REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] K 5

Poslovni broj: Us I-489/2026-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Mariji Renner Jakovljević, uz sudjelovanje zapisničarke Mirjane Jakić, u upravnom sporu tužitelja: 1. KT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju opunomoćenici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Vukić i partneri d.o.o., Rijeka, Nikole Tesle 9/V-VI, i 2. TT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju opunomoćenici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Marjanović, Perčić i Bilandžija j.t.d., Rijeka, Križanićeva 1, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela drugostupanjskog disciplinskog sudovanja, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, OIB: 36162371878, radi teških povreda službene dužnosti, 16. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se tužbeni zahtjevi tužitelja radi poništenja rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela drugostupanjskog disciplinskog sudovanja, KLASA: NK-UP/II-114- 04/26-02/1, URBROJ: 511-01-158-26-7, od 4. veljače 2026. i rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela prvostupanjskog disciplinskog sudovanja Rijeka, KLASA: NK-UP/I-114-04/25- 02/278, URBROJ: 511-01-158-25-27 od 23. listopada 2025.

II. Odbijaju se zahtjevi 1.i 2. tužitelja za naknadu troškova ovog spora.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela prvostupanjskog disciplinskog sudovanja Rijeka, KLASA: NK-UP/I-114-04/25-02/278, URBROJ: 511- 01-158-25-27 od 23. listopada 2025., u točki I. utvrđeno je, da je 2. tužiteljica (u nastavku teksta tužiteljica) policijska službenica II. Policijske postaje Rijeka, Policijske uprave primorsko-goranske, sa završenom SSS-srednjom trgovačkom i tekstilnom školom, razvedena, majka dvoje punoljetne djece, srednjeg imovnog stanja, djelatnica MUP-a od 17. srpnja 1995., raspoređena na radno mjesto detektiv 2. kategorije, u osobnom zvanju policijski narednik, 2022. nagrađena prigodnom nagradom za skupinu, do sada disciplinski nekažnjavana, nije sindikalni povjerenik, nije udaljena iz službe, protiv koje se ne vodi drugi disciplinski postupak, odgovorna što je:

- 6. srpnja 2022. u 21,05 sati od oštećene DT koja je pristupila u II. Policijsku postaju Rijeka i prijavila kazneno djelo iznude iz članka 243. stavka 1. KZ- a, koje je na njezinu štetu počinio BT, nije na zapisnik o zaprimanju kaznene prijave zaprimila kaznenu prijavu, čime da je počinila težu povredu službene dužnosti iz članka 96. točke 1. Zakona o policiji ("Narodne novine", broj 34/11., 130/12., 89/14., 151/14., 33/15., 121/16., 66/19., 155/23., dalje: ZOP), odnosno neizvršavanje, nesavjesno, nepravodobno ili nemarno izvršavanje službenih obaveza, zbog čega joj je na temelju članka 110. stavka 2. točke 1. ZOP-a, utvrđena novčana kazna u mjesečnom iznosu od 10% od posljednje plaće koja je isplaćena za puni mjesec proveden na radu, na vrijeme od jednog mjeseca,

- 6. srpnja 2022. u 21,05 sati od oštećene DT koja je pristupila u II. Policijsku postaju Rijeka i prijavila kazneno djelo nametljivo ponašanje iz članka 140. stavak 1. i 2. KZ-a, koje je na njezinu štetu počinio BT, nije na zapisnik o zaprimanju kaznene prijave zaprimila kaznenu prijavu čime da je počinila težu povredu službene dužnosti iz članka 96. točke 1. ZOP-a, odnosno neizvršavanje, nesavjesno, nepravodobno ili nemarno izvršavanje službenih obveza, zbog čega joj je na temelju članka 110. stavak 2. točke 1. ZOP-a utvrđena novčana kazna u mjesečnom iznosu od 10% od posljednje plaće koja joj je isplaćena za puni mjesec proveden na radu, na vrijeme od jednog mjeseca,

- u vremenskom periodu od 6. srpnja 2022. do 4. siječnja 2023. po saznanju za kazneno djelo nametljivog ponašanja i kazneno djelo iznude koja je prijavila DT, a koja je na njezinu štetu počinio BT, nije poduzela kriminalističko istraživanje, s ciljem s pronalaska počinitelja BT te poradi zaštite žrtve kaznenog djela, čime da je počinila težu povredu službene dužnosti iz članka 96. točke 1. ZOP-a, odnosno neizvršavanje, nesavjesno, nepravodobno ili nemarno izvršavanje službenih obveza, zbog čega joj je na temelju članka 110. stavka 2. točke 1. ZOP-a, utvrđena novčana kazna u mjesečnom iznosu od 10% od posljednje plaće koja joj je isplaćena za puni mjesec proveden na radu, na vrijeme od jednog mjeseca. Slijedom navedenog tužiteljici je izrečena jedinstvena disciplinska kazna i to novčana kazna u mjesečnom iznosu od 10% od posljednje plaće koja joj je isplaćena za puni mjesec proveden na radu, na vrijeme od tri mjeseca.

Nadalje, u točki II. izreke rješenja utvrđeno je, da je 1. tužitelj (u nastavku teksta tužitelj) policijski službenik II. Policijske postaje Rijeka, Policijske uprave primorsko- goranske, sa završenom VSS-magistar prava i sveučilišni specijalist kriminalističkog istraživanja, neoženjen, bez djece, lošeg imovnog stanja, djelatnik MUP-a od 1. kolovoza 2018., raspoređen na radno mjesto detektiv 2. kategorije, u osobnom zvanju policijski inspektor, 2022. nagrađen prigodnom nagradom za skupinu, do sada disciplinski nekažnjavan, nije sindikalni povjerenik, nije udaljen iz službe, protiv kojeg se ne vodi drugi disciplinski postupak, odgovoran što je:

- 6. srpnja 2022. u 21,05 sati nije upozorio tužiteljicu na obvezu zaprimanja kaznene prijave od oštećene DT za kazneno djelo iznude iz članka 243. stavka 1. KZ-a, koju je na njezinu štetu počinio BT, a koje se progoni po službenoj dužnosti, te nakon što tužiteljica nije na zapisnik zaprimila kaznenu prijavu nije osobno pristupio zaprimanju kaznene prijave, čime da je počinio težu povredu službene dužnosti iz članka 96. točke 1. ZOP-a, odnosno neizvršavanje, nesavjesno, nepravodobno ili nemarno izvršavanje službenih obveza, zbog čega mu je na temelju članka 110. stavak 2. točke 1. ZOP-a utvrđena novčana kazna u mjesečnom iznosu od 10% od posljednje plaće koja mu je isplaćena za puni mjesec proveden na radu, na vrijeme od jednog mjeseca,

- 6. srpnja 2022. u 21,05 sati nije upozorio tužiteljicu na obvezu zaprimanja kaznene prijave od oštećene DT za kazneno djelo nametljivog ponašanja iz članka 140. stavka 1. i 2. KZ-a, koje je na njezinu štetu počinio BT, a koje se progoni po službenoj dužnosti, te nakon što tužiteljica nije na zapisnik zaprimila kaznenu prijavu nije osobno pristupio zaprimanju kaznene prijave, čime da je počinio težu povredu službene dužnosti iz članka 96. točke 1. ZOP-a, odnosno neizvršavanje, nesavjesno, nepravodobno ili nemarno izvršavanje službenih obveza, zbog čega mu je na temelju članka 110 stavak 2. točke 1. ZOP-a utvrđena novčana kazna u mjesečnom iznosu od 10% od posljednje plaće koja mu je isplaćena za puni mjesec proveden na radu, na vrijeme od jednog mjeseca,

- u vremenskom periodu od 6. srpnja 2022. do 4. siječnja 2023. po saznanju za kazneno djelo nametljivog ponašanja i kazneno djelo iznude koja je prijavila DT, koje je na njezinu štetu počinio BT, nije upozorio tužiteljicu na obvezu poduzimanja kriminalističkog istraživanja, a s ciljem pronalaska počinitelja BT i prikupljanja dokaza, poradi zaštite žrtve kaznenog djela, te nakon što tužiteljica nije poduzela mjere i radnje kriminalističkog istraživanja iste nije sam poduzeo, čime da je počinio težu povredu službene dužnosti iz članka 96 točke 7. ZOP-a, odnosno neizvršavanje, nesavjesno, nepravodobno ili nemarno izvršavanje službenih obveza, zbog čega mu je na temelju članka 110. stavka 2. točke 1. ZOP-a utvrđena novčana kazna u mjesečnom iznosu od 10% od posljednje plaće koja mu je isplaćena za puni mjesec proveden na radu, na vrijeme od jednog mjeseca. Slijedom navedenog, tužitelju je izrečena jedinstvena disciplinska kazna i to novčana kazna u mjesečnom iznosu od 10% od posljednje plaće koja mu je isplaćena za puni mjesec proveden na radu, na vrijeme od tri mjeseca te je u točki III. odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova zastupanja od strane odvjetnika u ukupnom iznosu od 2.000,00 eura.

2. Protiv rješenja prvostupanjskog tijela od 23. listopada 2025. tužitelji su izjavili žalbe koje su osporavanim rješenjem tuženika KLASA: NK-UP/II-114-04/26-02/1, URBROJ: 511-01-158-26-7, od 4. veljače 2026., djelomično usvojene te je poništeno rješenje prvostupanjskog tijela od 23. listopada 2025., u odnosu na oba tužitelja, u dijelu koji se na disciplinske kazne utvrđene u točkama 1. i 2. izreke rješenja, kao i u odnosu na izrečene jedinstvene disciplinske kazne iz točke 4. izreke tog rješenja te je određeno da se svakom od tužitelja za težu povredu službene dužnosti iz točke 1. i 2. izreke prvostupanjskog rješenja utvrđuje pojedinačna disciplinska kazna i to novčana kazna u mjesečnom iznosu od 5% od posljednje plaće koja im je isplaćena za puni mjesec proveden na radu na vrijeme od jednog mjeseca, dok je u odnosu na preostali dio točke 1. i 2. izreke rješenja prvostupanjskog tijela odbijena žalba 1.i 2. tužitelja kao neosnovana te je potvrđena odluka o odgovornosti. Nadalje, odbijena je žalba tužitelja u odnosu na težu povredu službene dužnosti iz točke 3. izreke rješenja prvostupanjskog tijela kao neosnovana te je u odnosu na taj dio rješenja potvrđena odluka o odgovornosti i utvrđenim disciplinskim kaznama te je tužiteljima ponaosob na temelju članka 110. stavka 7. ZOP-a, a u svezi članka 18. stavka 1. alineje 1. Pravilnika o disciplinskoj odgovornosti policijskih službenika („Narodne novine“, broj 141/11., dalje: Pravilnik) izrečena jedinstvena disciplinska kazna i to novčana kazna u mjesečnom iznosu od 10% od posljednje plaće koja im je isplaćena za puni mjesec proveden na radu na vrijeme od dva mjeseca.

3. Tužiteljica u pravodobno podnesenoj tužbi koja je zaprimljena kod ovog Suda pod poslovnim brojem: Us I-493/2026, osporava zakonitost tuženikove odluke i tvrdi, u bitnome, sljedeće. Osporavano rješenje tuženik je utemeljio na nepravilnim pravnim tezama, kao i na netočnim činjeničnim utvrđenjima. Prva pogrešna teza jest da se ne može jedno ponašanje-da je službenica propustila zaprimiti kaznenu prijavu od stranke, razdvojiti u tri disciplinska djela. Naime, smatra da se ne može iz jedne dovršene radnje-ne uzimanja prijave, događaj opisivati da nije uzeta prijava za jedno djelo, zatim za drugo djelo pa da zatim zbog toga što prijava nije uzeta reći da se u vremenskom razdoblju koje je uslijedilo nije vodila kriminalistička obrada. Druga neprihvatljiva teza na kojoj se zasniva odluka jest ta da je policajac dužan zaprimiti svaku prijavu pa makar bilo očito da nešto nije kazneno djelo ili da nema uvjeta za progon ili nešto treće, dakle da policajac nema određene diskrecijske ovlasti procjene konkretnog slučaja, a što ona smatra pogrešnim. Nadalje, smatra da su potpuno bezrezervno javnopravna tijela prihvatila iskaz svjedokinje kao apsolutno vjerodostojan iako da postoji cijeli niz okolnosti koje dovode u pitanje takav zaključak iz razloga što je ključna svjedokinja posve zbrkano opisivala što je, kada i kome iskazivala. Tužiteljica smatra i da javnopravna tijela nisu na adekvatan način analizirala onaj stupanj krivnje koji je nužan da bi se utvrdila teška povreda službene dužnosti. Tužiteljica predlaže da Sud u sporu pored uvida u osporavana rješenja i spis upravnog postupka, provede dokaz njezinim saslušanjem. Slijedom navedenog, predlaže da Sud poništi osporavano rješenje tuženika od 4. veljače 2026. i prvostupanjskog tijela od 23. listopada 2025.

4. Tužitelj u pravodobno podnesenoj tužbi koja je zaprimljena kod ovog Suda pod poslovnim brojem: Us I-489/2026, osporava zakonitost tuženikove odluke i tvrdi, u bitnome, sljedeće. Provedeni dokazni postupak i donesena rješenja otvorila su, ali nisu dala točan i precizan odgovor na nekoliko pravnih pitanja od kojih izdvaja ono koje se odnosi na to mogu li se navodna protupravna postupanja policijskog službenika podvesti pod tri različita protupravna postupanja ili se radi o jednom kontinuiranom navodnom protupravnom postupanju policijskog službenika. Pri tome ističe da svaka teorija bilo kojeg postupka koji u sebi ima tzv. elemente progona (kazneni, prekršajni,…) a smatra da i predmetni postupak spada u takve, vrlo jasno određuje koji elementi moraju biti ispunjeni da bi se govorilo o nekom produljenom protupravnom postupanju odnosno da se mora raditi o istovrsnosti djela te da mora postojati vremenska i prostorna povezanost. Stoga smatra da više protupravnih radnji od kojih svaka donosi potpuno ostvarenje zakonskog bića određenog protupravnog ponašanja, čini pod navedenim uvjetima samo jednu radnju i jedno navodno protupravno djelo tužitelja. Nadalje, tužitelj ukazuje na načelo in dubio pro reo koje je sadržano u članku 3. Pravilnika na koji da se poziva sam tuženik, te navodi da neovisno o tome što postupovne odredbe strogo formalno ukazuju na primjenu odredaba ZOP-a, Pravilnika i ZUP-a u disciplinskom postupku, ne postoji pravna zapreka da tuženik kao i ovaj Sud primjenu nekog instituta sagledaju kroz teorijsku materiju instituta u samoj grani iz koje taj institut potječe, konkretno da navedeno postupanje tužitelja sagledaju kao institut produljenog djela. Dakle, smatra da u konkretnom slučaju nije postojala formalna zapreka da sud samostalno odluči da li se navodna tri protupravna postupanja mogu označiti kao jedno protupravno postupanje. Nadalje navodi da tuženik u osporavanom rješenju nije na zadovoljavajući način otklonio dilemu je li tužitelj u svom protupravnom postupanju svoje službene obveze nije izvršavao, nesavjesno ih izvršavao, nepravodobno ih izvršavao ili ih nemarno izvršavao, već da je naveo u obrazloženju da je uobičajeno da se navodi puni zakonski naziv počinjene povrede službene dužnosti koji obuhvaća više načina počinjenja. Pri tome tužitelj smatra da ako netko nije izvršavao svoje obveze onda ih istovremeno nije mogao nepravodobno ili nemarno izvršavati. Nadalje smatra da je i nakon donošenja pobijanog rješenja ostalo nerazjašnjeno pitanje postojanja tzv. krajnje nepažnje, kao navodnog oblika krivnje s kojim je tužitelj postupao, a sve imajući u vidu odredbu članka 93. stavka 2. ZOP-a. Naime, smatra spornim da kako se uopće o nepažnji može govoriti u situaciji kad su policijski službenici izvijestili svog nadređenog o dilemama koje su imali nakon razgovora s DT o čemu je svjedočila njihova nadređena službenica UT. Nadalje, smatra da nije točna tvrdnja javnopravnih tijela da čak i kada policijski službenik smatra da nije počinjeno kazneno djelo koje se progoni po službenoj dužnosti, da je obvezan zaprimiti kaznenu prijavu sukladno članku 62. stavku 3. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima ("Narodne novine", broj 76/09., 92/14. i 70/19., dalje: ZPPO). Naime, smatra da iz navedenog članka zakona proizlazi da mora postojati određeni stupanj diskrecijske ocjene onoga tko zaprima ili ne zaprima kaznenu prijavu. Osim toga navodi da je iz iskaza DT razvidno da je izostao "izričit zahtjev podnositelja", a što je preduvjet za uzimanje prijave na zapisnik od strane policijskog službenika. Nadalje smatra da su javnopravna tijela već na temelju provedenih dokaza trebala nedvosmisleno primijeniti načelo in dubio pro reo jer smatra da su u konkretnom slučaju postojale dvojbe može li se (ne)postupanje tužitelja kao policijskog službenika okarakterizirati kao njegov propust. Smatra da u prilog navedenom ide što BT nije oglašen krivim za kazneno djelo nametljivog ponašanja niti je bilo koje tijelo progona utvrdilo osnovanu sumnju u odnosu na to kazneno djelo, kao i da je DT **.**.2024. na upit je li točno da je prijavljenim policijskim službenicima iskazala da pozivi i poruke BT kod nje ne izazivaju strah i tjeskobu te da ne želi staviti prijedlog za njegov progon, odgovorila da je. Zaključno u odnosu na taj tužbeni razlog tužitelj navodi da je prvostupanjsko tijelo izvelo pogrešan zaključak glede postojanja dokaza da je tužitelj počinio djela za koja je u odnosu na njega podnijet zahtjev te nije u svom obrazloženju iznio dovoljno određene uvjerljive razloge zbog kojih je donio svoje rješenje, a koje pravne stavove je ponovio i tuženik u pobijanom rješenju. Slijedom navedenog predlaže da Sud poništi osporavano rješenje tuženika od 4. veljače 2026. te predmet vrati tuženiku na ponovni postupak. Tužitelj potražuje naknadu troškova ovog spora.

5. Sud je rješenjem poslovni broj: Us I-489/2026-4 od 15. travnja 2026., spojio ovosudne upravne sporove poslovnog broja: Us I-489/2026 i Us I-493/2026 radi jedinstvenog postupka i donošenja zajedničke odluke te je određeno da će se jedinstveni spor nastaviti voditi kod ovog suda pod poslovnim brojem: Us I-489/2026.

6. Osporavano rješenje tuženika od 4. veljače 2026. i rješenje prvostupanjskog tijela od 23. listopada 2025. doneseno je u ponovljenom postupku, nakon što je ranije rješenje prvostupanjskog tijela KLASA: NK-UP/I-114-04/24-02/196, URBROJ: 511-01- 158-25-60 od 19. veljače 2025. poništeno ranijim rješenjem tuženika KLASA: NK- UP/II-114-04/25-02/50, URBROJ: 511-01-158-25-7 od 3. lipnja 2025.

7. Tuženik u odgovorima na tužbu zaprimljenim kod ovog Suda 14. svibnja 2026. ostaje kod navoda iz osporenog rješenja te pojašnjava da je isključivo u nadležnosti podnositelja zahtjeva da određuje činjenični opis djela pa tako i da li će više protupravnih ponašanja tužitelja podvesti pod jedno djelo ili više djela težih povreda službene dužnosti, dok da disciplinski sudovi nemaju ovlast činjenično određivati zahtjev niti njegov opseg odnosno oblik, već je s tim vezano i to na način kako je to postavio ovlašteni podnositelj, a sukladno članku 106. ZOP-a. Nadalje navodi da ne može prihvatiti stajalište tužitelja o primjeni produljenog djela, jer za takav oblik djela nema uporišta u propisima po kojima su disciplinski sudovi dužni postupati, a sukladno odredbi članka 100. ZOP-a, prema kojoj nije propisana odgovarajuća primjena kaznenog zakonodavstva. U odnosu na tužbene navode glede pravne kvalifikacije za koju su tužitelji terećeni u provedenom disciplinskom postupku, tuženik navodi da je člankom 96. točkom 1. ZOP-a povreda opisana kao neizvršavanje, nesavjesno, nepravodobno ili nemarno izvršavanje službenih obveza te da je uobičajeno da se navodi puni zakonski naziv počinjene povrede službene dužnosti koja obuhvaća više načina počinjenja povrede službene dužnosti. Osim toga, navodi da pravna kvalifikacija djela jest utvrđivanje da činjenično stanje odgovara zakonskom opisu određenog dijela te predstavlja pravni opis djela prema odgovarajućoj zakonskoj normi odnosno da je ona formalni naziv i opis djela, a da njezina netočnost može dovesti do pogrešne primjene zakona zbog čega jest logično da se uvijek navodi njezin puni naziv. U odnosu na pravno pitanje glede obveze postupanja tužitelja u konkretnom predmetu, tuženik navodi da se suština disciplinskog postupka protiv tužitelja sastoji u njihovim propustima kao postajnih kriminalističkih službenika prilikom obavljanja policijskih poslova i primjene policijskih ovlasti glede zaprimanja kaznene prijave DT za kazneno djelo iznude i nametljivog ponašanja te u kriminalističkom istraživanju koji je trebalo uslijediti, a nije pokrenuto budući da prijava oštećene građanke DT nije niti je zaprimljena. Nadalje navodi da DT kao neuka stranka ne mora niti je dužna znati proceduru zaprimanja kaznenih prijava odnosno progoni li se neko djelo po službenoj dužnosti ili na prijedlog stranke niti o kojem kaznenom djelu se radi, a za razliku od tužitelja koji kao educirani policijski službenici navedeno znaju i trebaju znati zbog čega je nedopustivo da se oštećenoj stranci daju upute da se kazneno djelo koje je konkretno došla prijaviti progoni po privatnoj tužbi, a radi se o kaznenom djelu za koje se progoni po službenoj dužnosti i za koja djela su sukladno članku 62. stavku 1. ZPPO-a policijski službenik-tužitelji bili dužni zaprimiti prijavu. Osim toga navodi da kriva i pogrešna procjena tužitelja da se ne radi o kaznenom djelu koje se progoni po službenoj dužnosti, već po prijedlogu, između ostalog proizlazi iz službene zabilješke od 6. srpnja 2022., a koju su tužitelj i tužiteljica sačinili odmah nakon razgovora s DT, a iz koje neupitno proizlazi da su navedenu građanku krivo upoznali s njezinim pravima odnosno da je na njezinu štetu počinjeno kazneno djelo koje se progoni po prijedlogu, a što nije točno i što su disciplinska tijela detaljno pojasnila u svojim rješenjima. Stoga smatra neosnovanim parcijalno upiranje tužitelja, a bez sagledavanja ukupnosti višekratnog iskazivanja DT i pri kojim navodima je ona ustrajala, isključio na dio navoda te građanke kada je ona upitana je li točno da je 6. srpnja 2022. prijavljenim policijskim službenicima iskazivala da pozivi i poruke BT kod nje ne izazivaju strah i tjeskobu i da ne želi staviti prijedlog za njegov progon svjedokinja odgovorila jesam. Navedeno posebice imajući u vidu sve ono što je ta građanka ispričala o svom problematičnom odnosu s ŠT tužitelju i tužiteljici, a zbog kojeg je i došla u policijsku postaju, kao i činjenicu da im je pokazala poruke na mobitelu koje je zaprimila od BT te im isticala da navedeni iznuđuje novac od nje i radi joj štetu na autu, kao i da je na isti način iskazivala i drugim policijskim službenicima koji su 5. siječnja 2023. i zaprimili njezinu kaznenu prijavu nakon čega je navedeni prestao sa svojim nezakonitim ponašanjem. Tuženik navodi da odgovornost tužitelja proizlazi iz nedvojbeno utvrđenih činjenica na temelju izvedenih dokaza u ispitnom postupku, koji dokazi se odnose isključivo na radni proces kojim su bili zaduženi tužitelji, a koji su na temelju svog stručnog znanja i iskustva te primjenom objektivnog kriterija mogli zaključiti da su barem navodi oštećene DT u dijelu koji se odnose na prijetnje i pritiske BT radi ostvarenja određene koristi, zahtijevali zaprimanje prijave i prosljeđivanje nadležnom državnom odvjetništvu radi ocjene, a ne konačno odbacivanje stvari kroz pogrešnu uputu oštećenoj da se radi o kaznenom djelu koje se progoni po privatnoj tužbi. Tuženik dodatno ističe da se tužitelji terete za propuštanje poduzimanja nužnih mjera i radnji u okviru svojih ovlasti, a policijski službenici su dužni zaprimiti kaznenu prijavu za kazneno djelo koje se progoni po službenoj dužnosti i provoditi kriminalističko istraživanje kada postoji osnova sumnje da je počinjeno kazneno djelo, koji elementi su u konkretnom slučaju bili ispunjeni, odnosno navodi DT sadržavali su elemente kaznenog djela za koje se progoni po službenoj dužnosti. Osim toga navodi i da pogrešna pravna kvalifikacija koja je dovela do izostanka postupanja tužitelja ne može biti opravdana pozivanjem na diskrecijsku ovlast policijskog službenika. U odnosu na načelo in dubio pro reo na koje ukazuju tužitelji, tuženik ističe da u predmetnom slučaju prema njegovoj ocjeni ne postoji dvojba o postojanju odlučnih činjenica zbog čega nema mjesta primjeni tog načela. Osim toga navodi i da tužitelji kroz postavljanje "pravnih pitanja" nisu uopće supstancijalno ušli u sadržaj izvedenih dokaza, niti su konkretno osporili iznesen i analiziran sadržaj izvedenih dokaza pojedinačno i u međusobnoj povezanosti te ocjenu svih dokaza koju su dala disciplinska tijela te zaključke vezano za rezultate dokaznog postupka stoga je njegova ocjena da nije bilo potrebno niti ima osnove za postupanje sukladno članku 3. Pravilnika. Slijedom navedenog predlaže da Sud odbije tužbene zahtjeve tužitelja kao neosnovane.

8. U tijeku spora održano je ročište 9. srpnja 2026. kako bi se sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24. i 39/26., dalje: ZUS) omogućilo strankama u sporu da usmeno obrazlože svoje navode iz tužbe i odgovora na tužbu. Na navedenu raspravu pristupili su opunomoćenici 1. i 2. tužitelja te službena osoba tuženika.

9. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu ovog spora te u spisu predmeta upravnog postupka koji je prethodio ovom sporu. Raspravnim rješenjem odbijen je dokazni prijedlog da se u sporu sasluša tužiteljica, kao nesvrsishodan i neekonomičan, s obzirom da je ona (kao i tužitelj) saslušana i ispitana u disciplinskom postupku, a u odnosu na iste okolnosti na koje se predlaže saslušati u ovom sporu. Stoga se odlučne činjenice mogu utvrditi iz dokumentacije priložene spisu predmeta upravnog postupka i spora te izvođenje predloženog dokaza nije bilo nužno za ocjenu zakonitosti osporenog rješenja.

10. Na temelju razmatranja nespornih činjenica i spornih pravnih pitanja, Sud utvrđuje da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan iz svih razloga koje je naveo tuženik u obrazloženju osporavanog rješenja i odgovorima na tužbu, a koje razloge Sud prihvaća u cijelosti.

11. Nesporno je u ovoj upravnoj stvari da su tužitelji u II. Policijskoj postaji Rijeka primili oštećenicu DT, koja je došla prijaviti dva kaznena djela koja su počinjena na njezinu štetu (kazneno djelo iznude i kazneno djelo nametljivog ponašanja) te da nisu na zapisnik o zaprimanju kaznene prijave zaprimili njezinu prijavu, već su sačinili službenu zabilješku u kojoj su navedenu oštećenicu uputili da se radi o kaznenom djelu koje se progoni putem prijedloga te da ukoliko se nastavi uznemiravanje putem poziva i poruka, sačuva te zapise, a kako bi ih mogla priložiti prilikom stavljanja prijedloga za progon počinitelja.

12. Sporno je, jesu li tužitelji postupanjem koje im se stavlja na teret u ovoj upravnoj stvari ostvarili obilježja teških povreda službenih dužnosti, odnosno je li disciplinski postupak proveden pravilno, a rješenja kojima je utvrđena njihova odgovornost zakonita.

13. Disciplinski postupak protiv policijskih službenika primarno je uređen odredbama članaka 93. - 114. ZOP-a i Pravilnika o disciplinskoj odgovornosti policijskih službenika („Narodne novine“, broj 141/11, dalje: Pravilnik), a podredno odredbama ZUP-a, što slijedi iz normi članka 100. ZOP-a te članka 3. stavka 1. ZUP-a.

14. Odredbom članka 93. stavka 1. ZOP-a propisano je da policijski službenik odgovara za povredu službene dužnosti ako povjerene poslove i zadatke ne obavlja savjesno, stručno i u predviđenim rokovima, ako se ne pridržava Ustava, zakona, drugih propisa i pravila o ponašanju za vrijeme službe ili izvan službe kada šteti ugledu službe. Stavkom 2. istog članka propisano je da policijski službenik odgovara za povrede službene dužnosti ako je povredu učinio namjerno ili iz krajnje nepažnje.

15. Odredbom članka 96. točkom 1. ZOP-a propisano je da je teža povreda službene dužnosti neizvršavanje, nesavjesno, nepravodobno ili nemarno izvršavanje službenih obveza.

16. Odredbom članka 62. stavkom 1. ZPPO-a propisano je da je policijski službenik dužan zaprimiti prijavu o kaznenom djelu za koje se progoni po službenoj dužnosti. Ako je prijava priopćena telefonom ili drugim komunikacijskim uređajem, osigurava se, kad je to moguće, njezin elektronički zapis i o tome sastavlja službena zabilješka. Stavkom drugim istog članka propisano je da ako se prijava podnosi usmeno prijavitelj će se upozoriti na posljedice lažnog prijavljivanja i po potrebi će se zatražiti pojašnjenja i dostavljanje dokumentacije i drugih podataka na koje se podnositelj poziva kako bi se mogla ocijeniti opravdanost prijave. O usmenoj prijavi sastavlja se zapisnik u koji će se unijeti dana upozorenja. Stavkom 3. propisano je da ako policijski službenik unatoč danim pojašnjenjima ocijeni da nije počinjeno kazneno djelo za koje se progoni po službenoj dužnosti, upozorit će podnositelja kako podnošenje prijave nije opravdano. Na izričit zahtjev podnositelja, policijski službenik će uzeti prijavu na zapisnik.

17. Odredbom članka 64. stavkom 1. ZPPO-a propisano je da kad postoje osnove sumnje da je počinjeno kazneno djelo za koje se progoni po službenoj dužnosti ili prekršaj, policija prikuplja podatke o tom kaznenom djelu i prekršaju, počinitelju, sudionicima, tragovima, dokazima i drugim okolnostima korisnim za otkrivanje i razjašnjenje tog kaznenog djela ili prekršaja.

18. Odredbom članka 3. Pravilnika propisano je da prilikom odlučivanja u disciplinskom postupku, dvojba u pogledu postojanja činjenica koja čine obilježja povrede službene dužnosti ili utječu na utvrđivanje odgovornosti policijskog službenika, razmatrat će se na način koji je povoljniji za policijskog službenika protiv kojeg se vodi disciplinski postupak.

19. U pogledu težih povreda službene dužnosti koje su tužiteljima stavljene na teret, javnopravna tijela su nakon provedenog postupka utvrdila da su tužitelji propustili postupiti kao postajni kriminalistički službenici (operativci) prilikom obavljanja policijskih poslova i primjene policijskih ovlasti glede zaprimanja kaznene prijave DT za kazneno djelo iznude i kazneno djelo nametljivog ponašanja te u kriminalističkom istraživanju koje je trebalo uslijediti, a nije pokrenuto budući da prijava navedene oštećene građanke nije niti zaprimljena, a kojim postupanjem su ostvarili biće težih povreda službene dužnosti iz članka 96. točke 1. ZOP-a. S utvrđenjima prvostupanjskog tijela u pogledu utvrđenih povreda službene dužnosti i odgovornosti tužitelja za njihovo činjenje, složio se i tuženik u osporenom rješenju kojim je djelomično usvojio žalbe tužitelja, dodatno elaborirajući utvrđene teže povrede službene dužnosti tužitelja te otklanjajući kao neosnovane navode na koje su tužitelji u žalbi upirali. Tuženik je usvojio žalbe tužitelja u pogledu izrečenih kazni, te je u odnosu na određene disciplinske kazne izmijenio (umanjio) utvrđene kazne izrečene prvostupanjskim rješenjem, a potvrdio je kaznu u odnosu na djela iz točke 3. te je u konačnici tužiteljima izrekao blaže jedinstvene disciplinske kazne, iz razloga što je ocijenio da prvostupanjsko tijelo nije u dovoljnoj mjeri cijenilo težinu počinjenih povreda i olakotne okolnosti na strani tužitelja, te je uzimajući u obzir težinu počinjenih povreda službene dužnosti i nastale posljedice, stupanj odgovornosti tužitelja, okolnosti u kojima su povrede službene dužnosti počinjene te olakotne i otegotne okolnosti, pri čemu su kao olakotne okolnosti kod tužiteljice cijenjene obiteljske prilike, primjereno ponašanje pred prvostupanjskim tijelom, da je ona nagrađena 2022. prigodnom nagradom za skupinu, dotadašnju disciplinsku nekažnjavanost, visoke radne ocjene za prethodne godine, a za tužitelja loše imovinsko stanje, primjereno ponašanje pred prvostupanjskim tijelom, da je on nagrađen 2022. prigodnom nagradom za skupinu, dotadašnju disciplinsku nekažnjavanost, visoke radne ocjene za prethodne godine, ublažio izrečene kazne tužiteljima.

20. Navedena utvrđenja prvostupanjskog i drugostupanjskog tijela u cijelosti prihvaća i ovaj Sud, nalazeći ih detaljno i cjelovito obrazloženima, utemeljenima na pravilno izvedenim dokazima te su na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjeni mjerodavni zakonski i podzakonski propisi.

21. Naime, jasno proizlazi iz citiranih odredbi ZPPO-a da je policijski službenik dužan zaprimiti prijavu o kaznenom djelu za koje se progoni po službenoj dužnosti te da kad postoje osnove sumnje da je počinjeno kazneno djelo za koje se progoni po službenoj dužnosti, policija provodi kriminalističko istraživanje, a tek kao iznimka propisano je da ako policijski službenik unatoč danim pojašnjenjima ocijeni da nije počinjeno kazneno djelo za koje se progoni po službenoj dužnosti, upozorit će podnositelja da podnošenje prijave nije opravdano te da će na izričit zahtjev podnositelja, policijski službenik uzeti prijavu na zapisnik.

22. Stoga imajući u vidu nesporno postupanje tužitelja u ovoj upravnoj stvari, ocjena je Suda da su oni propuštanjem uzimanja na zapisnik kaznene prijave navedene oštećenice te neprovođenjem kriminalističkog istraživanja prijavljenih kaznenih djela za koje se progoni po službenoj dužnosti, ostvarili biće težih povreda službene dužnosti za koje se terete u ovoj stvari, dakle nisu izvršili, odnosno nesavjesno i nemarno su izvršili svoje službene obveze. Naime, oni su propustili poduzeti službenu radnju zaprimanja kaznene prijave te postupanja po njoj i to za kaznena djela za koja se progoni po službenoj dužnosti te su još i pogrešno uputili oštećenicu da se radi o kaznenim djelima za koja se progoni po prijedlogu te da sama mora priložiti dokaze o počinjenu djela. Dakle, neizvršavanje službenih obveza tužitelja očituje se u nezaprimanju kaznene prijave kroz zapisnik o zaprimanju kaznenih prijava za kaznena djela za koja se progoni po službenoj dužnosti te nepoduzimanju kriminalističkog istraživanja za ta kaznena djela, dok se nemarno i nesavjesno izvršavanje službenih obveza tužitelja očituje u sastavljanju službene bilješke o prijavi kaznenih djela (za koja je morao biti sastavljen zapisnik o zaprimanju kaznenih djela) te danoj pogrešnoj uputi oštećenici da se radi o kaznenom djelu koje se progoni po prijedlogu za progon te da sama nastavi prikupljati dokaze o prijavljenim kaznenim djelima. Dakle, u ovoj stvari ne radi se o jednom (ne)postupanju tužitelja, već više radnji nepoduzetih ili nemarno i nesavjesno poduzetih u obavljanju službenih zadaća tužitelja, zbog čega nisu osnovani tužbeni navodi da je pogrešno jednim učinom, odnosno jednom radnjom tužitelja utvrđeno da su oni ostvarili više protupravnih postupanja. Pri tome nije osnovano pozivanje na odredbe kaznenog prava koje uređuju produljeno djelo iz razloga što mjerodavnom zakonskom odredbom (člankom 100. ZOP-a) nije propisano da se postupak zbog povrede službene dužnosti provodi i na temelju odredba Kaznenog zakona, a pored ZOP-a i Pravilnika te podredne primjene ZUP-a, zbog čega nije osnovano niti tretirati više radnji tužitelja kao jedno produljeno djelo.

23. Nadalje, na drugačiju odluku nisu od utjecaja niti navodi tužitelja koji se odnose na diskrecijsku ovlast policijskih službenika prilikom zaprimanja kaznenih prijava, a iz razloga što je, kako je prethodno već navedeno, policijski službenik dužan zaprimiti prijavu o kaznenom djelu za koje se progoni po službenoj dužnosti, dakle on je dužan takvu prijavu zaprimiti, evidentirati i proslijediti ju nadležnom državnom odvjetništvu na daljnje postupanje, kao tijelu na kojem odluka o pokretanju kaznenog postupka. Stoga eventualno kasnije neprovođenje kaznenog postupka protiv počinitelja djela koje se prijavljuje ne može opravdati (ranije) nezaprimanje kaznene prijave za kazneno djelo koje se progoni po službenoj dužnosti. Dodatno, niti situacija kad policijski službenik ocijeni da nije počinjeno kazneno djelo za koje se progoni po službenoj dužnosti, nije opravdan razlog za nezaprimanje kaznene prijave, iz razloga što je u takvoj situaciji policijski službenik dužan upozoriti podnositelja prijave da podnošenje prijave nije opravdano (što nije razvidno u sastavljenoj službenoj zabilješci tužitelja od 6. srpnja 2022.) te ju je na njegov izričit zahtjev dužan uzeti na zapisnik. Stoga nisu osnovani tužbeni navodi kojima se suprotno ističe.

24. Budući da je u ovoj upravnoj stvari zapravo nesporno nepostupanje tužitelja u pogledu zaprimanja kaznene prijave na zapisnik za navedena kaznena djela i nepoduzimanje kriminalističkog istraživanja tih kaznenih djela te pogrešno postupanje tužitelja prilikom davanja upute oštećenici o progonu navedenih kaznenih djela (dakle navedeno tužitelji nisu osporili niti u ovom sporu), da tužitelji nisu konkretno osporili izvedene dokaze u provedenom disciplinskom postupku (izuzev uopćenog osporavanja iskaza oštećenice, a što su disciplinska jasno, konkretno i utemeljeno otklonila), niti su predložili izvođenje dokaza u ovom sporu kojima bi se navedeno osporilo (izuzev saslušanja tužiteljice koji dokaz je već izveden u postupku te nije prihvaćeno njegovo ponovno izvođenje u sporu), ocjena je Suda da su činjenice u ovoj upravnoj stvari pravilno i potpuno utvrđene, zbog čega nisu osnovani tužbeni navodi da je tuženik trebao intervenirati u činjenični opis djela. Osim toga, on je vezan za činjenični opis povrede službene dužnosti, sukladno članku 106. ZOP-a. U skladu s navedenim, nije osnovano niti pozivanje na načelo in dubio pro reo iz članka 3. Pravilnika, iz razloga što ne postoje dvojbe u pogledu postojanja činjenica koja čine obilježja povrede službene dužnosti koje su stavljene na teret tužitelja.

25. Također, nisu osnovani niti tužbeni navodi kojima se spori utvrđeni stupanj krivnje tužitelja-krajnja nepažnja. Naime, pravilno i zakonito su javnopravna tijela utvrdila te jasno obrazložila da su tužitelji postupali s krajnjom nepažnjom iz razloga što su s obzirom na svoje ovlasti i dugogodišnje radno iskustvo te stečeno obrazovanje u vrijeme počinjenja stegovnih djela znali ili morali znati da su dužni postupati i provoditi zadaće u predmetnom događaju pri zaprimanju kaznenih prijava sukladno pozitivnim zakonskim odredbama, a koje se odnose na policijsko postupanje pri zaprimanju kaznenih prijava te postupanja po zaprimljenim kaznenim prijavama, koje odredbe su osnova policijskog posla, no da su oni očito olako, površno, nemarno i neozbiljno pristupili sagledavanju problema koje im je navela oštećenica DT u odnosu na prijavljenog počinitelja BT.

26. Stoga je ocjena Suda da je za odluke disciplinskih tijela postojala valjana pravna osnova, kao i legitiman cilj. U tom pogledu disciplinska tijela nisu učinila očitu pogrešku u prosudbi, pogrešno procijenila postojanje nekog važnog čimbenika, niti propustila razmotriti sve relevantne čimbenike, niti su propustila uzeti u obzir sve činjenične i pravne elemente koji su objektivno mjerodavni za donošenje odluke te su u obzir uzela sve važne aspekte razmatranog slučaja koji su mogli utjecati na konačnu odluku javnopravnih tijela.

27. Slijedom navedenog, osporavano rješenje tuženika ocijenjeno je zakonitim pa je Sud na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a odlučio kao u izreci ove presude.

28. Točka II. izreke ove presude temelji se na odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a prema kojoj odredbi stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.

U Rijeci, 16. srpnja 2026.

Sutkinja

Marija Renner Jakovljević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

- opunomoćenicima tužiteljice odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Marjanović, Perčić i Bilandžija j.t.d., Rijeka, Križanićeva 1,

- opunomoćenicima tužitelja odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Vukić i partneri d.o.o., Rijeka, Nikole Tesle 9/V-VI,

- tuženiku Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela drugostupanjskog disciplinskog sudovanja, Zagreb,

Ulica grada Vukovara 33.