Republika Hrvatska
Općinski sud u Splitu
Gundulićeva 27,
21 000 Split
Poslovni broj: P-3588/2024-10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu Tihani Lovrić, u pravnoj stvari tužitelja ŠR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Goranu Katuri, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane glave rasprave zaključene dana 02. lipnja 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja Gorana Kature, odvjetnika u Splitu i zz tuženika UR, na ročištu za objavu presude, dana 16. srpnja 2026. godine.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"I. Proglašava se nedopuštenom ovrha određena Rješenjem Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču – Parenzo, poslovni broj: Ovr-331/2024-2, od 11. lipnja 2024., kojim je određena ovrha radi naplate potraživanja u iznosu od 3.634,50 EUR-a, na temelju ovrših isprava – presude Županijskog suda u Puli, poslovni broj: K-33/09-120, od 25. studenog 2009., odnosno presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: I Kž 67/10-3, od 27. travnja 2010. te se ukidaju sve provedene radnje.
II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i po prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka, uvećane za pripadajuće zakonske zatezne kamate koje na taj iznos teku od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena."
II. Nalaže se tužitelju, u roku od 15 dana, naknaditi tuženoj trošak parničnog postupka u iznosu od 600,00 eura.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi kako je zaključkom Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču – Parenzo, od 19. kolovoza 2024. upućen kao ovršenik u roku od 15 dana od dana dostave rečenog zaključka pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga propisanih odredbom čl. 50. st. 1. toč. 7. i 11. Ovršnog zakona. Navedeni zaključak da je zaprimio 04. rujna 2024. Tuženik da je, kao ovrhovoditelj, dana 9. svibnja 2024. Općinskom sudu u Pazinu podnio prijedlog za ovrhu na novčanim sredstvima tužitelja, kao ovršenika, sve na temelju ovršnih isprava
– presude Županijskog suda u Puli, poslovni broj K-33/09-120 od 25. studenog 2009., koja je postala pravomoćna 27. travnja 2010., a ovršna 29. rujna 2010., odnosno presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: I Kž-67/10-3, od 27. travnja 2010., kojom je djelomično preinačena presuda Županijskog suda u Puli. Na temelju takvog prijedloga Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču da je 11. lipnja 2024. da je donio rješenje o ovrsi na koje je tužitelj uložio žalbu iz žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 50. st. 1. toč. 5. i 11. Ovršnog zakona. U tužbi nadalje ukazuje kako je u ovom postupku odlučno utvrditi je li nastupio prekid zastare pokretanjem ovršnog postupka od strane tužitelja 2012., a koji postupak je obustavljen 2020. godine zbog propusta tuženika. Ukoliko do prekida zastare nije došlo da bi žalbeni razlog o nastupu zastare bio osnovan jer je u konkretnom slučaju istekao zastari rok od 10 godina za prisilnu naplatu temeljem ovršne isprave.
2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti te predlaže tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan i naložiti tužitelju plaćanje parničnog troška. Naime, tuženik ističe kako predmetno potraživanje tuženika u iznosu od 3.634,50 eura predstavlja oduzetu imovinsku korist ostvarenu kaznenim djelom, a koja sukladno odredbi čl. 85. st. 4. Kaznenog zakona ne zastarijeva.
3. U tijeku dokaznog postupka pregledana je dokumentacija i isprave koje prileže spisu te pročitan spis Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču poslovni broj Ovr-331/2024.
4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
5. Čitanjem ovršenikove žalbe protiv rješenja o ovrsi, sud je utvrdio kako je u istoj tužitelj istaknuo žalbene razloge iz odredbe čl. 50. st. 1. toč. 5. i 11. Ovršnog zakona (Ovršni zakon ("Narodne novine" br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., 6/24.; dalje: OZ), dok čitanjem zaključka Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču poslovni broj Ovr-331/2024-10 od 19. kolovoza 2024. proizlazi kako je parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom pućen pokrenuti iz žalbenih razloga propisanog čl. 50. st. 1. toč. 7. i 11. OZ-a. Nadalje, čitanjem tužbe, razvidno je kako je predmetna parnica pokrenuta u odnosu na žalbeni razlog iz odredbe čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a.
6. Prema odredbi čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom.
7. Ovršna isprava u konkretnom slučaju je pravomoćnom presuda Županijskog suda u Puli, poslovni broj K-33/09-120 od dana 25. studenog 2009., koja je preinačena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Kž-67/10-3 od 27. travnja 2010. te koja je postala pravomoćna 27. travnja 2010., a ovršna 29. rujna 2010.
7.1. Čitanjem citiranih ovršnih isprava, a koje prileže listu 3-31 spisa Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču, poslovni broj Ovr-331/2024 koji je priklopljen ovom spisu, sud je utvrdio kako je presudom Županijskog suda u Puli, poslovni broj K- 33/09-120 tužitelj proglašen krivim za osam kaznenih dijela protiv imovine: dva kaznena djela razbojništva iz čl.218. st.1. Kaznenog zakona i šest kaznenih dijela razbojništva iz čl.218. st. 1. i 2. Kaznenog zakona prilikom čega mu je izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 15 godina i sigurnosna mjera obveze liječenja od ovisnosti, dok je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Kž- 67/10-3 od 27. travnja 2010. presuda K-33/09-10 preinačena na način da je isti osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora od 9 godina.
7.2. Također, naprijed navedenom odlukom optuženiku, ovdje tužitelju je određeno oduzimanje imovinske koristi ostvarene kaznenim dijelima u iznosu od 27.384,07 kuna tj. 3.634,50 eura.
7.3. Presuda Županijskog suda u Puli, poslovni broj K-33/09-120 od dana 25. studenog 2009. postala je pravomoćna 27. travnja 2010., a ovršna 29. rujna 2010., a što je vidljivo iz potvrde pravomoćnosti i ovršnosti kojom je ista opskrbljena.
8. Odredbom članka 77. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj:
125/2011, 144/2012, 56/2015, 61/2015, 101/2017, 118/2018, 126/2019, 84/2021, 114/2022, 114/2023, 36/2024, 136/2025; dalje: KZ/11) propisano je da će se imovinska korist oduzet sudskom odlukom kojom je utvrđeno da je ostvarena protupravna radnja. Imovinska korist oduzet će se i od osobe na koje je prenijeta ako nije stečena u dobroj vjeri.
8.1. Odredbom čl. 85. st. 4. KZ/11 propisano je kako izvršenje sigurnosnih mjera izrečenih doživotno i oduzimanja imovinske koristi ne zastarijeva.
8.2. Odredbom članka 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 1 45/2023, 155/2023; dalje: ZOO) propisano je da sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare.
8.3. Prema odredbi čl. 215. st. 1. ZOO-a zastarijevanje počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjene obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano.
9. Valja kazati kako do 1. siječnja 2013. kada je nastupio na snagu KZ/11 nije bila uređena zastara provođenja izrečene mjere oduzimanja imovinske koristi sudskom odlukom pa su se primjenjivale opće odredbe imovinskog prava o zastari potraživanja utvrđene sudskim odlukama.
9.1. Međutim u prijelaznim i završnim odredbama u čl. 385. KZ/11 propisano je da ako do stupanja na snagu ovog Zakona nije nastupila zastara imovinske koristi primjenjivati će se odredbe čl. 85. st. 4. ovoga Zakona, a prema navedenom čl. 85. st. 4. KZ/11 oduzimanje imovinske koristi ne zastarijeva.
10. Prema tome kako je ovršna isprava postala pravomoćna 27. travnja 2010., a zastara u smislu čl. 215. st. 1. ZOO počinje teći poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjene obveze (28. travnja 2010.), to proizlazi da vrijeme potrebno za zastaru tražbine (deset godina) iz ovršne isprave nije nastupilo do 1. siječnja 2013. (stupanje na snagu KZ /11) pa predmetno potraživanje ovrhovoditelja ovdje tuženika nije zastarjelo jer u odnosu na tako utvrđenu tražbinu, sukladno čl. 385. KZ-a dolazi do primjene odredbe čl. 85. st. 4. KZ/11 prema kojoj izvršenje oduzimanje imovinske koristi ne zastarijeva.
11. S obzirom da u konkretnom slučaju nije nastupila zastara tuženikova potraživanja, tužbeni zahtjev je valjalo odbiti kao neosnovan, slijedom čega je odlučeno kao u toč. I. izreke.
12. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. st. 1. ZPP-a, a prilikom određivanja visine troškova uzeta je u obzir vrijednost predmeta spora, Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; dalje: Tarifa) prema kojoj vrijednost 1 boda iznosi 2,00 eura.
13. Tako tuženiku kao osnovan valja obistiniti trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8. toč. 1. Tarife) te trošak zastupanja na ročištu od 9. ožujka 2026. i 2. ožujka 2026., obje radnje u iznosu od po 200,00 eura (Tbr. 9 toč. 1. Tarife), dakle ukupno 600,00 eura.
14. Stoga je odlučeno kao pod točkom II izreke.
15. Odluka o zateznim kamatama na parnični trošak je izostala s obzirom da ista nije zatražena (čl. 151. st. 3. ZPP-a).
U Splitu, 16. srpnja 2026.
Sudac
Tihana Lovrić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Općinskom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud Republike Hrvatske.
DNA:
- tužitelju po punomoćniku,
- tuženiku
- u spis
