REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1006/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Radovan Raduka, u pravnoj stvari tužitelja PROART-ING d.o.o., Garešnica, Velika Trnovitica 106, OIB: 19584056097, kojeg zastupa punomoćnica Nera Panjkret, odvjetnica u Garešnici, protiv tuženika MARKPEK d.o.o., Kutina, Ulica kralja Petra Krešimira IV. 10, OIB: 78529059655, kojeg zastupa punomoćnik Petar Petrović, odvjetnik u Sesvetama, radi isplate iznosa od 5.401,81 EUR, odlučujući o tuženikovim žalbama protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-313/2023-31 od 30. siječnja 2026. i rješenja toga suda poslovni broj Povrv-313/2023-34 od 11. veljače 2026., 16. srpnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-313/2023-34 od 11. veljače 2026.

II. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-313/2023-31 od 30. siječnja 2026.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je pobijanim rješenjem od 30. siječnja 2026. naložio tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 29. siječnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

2. U obrazloženju je naveo da tužitelju, sukladno čl. 154. i 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP), pripada trošak sastava podnesaka od 26. travnja 2023. i 15. siječnja 2024. u iznosu od 200,00 EUR za svaki (Tbr. 8/1 u vezi s Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, „Narodne novine“ broj 138/23 i 107/25; dalje: Tarifa) i trošak zastupanja na ročištima od 2. lipnja 2024. i 23. travnja 2025. u iznosu od 200,00 EUR za svaki (Tbr. 9/1 u vezi s Tbr. 54. Tarife), što ukupno iznosi 800,00 EUR, što uvećano za pripadajući PDV od 25% (Tbr. 48. Tarife) sveukupno iznosi 1.000,00 EUR.

3. Tuženik u žalbi navodi kako je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe članaka 154. i 155. ZPP-a, budući da je tužitelju priznao cjelokupni zatraženi trošak automatizmom, bez individualizirane i obrazložene sudske ocjene nužnosti i svrhovitosti pojedinih radnji za vođenje ovog parničnog postupka. Naime, navedene zakonske odredbe ne propisuju obvezu priznavanja svih tarifno obračunatih troškova, već izričito zahtijevaju da sud prizna isključivo one troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice, što u konkretnom slučaju nije učinjeno. Obrazloženje pobijanog rješenja svodi se na paušalnu i stereotipnu konstataciju da tužitelju pripada trošak sukladno Tarifi, pri čemu sud ne navodi u čemu se sastojala nužnost svakog pojedinog podneska, niti obrazlaže zbog čega smatra da je zastupanje na svim održanim ročištima bilo nužno u punom opsegu. Takvo obrazloženje ne omogućuje učinkovitu kontrolu zakonitosti i pravilnosti sudske odluke, jer ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama relevantnim za odluku o troškovima postupka. Sud je pritom nekritički prihvatio troškovnik tužitelja, bez da je ispitao jesu li pojedine radnje bile doista potrebne za učinkovito vođenje parnice ili su se svodile na ponavljanje već iznesenih navoda, čime je propustio pravilno i potpuno utvrditi činjenično stanje. Kako je odluka o zateznim kamatama akcesorne naravi, pogrešna odluka o glavnom zahtjevu za naknadu troškova postupka nužno povlači i nezakonitost odluke o kamatama.

4. Pobijanim rješenjem od 11. veljače 2026. prvostupanjski sud je ispravio rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-313/24 od 30. siječnja 2026. tako da u gornjem desnom uglu na prvoj i drugoj stranici rješenja umjesto „55. Povrv-313/24“ ima ispravno pisati „55. Povrv-313/23“.

5. Tako je sud odlučio na temelju čl. 342. u vezi s čl. 381. ZPP-a jer je u pisanju rješenja toga suda poslovni broj Povrv-313/23 od 30. siječnja 2026. došlo do očite pogreške u pisanju.

6. Tuženik u žalbi navodi da je sud prvog stupnja primijenio odredbu čl . 342. ZPP-a, međutim, iz obrazloženja pobijanog rješenja ne proizlazi da se u konkretnom slučaju radi o isključivoj i nedvojbeno očitoj pogrešci u pisanju koja nema utjecaja na identitet odluke. Poslovni broj predstavlja bitan identifikacijski element sudske odluke te odstupanje u njegovoj oznaci ne može biti sanirano bez jasnog i potpunog obrazloženja iz kojeg bi proizlazilo na temelju kojih podataka iz spisa je utvrđena ispravna oznaka. Budući da sud nije naveo razloge koji bi upućivali na očiglednost pogreške, niti je obrazložio okolnosti pod kojima je do nje došlo, pobijano rješenje ne sadrži dostatne razloge o odlučnim činjenicama.

7. Žalbe nisu osnovane.

8. Pobijana rješenja ispitana su na temelju odredaba čl. 365. u vezi s čl. 381. ZPP-a, u granicama dopuštenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

9. Neosnovano tuženik u žalbi protiv rješenja od 11. veljače 2026. navodi da u pisanju tog rješenja nije došlo do očite pogreške u pisanju i da to prvostupanjski sud nije dostatno obrazložio, jer je jasno da se radi o očitoj pogrešci u broju (24 umjesto, ispravno, 23) u smislu odredbe čl. 342. st. 1. u vezi s čl. 381. ZPP-a.

10. Zato je prvostupanjski sud, pravilnom primjenom navedenih zakonskih odredaba, donio pobijano rješenje od 11. veljače 2026.

11. Neosnovano tuženik u žalbi protiv rješenja od 30. siječnja 2026. dovodi u pitanje pravilnost primjene čl. 155. st. 1. ZPP-a. I prema ocjeni ovoga suda, podnesci od 26. travnja 2023. i 15. siječnja 2024. su bili potrebni za vođenje ove parnice, jer se prvim tužitelj obrazloženo očitovao na tuženikov prigovor protiv rješenja o ovrsi, dok se drugim obrazloženo očitovao na zaprimljeni podnesak Porezne uprave. I zastupanja na ročištima od 2. lipnja 2024. i 23. travnja 2025. su bila potrebna za vođenje ove parnice jer je na prvom, pripremnom ročištu doneseno rješenje o izvođenju dokaza i zaključen prethodni postupak, dok je na drugom, ročištu glavne rasprave izveden dokaz čitanjem isprava priloženih spisu i zaključena glavna rasprava.

12. Zato je prvostupanjski sud, i pravilnom primjenom čl. 155. ZPP-a, donio pobijano rješenje od 30. siječnja 2026.

13. Slijedom navedenog, na temelju čl. 380. t. 2. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 16. srpnja 2026.

Sudac

Radovan Raduka