REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Poslovni broj: Pn-98/25-30

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Dijani Mađerčić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĆG OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Jurici Tončiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika INA d.d. OIB:27759560625 iz Zagreba, Avenija Većeslava Holjevca 10, zastupanog po punomoćniku Josipu Mađariću, odvjetniku iz odvjetničkog društva Mađarić & Lui, odvjetnicima u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 18. lipnja 2026. godine u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika Kornelije Karić, odvjetnika, dana 16. srpnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku INA d.d. OIB:27759560625 iz Zagreba, Avenija Većeslava Holjevca 10, platiti tužitelju ĆG OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], na ime naknade neimovinske štete i nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege iznos od 10.198,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 02. studenog 2023. godine do isplate, kao i naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.200,13 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. srpnja 2026. godine do isplate, a sve po stopi koja se za razdoblje od 02. studenog 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva na ime naknade neimovinske štete u iznosu od 688,80 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01. studenog 2023. godine do isplate kao neosnovan.

III. Odbija se dio tužbenog zahtjeva za isplatom zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 10.198,00 eura na ime naknade neimovinske štete i nenovčane imovinske štete od 01. studenog 2023. godine do 02. studenog 2023. godine kao neosnovan.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka preko dosuđenog iznosa kao neosnovan.

V. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe povišenjem tužbenog zahtjeva učinjena podneskom od 18. lipnja 2026. godine.

Obrazloženje

1. Punomoćnik tužitelja u tužbi navodi da je dana 23. ožujka 2022. godine na adresi [adresa] – [adresa], na autocesti Bregana – Lipovec, na Ina benzinskoj pumpi došlo do štetnog događaja na način da je tužitelj prilikom izlaska iz vozila stao na neočišćeno i neodržano tlo na kojem se nalazila tekuća tvar te se na istu poskliznuo i pao. Nastavno punomoćnik tužitelja je ističući da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju, do kojeg je došlo uslijed neodržavanja kolnika na prostoru benzinske postaje tuženika, zadobio tjelesne ozljede opisane u medicinskoj dokumentaciji, naglasio da se tužitelj prije podnošenja tužbe, u mirnom postupku, dana 29. ožujka 2023. godine obratio tuženiku s odštetnim zahtjevom, na koji nikada nije dobio odgovor. Slijedom navedenog punomoćnik tužitelja je konačno postavljenim tužbenim zahtjevom zatražio na ime naknade neimovinske štete po kriteriju fizičkih bolova, straha, duševnih bolova zbog smanjenja životnih aktivnosti i duševnih bolova zbog naruženja iznos od 10.186,80 eura, a na ime naknade nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege iznos od 700,00 eura, odnosno ukupan iznos od 10.886,80 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01. studenog 2023. godine do isplate uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. Punomoćnik tuženika se očitovao na tužbu na način da je osporio nastanak štetnog događaja, pasivnu legitimaciju, osnov i visinu tužbenog zahtjeva, kao i odgovornost tuženika za nastanak predmetnog štetnog događaja, jer tužitelj nije dostavio nikakav dokaz o nastanku štetnog događaja na mjestu navedenom u tužbi, a niti da bi do istog došlo upravo na navedenom mjestu. Slijedom navedenog punomoćnik tuženika je ističući da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev povišen, čime je tužba preinačena, kojoj preinaci se protivi, predložio odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izveo dokaz uvidom u presliku medicinske dokumentacije (stranica 5-32, 68-69 i 139-164 spisa), u presliku prijave o ozljedi na radu (stranica 33-36; list 65-67 spisa), u presliku putnog naloga 2 od 22. ožujka 2022. godine (stranica 37; list 72 spisa), u presliku odštetnog zahtjeva od 29. ožujka 2022. godine (stranica 38-39 spisa), u iskaz svjedoka VG (stranica 76 spisa), u iskaz svjedoka ĐG (stranica 77 spisa), u iskaz tužitelja (stranica 77-78 spisa), u presliku dijela zdravstvenog kartona (stranica 84-93 i 97-134 spisa), u nalaz i mišljenje sudskog vještaka dr. Miljenka Franića (stranica 137-138 spisa) te u usmeno očitovanje sudskog vještaka dr. Miljenka Franića (stranica 179-180 spisa).

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći prema brižljivoj i savjesnoj ocjeni svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - u daljnjem tekstu ZPP-a) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

5. Među strankama je dakle nesporna aktivna legitimacija, dok je naprotiv sporna pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja, odgovornost za nastanak predmetnog štetnog događaja, kao i visina tužbenog zahtjeva po svim utuženim kriterijima neimovinske štete te na ime naknade nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege.

6. Prvenstveno treba naglasiti da je punomoćnik tužitelja podneskom od 18. lipnja 2026. godine povisio tužbeni zahtjev, čime je tužba sukladno odredbi članka 191. stavka 1. ZPP-a preinačena, za što je sukladno odredbi članka 190. stavka 3. ZPP-a potreban pristanak tuženika, s time da se zamjenik punomoćnik tuženika protivio preinaci tužbe. Naime sud je sukladno odredbi članka 190. stavka 3. ZPP-a dopustio preinaku tužbe povišenjem tužbenog zahtjeva, jer osim što tužitelj bez svoje krivnje nije mogao preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka, s obzirom da su tek provedenim medicinskim vještačenjem utvrđene nove činjenice od kojih ovisi visina tužbenog zahtjeva, već je to ujedno svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama. Drugim riječima kada sud ne bi dopustio navedenu preinaku tužbe povišenjem tužbenog zahtjeva sukladno nalazu i mišljenju sudskog vještaka medicinske struke, tada bi tužitelj, koji je predložio provođenje dokaza medicinskim vještačenjem upravo iz razloga jer ne raspolaže potrebnim stručnim znanjem, kao uostalom niti tuženik i sud, zapravo bio doveden u neravnopravni položaj u odnosu na tuženika, s obzirom da se dokaz vještačenjem u postupku uvijek provodi nakon zaključenja prethodnog postupka, a što nikako nije bila intencija zakonodavca. Naprotiv upravo zbog ovakvih situacija odredbom članka 190. stavka 2. ZPP-a je propisan izuzetak od pravila da tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci rješenja.

7. S obzirom da je punomoćnik tuženika tijekom postupka osporavao pasivnu legitimaciju, nastanak predmetnog štetnog događaja, kao i odgovornost za nastanak štetnog događaja, sud je tijekom postupka proveo dokaz saslušanjem predloženih svjedoka, koji o samom štetnom događaju imaju neposrednih saznanja, s time da je dakako proveo i dokaz saslušanjem tužitelja. Naprotiv prijedlog punomoćnika tužitelja za provođenjem dokaza i to po potrebi očevidom i rekonstrukcijom na licu mjesta sud je odbio kao neosnovan, jer je logično i životno uvjerljivo da se „tekuća tvar“ koja se prema navodima tužbe, nalazila na tlu benzinske postoje tuženika na adresi [adresa], na autocesti Bregana – Lipovec na dan štetnog događaja 23. ožujka 2022. godine, sasvim sigurno više ne bi nalazila u trenutku pokretanja ovog parničnog postupka, dakle tijekom 2025. godine, jer je od samog štetnog događaja do pokretanja ovog postupka proteklo tri godine, pa nikako nije realno, niti logično da bi se i nakon tri godine ta „tekuća tvar“ i nadalje nalazila na tom istom mjestu, na tlu te benzinske postaje, ali je zato proveden dokaz saslušanjem tužitelja, kao i svjedoka, očevidaca štetnog događaja.

8. Iskazu svjedoka VG (stranica 76 spisa) u dijelu kojim je, opisujući nastanak predmetnog štetnog događaja istaknuo da je tog dana zajedno sa ĐG i tužiteljem, krenuo na poslovni put u Italiju, stali su na „zadnjoj benzinskoj postoji kada se prođe Samobor, a prije autoceste“, u pitanju je benzinska postaja INE, kako bi „natočili benzin i nešto pojeli“, bilo je oko „šest, pola sedam ujutro“, iz auta je prvo izašao ĐG, vozač, a nakon njega tužitelj, koji je sjedio na stražnjoj klupi iza njega, suvozača, da bi mu u jednom trenutku tužitelj, kada je prolazio pored auta, samo „nestao iz vidokruga“, pao je, a kada je izašao van iz auta, tužitelj se tada već ustao, primijetio je „fleku“ dugačku kao „cijela stranica auta“, široku otprilike 40 cm te je i on, da bi uopće mogao izaći iz auta, morao stati u tu „fleku“, ali je pri tome bio jako oprezan, jer je vidio da je tužitelj prije toga pao, sud je poklonio povjerenje, jer je logičan i uvjerljiv te u svim bitnim dijelovima suglasan iskazu svjedoka ĐG i tužitelja. Isto tako sudu je uvjerljiv kako dio iskaza svjedoka da je ova „fleka“ bila na tlu prije nego što je ĐG počeo „točiti benzin“, koja „fleka“, za koju pretpostavlja da je od „goriva, benzina ili dizela“ nije bila ničim označena, nije postajalo nikako upozorenje na tu „fleku“, tako i dio iskaza da nisu razgovarali s djelatnicima te benzinske postaje o ovoj „fleki“, o padu tužitelja, jer su prvo mislili da „nije ništa strašno“, a ujedno je djelatnica benzinske postaje očito vidjela pad tužitelja, jer kada su došli platiti račun, komentirala je „nešto u stilu da li je tužitelj dobro“, s time da su ipak odgodili put u Italiju, jer je tužitelja noga počela „dosta boljeti“ i „naticati“.

9. Isto tako iskazu svjedoka ĐG (stranica 77 spisa) sud je poklonio povjerenje, jer je logično i životno uvjerljivo opisao nastanak predmetnog štetnog događaja, koji je ujedno suglasan iskazu svjedoka VG i tužitelja. Nadalje sudu je uvjerljiv dio iskaza svjedoka da je prvi izašao iz auta kako bi natočio gorivo te je odmah primijetio „masnu mrlju, fleku“ dimenzija otprilike „pola metra sa pola metra“, koja je dakle bila na tlu prije nego što je počeo točiti gorivo, ali na to nije upozorio tužitelja, jer „nekako u istom trenutku je i tužitelj izašao van iz auta“ , pa ga zapravo niti nije imao vremena upozoriti.

10. Nastavno iskazu tužitelja (stranica 77-78 spisa) u dijelu kojim je opisujući nastanak predmetnog štetnog događaja u bitnom istaknuo da kada je izašao van iz auta, nakon par koraka se „poskliznuo i pao na pod“ i to na „fleku, mrlju od goriva“ koja je postojala prije nego što je ĐG počeo točiti gorivo, s time da nije postojalo „nikako upozorenje na ovu mrlju, fleku“, sud je poklonio povjerenje, jer je logičan i uvjerljiv te suglasan iskazima svjedoka VG i ĐG. Isto tako sudu je razumljiv dio iskaza tužitelja da mu je ovaj pad prvo bio smiješan, s time da se i djelatnica ove benzinske postaje, kada su ušli u „zatvoreni prostor na benzinskoj“ također smijala njegovom padu, što znači da je isti vidjela, ali ga je noga počela sve više boljeti i naticati, pa su odlučili odgoditi ovaj poslovni put te je završio u bolnici, na operaciji. Inače ovaj prostor na kojem se nalazila „mrlja, fleka“ bio je natkriven, na nogama je imao zimske cipele, ništa nije imao u rukama.

11. Analizirajući provedene dokaze sud je utvrdio da je prigovor pogrešne pasivne legitimacije, koji je punomoćnik tuženika isticao tijekom postupka neosnovan, kao što je neosnovano i osporavanje nastanka predmetnog štetnog događaja te odgovornosti za nastanak štetnog događaja. Naime sud je utvrdio da je za nastanak predmetnog štetnog događaja sukladno odredbi članka 1045. stavka 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 i 114/22 – u daljnjem tekstu ZOO-a) u svezi s odredbom članka 1063. ZOO-a i odredbom članka 1064. ZOO-a isključivo odgovoran tuženik, vlasnik predmetne benzinske postaje, jer je propustio održavati površinu benzinske postaje za sigurno i nesmetano kretanje kupaca, a niti je ovu „mrlju, fleku“, na koju se tužitelj, izlazeći iz vozila, poskliznuo, sanirano i što je još bitnije, propisno označio, kako bi na taj način upozorio korisnike te benzinske postaje na opasnost od „mrlje, fleke“. Naprotiv tužitelj je, pri izlasku iz vozila, primijenio dužan stupanj pažnje, jer se niti ne može očekivati da neprestano gleda ravno u pod, zbog čega niti nije primijetio „mrlju, fleku“, dok se na istu i to „par koraka nakon izlaska iz vozila“ nije poskliznuo i pao.

12. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka dr. Miljenka Franića, specijalist ortoped (stranica 137-138 spisa) proizlazi da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio lom lateralnog maleola desnog gležnja i rupturu sindesmoze desno, po ozljeđivanju provedeno je adekvatno liječenje po ortopedu i fizijatru, provedeno je operacijsko liječenje u tri navrata, kao i fizikalna terapija. Nastavno sudski vještak je ističući da se tužitelj na pregledu dana 08. travnja 2026. godine žalio na bolove u području desnog stopala, gležnja i potkoljenice, izraženiji kod većeg opterećenja i promjene vremena, kod hoda na neravnom terenu, nizbrdo, ne može opteretiti desnu nogu kao prije, po zanimanju je trgovac, naglasio da je kliničkim pregledom utvrdio slijedeće: desni gležanj – bolne i ograničene kretnje u GNZ i DNZ slabijeg stupnja, palpacijski bol s lateralne strane, vidljiv ožiljak cca 15 cm iznad fibule i oteklina, kod hoda šepa desnom nogom, ne može u potpunosti na prste desnim stopalom. Nadalje sudski vještak je navodeći da je liječenje tužitelja završeno, zdravstveno stanje se stabiliziralo 01. studenog 2023. godine nakon izvršenog trećeg operacijskog zahvata, istaknuo da zadobivene ozljede desnog gležnja smanjuju životnu aktivnost tužitelja za 8% u kojem omjeru će morati ulagati pojačane napore u svakodnevnom životu i radu, a očituju se u ograničenoj i bolnoj pokretljivosti desnog GNZ i DNZ u slabijem stupnju. Isto tako tužitelj je vezano za ozljede zadobivene u ovom štetnom događaju trpio bolove jakog intenziteta u trajanju 5 dana, srednjeg intenziteta 40 dana, a manjeg intenziteta 60 dana, s time da povremeni bolovi ulaze u smanjenje životnih aktivnosti, dok je strah i to tzv. primarni strah, strah u trenutku ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja bio intenzivan i kratkotrajan, a tzv. sekundarni strah, strah kao posljedica tjelesne ozljede jakog intenziteta trajao je 4 dana, srednjeg intenziteta 30 dana i slabijeg intenziteta 40 dana. Nadalje sudski vještak je naglasio da vidljivo šepanje te ožiljak od cca 15 cm na desnoj potkoljenici predstavlja naruženje srednjeg stupnja. Konačno tužitelju je tuđa pomoć i njega bila potrebna 2 sata dnevno kroz 40 dana, a potom još 1 sat dnevno kroz 60 dana i to za održavanje osobne higijene, za kućne poslove, odlaske liječniku i slično.

13. Stranke su se očitovale na nalaz i mišljenje sudskog vještaka dr. Miljenka Franića na način da punomoćnik tužitelja nije imao nikakvih prigovora, za razliku od punomoćnika tuženika, koji je prigovorio nalazu i mišljenju u cijelosti navodeći da sudski vještak nije obrazložio danu ocjenu svih utuženih kriterija neimovinske štete, kao i potrebe za tuđom pomoći i njegom, a tim više što iz medicinske dokumentacije, odnosno nalaza od 11. srpnja 2022. godine proizlazi da tužitelj malo šepa na desnu nogu, dok je u nalazu od 20. travnja 2022. godine navedeno da je gležanj zadovoljavajuće razgiban.

14. Sudski vještak dr. Miljenko Franić se usmeno očitovao na iznesene prigovore na ročištu 18. lipnja 2026. godine (stranica 179-180 spisa) navodeći da u cijelosti ostaje kod nalaza i mišljenja, koji je izradio uvidom u medicinsku dokumentaciju, presliku zdravstvenog kartona te kliničkog pregleda, kojim je utvrdio i to nakon tri operativna zahvata, kojima je tužitelj bio podvrgnut, bolnu i ograničenu pokretljivost gornjeg i donjeg nožnog zgloba u slabijem stupnju, kao i šepanje, koje je jasno vidljivo. Isto tako sudski vještak je naglasio kako je uzeo u obzir nalaz specijaliste iz 2022. godine, u kojem se navodi da tužitelj malo šepa, s time da je kliničkim pregledom dana 08. travnja 2026. godine utvrdio da tužitelj šepa, što je jasno vidljivo, a ujedno uz to šepanje, koje je vidljivo kada tužitelj hoda, postoji vidljiv ožiljak nakon operativnog zahvata od cca 15 cm na desnoj potkoljenici, što je vidljivo tijekom ljetnih mjeseci, kada tužitelj nosi kratke hlače, japanke, na plaži.

15. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka dr. Miljenka Franića, kao i usmeno očitovanje, jer je izrađen temeljem uvida u medicinsku dokumentaciju, uključujući presliku dijela zdravstvenog kartona, kao i kliničkog pregleda tužitelja te je logičan i obrazložen. Naime sudu je logičan i opravdan stav sudskog vještaka da je ocjenu intenziteta i trajanja svih utuženih kriterija neimovinske štete, kao i potrebe za tuđom pomoći i njegom dao temeljem medicinske dokumentacije, uzimajući pri tome u obzir vrstu i narav zadobivenih ozljeda, način liječenja, dakle sve operacije kojima je tužitelj bio podvrgnut, a u pitanju su tri operacije te samo trajanje liječenja, kao i temeljem kliničkog pregleda tužitelja, kojim je utvrdio bolnu i ograničenu pokretljivost gornjeg i donjeg nožnog zgloba u slabijem stupnju, kao i šepanje, koje je jasno vidljivo. S obzirom da je zamjenik punomoćnika tuženika nakon usmenog očitovanja sudskog vještaka dr. Miljenka Franića predložio provođenje dokaza novim medicinskim vještačenjem, sud je isti odbio kao neosnovan, jer je sudski vještak dr. Miljenko Franić u nalazu i mišljenju, kao i usmenim očitovanjem, jasno i logično objasnio da je uzeo u obzir medicinsku dokumentaciju, pa tako i nalaz ortopeda iz 2022. godine u kojem se navodi da tužitelj malo šepa, a iako je u kliničkoj praksi moguće da šepanje, koje je utvrđeno 2022. godine protekom vremena bude manje ili veće, kliničkim pregledom tužitelja 08. travnja 2026. godine utvrdio je da tužitelj šepa, što je jasno vidljivo.

16. S obzirom na intenzitet i trajanje bolova tužitelja, a u pitanju su bolovi jakog intenziteta u trajanju 5 dana, srednjeg intenziteta 40 dana, a manjeg intenziteta 60 dana, s time da povremeni bolovi ulaze u smanjenje životnih aktivnosti, sud je u smislu odredbe članka 1100. stavka 1. i stavka 2. ZOO-a i odredbe članka 223. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a utvrdio da tužitelju po ovom kriteriju neimovinske štete pripada pravična novčana naknada u zatraženom iznosu od 2.951,00 eura.

17. Nastavno s obzirom na intenzitet i trajanje straha tužitelja, a u pitanju je tzv. primarni stah, strah u trenutku ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja koji je bio intenzivan i kratkotrajan, a tzv. sekundarni strah, strah kao posljedica tjelesne ozljede jakog intenziteta trajao je 4 dana, srednjeg intenziteta 30 dana i slabijeg intenziteta 40 dana, sud je u smislu odredbe članka 1100. stavka 1. i stavka 2. ZOO-a i odredbe članka 223. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a utvrdio da tužitelju po ovom kriteriju neimovinske štete pripada pravična novčana naknada u iznosu od 2.200,00 eura.

18. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim je tužitelj zatražio naknadu neimovinske štete po kriteriju duševnih bolova zbog smanjenja životnih aktivnosti prihvaćajući mišljenje sudskog vještaka dr. Miljenka Franića da zadobivene ozljede desnog gležnja smanjuju životnu aktivnost tužitelja za 8% u kojem omjeru će morati ulagati pojačane napore u svakodnevnom životu i radu, a očituju se u ograničenoj i bolnoj pokretljivosti desnog gornjeg nožnog zgloba i donjeg nožnog zgloba u slabijem stupnju te vodeći računa da je tužitelj osoba životne dobi od 53 godine, sud je u smislu odredbe članka 1100. stavka 1. i stavka 2. ZOO-a i odredbe članka 223. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a utvrdio da tužitelju po ovom kriteriju neimovinske štete pripada pravična novčana naknada u iznosu od 1.500,00 eura.

19. Jednako tako u odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim je tužitelj zatražio naknadu neimovinske štete po kriteriju duševnih bolova zbog naruženja prihvaćajući mišljenje sudskog vještaka dr. Miljenka Franića da šepanje tužitelja, koje je vidljivo trećim osobama prilikom hoda, kao i ožiljak od cca 15 cm na desnoj potkoljenici predstavlja naruženje srednjeg stupnja, koji je vidljiv trećim osobama u ljetnim mjesecima, kada tužitelj nosi kratke hlače, kada je primjerice na plaži i slično, sud je utvrdio slijedeće. Imajući na umu da se kod dosuđivanja pravične novčane naknade zbog naruženja treba uzeti u obzir ne samo objektivne kriterije, odnosno koliko izmijenjena vanjština neke osobe izaziva negativne reakcije okoline, kao što su sažaljenje, gađenje i slično, već u određenoj mjeri i subjektivne kriterije o utjecaju izmijenjene vanjštine na psihičku ravnotežu te osobe, a tužitelja šepanje, kao i ožiljak smetaju u kontaktu s trećim osobama, što je razumljivo i životno uvjerljivo, sud je utvrdio da tužitelju po ovom kriteriju neimovinske štete pripada pravična novčana naknada u zatraženom iznosu od 2.847,00 eura.

20. Konačno s obzirom da je tužitelju tuđa pomoć i njega bila potrebna 2 sata dnevno kroz 40 dana, a potom još 1 sat dnevno kroz 60 dana za održavanje osobne higijene, obavljanje kućnih poslova, odlaske liječniku i slično, koju je tužitelju, prema logičnom i životno uvjerljivom iskazu (stranica 77-78 spisa) pružala supruga, dakle u pitanju je nenovčana imovinska šteta, sud je u smislu odredbe članka 1095. stavka 1. ZOO-a utvrdio da tužitelju za ukupno potrebnih 140 sata tuđe pomoći i njege pripada novčana naknada u iznosu od 700,00 eura, odnosno 5,00 eura po satu, što je sasvim sigurno manja cijena od cijene sata NKV radnika u utuženom razdoblju u mjestu prebivališta tužitelja, u vrijeme kada je tužitelju takva tuđa nestručna pomoć i njega bila potrebna.

21. Imajući na umu da tužitelju po svim utuženim kriterijima neimovinske štete pripada pravična novčana naknada u iznosu od 9.498,00 eura, što je u skladu s Orijentacijskim kriterijima i iznosima za utvrđivanje pravične novčane naknade neimovinske štete sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 05. ožujka 2020. godine i od 15. lipnja 2020. godine, a na ime naknade nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege iznos od 700,00 eura, što ukupno iznosi 10.198,00 eura, to je sud slijedom navedenog a temeljem odredbe članka 325. stavka 1. ZPP-a u svezi s odredbom članka 1045. stavka 3. ZOO-a, odredbom članka 1063. ZOO-a, odredbom članka 1064. ZOO-a, odredbom članka 1100. stavka 1. i stavka 2. ZOO-a, odredbom članka 1095. stavka 1. ZOO-a i odredbom članka 223. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a usvojio kao osnovan dio tužbenog zahtjeva na ime naknade neimovinske štete i nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege u iznosu od 10.198,00 eura, dok je naprotiv odbio kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva na ime naknade neimovinske štete u iznosu od 688,80 eura te je odlučeno kao pod točkom I. i točkom II. izreke presude.

22. Nastavno u odnosu na dio tužbenog zahtjeva za isplatom zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 10.886,80 eura na ime naknade neimovinske štete i nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege od 01. studenog 2023. godine do isplate, sud je utvrdio slijedeće. Naime odredbom članka 1103. ZOO-a propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga, a sukladno odredbi članka 1086. ZOO-a obveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete. S obzirom da je sudski vještak dr. Miljenko Franić istaknuo da je liječenje tužitelja završeno, odnosno zdravstveno stanje se stabiliziralo 01. studenog 2023. godine nakon izvršenog trećeg operacijskog zahvata, sud je utvrdio da tužitelj na dosuđeni iznos naknade neimovinske štete i nenovčane imovinske štete može osnovano zahtijevati zakonsku zateznu kamatu tekuću od prvog slijedećeg dana nakon dana završetka liječenja do isplate, odnosno tekuću od 02. studenog 2023. godine do isplate. Slijedom navedenog a temeljem odredbe članka 325. stavka 1. ZPP-a u svezi s odredbom članka 1103. ZOO-a, odredbom članka 1086. ZOO-a i odredbom članka 29. stavka 1. ZOO-a sud je usvojio kao osnovan dio tužbenog zahtjeva za isplatom zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 10.198,00 eura na ime naknade neimovinske štete i nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege od 02. studenog 2023. godine do isplate, dok je naprotiv odbio kao neosnovan kako dio tužbenog zahtjeva za isplatom zakonske zatezne kamate tekuće na daljnji iznos od 688,80 eura na ime naknade neimovinske štete od 01. studenog 2023. godine do isplate, tako i dio tužbenog zahtjeva za isplatom zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 10.198,00 eura na ime naknade neimovinske štete i nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege od 01. studenog 2023. godine do 02. studenog 2023. godine te je odlučeno kao pod točkom I., točkom II. i točkom III. izreke presude.

23. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je temeljem odredbe članka 154. stavka 5. ZPP-a i odredbe članka 155. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a u svezi s odredbom članka 164. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a te je sud tužitelju zastupanom po punomoćniku dosudio naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 2.200,13 eura, sukladno vrijednosti predmeta spora, uspjehu u sporu, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i zatraženom trošku, a isti se sastoji od troška sastava tužbe od 17. siječnja 2025. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7. točka 1.), troška sastava podneska od 27. ožujka 2025. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8. točka 1.), troška zastupanja na ročištu 09. svibnja 2025. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1.), troška zastupanja na ročištu 18. rujna 2025. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1.), troška sastava podneska od 08. listopada 2025. godine u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 8. točka 4.), troška sastava podneska od 27. travnja 2026. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8. točka 1.), troška zastupanja na ročištu 18. lipnja 2026. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1.), 25% na ime PDV-a u iznosu od 312,50 eura (Tbr. 46.), troška predujma za medicinsko vještačenje u iznosu od 350,00 eura, troška sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 58,76 eura te troška sudske pristojbe na presudu u iznosu od 228,87 eura. Nadalje, treba napomenuti da je na dosuđeni iznos troška parničnog postupka sud sukladno odredbi članka 151. stavka 3. ZPP-a tužitelju dosudio i zatraženu zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, odnosno tekuću od 16. srpnja 2026. godine do isplate. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom I. izreke presude.

24. Naprotiv zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka i to troška sastava odštetnog zahtjeva od 29. ožujka 2023. godine sud je temeljem odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a u svezi s odredbom članka 152. ZPP-a odbio kao neosnovan, jer u trenutku podnošenja odštetnog zahtjeva liječenje tužitelja vezano uz ozljede zadobivene u predmetnom štetnom događaju niti nije bilo završeno, zdravstveno stanje se nije stabiliziralo, a što rezultira time da tužitelj ne može osnovano zahtijevati naknadu troška sastava odštetnog zahtjeva, već je dužan sam snositi trošak sastava odštetnog zahtjeva. Iako je Tbr. 32. točkom 1. predviđena naknada troška sastava podnesaka prije sudskog postupka, kao što je trošak sastava odštetnog zahtjeva, treba naglasiti da u trenutku podnošenja odštetnog zahtjeva od 29. ožujka 2023. godine liječenje tužitelja nije bilo završeno, već je isto završeno tek 01. studenog 2023. godine, iz kojeg razloga tužitelj nikako ne može osnovano zahtijevati naknadu troška sastava tog odštetnog zahtjeva, nego je dužan sam snositi trošak sastava tog očito preuranjenog odštetnog zahtjeva. Isto tako zahtjev tužitelja za naknadom troška sastava podneska od 20. siječnja 2025. godine i podneska od 20. veljače 2025. godine sud je temeljem odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a u svezi s odredbom članka 152. ZPP-a odbio kao neosnovan, jer je podneskom od 20. siječnja 2025. godine punomoćnik tužitelja dostavio dokaz o uplati sudske pristojbe na tužbu, što je bilo nepotrebno, s obzirom da sud informaciju o tome dobiva putem računovodstva suda, dok je podneskom od 20. veljače 2025. godine punomoćnik tužitelja dostavio uredno potpisanu punomoć, što je međutim bio dužan dostaviti već uz tužbu, uz koju je dostavio punomoć potpisanu samo parafom, što se nikako ne smatra uredno potpisanom punomoći. Nastavno zahtjev tužitelja za naknadom troška sastava podneska od 01. listopada 2025. godine, s time da je čak dva puta zatražena naknada troška sastava tog podneska, iako se zapravo radi o podnesku od 30. rujna 2025. godine i podnesku od 01. listopada 2025. godine, sud je temeljem odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a u svezi s odredbom članka 152. ZPP- a odbio kao neosnovan, jer je podneskom od 30. rujna 2025. godine punomoćnik tužitelja dostavio dokaz o uplati predujma za medicinsko vještačenje, što je dakako bilo nepotrebno, s obzirom da sud informaciju o tome dobiva putem računovodstva suda, dok je podneskom od 01. listopada 2025. godine punomoćnik tužitelja dostavio presliku i to samo dijela zdravstvenog kartona, koji datira od 23. ožujka 2022. godine do 18. listopada 2023. godine, a štetni događaj se dogodio 23. ožujka 2022. godine. Jednako tako zahtjev tužitelja za naknadom troška sastava podneska od 08. listopada 2025. godine sud je temeljem odredbe članka 155. stavka 2. ZPP-a odbio kao neosnovan u zatraženom iznosu od 100,00 eura, jer je tim podneskom punomoćnik tužitelja dostavio presliku dijela zdravstvenog kartona, koji datira od 23. ožujka 2022. godine do 12. siječnja 2024. godine, pa tužitelj može osnovano zahtijevati naknadu troška sastava tog podneska po Tbr. 8. točci 4., dakle kao za neobrazloženi podnesak, što isti sadržajno i jest, a što je tužitelju i dosuđeno. Konačno zahtjev tužitelja za naknadom troška sastava podneska od 18. lipnja 2026. godine sud je temeljem odredbe članka 152. ZPP-a odbio kao neosnovan, jer je taj podnesak, kojim je postavljen konačni tužbeni zahtjev, dostavljen na sud na dan održavanja ročišta 18. lipnja 2026. godine, točnije 53 minute prije samog održavanja ročišta, pa tužitelj ne može uz naknadu troška zastupanja na tom ročištu, što je tužitelju dosuđeno po Tbr. 9. točci 1., ujedno osnovano zahtijevati naknadu troška sastava tog podneska, već je naprotiv tužitelj dužan sam snositi trošak sastava tog podneska, a to tim više što je punomoćnik tužitelja na tom ročištu mogao postaviti tužbeni zahtjev. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom IV. izreke presude.

25. Nastavno zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka sud je temeljem odredbe članka 154. stavka 5. ZPP-a i odredbe članka 155. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a u svezi s odredbom članka 164. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a odbio kao neosnovan, jer tužitelj nije uspio u postupku samo u razmjeno neznatnom dijelu zahtjeva, zbog kojeg dijela tuženiku zastupanom po punomoćniku niti nije nastao ikakav trošak čiju bi naknadu mogao osnovano zahtijevati, a to tim više što je uz visinu tužbenog zahtjeva, ujedno neosnovano osporavao pasivnu legitimaciju, nastanak predmetnog štetnog događaja, kao i odgovornost za nastanak štetnog događaja. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom V. izreke presude.

26. Konačno stopa zatezne kamate je određena sukladno odredbi članka 29. stavka 2. ZOO-a, odnosno po stopi koja se za razdoblje od 02. studenog 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

U Zagrebu, dana 16. srpnja 2026. godine

Sudac:

Dijana Mađerčić

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste, pismeno u četiri primjerka, putem ovog suda na Županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku – uz rješenje na platež sudske pristojbe na presudu u iznosu od 228,87 eura

2. Tuženiku po punomoćniku

U Zagrebu, dana 16. srpnja 2026. godine