REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
[adresa] B 5
Poslovni broj: Us I-652/2026-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Mariji Renner Jakovljević, uz sudjelovanje zapisničarke Mirjane Jakić, u upravnom sporu tužiteljice BK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623 radi određivanja starosne mirovine, 16. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice radi poništenja točke II. izreke rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, KLASA: UP/II 140-02/25- 01/03352561371, URBROJ: 341-99-05/3-25-6125 od 2. ožujka 2026., kao i radi poništenja rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Požegi, KLASA: UP/I 140-02/24-01/03352561371, URBROJ: 341-17-05/3-24-10533 od 2. lipnja 2026. te vraćanje predmeta prvostupanjskom tijelu na ponovan postupak
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, KLASA: UP/II 140-02/25-01/03352561371, URBROJ: 341-99-05/3-25-6125 od 2. ožujka 2026. u točki I. izreke uvažena je žalba tužiteljice i poništeno je rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Požegi, KLASA: UP/I 140-02/25-01/03352561371, URBROJ: 341-17-05/3-25-7784 od 31. srpnja 2025. (a kojim rješenjem je odbačena žalba tužiteljice izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Požegi, KLASA: UP/I 140-02/24-01/03352561371, URBROJ: 341-17-05/3-24-10533 od 2. lipnja 2026. kao nepravodobna), dok je točki II. izreke rješenja tuženika od 2. ožujka 2026. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 2. lipnja 2025.
2. Osporavajući zakonitost točke II. izreke rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, KLASA: UP/II 140-02/25-01/03352561371, URBROJ: 341- 99-05/3-25-6125 od 2. ožujka 2026., tužiteljica je podnijela tužbu, koja je kod ovog Suda zaprimljena 22. travnja 2026. pod gore navedenim poslovnim brojem, a u kojoj je tužiteljica u bitnome navela, da je stekla pravo da se njezinom stvarno navršenom mirovinskom stažu doda još 6 mjeseci koje je ostvarila kao staratelj za BKC (ranije BK), koja je 31. siječnja 1999. postala punoljetna, pa je tužiteljica kao starateljica ostala bez skrbništva samo zato što je ista postala punoljetna, zbog čega ima pravo ostvariti dodatni staž od 6 mjeseci, jer joj nije oduzeto skrbništvo i to ne kao uvjet za stjecanje prava na mirovinu, nego za određivanje visine mirovine, pa iz sadržaja tužbe proizlazi kako tužiteljica predlaže da se poništi točka II. izreke rješenja tuženika od 2. ožujka 2026. kao i prvostupanjsko rješenje od 2. lipnja 2025. i predmet vrati prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.
3. Tuženik je u odgovoru na tužbu zaprimljenim kod ovog Suda 22. svibnja 2026. u cijelosti ostao kod navoda iznesenih u obrazloženju osporavanog rješenja, pozivajući se na odredbu članka 32.a stavak 1. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, 119/22, u nastavku teksta ZOMO do 119/22), uz pojašnjenje, da je tužiteljica bila skrbnica BKC, ne roditelj, majka ili posvojiteljica, zbog čega nema zakonske osnove da se tužiteljici na ukupni mirovinski staž doda 6 mjeseci za BKC nad kojom je tužiteljici bilo priznato pravo na skrbništvo.
4. Stoga je tuženik predložio da se odbije tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan.
5. U ovom upravnom sporu 9. srpnja 2026. održano je ročište za raspravu u odsutnosti uredno pozvane tužiteljice, a prisutnosti službene osobe tuženika, na temelju članka 91. stavak 3. u svezi s člankom 89. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24 i 39/26, u nastavku teksta ZUS), čime je strankama u skladu sa odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24 i 39/26 u nastavku teksta ZUS) dana mogućnost izjasniti se o svim zahtjevima i navodima te činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje ovog upravnog spora.
6. Na istom ročištu za raspravu, službena osoba tuženika je u cijelosti ostala kod svih svojih navoda iznesenih u tijeku upravnog spora, nakon čega je izveden dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka, te je rasprava zaključena.
7. Uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka, utvrđeno je da je postupak koji je prethodio upravnom sporu pokrenut po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 131. stavak 2. ZOMO, da je tužiteljica rođena **.**.1961. i do 4. studenoga 2024. je navršila 63 godine i 6 mjeseci života, da mirovinski staž tužiteljice prema članku 24. do 31. ZOMO koji se računa za stjecanje prava na mirovinu iznosi do 21. svibnja 2023., 32 godine, 1 mjesec i 2 dana, a u ostvaren je u razdobljima osiguranja od 9. prosinca 1986. do 19. listopada 1987., od 1. srpnja 1988. do 12. rujna 1988., od 1. lipnja 1989. do 2. lipnja 1998., od 10. srpnja 2000. do 10. rujna 2000. te od 16. srpnja 2001. do 21. svibnja 2023., pa je na temelju navedenih činjenica prvostupanjskim rješenjem utvrđeno, da je tužiteljica 4. studenoga 2025. ispunila uvjete za priznanje prava na starosnu mirovinu prema članku 180. ZOMO, a ukupan mirovinski staž za izračun mirovine iskazan je u obliku decimalnog broja, u skladu s člankom 81. stavak 11. ZOMO te u postupku obračuna mirovine prema članku 81. do 84. ZOMO utvrđeni su prosječni vrijednosni bodovi 0, 8516 ostvareni u razdoblju od 1986. do 2023., a mirovinski faktor za starosnu mirovinu prema članku 87. stavak 1. točki 4. ZOMO iznosi 1,0.
8. Utvrđeno je, da je svota mirovine izračunata prema članku 79. stavku 1. ZOMO tako da se osobni bod (27,3269)pomnoži s mirovinskim faktorom 1,0 i aktualnom vrijednošću mirovine od 13,17 EUR na dan ostvarivanja prava na mirovinu i iznosi 359, 90 EUR mjesečno, a prema članku 79. stavku 2. ZOMO u svotu mirovine uračunava se kao sastavni dio mirovine dodatak na mirovinu u svoti od 97,17 EUR, određen na način i prema uvjetima propisanim Zakonom o dodatku na mirovinu ostvareni prema Zakonu o mirovinskom osiguranju Narodne novine, broj 79/07, 114/11, 115/18, 156/23) te mirovina iznosi 457,07 EUR.
9. Utvrđeno je, da je umjesto navedene svote mirovine, određena prema članku 90. ZOMO najniža mirovina u svoti od 434,56 EUR i izračunata je tako, da se najniža mirovina za jednu godinu staža u svoti od 13,58 EUR pomnoži s ukupnim brojem godina mirovinskog staža (32) i mirovinskim faktorom (1,0) te polaznim faktorom (1,00), ali se neće isplaćivati, sve dok svota mirovine zajedno sa dodatkom na mirovinu prelazi svotu najniže mirovine, slijedom čega je pozivom na odredbu članka 32.a stavak 1. ZOMO, kojom je propisano da se roditelju, majci ili posvojiteljici koja ostvaruje pravo na mirovinu prema ovom Zakonu ili prema drugim posebnim propisima o obveznom mirovinskom osiguranju generacijske solidarnosti u ukupni mirovinski staž za određivanje mirovine, stvarno navršenom mirovinskom stažu dodaje i razdoblje od 6 mjeseci za svako rođeno ili posvojeno dijete, a kako je tužiteljica bila skrbnica, to da ne postoji niti zakonska osnova da se tužiteljici na ukupni mirovinski staž doda 6 mjeseci za BKC nad kojoj je tužiteljici bilo priznato pravo na skrbništvo, jer ista bila skrbnica BKC, a ne roditelj, majka ili posvojiteljica, slijedom čega je osporavanim rješenjem tuženika od 2. ožujka 2026. u točki II. izreke odbijena žalba tužiteljice izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 2. lipnja 2025.
10. Nakon razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja ovaj Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.
11. Naime, u predmetnom upravnom sporu nije sporno da je rješenjem Republičkog fonda socijalne zaštite, Podružnica Otočac, Centar za socijalni rad, KLASA: UP-I-552-02/97-01/57, URBROJ: 2159-16-97-1 od **.**.1997. SKC, za staratelja postavljena njezina teta, ovdje tužiteljica BK, odnosno da je SKC navedenim rješenjem od 8. svibnja 1997. stavljena pod starateljstvo, ovdje tužiteljice, jer je majka LKC umrla **.**.1997. a otac SK je suglasan da se malodobno dijete stavi pod starateljstvo, jer on nema nikakav kontakt sa malodobnim djetetom, ali ispunjava zakonsku obvezu uzdržavanja.
12. Nije sporno da je u vrijeme donošenja gore navedenog rješenja SKC imala 16 godina te da je 31. siječnja 1999. postala punoljetna. Nije sporno da sukladno članku 32.a stavku 1. ZOMO u ukupni mirovinski staž za određivanje mirovine, stvarno navršenom mirovinskom stažu, dodaje se i razdoblje od 6 mjeseci za svako rođeno ili posvojeno dijete.
13. Imajući u vidu citiranu odredbu članka 32.a stavak 1. ZOMO, pravilno je tuženik utvrdio da ne postoji zakonska osnova da se tužiteljici na ukupni mirovinski staž doda 6 mjeseci za BKC, ranije SKC, nad kojom je tužiteljici bilo priznato pravo na skrbništva, jer je tužiteljica bila skrbnica BKC, a ne roditelj, majka, odnosno posvojiteljica, te su to dva potpuno različita pravna instituta koja se razlikuju prema stupnju odgovornosti, trajanju i pravnim posljedicama za dijete, gdje je kod posvojenja postoji trajni i neraskidiv odnos koji traje cijeli život i posvojitelji preuzimaju potpunu roditeljsku skrb i dijete postaje zakonski nasljednik posvojitelja te dobiva njihovo prezime, dok skrbništvo - starateljstvo je privremeni oblik zaštite maloljetnih osoba bez roditeljske skrbi ili punoljetnih osoba koje nisu sposobne same brinuti o svojim pravima i interesima te skrbnik brine o djetetovom odgoju, zastupa ga i upravlja njegovom imovinom, ali ne postaje zakonski roditelj niti stvara krvno srodstvo te trajanje je privremenog karaktera dok roditelji ne preuzmu brigu, odnosno dok dijete ne postane punoljetno ili dok se ne steknu uvjeti za posvojenje, a kako je to definirano Obiteljskim zakonom.
14. Stoga, kako ne postoji zakonska osnova da se tužiteljici u ukupni mirovinski staž doda 6 mjeseci, jer nije sporno da ona nije bila roditelj, majka BKC niti posvojiteljica iste, a što je razvidno iz rješenja Republičkog fonda socijalne zaštite, Podružnica Otočac, Centar za socijalni rad, KLASA: UP-I-552-02/97-01/57, URBROJ: 2159-16-97-1 od 8. svibnja 1997., to je odlučeno kao u izreci ove presude na temelju članka 116. stavak 1. ZUS.-a u svezi s čl. 32a. stavak 1. ZOMO.
U Rijeci 16. srpnja 2026.
Sutkinja
Marija Renner Jakovljević
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (tri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave presude.
Dostaviti:
- Tužiteljici BK iz [adresa]
- Tuženom Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Središnjoj službi, A.
Mihanovića 3
