Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž R-1310/2023-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, po sucu toga suda Vlatki Paškvalin Bošković kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari I. tužitelja JJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], II. tužitelja ŠJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], III. tužiteljice OJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], IV. tužitelja ĆJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], V. tužitelja ĐJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], VI. tužitelja ČJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], VII. tužitelja JJE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], VIII. Tužitelja VJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], IX. Tužitelja ZJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i X. tužitelja BJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćniku Mirku Kovač, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo pravosuđa, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Varaždinu – Stalna služba u Ivancu, poslovni broj Pr-2194/2021-11 od 30. lipnja 2022., dana 16. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu – Stalna služba u Ivancu, poslovni broj Pr-2194/2021-11 od 30. lipnja 2022., u dijelu pod točkom I. izreke kojim je tuženica obvezana isplatiti I. tužitelju JJ iznos glavnice od 66,90 kn / 8,88 EUR[1] bruto sa pripadajućim zateznim kamatama izuzev kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak te trošak parničnog postupka u visini od 141,27 kn /18,75 EUR.
II. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Varaždinu – Stalna služba u Ivancu, poslovni broj Pr-2194/2021-11 od 30. lipnja 2022., u dijelu pod točkom I. izreke za iznos parničnog troška, i to preko iznosa od 141,27 kn/ 18,75 EUR[2] do iznosa od 625,00 kn / 82,95 EUR, za iznos od 483,71 kn / 64,20 EUR i za navedeno odlučuje:
Odbija se zahtjev I. tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 483,30 kn / 68,75 EUR.
III. Odbija se kao neosnovana žalba tuženice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu – Stalna služba u Ivancu, poslovni broj Pr-2194/2021-11 od 30. lipnja 2022., u dijelu pod točkom II. izreke kojim je tuženica obvezana isplatiti II. tužitelju ŠJ iznos glavnice od 38,97 kn / 5,17 EUR bruto sa pripadajućim zateznim kamatama izuzev kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak te trošak parničnog postupka u visini od 141,27 kn /18,75 EUR.
IV. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Varaždinu – Stalna služba u Ivancu, poslovni broj Pr-2194/2021-11 od 30. lipnja 2022., u dijelu pod točkom II. izreke za iznos parničnog troška, i to preko iznosa od 141,27 kn/ 18,75 EUR do iznosa od 625,00 kn / 82,95 EUR, za iznos od 483,71 kn / 64,20 EUR / i za navedeno odlučuje:
Odbija se zahtjev II. tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 483,30 kn / 68,75 EUR.
V. Odbija se kao neosnovana žalba tuženice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu – Stalna služba u Ivancu, poslovni broj Pr-2194/2021-11 od 30. lipnja 2022., u dijelu pod točkom III. izreke kojim je tuženica obvezana isplatiti III. tužiteljici OJ iznos glavnice od 22,12 kn / 2,94 EUR bruto sa pripadajućim zateznim kamatama izuzev kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak te trošak parničnog postupka u visini od 141,27 kn /18,75 EUR.
VI. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Varaždinu – Stalna služba u Ivancu, poslovni broj Pr-2194/2021-11 od 30. lipnja 2022., u dijelu pod točkom III. izreke za iznos parničnog troška, i to preko iznosa od 141,27 kn/ 18,75 EUR do iznosa od 625,00 kn / 82,95 EUR, za iznos od 483,71 kn / 64,20 EUR i za navedeno odlučuje:
Odbija se zahtjev III. tužiteljice za naknadu troškova postupka u iznosu od 483,30 kn / 68,75 EUR.
VII. Odbija se kao neosnovana žalba tuženice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu – Stalna služba u Ivancu, poslovni broj Pr-2194/2021-11 od 30. lipnja 2022., u dijelu pod točkom IV. izreke kojim je tuženica obvezana isplatiti IV. tužitelju ĆJ iznos glavnice od 47,46 kn / 6,30 EUR bruto sa pripadajućim zateznim kamatama izuzev kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak te trošak parničnog postupka u visini od 141,27 kn /18,75 EUR.
VIII. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Varaždinu – Stalna služba u Ivancu, poslovni broj Pr-2194/2021-11 od 30. lipnja 2022., u dijelu pod točkom IV. izreke za iznos parničnog troška, i to preko iznosa od 141,27 kn/ 18,75 EUR do iznosa od 625,00 kn / 82,95 EUR, za iznos od 483,71 kn / 64,20 EUR i za navedeno odlučuje:
Odbija se zahtjev IV. tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 483,30 kn / 68,75 EUR[3] .
IX. Odbija se kao neosnovana žalba tuženice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu – Stalna služba u Ivancu, poslovni broj Pr-2194/2021-11 od 30. lipnja 2022., u dijelu pod točkom V. izreke kojim je tuženica obvezana isplatiti V. tužitelju ĐJ iznos glavnice od 37,40 kn / 4,96 EUR bruto sa pripadajućim zateznim kamatama izuzev kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak te trošak parničnog postupka u visini od 141,27 kn /18,75 EUR.
X. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Varaždinu – Stalna služba u Ivancu, poslovni broj Pr-2194/2021-11 od 30. lipnja 2022., u dijelu pod točkom V. izreke za iznos parničnog troška, i to preko iznosa od 141,27 kn/ 18,75 EUR do iznosa od 625,00 kn / 82,95 EUR, za iznos od 483,71 kn / 64,20 EUR i za navedeno odlučuje:
Odbija se zahtjev V. tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 483,30 kn / 68,75 EUR.
XI. Odbija se kao neosnovana žalba tuženice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu – Stalna služba u Ivancu, poslovni broj Pr-2194/2021-11 od 30. lipnja 2022., u dijelu pod točkom VI. izreke kojim je tuženica obvezana isplatiti VI. tužitelju NJ iznos glavnice od 75,03 kn / 9,96 EUR bruto sa pripadajućim zateznim kamatama izuzev kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak te trošak parničnog postupka u visini od 141,27 kn /18,75 EUR.
XII. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Varaždinu – Stalna služba u Ivancu, poslovni broj Pr-2194/2021-11 od 30. lipnja 2022., u dijelu pod točkom VI. izreke za iznos parničnog troška, i to preko iznosa od 141,27 kn/ 18,75 EUR do iznosa od 625,00 kn / 82,95 EUR, za iznos od 483,71 kn / 64,20 EUR i za navedeno odlučuje:
Odbija se zahtjev VI. tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 483,30
kn / 68,75 EUR.
XIII. Odbija se kao neosnovana žalba tuženice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu – Stalna služba u Ivancu, poslovni broj Pr-2194/2021-11 od 30. lipnja 2022., u dijelu pod točkom VII. izreke kojim je tuženica obvezana isplatiti VII. tužitelju AJ iznos glavnice od 68,95 kn / 9,15 EUR bruto sa pripadajućim zateznim kamatama izuzev kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak te trošak parničnog postupka u visini od 141,27 kn /18,75 EUR.
XIV. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Varaždinu – Stalna služba u Ivancu, poslovni broj Pr-2194/2021-11 od 30. lipnja 2022., u dijelu pod točkom VII. izreke za iznos parničnog troška, i to preko iznosa od 141,27 kn/ 18,75 EUR do iznosa od 625,00 kn / 82,95 EUR, za iznos od 483,71 kn / 64,20 EUR i za navedeno odlučuje:
Odbija se zahtjev VII. tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od
483,30 kn / 68,75 EUR.
XV. Odbija se kao neosnovana žalba tuženice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu – Stalna služba u Ivancu, poslovni broj Pr-2194/2021-11 od 30. lipnja 2022., u dijelu pod točkom VIII. izreke kojim je tuženica obvezana isplatiti VIII. tužitelju VJ iznos glavnice od 19,49 kn / 2,59 EUR[4] bruto sa pripadajućim zateznim kamatama izuzev kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak te
trošak parničnog postupka u visini od 141,27 kn /18,75 EUR.
XVI. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Varaždinu – Stalna služba u
Ivancu, poslovni broj Pr-2194/2021-11 od 30. lipnja 2022., u dijelu pod točkom VIII. izreke za iznos parničnog troška, i to preko iznosa od 141,27 kn/ 18,75 EUR do iznosa od 625,00 kn / 82,95 EUR, za iznos od 483,71 kn / 64,20 EUR i za navedeno odlučuje:
Odbija se zahtjev VIII. tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 483,30 kn / 68,75 EUR.
XVII. Odbija se kao neosnovana žalba tuženice i potvrđuje presuda Općinskog
suda u Varaždinu – Stalna služba u Ivancu, poslovni broj Pr-2194/2021-11 od 30. lipnja 2022., u dijelu pod točkom IX. izreke kojim je tuženica obvezana isplatiti IX. tužitelju ZJ iznos glavnice od 22,52 kn / 2,99 EUR bruto sa pripadajućim zateznim kamatama izuzev kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak te
trošak parničnog postupka u visini od 141,27 kn /18,75 EUR.
XVIII. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Varaždinu – Stalna služba u
Ivancu, poslovni broj Pr-2194/2021-11 od 30. lipnja 2022., u dijelu pod točkom IX. izreke za iznos parničnog troška, i to preko iznosa od 141,27 kn/ 18,75 EUR do iznosa od 625,00 kn / 82,95 EUR, za iznos od 483,71 kn / 64,20 EUR i za navedeno odlučuje:
Odbija se zahtjev IX. tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 483,30
kn / 68,75 EUR.
XIX. Odbija se kao neosnovana žalba tuženice i potvrđuje presuda Općinskog
suda u Varaždinu – Stalna služba u Ivancu, poslovni broj Pr-2194/2021-11 od 30. lipnja 2022., u dijelu pod točkom X. izreke kojim je tuženica obvezana isplatiti X. tužitelju BJ iznos glavnice od 15,09 kn / 2,00 EUR bruto sa pripadajućim zateznim kamatama izuzev kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak te
trošak parničnog postupka u visini od 141,27 kn /18,75 EUR.
XX. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Varaždinu – Stalna služba u
Ivancu, poslovni broj Pr-2194/2021-11 od 30. lipnja 2022., u dijelu pod točkom X. izreke za iznos parničnog troška, i to preko iznosa od 141,27 kn/ 18,75 EUR do iznosa od 625,00 kn / 82,95 EUR, za iznos od 483,71 kn / 64,20 EUR i za navedeno odlučuje:
Odbija se zahtjev X. tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 483,30
kn / 68,75 EUR.
XXI. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice za naknadom troškova
žalbenog postupka.
XXII. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog
postupka.
Obrazloženje
I. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici platiti:
- I. tužitelju na ime razlike plaće iznos od 66,90 kn / 8,88 EUR bruto zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, te naknaditi I. tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 625,00 kn / 82,95 EUR (točka I. izreke),
- II. tužitelju na ime razlike plaće iznos od 38,97 kn / 5,17 EUR bruto zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, te naknaditi II. tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 625,00 kn / 82,95 EUR (točka II. izreke),
- III. tužiteljici na ime razlike plaće iznos od 22,12 kn / 2,94 EUR bruto zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, te naknaditi III. tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 625,00 kn / 82,95 EUR (točka III. izreke),
- IV. tužitelju na ime razlike plaće iznos od 47,46 kn / 6,30 EUR bruto zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, te naknaditi IV. tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 625,00 kn / 82,95 EUR (točka IV. izreke),
- V. tužitelju na ime razlike plaće iznos od 37,40 kn / 4,96 EUR bruto zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, te naknaditi V. tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 625,00 kn / 82,95 EUR (točka V. izreke),
- VI. tužitelju na ime razlike plaće iznos od 75,03 kn / 9,96 EUR bruto zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, te naknaditi VI. tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 625,00 kn / 82,95 EUR (točka VI. izreke),
- VII. tužitelju na ime razlike plaće iznos od 68,95 kn / 9,15 EUR bruto zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, te naknaditi VII. tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 625,00 kn / 82,95 EUR (točka VII. izreke),
- VIII. tužitelju na ime razlike plaće iznos od 19,49 kn / 2,59 EUR bruto zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, te naknaditi VIII. tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 625,00 kn / 82,95 EUR (točka VIII. izreke),
- IX. tužitelju na ime razlike plaće iznos od 22,52 kn / 2,99 EUR bruto zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, te naknaditi IX. tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 625,00 kn / 82,95 EUR (točka IX. izreke), te
- X. tužitelju na ime razlike plaće iznos od 15,09 kn / 2,00 EUR bruto zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, te naknaditi X. tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 625,00 kn / 82,95 EUR (točka X. izreke).
2. Protiv navedene prvostupanjske presudu žali se tuženica zbog svih žalbenih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači na način da odbije tužbene zahtjeve tužitelja u cijelosti, a podredno ako drugostupanjski sud nađe da bi prvostupanjsku presudu trebalo ukinuti, da sam provede postupak uz odgovarajuću primjenu odredaba o postupku pred prvostupanjskim sudom radi otklanjanja nedostataka zbog koji bi pobijanu presudu trebalo ponovno ukinuti, a sve sukladno čl. 366.a. ZPP-a i uz dosudu troška tuženici.
3. U odgovoru na žalbu tužitelji osporavaju žalbene razloge tuženice, predlažu žalbu odbiti kao neosnovanu te dosuditi tužiteljima trošak sastava odgovora na žalbu.
4. Žalba tuženice je djelomično osnovana.
5. U postupku su utvrđene sljedeće odlučne činjenice:
- da su svi tužitelji u utuženom razdoblju bili zaposleni kao pravosudni policajci u Kaznionici Lepoglava na poslovima osiguranja, a prema Rješenjima o rasporedu na radna mjesta,
- da su svi tužitelji u razdoblju od 1. ožujka 2014. do 1. ožujka 2019. obavljali poslove osiguranja zatvorenika koji su liječeni u vanjskim bolnicama, a prema utvrđenom rasporedu radnog vremena od strane poslodavca, ovdje tuženice,
- da su tužitelji dolazili na posao u Kaznionicu Lepoglava odakle su radi obavljanja poslova osiguranja zatvorenika upućivani na rad u vanjske bolnice, a nakon završetka rada vraćali se u Kaznionicu Lepoglava,
- da su tužitelji radili u turnusima od 7-19 sati (dnevni turnus) ili od 19-7 sati (noćni turnus), te dolazili u Kaznionicu Lepoglava u 5,30 sati (ako su radili turnus po danu), odnosno u 17,30 sati (ako su radili turnus po noći), te su nakon zaduženja opreme, naoružanja upućivani u vanjsku bolnicu gdje su izvršavali poslove osiguranja zatvorenika koji su se nalazili na privremenom liječenju u tim bolnica od 7-19 sati, ako su radili turnus po danu ili od 19-7 sati, ako su radili turnus po noći, te se vraćali u Kaznionicu Lepoglava gdje bi se razdužili i njihov dnevni raspored rada završio iza 20 sati (ako su radili turnus po danu) odnosno iza 8,00 sati (ako su radili turnus po noći).
Pošavši od navedenih utvrđenja te uvidom u dokumentaciju sastavljenu od strane službenih osoba Kaznionice Lepoglava koja se odnosi na rad tužitelja u prijepornom razdoblju i to obračune plaća, putne naloge i drugo, te saslušanjem svjedoka DJ, koji obavlja poslove voditelja osiguranja, prvostupanjski sud je utvrdio trajanje i način rada svih tužitelja u predmetnom razdoblju te je primjenom materijalnog prava iz odredbi čl. 60., čl. 65. i čl. 94. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14, 127/17, 98/19, dalje: ZR), čl. 86 Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 149/09, 61/11, 82/12, 73/13, dalje: ZR/09), čl. 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ broj: 104/13, 112/17, dalje: KU/13), čl. 38. i čl. 10. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ broj: 112/17, dalje: KU/17) odlučio kao u izreci. Naime prvostupanjski sud smatra kako vrijeme od 30 i više minuta prije službenog početka turnusa jest vrijeme provedeno na radu dulje od formalno propisanog radnog vremena, pa i za taj rad tužitelji imaju pravo na naknadu plaće po osnovi rada u turnusu. Zaključio je kako je to redovan rad u turnusu, a za koji im poslodavac nije platio naknadu, pa stoga tužbeni zahtjev ocjenjuje osnovanim.
6. U ovoj žalbenoj fazi postupka i nadalje je sporno imaju li tužitelji pravo na isplatu razlike plaće za 30 i više minuta rada po svakom turnusu.
7. Odluka suda prvog stupnja je pravilna i zakonita, pa ju prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.
8. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio odluci u okviru žalbenih razloga, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti. Suprotno žalbenim navodima tuženice, presuda nije nejasna, već o odlučnim činjenicama sadrži jasne, logične i neproturječne razloge te nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Stoga nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11.
ZPP-a koji u žalbi ističe tuženica.
9. Žalbeni razlozi kojima se tuženica poziva na bitnu povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a u suštini se svode na osporavanje utvrđenih činjenica i to kroz ocjenu dokaza s kojom tuženica nije zadovoljna, a posljedično tome i pravilnost primijenjenog materijalnog prava.
10. Tuženica u žalbi u bitnom osporava da su tužitelji radili predmetnih 30 minuta ili više prije početka svakog turnusa koji je inače trajao po 12 sati, čime osporava utvrđeno činjenično stanje. Osporavanje te činjenice, koju je utvrdio sud prvog stupnja, proteže se i kroz naraciju o drugim žalbenim razlozima.
11. U ovom postupku radi se o sporu male vrijednosti, u smislu odredbe čl. 458. st. 1. ZPP-a, u kojem se odluka može pobijati samo iz razloga pogrešne primjene materijalnog prava i zbog apsolutno bitnih odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a (izuzev one iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP), dakle nema mogućnosti njenog pobijanja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a niti zbog relativno bitnih povrede odredaba parničnog postupka.
12. U takvim sporovima male vrijednosti dakle, nije dopuštena žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja sukladno odredbi čl. 467. ZPP-a pa stoga ovaj drugostupanjski sud ne može ulaziti u pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja koje se odnosi na utvrđeni fond radnih sati, odnosno da su tužitelji radili 30 minuta ili više prije početka svakog turnusa koji je inače trajao po 12 sati, a što je osnovni žalbeni razlog tuženice.
13. Stoga, kako tužiteljima doista nije plaćen utvrđeni fond radnih sati, to jest po 30 i više minuta uz svaki turnus, za svakog tužitelja, a trebao je biti, pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kad je naložio isplatu utuženog iznosa, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća svake pojedine mjesečne plaće tijekom utuženog razdoblja.
14. S obzirom na ishod postupka i vrstu spora prvostupanjski sud u osnovi je pravilno primijenio materijalno pravo kad je tužiteljima dosudio naknadu troškova postupka po čl. 154. st. 1. ZPP-a u svezi s čl. 155. st. 1. ZPP-a. Međutim, nije pravilno utvrdio visinu troška.
15. Naime pogrešno je shvaćanje prvostupanjskog suda kako se kod obračuna naknade troškova na teret druge stranke za svakog tužitelja ponaosob izračunava trošak zastupanja.
16.1. Prema odredbi Tbr. 7.9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23, dalje: Tarifa) za zastupanje u parničnom postupku u kojem je vrijednost predmeta spora manja od 100,00 EUR, neovisno o odredbi Tbr. 7. toč. 1., ukoliko točkama od 2. do 8. ovog Tbr. za pojedine postupke i sporove nije drugačije određeno, odvjetniku pripada jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak u visini od 50 bodova.
16.2. Prema Tbr. 40. 1. Tarife kad odvjetnik u istom postupku brani ili zastupa više osoba, pripada mu pravo na povišenje tarifnih stavaka za drugu i svaku sljedeću osobu za 10 % - uz uvjet da to povišenje može iznositi najviše 50 %.
16.3. Kako u ovom sporu odvjetnik zastupa deset tužitelja, po Tbr. 7.9. i Tbr. 40. 1. Tarife, odvjetniku pripada pravo na povišenje tarifnih stavaka od 50 %., dakle 50 bodova uz uvećanje od 50%, odnosno 75 bodova, što primjenom Tbr. 54. Tarife te uvećano za 25% na ime PDV-a primjenom Tbr. 46 iznosi 187,50 EUR/ 1.412,72 kn.
16.4. Kako je sud prvog stupnja u točkama I. do X. izreke svakom tužitelju dosudio po 625,00 kn /82,95 EUR na ime naknade troška postupka, što nije pravilno, valjalo je odluku o troškovima svakog od tužitelja potvrditi za iznos od 141,27 kn / 18,75 EUR, (1.412,72 kn : 10 = 141,27 kn), a preinačiti i odbiti s iznosima od po 483,71 kn / 64,20 EUR za svakog tužitelja.
17. Slijedom svega navedeno temeljem odredbe čl. 368.st.1. ZPP -a i čl. 380. toč. 2. i 3. ZPP-a odlučeno je kao u točkama I. do XX. Izreke ove presude.
18. Pravilno sud prvog stupnja nije dosudio tuženici trošak postupka, jer ona nije uspjela u sporu glede glavnih zahtjeva te je pravilno postupio i kada tuženici (po načelu culpae) nije priznao trošak kopiranja u zahtijevanim iznosima (ukupno 118,00 kn /15,66 EUR), a ovo stoga što takav trošak ničim nije dokazan.
19. Temeljem čl. 166. st. 2. ZPP-a valjalo je odbiti zahtjev tuženice za naknadom troška žalbe, jer nije uspjela glede glavnih zahtjeva već samo u odnosu na troškove postupke, a u svezi čega nisu nastali posebni troškovi (čl. 154. st. 5. ZPP-a).
20. Nadalje valjalo je odbiti i zahtjev tužitelja za naknadom troška sastava odgovora na žalbu, jer se ne radi o potrebnom trošku, u smislu čl. 155. st. 1. ZPP -a.
U Zagrebu, 16. srpnja 2026.
Sudac
Vlatka Paškvalin Bošković
