Republika Hrvatska

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

P-2632/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu tog suda Maji Praljak, kao sucu pojedincu, na temelju pisanog prijedloga više sudske savjetnice-specijalistice Tene Kovačić, u pravnoj stvari tužitelja ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., Rijeka, Jadranski trg 3/a, OIB: 23057039320, zastupan po punomoćnici Tamari Crnkić Gotovac, odvjetnica iz Zagreba, Tuškanac 37 a, protiv tuženika JURIĆ-PROJEKT d.o.o., Zagreb, Sisačka cesta 19E, OIB: 99288771730, zastupanog po punomoćniku Enveru Vučetiću, odvjetniku iz Zagreba, Rudeška cesta 91, radi isplate iznosa od 1.400,00 eura, nakon održane javne glavne rasprave, zaključene 2. lipnja 2026., u prisutnosti punomoćnice tužitelja odvjetnice Tamare Crnkić Gotovac i zamjenika punomoćnika tuženika odvjetnika Dragana Dramca, na ročištu za objavu presude, 16. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku JURIĆ-PROJEKT d.o.o., Zagreb, Sisačka cesta 19E, OIB: 99288771730, da u roku od 15 dana isplati tužitelju ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., Rijeka, Jadranski trg 3/a, OIB: 23057039320, iznos od 1.400,00 eura (tisuću četiristo eura) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 12. kolovoza 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi od 7 %, a od 1. siječnja 2024. do 30. lipnja 2024 po stopi od 7,5%, a od 1. srpnja 2024. do 31. prosinca 2024. po stopi od 7,25 %, a od 1. siječnja 2025. do 30. lipnja 2025. po stopi od 6,15%, a od 1. srpnja 2025. do 31. prosinca 2025. po stopi od 5,15%, a od 1. siječnja 2026. do 30. lipnja 2026. po stopi od 5,15 %, a od 1. srpnja 2026. po stopi od 5,40 % odnosno dalje do isplate, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.292,14 eura (dvije tisuće dvjesto devedeset dva eura i četrnaest centi).

III. Odbija se zahtjev tužitelja u preostalom dijelu troška u iznosu od 187,50 eura, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 15. prosinca 2024. navodi da je 11. kolovoza 2023., omaškom zaposlenika tužitelja, dvostruko knjižen nalog u iznosu od 1.400,00 EUR na teret računa „Klijent E“ u korist računa tuženika, dakle, umjesto da tuženiku bude isplaćen iznos od 1.400,00 eura, on je isti iznos primio dva puta, čime je nepripadno stekao iznos od 1.400,00 eura. Ističe da je tužitelj 14. kolovoza 2023. godine obeštetio „klijenta E“ na način da mu je izvršio povrat (duplog) iznosa od 1.400,00 eura. Ukazuje da je od tuženika zatražen povrat novčanih sredstava, ali je isti povratno obavijestio tužitelja da nije suglasan s izvršenjem povrata sredstava jer ima potraživanja prema platitelju. Iako je od strane tužitelja obaviješten da je platitelj E već obeštećen od strane tužitelja, od tuženika nije zaprimljen povrat. Navodi da je tužitelj 24. siječnja 2024. uputio tuženiku pisani poziv na povrat pred utuženje preporučenom poštom s povratnicom, no do današnjeg dana tuženik nije izvršio povrat neosnovano stečenog iznosa od 1.400,00 eura. Sukladno članku 1111. stavku 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, 69/2026, dalje: ZOO) predlaže usvojiti tužbeni zahtjev za iznos od 1.400,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12. kolovoza 2023. do isplate uz naknadu parničnog troška.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 26. veljače 2025. osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva te ističe prigovor zastare. Navodi da nema nikakvih saznanja o dvostrukom plaćanju računa, jer „ klijent E“ ima više neplaćenih računa tuženiku. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška.

3. U daljnjem tijeku postupka, tužitelj je, u odnosu na navode da „klijent E ima više neplaćenih računa tuženiku“ istaknuo da, ta tvrdnja, ako je i točna, nema nikakvog utjecaja na činjenicu da je u konkretnom slučaju konkretan nalog konkretnog dana omaškom dva puta obrađen čime je tuženik bez osnova stekao iznos kojega do današnjeg dana nije vratio tužitelju. Navodi da je neosnovan i prigovor zastare budući da prema članku 225. Zakona o obveznim odnosima tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare. U konkretnom slučaju radi se o stjecanju bez osnove, a tražbine po osnovi zahtjeva za vraćanje stečenog bez osnove zastarijevaju u općem zastarnom roku od pet godina.

4. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u potvrdu o izvršenoj transakciji od 11. kolovoza 2023. (stranica 9-10 spisa), potvrdu o izvršenoj transakciji od 14. kolovoza 2023. (stranica 11 spisa), zahtjev za povrat sredstava s povratnicom (stranica 12-15 spisa), mail prepisku (stranica 16-18 spisa), naloge za plaćanje (stranica 51-54 spisa), nalaz i mišljenje vještaka Maria Tkaleca u ime Vještak Tkalec d.o.o. (stranica 55-59 spisa) te je usmeno saslušan vještak Mario Tkalec na ročištu 2. lipnja 2026. (stranica 73 spisa).

5. U postupku pred trgovačkim sudovima sud će, u pravilu, utvrditi odlučne činjenice na temelju isprava. (čl. 492 a ZPP-a)

6. Odbijen je dokazni prijedlog za saslušanje zakonskog zastupnika UL budući da su se odlučne činjenice utvrdile financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem.

7. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.400,00 eura na ime stečenog bez osnove uslijed dvostruke isplate zaposlenika tužitelja na račun tuženika, a na temelju jednog naloga „klijenta E“.

9. Među strankama je sporno je li „klijent E“ 11. kolovoza 2023. dao jedan nalog, a izvršene su dvije isplate (uslijed omaške zaposlenika tužitelja) ili je „klijent E“ dao dva naloga za dvije isplate utuženog iznosa te zastara.

10. Na temelju članka 225. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje: ZOO) tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare.

11. Kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. (čl. 1111 ZOO-a)

12. Kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. (1115. ZOO-a)

13. U odnosu na prigovor zastare potraživanja, isti se smatra neosnovanim. Sukladno članku 225. ZOO-a predmetna tražbina zastrijeva u roku od 5 godina, sporna uplata izvršena je 11. kolovoza 2023., a tužba podnesena 15. prosinca 2024. odnosno unutar roka od 5 godina.

17. Radi utvrđivanja je li „klijent E“ 11. kolovoza 2023. dao jedan nalog, a izvršene su dvije isplate (uslijed omaške zaposlenika tužitelja) ili je „klijent E“ dao dva naloga za dvije isplate utuženog iznosa izveden je dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku VJEŠTAK TKALEC d.o.o. koje je u njegovo ime obavio vještak Mario Tkalec.

18. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka Maria Tkaleca utvrđeno je da je „ U“ podnio 11. kolovoza 2023. na blagajni Erste&Steiermärkische Bank d.d. jedan platni nalog u iznosu od 1.400,00 eura u korist računa tuženika JURIĆ-PROJEKT d.o.o. (IBAN [broj bankovnog računa]), s opisom plaćanja „AVANS“. Ovo utvrđenje temelji se na: – preslici izvornog papirnatog Univerzalnog naloga za plaćanje koji sadrži prijemni štambilj banke s datumom 11. kolovoza 2023. i koji predstavlja jedini nalog koji je klijent E podnio tog dana za predmetno plaćanje; – očitovanju tužitelja (banke) koje izričito potvrđuje da je nalog podnesen na blagajni i da se radi o jednom nalogu. Nadalje, utvrđeno je da su na temelju tog jednog naloga izvršene dvije isplate u iznosu od po 1.400,00 EUR (ukupno 2.800,00 EUR) u korist računa tuženika, što je posljedica omaške zaposlenika tužitelja pri obradi naloga. Navedeno proizlazi iz činjenice da su obje transakcije identične u svim bitnim elementima (platitelj, primatelj, iznos, opis, model, poziv na broj, datum), a razlikuju se jedino u rednom broju naloga u sustavu banke, što ukazuje da je jedan te isti nalog obrađen dva puta. Tužitelj je 14. kolovoza 2023. na teret vlastitog računa obeštetio klijenta E za iznos od 1.400,00 EUR, čime je preuzeo na sebe štetu nastalu greškom dvostrukog knjiženja. Tuženik je zadržao nepripadno primljeni iznos od 1.400,00 EUR koji do dana izrade ovog nalaza i mišljenja nije vraćen tužitelju. Prema tome, proizlazi da je „klijent E“ 11. kolovoza 2023. dao jedan nalog za plaćanje iznosa od 1.400,00 eura, a da su uslijed omaške zaposlenika tužitelja izvršene dvije isplate po istom nalogu, čime je tuženik primio više iznos od 1.400,00 EUR.

19. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Maria Tkaleca jer je izrađen stručno i u skladu s pravilima struke. Tuženik je u podnesku od 3. travnja 2026. istaknuo prigovore koje je vještak Mario Tkalec na ročištu održanom 2. lipnja 2026. otklonio navodeći da je dopisom od 12. veljače 2026. zatražio dokumentaciju od tužitelja i tuženika. Dokumentaciju od „ V“ nije zatražio, a obzirom da je isti anonimiziran. Tužitelj je dostavio dokumentaciju, dok tuženik nije dostavio dokumentaciju na ko ju se pozivao. Mišljenja je da od „Klijenta E“ nije potrebno pribavljati dokumentaciju jer iz dostavljene dokumentacije tužitelja proizlazi da je klijent E podnio jedan nalog za plaćanje, a iz potvrda o izvršenim transakcijama te izvoda dostavljenih od tužitelja, je vidljivo da su provedene 2 transakcije. Napominje da je u nalazu na str. 2 naveo redni broj naloga, a taj redni broj naloga je redni broj banke, a ne klijenta. Naime, banka za svaku transakciju ima svoje interne redne brojeve.

20. Ocjenjujući provedene dokaze sud je kao vjerodostojne prihvatio sve isprave koje su pročitane i u koje je izvršen uvid na glavnoj raspravi.

21. Odredbom članka 219. st 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 26/91, 34/91, 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14; dalje ZPP) propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika.

22. Slijedom svega navedenog, budući da je u predmetnom postupku utvrđeno da je

„ Klijent E“ 11. kolovoza 2023. dao jedan nalog za plaćanje iznosa od 1.400,00 eura na račun tuženika, a da su, uslijed omaške zaposlenika tužitelja, izvršene dvije isplate po istom nalogu, čime je tuženik primio iznos od 2.800,00 eura odnosno 1.400,00 eura više od zadanog naloga „Klijenta E“ , na temelju članka 1111. ZOO-a, odlučeno je kao u točki I. izreke te je tužbeni zahtjev u cijelosti prihvaćen.

23. Pravo na zatezne kamate od dospijeća do isplate propisano je odredbom članka 29. st 1. i 183. st. 1. ZOO., dok je kao početak tijeka zateznih kamata utvrđen dan 12. kolovoza 2023. na temelju članka 1115. ZOO-a prema kojoj kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Prema stavu suda, a suprotno navodima tuženika da nije znao za dvostruku uplatu, tuženik je bio nepošten stjecatelj budući da je isti u mail prepisci s tužiteljem od 10. studenog 2023. (stranica 16-17 spisa) naveo da „ne vidi razlog za vraćanje sredstava niti se Vaš klijent njima javio vezano za povrat sredstava, to bi trebali s Vašim klijentom riješiti. U krajnjem slučaju, neka Vaš klijent plati fakture koje smo i Vama poslali, mi ćemo nakon uplate izvršiti povrat više uplaćenih sredstava.“ Slijedom čega je tuženik bio svjestan dvostruke uplate, ali je istu zadržao budući da je smatrao da još postoje dugovanja njega i „ V“. Stopa zatezne kamate na glavnicu određena je sukladno članku 29. st. 2. ZOO -a, za ostale odnose. Visina iznosa glavnice od 1.400,00 eura utvrđena je na temelju nalaza i mišljenja vještaka (stranica 59 spisa).

24. Odluka o troškovima donesena je na temelju odredbe članka 154. st. 5, a u svezi s člankom 155. ZPP, te budući da je tuženik izgubio u parnici dužan je nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u cijelosti pri čemu su uzeti u obzir samo troškovi koji su bili potrebni za vođenje parnice i odmjereni su prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/2023. i 107/2025., dalje Tarifa).

25. Tužitelju je priznat trošak parničnog postupka, a koji se sastoji od sastava tužbe od 15. prosinca 2024. prema Tbr. 7.1. u iznosu od 200,00 eura, sastava podnesaka od 21. siječnja 2025., 11. ožujka 2025. i 29. ožujka 2026. prema Tbr. 8.1. u iznosu od 200,00 eura, svaki, sastava podneska od 4. ožujka 2026. prema Tbr. 8.4. u iznosu od 50,00 eura, te pristupa na ročište 17. rujna 2025., 8. siječnja 2026. i 2. lipnja 2026. prema Tbr. 9.1. u iznosu od 200,00 eura, svako. Sveukupno 1.450,00 eura. Tužitelju je prema Tbr. 42 Tarife priznat i iznos PDV (25%) na sve obavljene radnje odvjetnika u iznosu od 362,50 eura.

26. Tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,55 eura (čl.

1. stavak 1. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18, dalje: ZSP) u svezi s Tar. br. 1. st 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi (''Narodne novine'' broj 53/19. i 92/21, dalje: Uredba)) i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 53,09 eura (čl. 1. st. 1. ZSP u vezi s Tar. br. 2. st. 1. Uredbe, ukupno 79,64 eura.

27. Priznat mu je i trošak predujma za prometno vještačenje i pristupa vještaka u iznosu od 400,00 eura čime ukupni troškovi tužitelja iznose 2.292,14 eura te je odlučeno kao u točci II. izreke.

28. Tužitelj je odbijen i za iznos troškova koji su previsoko postavljeni odnosno tužitelj je odbijen u sveukupnom iznosu od 187,50 eura i donesena je odluka kao pod točkom III. izreke.

U Zagrebu, 16. srpnja 2026.

SUDAC:

Maja Praljak

Prijedlog odluke izradila

viša sudska savjetnica-specijalistica:

Tena Kovačić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude s tim da žalba protiv presude u sporu male vrijednosti ne odgađa ovrhu (čl. 467 a ZPP -a). Žalba se podnosi ovom sudu, pisano, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i (čl. 467. st. 1. ZPP-a).