REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: Pn-1843/2024-29
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu Mariju Klariću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice: ĆE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju opunomoćenici iz Odvjetničkog društva Pavičić & Partneri d.o.o., Zagrebu, Mihanovićeva 20/II, protiv tuženika: Sava osiguranje d.d. - Podružnica Hrvatska, Zagreb, R. Frangeša Mihanovića 9, OIB: 45237012600, radi naknade štete, nakon održane javne glavne rasprave, zaključene 17. lipnja 2026. u nazočnosti zamjenice tužiteljičinih opunomoćenika, a u izočnosti tuženika, 16. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos 626,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 5. studenoga 2024. do isplate te zatezne kamate na iznos 600,00 EUR tekuće od 5. studenoga 2024. do 26. kolovoza 2025., po kamatnoj stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja iste godine, dok referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.
II. Odbija se ostatak tužbenog zahtjeva i to za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos 626,00 EUR tekućih od 26. srpnja 2024. do 4. studenoga 2024. te isplatu iznosa 41,94 EUR s procesnim kamatama koje teku od dana podnošenja zahtjeva do isplate te isplatu zateznih kamata na iznos 250,00 EUR od 26. srpnja 2024. do 30. listopada 2024., kao neosnovan.
III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnične troškove u iznosu 2.115,55 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 16. srpnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja iste godine, dok referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.
IV. Odbija se ostatak tužiteljičinog zahtjeva za naknadom parničnih troškova preko dosuđenog iznosa, sa zateznim kamatama, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužba je predana ovome sudu e-Komunikacijom 19. rujna 2024. (obavijest o primitku elektroničkog podneska, koja prethodi listu 1), u kojoj se navodi da je 2. svibnja 2024., u [adresa], tužiteljica stradala u prometnoj nesreći, kao vozač vozila reg. oznaka [registarska oznaka]. Za istu prometnu nesreću je odgovorna FE iz [adresa], koja je upravljajući vozilom reg. oznaka [registarska oznaka] udarila u stražnji dio vozila reg. oznaka [registarska oznaka] nakon čega je potonje vozilo nabačeno na vozilo u kojem se nalazila tužiteljica, te na taj način uzrokovala nesreću. Vozilo štetnika je u vrijeme nesreće bilo osigurano kod tuženika po polici br. [broj police]. Tužiteljica je u nesreći zadobila ozljede opisane u priloženim medicinskim ispravama, zbog čega joj je pružena medicinska pomoć u KBC Sestre milosrdnice, Zagreb. Temeljem odredbe čl. 1095. te čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima tužiteljica zahtijeva naknadu štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te za tuđu pomoć i njegu, u ukupnom iznosu 2.390,00 EUR. Tužiteljica se u mirnom postupku 25. srpnja 2024. odštetnim zahtjevom obratila tuženiku temeljem čega joj je isti isplatio nesporan iznos 1.050,00 EUR po osnovi naknade neimovinske štete i nenovčane imovinske štete (tuđa pomoć i njega). Slijedom navedenog, tužiteljica zahtijeva naknadu štete umanjenu za nesporno isplaćen iznos, odnosno zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te za tuđu pomoć i njegu zahtijeva naknadu štete u ukupnom iznosu 1.340,00 EUR. Sukladno čl. 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine, br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14.), tužiteljica zahtijeva zatezne kamate od dana nakon podnošenja odštetnog zahtjeva odnosno od 26. srpnja 2024. Stoga, tužiteljica predlaže donijeti presudu kojom će se prihvatiti tužbeni zahtjev za naknadu štete u iznosu 1.340,00 EUR sa zateznim kamatama od 26. srpnja 2024., uz naknadu parničnih troškova sa zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude.
2. Podneskom predanim 11. rujna 2025. (list 85-87) je tužiteljica konačno postavila tužbeni zahtjev, kao u izreci presude, uskladivši ga s medicinskim vještačenjem, zahtijevajući naknadu štete u iznosu 667,94 EUR sa zateznim kamatama, od toga na iznos 626,00 EUR od 26. srpnja 2024. i na iznos 41,94 EUR s procesnim kamatama od dana podnošenja zahtjeva, te zatezne kamate na iznos 250,00 EUR od 26. srpnja 2024. do 30. listopada 2024., uz naknadu parničnih troškova sa zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude.
3. Odgovor na tužbu je predan ovome sudu e-Komunikacijom 24. listopada 2024. (obavijest o primitku elektroničkog podneska, koja prethodi listu 19), u kojem se navodi da tuženik priznaje nastanak štetnog događaja i činjenicu da je vozilo reg. oznaka [registarska oznaka] koje je sudjelovao u štetnom događaju i kojim je upravljala FE na dan nastanka štetnog događaja bilo osigurano po polici obveznog automobilskog osiguranja br. 4710378937, kod tuženika. Tuženik ne osporava odgovornost svoje osiguranice za prometnu nesreću, ali osporava visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti, s obzirom da tužiteljica nije dokaza visinu tužbenog zahtjeva. Iznos koji tužiteljica zahtijeva bitno premašuje vrijednosti izražene u orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Naime, tuženik je prethodno, tijekom mirnog postupka, isplatio tužiteljici po osnovi naknade neimovinske štete i imovinske štete (tuđa pomoć i njega) iznos 1.050,00 EUR te iznos 38,32 EUR po osnovi naknade imovinske štete (izgubljena zarada). U ovom postupku tužiteljica ne zahtijeva daljnju isplatu po osnovi izgubljene zarade. Nadalje, tuženik je, nakon primitka predmetne tužbe, isplatio daljnji iznos 250,00 EUR. Dakle, tuženik tvrdi kako je isplatom iznosa 1.300,00 EUR u cijelosti naknadio tužiteljici neimovinsku štete te imovinsku štetu (tuđa pomoć i njega). Tuženik se protivi tužbenom zahtjevu te isti predlaže odbiti u cijelosti.
4. Tijekom postupka izvedeni su dokazi i to uvidom u potvrdu MUP-a RH, PU zagrebačke, I. PPP Zagreb, od 2. svibnja 2024. (list 5 i 6), medicinske isprave (list 7- 13 i 27 te 31) i osobni zdravstveni karton tužiteljice (list 35-63) te tužiteljičinu poruku upućenu 25. srpnja 2024. tuženiku putem e-Pošte u svezi odštetnog zahtjeva (list 14), te je izveden dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku prof. dr. sc. Božidaru Šebečiću, spec. kirurgu, subspec. traumatologu, spec. ortopedije i traumatologije, koji je 12. lipnja 2025. predao pisani nalaz i mišljenje (list 69-71).
5. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.
6. Predmet spora je zahtjev za naknadu neimovinske i imovinske štete uzrokovane štetnim događajem-prometnom nesrećom od 2. svibnja 2024., u [adresa]. Nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija i odgovornost tuženika. Nadalje, parnične stranke čine nespornim da je do sada u mirnom postupku tuženik naknadio nespornu štetu u iznosu 1.050,00 EUR, te nakon utuženja 30. listopada 2024. daljnji iznos 250,00 EUR, dakle ukupan iznos 1.300,00 EUR, od toga iznos 1.260,00 EUR po osnovi neimovinske štete i iznos 40,00 EUR po osnovi nenovčane imovinske štete (tuđa pomoć i njega), te naposljetku 26. kolovoza 2025. daljnji iznos 600,00 EUR, dakle sveukupno iznos 1.900,00 EUR.
No, sporna je osnovanost i visina tužbenog zahtjeva, pa tako je li tužiteljici prilikom zadobivanja predmetnih tjelesnih ozljeda narušeno zdravlje tako da je povrijeđeno pravo osobnosti u mjeri u kojoj ono opravdava dosudu pravične novčane naknade, kao i naknade imovinske štete u zahtijevanom iznosu. Na sporne okolnosti izvedeni su gore navedeni dokazi, poglavito medicinsko vještačenje radi utvrđenja težine zadobivenih ozljeda odnosno narušenja tjelesnog i duševnog zdravlja tužiteljice, kao i potrebi i opsegu tuđe pomoći.
7. Na temelju pisanog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka prof. dr. sc. Božidara Šebečića, spec. kirurga, subspec. traumatologa, spec. ortopedije i traumatologije, predanog 12. lipnja 2025. (list 69-71), utvrđeno je da je isti vještak mišljenja da je tužiteljica ĆE, rođena 1996. g., farmaceut, 2. svibnja 2022. stradala u prometnoj nesreći kao vozač osobnog automobila u sudaru s drugim automobilom (udarac u stražnji dio vozila dok je kočila zbog kolone vozila). Zadobila je istegnuće mišića uz vratnu kralježnicu. Liječena je kraćom imobilizacijom vrata Schantzovim ovratnikom, mirovanjem, analgeticima. Provela je fizikalnu terapiju. Prema preslici zdravstvenog kartona do štetnog događaja nije imala ozljede niti se liječila zbog tegoba s vratnom kralježnicom. Liječenje tužiteljice je završeno 4. studenoga 2024.
S obzirom na kvalifikatorne okolnosti:
Pretrpljene fizičke boli: Tužiteljica je zbog zadobivene ozljede i tijekom liječenja trpjela fizičke boli jačeg inteziteta jedan dan, srednjeg intenziteta 7 dana i manjeg intenziteta 8 tjedna kumulativno.
Pretrpljeni strah: Tužiteljica je trpjela primarni strah jačeg inteziteta kratkotrajno u trenutku štetnog događaja. U nastavku liječenja trpjela je sekundarni strah (zabrinutost za zdravlje i ishod liječenja) jačeg intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta 5 dana, manjeg intenziteta 4 tjedna kumulativno.
Duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti: Na temelju priloženih medicinskih isprava i nalazu pri pregledu tužiteljice, po završetku liječenja nisu zaostale trajne posljedice koje bi dovele do smanjenja životne aktivnosti.
Po osnovi tuđe pomoći i njege:
Tuđa pomoć joj je bila potrebita u opsegu 2 sata dnevno 2 tjedna za obavljanje težih kućnih poslova, za nabavku i pripremu hrane i sl.
8. Navedeni pisani nalaz i mišljenje liječnika vještaka, prihvaćen je u cijelosti, ocijenivši isti stručnim, sveobuhvatnim, uvjerljivim, nepristranim i objektivnim, temeljenim na priloženim mjerodavnim ispravama i pregledu tužiteljice, kao i dugogodišnjem iskustvu vještačenja u brojnim sudskim postupcima, to tim više što parnične stranke nisu imale primjedbe na isti, dok se nije ukazala osnovana sumnja u pravilnost danog mišljenja niti bilo kakvi drugi nedostaci glede istog.
9. Daljnji dokazi nisu izvedeni, jer isti nisu potrebiti, s obzirom da potonje ne može biti od utjecaja na odlučivanje u ovoj pravnoj stvari, s obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev. Naime, rješenjem s pripremnog ročišta 28. siječnja 2023. (list 32 i 33) je određeno koji će se dokazi izvoditi kao mjerodavni za utvrđenje odlučnih činjenica (toč. I.), dok nisu izvedeni ostali dokazi, jer isti nisu potrebiti. Osim toga sud, stranke i drugi sudionici moraju nastojati provesti postupak bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova te je sud dužan onemogućiti svaku zlouporabu prava u postupku, u smislu čl. 10. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje: ZPP).
10. Dakle, usvajajući u cijelosti nalaz i mišljenja liječnika vještaka, temeljem kojeg proizlazi da je narušenje tjelesnog i duševnog zdravlja tužiteljice, posljedica predmetnog štetnog događaja, odnosno utvrđeno je da je isto neposredna posljedica njezinog ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju (uzročno-posljedična sveza), pa je tuženik odgovoran za štetu nanesenu tužiteljici i stoga tuženik dužan naknaditi tužiteljici štetu koju ista trpi kao posljedicu ozljeđivanja.
11. Stoga, utvrđeno je kako je tužiteljici povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iz čl. 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO), čime joj je nanesena neimovinska šteta u smislu odredbe čl. 1046. ZOO-a. Temeljem odredbe čl. 1100. st. 1. ZOO-a u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.
12. S obzirom na sve ranije iznesene i utvrđene činjenice, a osobito imajući na umu po liječniku vještaku utvrđeno trajanje i jačinu pretrpljenih fizičkih boli, straha, duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti, vrstu ozljeda, dugotrajnost liječenja, zahvate, brojne liječničke preglede i kontrole, fizikalne terapije, dugotrajnost rehabilitacije, kao i dob tužiteljice (rođena 1996. g.) i zanimanje (ljekarnik/farmaceut), nalazi se da je tužiteljici povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u mjeri koja sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. i st. 2. ZOO-a opravdava dosuđenje pravične novčane naknade u zahtijevanom iznosu 2.414,00 EUR. No, s obzirom na naknađenu štetu po istoj osnovi u nespornom iznosu 1.860,00 EUR, valjalo je tužiteljici dosuditi ostatak u zahtijevanom iznosu 554,00 EUR. Pri tome vodeći računa o realnom padu vrijednosti novca te posljedično usklađenju-promjeni Orijentacijskih kriterija na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. ožujka i 15. lipnja 2020., broj: Su-IV-47/2020-5, kao i daljnjoj stopi inflacije mjerenom indeksom promjena potrošačkih cijena, odnosno stopu inflacije za daljnje razdoblje od pet godina (lipanj 2020.-lipanj 2025.) od 30,7% s obzirom na javno objavljene podatke Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske. Medicinskim vještačenjem je utvrđena težina ozljeđivanja tužiteljice. Nadalje, utvrđeno je i da je tužiteljica kao posljedicu zadobivenih ozljeda trpjela fizičke boli i strah, opisano u medicinskom vještačenju. Prema odredbi čl. 1103. ZOO-a, obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga, to su stoga tužiteljici dosuđene zatezne kamate od dana nakon završetka liječenja 4. studenoga 2024. (list 71), odnosno od 5. studenoga 2024. do isplate (toč. I. izreke presude), dok je za ostatak valjalo odbiti zahtjev za isplatu zateznih kamata tekućih od 26. srpnja 2024. do 4. studenoga 2024., kao neosnovan, kako je odlučeno pod toč. II. izreke presude.
13. U smislu odredbe čl. 1095. ZOO-a, tužiteljici pripada pravo i na naknadu za tuđu pomoć. Među strankama nije sporno da tužiteljica za pruženu pomoć nije plaćala cijenu satnice za obavljanje takve vrste posla, kao i da su istu pomoć tužiteljici pružali ukućani te cijena sata tuđe pomoći iznosi 4,00 EUR/sat (list 32). Stoga je cijena 1 sata pružanja pomoći odmjerena sukladno nespornom iznosu 4,00 EUR po satu, kao i s obzirom na postavljeni zahtjev od 11. rujna 2025. (list 85-87). Imajući na umu broj sati potrebite tuđe pomoći kako je to utvrdio liječnik vještak (14 dana x 2 sata dnevno, tj. za ukupno 28 sati), računajući 1 sat takve pomoći u iznosu 4,00 EUR, dakle ukupno u iznosu 112,00 EUR, tužiteljici temeljem odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO-a pripada naknada u zahtijevanom iznosu 112,00 EUR, a s obzirom na naknađenu štetu po istoj osnovi u nespornom iznosu 40,00 EUR, tužiteljici pripada ostatak u iznosu 72,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 5. studenoga 2024., s obzirom da je liječenje završeno 4. studenoga 2024. (list 71). Naime, navedeni troškovi u smislu odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO-a smatraju se imovinskom štetom, a zatezne kamate na imovinsku štetu se, sukladno odredbi čl. 1086. ZOO-a teku od dana nastanka štete (toč. I. izreke presude), dok je za ostatak valjalo odbiti zahtjev za isplatu zateznih kamata tekućih od 26. srpnja 2024. do 4. studenoga 2024., kao neosnovan, kako je odlučeno pod toč. II. izreke presude
14. Ujedno, tužiteljica je uz glavničnu tražbinu u iznosu 626,00 EUR postavila zahtjev za isplatu zateznih kamata na glavnicu u iznosu 600,00 izraženih u apsolutnom iznosu, dakle tužiteljica je iste zatezne kamate uglavničila u iznosu 41,94 EUR i to za razdoblje 26. srpnja 2024., kao dana nakon dana podnošenje odštetnog zahtjeva, do 26. kolovoza 2025., kao dana isplate istog iznosa, kako to proizlazi iz obračuna zateznih kamata (list 88), a koja isprava se prihvaća kao vjerodostojna, to tim više što istu niti tuženik posebno nije osporio niti predložio dokaze kojima bi iste podatke učinio spornim. Međutim, s obzirom na završetak liječenja 4. studenoga 2024., odnosno 5. studenoga 2024. kao početak tijeka zateznih kamatama na nesporno isplaćen iznos neimovinske štete, valjalo je odbiti zahtjev za isplatu tako uglavničenih zateznih kamata u navedenom razdoblju, kako je odlučeno pod toč. II. izreke presude, dok je osnovan zahtjev za isplatu zateznih kamata na isti iznos 600,00 EUR tekućih od 5. studenoga 2024. do 26. kolovoza 2025., kako je odlučeno pod toč. I. izreke presude.
15. Međutim, tužiteljici na plaćenu glavnicu u iznosu 250,00 EUR ne pripadaju zatezne kamate, dakle u ranijem razdoblju od 26. srpnja 2024. od 30. listopada 2024., kao dana plateža istog iznosa, s obzirom na završetak liječenja 4. studenoga 2024., odnosno 5. studenoga 2024. kao početka tijeka kamata na isti iznos, u kojem smislu je valjalo odbiti takav tužbeni zahtjev, kako je odlučeno pod toč. II. izreke presude.
16. Slijedom navedenog, tužiteljici je dosuđena naknada štete u iznosu 626,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 5. studenoga 2024., od toga iznos 554,00 EUR po osnovi neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti i iznos 72,00 EUR po osnovi nenovčane imovinske štete (tuđa pomoć), kao i zatezne kamate na isplaćeni iznos 600,00 EUR tekuće od 5. studenoga 2024. do 26. kolovoza 2025., kako je odlučeno pod toč. I. izreke presude, dok je u ostatku valjalo odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, kako je odlučeno pod toč. II. izreke presude.
17. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbama čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a, odnosno isti su odmjereni s obzirom da tužiteljica nije uspjela samo u srazmjerno neznatnom dijelu svoga zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi, te su tužiteljici priznati troškovi zastupanja po opunomoćeniku u skladu s vrijednosti predmeta spora, zahtjevom za naknadu troškova i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 138/23., dalje: OT), uzimajući u obzir vrijednost boda 2,00 EUR (Tbr. 54. OT) i pravo odvjetnika na sve obavljene radnje obračunati pripadajući porez na dodanu vrijednost (Tbr. 46. OT).
18. Slijedom navedenog, tužiteljici je valjalo priznati troškove postupka, kao potrebite za vođenje parnice, koji se sastoje od troška sastava odštetnog zahtjeva (Tbr. 32./1. OT) te tužbe (Tbr. 7./1. OT) i podneska od 15. studenoga 2024. (Tbr. 8./1. OT) te zastupanja na ročištu 28. siječnja 2025. (Tbr. 9./1. OT), za svaku radnju u zahtijevanom iznosu 200,00 EUR, te zastupanja na ročištu 21. studenoga 2024. u iznosu 50,00 EUR umjesto zahtijevanog iznosa 200,00 EUR (Tbr. 9./5. OT), te daljnje troškove koji se sastoje od troška sastava podnesaka od 14. siječnja 2025. kojim dostavlja daljnje medicinske isprave i 19. ožujka 2025. kojim dostavlja zdravstveni kartona, za svaku radnju u zahtijevanom iznosu 50,00 EUR (Tbr. 8./4. OT), te sastava podnesaka od 14. kolovoza 2025. i 11. rujna 2025. (Tbr. 8./1. OT) te zastupanja na ročištu 17. lipnja 2026. (Tbr. 9./1. OT), za svaku radnju u zahtijevanom iznosu 150,00 EUR, dakle ukupno u iznosu 1.400,00 EUR, uvećanog za PDV 25% (350,00 EUR), kao i troška sudske pristojbe za tužbu u zahtijevanom iznosu 26,55 EUR i za presudu u zahtijevanom iznosu 60,00 EUR. Ujedno je tužiteljici u cijelosti valjalo priznati trošak medicinskog vještačenja u zahtijevanom iznosu 300,00 EUR. Međutim, tužiteljici nije priznat trošak sastava podnesaka od 21. srpnja 2025., 16. listopada 2025., 27. studenoga 2025. i 16. siječnja 2026., kojim požuruje postupanje, kao i sastava podneska od 8. lipnja 2026. kojim dostavlja dokaz o platežu ostatka troška vještačenja, za svaku radnju u zahtijevanom iznosu 50,00 EUR uvećanog za PDV 25%. Stoga je tužiteljici valjalo dosuditi parnične troškove u sveukupnom iznosu 2.115,55 EUR sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate, jer se zatezne kamate na parnične troškove mogu stranci odrediti i u parničnom postupku, temeljem primjene čl. 151. st. 3. ZPP-a, kako je odlučeno pod toč. III. izreke presude, dok je ostatak tužiteljičinog zahtjeva za naknadom parničnih troškova preko dosuđenog iznosa, sa zateznim kamatama, valjalo odbiti kao neosnovan (toč. IV. izreke presude).
19. Tuženik nije postavio zahtjeva za naknadu troškova postupka, pa stoga isti nisu niti odmjereni niti je o istom odlučeno.
20. Sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine, br. 57/22.) su iskazane novčane vrijednosti, s obzirom na fiksni tečaj konverzije 7,53450 HRK / 1 EUR.
21. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu 16. srpnja 2026.
S u d a c:
Mario Klarić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude je dopuštena žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano, u roku 15 dana od dana objave presude, odnosno od dana dostave prijepisa ove presude u slučaju neuredne obavijesti o ročištu na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. ZPP-a).
DNA: - opun. tužiteljice, uz rješenje o sudskoj pristojbi za presudu u iznosu 60,00 EUR i - tuženik.
