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“ broj: 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 138/20, 151/22, dalje: ZPD), propisano je da osnovica osobnog odbitka iznosi 2500,00 kuna. Osnovni osobni odbitak i dijelovi osobnog odbitka za uzdržavane članove uže obitelji i djecu te invalidnost/tjelesno oštećenje izračunavaju se primjenom propisanih koeficijenata i osnovice iz stavka 1. ovoga članka. Poreznom obvezniku se ostvareni dohodak iz članka 13. ovoga Zakona umanjuje za osnovni osobni odbitak u visini 4000,00 kuna, izračunat kao koeficijent 1,6 osnovice osobnog odbitka iz stavka 1. ovoga članka, i to za svaki mjesec poreznog razdoblja za koji se utvrđuje porez na dohodak.

13. Odredbom članka 17. stavak 1. ZPD-a, propisano je da u smislu ovoga Zakona, uzdržavanim članovima uže obitelji i uzdržavanom djecom (dalje u tekstu: uzdržavani članovi) smatraju se fizičke osobe čiji oporezivi primici, primici na koje se ne plaća porez i drugi primici koji se u smislu ovoga Zakona ne smatraju dohotkom, ne prelaze šesterostruki iznos osnovnog osobnog odbitka iz članka 14. stavka 3. ovoga Zakona na godišnjoj razini (24.000,00 kn).

14. Odredbom članka 17. stavak 6. ZPD-a, propisano je da ako u tijeku poreznog razdoblja uzdržavani član za kojeg porezni obveznik u istom poreznom razdoblju koristi dio osobnog odbitka prema članku 14. stavku 4. ovoga Zakona ostvari primitke iz stavka 1. ovoga članka u iznosu većem od šesterostrukog iznosa osnovnog osobnog odbitka godišnje, porezni obveznik koji je po toj osnovi koristio osobni odbitak obvezan je podnijeti godišnju poreznu prijavu ili će se izvršiti poseban postupak utvrđivanja godišnjeg poreza na dohodak. Stavkom 7. istog članka propisano je da u slučaju iz stavka 6. ovoga članka, porezni obveznik nema pravo u godišnjoj poreznoj prijavi ili posebnom postupku utvrđivanja godišnjeg poreza koristiti osobni odbitak za tog uzdržavanog člana, a uzdržavani član koji je ostvario oporezive primitke od kojih se prema članku 5. ovoga Zakona utvrđuje dohodak može, u skladu s ovim Zakonom, u navedenim postupcima godišnjeg obračuna koristiti osobni odbitak iz članka 14. ovoga Zakona.

15. Iz spisa predmeta proizlazi da je privremenim poreznim rješenjem od 4. svibnja 2023., tužiteljici za 2022. utvrđena razlika poreza i prireza za uplatu u iznosu od 5.700,00 kuna odnosno 756,52 eura, koju obvezu je ista podmirila u cijelosti 26. srpnja 2023. i 7. kolovoza 2023.

16. Prema članku 17. stavku 1. ZPD-a, uzdržavanim članom smatra se osoba čiji godišnji primici ne prelaze šesterostruki iznos osnovnog osobnog odbitka, dok prema stavku 2. istog članka, određeni primici, uključujući bespovratna sredstva iz fondova Europske unije u svrhu obrazovanja i stručnog usavršavanja, ne uzimaju se u obzir pri utvrđivanju ukupnih primitaka uzdržavanog člana.

17. Porezno tijelo je utvrdilo da je prema JOPPD obrascima za sina tužiteljice ED u 2022., ostvaren primitak po osnovi nesamostalnog rada u iznosu 8.719,85 kn od isplatitelja Ksenije Čerin, te primitak od Sveučilišta u Zagrebu, uključujući neoporezive primitke i ostale naknade u ukupnom iznosu od 37.722,13 kn i to: bespovratna sredstva fondova i programa EU u iznosu od 17.722,13 kn, naknada za podmirivanje troškova smještaja i hrane u iznosu od 6.000,00 kn, naknada za prijevoz u iznosu od 720,00 kn, nagrada za radne rezultate u iznosu od 7.500,00 kn, premije dodatnog i dopunskog osiguranja u iznosu od 513,00 kn, te prigodne nagrade u iznosu od 5.000,00 kn. Obzirom na te prihode u pravu je porezno tijelo jer drži da se sin tužiteljice ne smatra uzdržavanim članom obitelji i da se tužiteljici ne može priznati uvećanje osobnog odbitka za cijelu godinu.

18. Sud prihvaća pravno shvaćanje poreznih tijela i ustaljenu sudsku praksu prema kojoj se pravo na uvećani osobni odbitak utvrđuje na razini poreznog razdoblja koje odgovara kalendarskoj godini, pri čemu prekoračenje propisanog godišnjeg limita u bilo kojem trenutku tijekom godine dovodi do gubitka statusa uzdržavanog člana za cijelo porezno razdoblje. Navedeno proizlazi i iz presude poslovni broj: Us I-2179/22- 27 od 16. veljače 2024. (pravomoćna 7. lipnja 2024.) i presude pod poslovnim brojem Us I-931/2024-7 od 6. ožujka 2026. (pravomoćna 28. ožujka 2026.). Porezno razdoblje je kalendarska godina, te ostvarenje primitaka iznad zakonskog limita u bilo kojem trenutku tijekom te godine rezultira gubitkom prava na odbitak za cijelo porezno razdoblje, bez obzira na to koliko je dugo status uzdržavanog člana trajao.

19. Iz podataka spisa proizlazi da je sin tužiteljice tijekom 2022. godine ostvario ukupne primitke koji prelaze zakonom propisani limit od 24.000,00 kn. Sud je posebno imao u vidu da se u ukupne primitke uzimaju: primici iz nesamostalnog rada, neoporezive naknade i nagrade isplaćene od poslodavca, naknade za prehranu i prijevoz, prigodne i stimulativne nagrade, te drugi primici koji se, sukladno članku 17. stavku 1. Zakona, ne izuzimaju.

20. Sud prihvaća da se bespovratna sredstva iz programa Erasmus+ ne uzimaju u obzir pri utvrđivanju ukupnih primitaka, međutim njihovo isključenje ne utječe na konačan ishod postupka, budući da sin tužiteljice i bez tih primitaka ostvaruje primitke iznad zakonom propisanog limita.

21. Tužiteljica je stoga neosnovano smatrala da joj pripada pravo na uvećani osobni odbitak za uzdržavanog člana obitelji za porezno razdoblje iz 2022.

22. Budući da je porezno tijelo pravilno utvrdilo činjenično stanje i pravilno primijenilo materijalno pravo, osporeno porezno rješenje je zakonito.

23. Slijedom navedenog, sud je na temelju odredbi članka 116. stavak 1. ZUS- a, tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan.

24. Odluka o troškovima ovog upravnog spora temelji se na odredbi članka 147. stavak 1. ZUS-a kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove.

U Rijeci 16. srpnja 2026.

S u t k i nj a

Danica Vučinić, dipl. iur.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

Dostaviti:

- opunomoćenici tužiteljice Kseniji Čerin, odvjetnici u Zagrebu, Selska cesta 90A

- tuženiku Ministarstvu financija, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5