Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Šibenik, Stjepana Radića 81

Kž-146/2026-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Jurišića kao predsjednika vijeća, Dijane Jakoliš i Branka Ivića kao članova vijeća, uz sudjelovanje Mirjane Skelin kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog ĐZ i optuženog ĆZ, zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 326. stavka 2. u vezi stavka 1. i članka 36. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne Novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 i 136/25 dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama braniteljice optuženika ĐZ ABC odvjetnice u [adresa] i branitelja optuženika [naziv] ABC iz Odvjetničkog društva Juranović i dr. j.t.d. u Novoj Gradiški, podnesenih protiv presude Općinskog suda u Slavonskom brodu od 20. ožujka 2026. br. K-96/2026, u sjednici vijeća održanoj 16. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe optuženog ĐZ i optuženog ŠZ kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu pod brojem K- 96/2026-21 od 20. ožujka 2026., optuženi ĐZ i optuženi ĆZ proglašeni su krivima zbog počinjenja kaznenog djela protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz članka 326. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11, pa je optuženi ĐZ, na temelju članka 326. stavak 2. u vezi članka 36. stavak 2. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine, a optuženi ĆZ, na temelju članka 326. stavak 2. u vezi članka 36. stavak. 2. i članak 48. stavak 1. u vezi članka 49. stavak 1. točka 3. KZ/11, je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, u koje kazne zatvora je temeljem članka 54. KZ/11 optuženom ĐZ uračunato vrijeme oduzimanja slobode od 10. listopada 2025., u 22,00 sata, pa nadalje, a optuženom DZ, od 10. listopada 2025. u 23,00 sata, pa nadalje.

2. Na temelju članka 79. KZ/11 od optuženog ĐZ je trajno oduzet mobitel marke iPhone, IMEI brojeva [IMEI broj] sa SIM karticom pozivnoga broja [broj SIM kartice] i mobitel marke Samsung, IMEI brojeva [IMEI broj] sa SIM karticom pozivnoga broja [broj SIM kartice], oduzete uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave brodsko-posavske, Postaje granične policije Stara Gradiška broj ... 11. listopada 2025., te osobno vozilo marke "Renault Kangoo", broja šasije [broj šasije], oduzeto uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave brodsko-posavske, Postaje granične policije Stara Gradiška broj ... od 11. listopada 2025., a od optuženog BZ trajno je oduzet mobitel marke Honor, IMEI brojeva [IMEI broj] sa SIM karticom pozivnoga broja [broj SIM kartice], oduzet uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave brodsko-posavske, Postaje granične policije Stara Gradiška [osobni identifikacijski broj] od 11. listopada 2025., koji predmeti se nakon pravomoćnosti presude imaju dostaviti Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine.

3. Sukladno članku 77. KZ/11 u vezi članka 560. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12.- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. - dalje u tekstu: ZKP) utvrđeno je da novčani iznos 70,00 eura predstavlja imovinsku korist koju je optuženi ĐZ ostvario kaznenim djelom iz članka 326. stavka 1. i 2. KZ/11, u svezi članka 36. stavka 2. KZ/11. Utvrđeno je da je novčani iznos 70,00 eura postao imovina Republike Hrvatske, te je naloženo optuženom ĐZ uplatiti Republici Hrvatskoj novčani iznos 70,00 eura u korist državnog proračuna Republike Hrvatske, u roku 15 dana po pravomoćnosti te presude pod prijetnjom ovrhe.

4. Na temelju članka 148. stavak 6. ZKP optuženici su u cijelosti oslobođeni obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 6. ZKP, te nagrade i nužnih izdataka postavljenih branitelja.

5. Protiv te presude žalbu je podnio optuženi ĐZ po braniteljici, odvjetnici Jeleni Demetrović i to zbog bitne povrede odredbi „Kaznenog zakona“, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i zbog odluke o kazni sa prijedlogom da županijski sud u pobijanom dijelu presudu ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

6. Žali se i optuženi ĆZ po branitelju, odvjetniku Robertu Demo i to zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona zbog odluke o kaznenim sankcijama sa prijedlogom da se optuženik osudi na maksimalno ublaženu kaznu sukladno zakonu i primjeni djelomična uvjetna osuda, podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno raspravljanje i odlučivanje prvostupanjskom sudu.

7. Odgovore na žalbe optuženog ĐZ i optuženog ŠZ podnijelo je Općinsko državno odvjetništvo u Slavonskom Brodu sa prijedlogom da se žalbe optuženika odbiju kao neosnovane.

8. Sukladno 474. stavku 1. ZKP spis je dostavljen na uvid Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.

9. Žalbe nisu osnovane.

10. Optuženici se žale zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, time da optuženi ĐZ očito omaškom ističe da se žali zbog bitne povrede odredaba Kaznenog zakona, iako iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali samo zbog odluke o kazni te ne obrazlaže u čemu bi se eventualno sastojala bitna povreda odredaba kaznenog postupka, dok optuženi ĆZ u žalbi navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 486. stavak 1. točka 11. ZKP smatrajući da nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama glede kvalifikatorne okolnosti kaznenog djela iz članka 326. stavak 2. KZ/11 i to postupanja na nečovječan i ponižavajući način s osobama koje se prevoze u konkretnom slučaju i na konkretan način, zbog čega da se prvostupanjska presuda ne može ispitati.

11. Suprotno prednje izloženim žalbenim navodima, po stajalištu ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski je sud u pobijanoj presudi izložio sve činjenice i okolnosti na temelju kojih je zaključio da su optuženici počinili kvalifikatorni oblik kaznenog djela iz članka 326. stavak 2. KZ/11, sa kojim razlozima se slaže i ovaj sud, a o čemu će biti više govora u nastavku ove odluke povodom žalbi zbog povrede kaznenog zakona.

12. Prema tome, kako nije ostvarena istaknuta bitna povreda odredaba kaznenog postupka, a nema niti povreda na koje ovaj drugostupanjski sud, u smislu članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP pazi po službenoj dužnosti, to nisu osnovane žalbe optuženika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka.

13. Optuženi ĐZ se žali i zbog „pogrešne primjene materijalnog prava“, iako u žalbi ne obrazlaže u čemu bi se povrede kaznenog zakona sastojale dok optuženi ĆZ ističe da je prvostupanjski sud povrijedio kazneni zakon u pitanju je li glede kaznenog djela koje je predmet optužbe primijenjen kazneni zakon koji se ne može primijeniti kada je optuženike proglasio krivima za kvalificirani oblik kaznenog djela iz članka 326. stavka 2. KZ/11, umjesto osnovanog oblika toga kaznenog djela iz stavka 1., i time upire na povredu kaznenog zakona iz članka 469. stavak 1. točka 4. ZKP. To iz razloga što prema ocjeni toga žalitelja iz činjeničnog opisa kaznenog djela za koje se optuženici proglašeni krivima ne proizlazi bitna obilježja njegovog kvalificiranog oblika iz članka 326. stavak 2. KZ/11. Naime, po stajalištu žalitelja da bi se moglo raditi o prijevozu osoba na nečovječan ili ponižavajući način potreban je veći konkretni stupanj neprimjerenosti uvjeta njihova prijevoza, a da prvostupanjski sud taj modalitet počinjenja djela temelji na apstraktnim okolnostima da je više osoba prevoženo u teretnom prostoru, bez sjedala i sigurnosnih pojaseva, koji osim toga nije namijenjen za prijevoz putnika, bez pouzdanog utvrđenja da je u konkretnom slučaju doista i došlo do ponižavajućeg i nečovječnog postupanja. Ovo tim više što su u tom pravcu odbijeni dokazni prijedlozi toga optuženika za ispitivanjem policijskih službenika na okolnosti načina prijevoza migranata i zatečenih materijalnih tragova.

13.1. Suprotno istaknutim žalbenim navodima, po stajalištu ovoga suda pravilno je prvostupanjski sud primijenio kazneni zakon kada je optuženike proglasio krivima za kazneno djelo iz članka 326. stavka 2. KZ/11, za što je u pobijanoj presudi dao jasne i neproturječne razloge. Naime, prvostupanjski sud je pravilno, konkretne okolnosti pod kojima su nezakoniti migranti ove prigode prevoženi, ocijenio kao nečovječne i ponižavajuće. Tako je u tom pravcu naveo da je čak jedanaest osoba bilo zatečeno u tovarnom prostoru vozila marke „Renault Kangoo“ koji prostor nije namijenjen prijevozu osoba, niti ima sjedala ni sigurnosne pojaseve, a obzirom na dimenzije toga prostora (širina 120 cm, visina 117 cm, dubina 156 cm) da bi se radilo o prostoru od svega oko 2,2mᵌ u kojemu je bilo smješteno čak jedanaest osoba, osnovano zaključujući da se na izloženi način ne prevoze niti stvari a niti životinje, a kamoli ljudi, te da im je takvim prijevozom objektivno bilo ugroženo zdravlje. Stoga su i po stajalištu ovog drugostupanjskog suda optuženici postupali na ponižavajući način iskazujući nepoštivanje ljudskog dostojanstva prema osobama koje su prevozili, kao i na nečovječan način jer, kada se uzmu u obzir uvjeti prevoženja nezakonitih migranata, u prostoru od svega oko 2,2mᵌ u kojem je stiješnjeno čak jedanaest osoba, nema sumnje da je takav način prijevoza osoba bio i psihofizički ugrožavajući zbog nesumnjivo neprirodnih položaja tijela tih osoba, što osnovano državni odvjetnik ističe u odgovoru na žalbu. Stoga su potpuno neutemeljeni žalbeni navodi žalitelja da je prvostupanjski sud svoj zaključak o nečovječnom ili ponižavajućem postupanju optuženika temeljio na apstraktnim okolnostima bez pouzdanog utvrđenja da je konkretno i došlo do navedenog postupanja, i da je proširio kvalifikatorne okolnosti djela i na dovođenje u opasnost živote i tijela ilegalnih migranata. Naime, potonja okolnost se u pobijanoj presudi ističe samo kao posljedica inkriminiranog postupanja optuženika a nikako kao kvalifikatorna okolnost, kako to pogrešno smatra žalitelj. Kraj prednje izloženih valjanih i utemeljenih zaključaka prvostupanjskog suda, osnovano su odbijeni dokazni prijedlozi obrane za saslušanje policijskih službenika na okolnosti načina prijevoza ilegalnih migranata i zatečenih materijalnih tragova, jer se i po stajalištu ovoga suda, očito radilo o prijedlozima koji su bili usmjereni ka odugovlačenju postupka.

13.2. Prema tome, uzimajući u obzir sve prednje izloženo pravilno je i osnovano prvostupanjski sud a na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno primijenio kazneni zakon kada je optuženike proglasio krivima za kazneno djelo iz članka 326. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11, a kako ovaj sud nije našao da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon, na što po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavka 1. točke 2. ZKP, to nisu osnovane žalbe optuženika zbog povrede kaznenog zakona, a niti žalba optuženika ĐZ zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koju žalbenu osnovu taj optuženik u žalbi posebno niti ne obrazlaže.

14. Optuženici se žale i zbog odluke o kazni. Optuženi ĐZ ističe da mu je kazna previsoko određena obzirom na težinu počinjenog kaznenog djela te da bi se svrha kažnjavanja ostvarila i izricanjem kazne zatvora u kraćem trajanju. To iz razloga što je priznao počinjenje djela i surađivao s pravosudnim tijelima, izrazio je kajanje, nije osuđivana osoba, te ga čeka siguran posao i redovita primanja. Optuženi ĆZ u žalbi navodi da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio sve olakotne okolnosti niti pravilno primijenio odredbe o ublažavanju kazne kao i djelomičnoj uvjetnoj osudi. Naime, prvostupanjski sud nije kao olakotnim cijenio priznanje krivnje, pa kada se uzme u obzir da djelo nije proizvelo posljedice po zdravlje i život prevoženih osoba, radi se o neosuđivanoj osobi kojoj je u Republici Hrvatskoj odobren privremeni boravak, da je otac dvoje malodobne djece kojemu je supruga invalidna osoba i koji je priznao krivnju i izrazio iskreno žaljenje i kajanje, da mu je trebalo maksimalno ublažiti kaznu, podredno primijeniti odredbe o djelomičnoj uvjetnoj osudi.

14.1. Prvostupanjski je sud pri izboru vrste i mjere kazne optuženom ĐZ od olakotnih okolnosti uzeo u obzir da nije kazneno osuđivana osoba, izraženo kajanje i žaljenje, a optuženom FZ je kao osobito olakotnim cijenio činjenicu da se radi o neosuđivanoj osobi, izraženo kajanje i žaljenje, da je otac dvoje malodobne djece od kojih je jedno rođeno tijekom trajanja toga postupka, činjenicu da mu je supruga invalid. Pravilno prvostupanjski sud obojici optuženika nije kao olakotnim uzeo u obzir priznanje krivnje, smatrajući da bi se radilo samo o deklaratornom priznanju, budući bi u svojim obranama osporavali počinjenje kaznenog djela na način kako im je to stavljeno na teret. Obojici optuženika nisu utvrđene otegotne okolnosti.

14.2. Imajući u vidu tako pravilno utvrđene i vrednovane olakotne okolnosti, a uz izostanak onih otegotnih, osnovano je prvostupanjski sud optuženog ĐZ osudio na kaznu zatvora u trajanju od tri godine, a optuženog ŠZ, uz primjenu odredbi o ublažavanju kazne iz članka 48. stavak 1. i članka 49. stavak 1. točka 3. KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, pravilno nalazeći da su upravo tako izrečene kazne zatvora primjerene svim okolnostima počinjenog kaznenog djela i osobama optuženika i da će se istima postići svrha kako generalne tako i specijalne prevencije ovog oblika kriminaliteta.

14.3. Stajalište je i ovog drugostupanjskog suda da, kada se uzme u obzir zapriječena kazna za kazneno djelo iz članka 326. stavka 2. KZ/11 za koje su optuženici proglašeni krivima, i to od 3 do 12 godina zatvora, izricanjem optuženiku ĐZ donjeg minimuma zapriječene kazne zatvora od 3 godine, a optuženiku FZ, uz primjenu odredaba o ublažavanju kazne, kazna zatvora ispod zapriječenog donjeg minimuma kazne, i to kazna zatvora u trajanju od dvije godine, ostvariti će se svrha kažnjavanja kako u pogledu specijalne tako posebice u pogledu generalne prevencije kroz izražavanje društvene osude zbog počinjenja kaznenog djela, utjecanje na počinitelje i na sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja djela i o pravednosti kažnjavanja.

14.4. Dakle, kada se ima na umu da se radi o visoko organiziranom i koordiniranom ilegalnom načinu prijevoza migranata pri čemu se nesumnjivo iskorištava njihov loš socioekonomski status, a glavni motiv počinjenja djela je isključivo koristoljublje, izricanje blažih kazni od onih koje je izrekao prvostupanjski sud, kako to u svojim žalbenim navodnima predlažu optuženici, nije osnovano, a niti bi se istima ostvarila svrha kažnjavanja propisana u članku 41. KZ/11, pa žalbe optuženika zbog odluke o kazni, nisu osnovane.

15. Obzirom na sve prethodno navedeno valjalo je žalbe optuženika odbiti kao neosnovane te temeljem članka 482. ZKP odlučiti kao u izreci.

U Šibeniku, 16. srpnja 2026.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Ivan Jurišić