REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
posl.br. P-4399/2018-43
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ireni Šafar, u pravnoj stvari 1. tužitelja ŠŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužiteljice LŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Damir Pokupec, odvjetnik, protiv tuženika Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, zastupana po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu, Građansko upravni odjel, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave u prisutnosti 1. i 2. tužitelja i punomoćnika tužitelja i zamjenika ODO-a, temeljem čl. 335 st. 4 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/91, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP) dana 16. srpnja 2026. godine
p r e s u d i o j e
I Utvrđuje se da su 1. tužitelj ŠŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužiteljica LŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dosjelošću stekli pravo vlasništva i to svatko u 1/2 dijela vlasništva nekretnine zkč. br. [katastarska čestica] VINOGRAD, VRT I ŠUMA U KRALJEVCU, ukupne površine 555,4 čhv ili 1.997 m2 koje je upisana u Zemljišne knjig Općinskog građanskog suda u Zagrebu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Uknjižćbu prava vlasništva tužitelju provesti će Općinski građanski sud u Zagrebu, Zemljišno knjižni odjel.
II Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska, OIB: 52634238587 da 1. tužitelju ŠŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužiteljici LŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] solidarno naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 16.165,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 16. srpnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelji u tužbi navode da su dana **.**.1990. s SŠ rođ. Š, sklopili Ugovor o prodaji nekretnine i to nekretnine označene kao zkč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i dana 3. listopada 1994. Kupoprodajni ugovor s ĆŠ i JŠ L. Tužitelji su rješenjem Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove Klasa: UP/I-932-07/92-02/1038 od 12. ožujka 1992. upisani kao posjednici nekretnine opisane kao kč. br. [katastarska čestica] u naravi kuća broj 67/a, zgrada, dvorište i voćnjak, ukupne površine 1266 m2 i to u dijelu 14/16 nekretnine. Pored predlagatelja suposjednici su bili i JŠ L i VŠ svaki u 1/16. Rješenjem istog Ureda Klasa: UP/I-932-07/96-01/72 od 10. siječnja 1996. predlagatelji su postali posjednici cijele nekretnine i to u dijelu 16/16. Trenutno su tužitelji upisani kao zemljišnoknjižni vlasnici zkč. [katastarska čestica] i kao posjednici kč. [katastarska čestica] u cijelosti. Zbog neusklađenosti zemljišnih knjiga i posljedica koje su nastupile zbog pojma društvenog vlasništva tužitelji nisu upisani kao vlasnici zkč. [katastarska čestica] ni posjednici kč. [katastarska čestica]. Zkč. [katastarska čestica] upisana je u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u ZK je navedena kao općenarodna imovina a kao organ upravljanja navedeno je "Sljeme, Ustanova za upravljanje park šumama Zagreb". Obzirom da ta ustanova nema pravnog slijednika tuženik je nositelj prava te ustanove sukladno pretpostavci iz čl. 362 st. 3 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Tužitelji su stvarni posjednici svih navedenih nekretnina odnosno posjednici kč. [katastarska čestica] i kč. [katastarska čestica] te su time i posjednici zkč. [katastarska čestica] i zkč. [katastarska čestica]. Tužitelji su upisani kao vlasnici zkč. [katastarska čestica] i kao posjednici kč. [katastarska čestica] u cijelosti. U posjedu su navedenih nekretnina od 1990. a njihovi prednici i prije njih. Nakon sklapanja kupoprodajnih ugovora prodavatelji su tužitelji uveli faktični posjed nekretnina a taj posjed proizlazi iz sklopljenih Ugovora i rješenja Gradskog ureda za katastar te je iz tog razloga posjed zakonit. Posjed nije pribavljen silom, potajno niti prijevarom ni zlouporabom povjerenja pa je istinit te tužitelji imaju pravo na posjed sukladno odredbi čl. 159 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima te predlažu da sud donese presudu pobliže opisanu u točki I izreke ove presude te da nalože tuženiku da tužiteljima solidarno naknadi trošak parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom sve u roku od 15 dana.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe nedostatak pravnog interesa za traženje pravne zaštite iz razloga što su svoje pravo mogli ostvariti u pojedinačnom ZK ispravnom postupku te predlažu po tom osnovu odbačaj tužbe. Nadalje, tuženik smatra da je tužba nedopuštena iz razloga što su u zahtjevu za mirno rješenje spora od 30. studenog 2017. zatražili izdavanje Tabularne isprave prema odredbi čl. 215 Zakona o zemljišnim knjigama, dakle, obvezno pravni zahtjev a ustali su tužbom na utvrđenje, prema odredbi čl. 159 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Kako se tužitelj nije prije podnošenja tužbe obratio nadležnom Državnom odvjetništvu zahtjevom za mirno rješenje spora kakav je istaknut u tužbi nije ispunjena pretpostavka dopustivosti tužbe te i po tom osnovu predlaže odbačaj tužbe. Tužitelji ne dokazuju na koji način su posjedovali predmetnu nekretninu u smislu odredbe čl. 159 Zakona o vlasništvu i ne dokazuju neprekidni kontinuitet nekretnine ni kvalitetu posjeda. Tuženik navodi da se za predmetnu nekretninu vodi postupak povrata kod Gradskog ureda za imovinsko pravne poslove i imovinu grada, Područni odsjek Centar, Črnomerec, Klasa: UP/I- 942-01/97-002/11 prema Zakonu o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine po prijedlogu ŠŠA. Tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti jer nije proteklo zakonom propisano vrijeme za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Predmetna nekretnina i to zkč. br. [katastarska čestica] imala je 2500 m2 te je nakon konfiskacije temeljem rješenja Kotarskog suda Grada Zagreba od 29. svibnja 1947. br. K-573/45 ostala u suvlasništvu općenarodne imovine i pok. FŠ. Ta je suvlasnička zajednica razvrgnuta Ugovorom o razvrgnuću zajednice nekretnina od 25. srpnja 1958. sklopljenim između [adresa] i FŠ na način da je čestica podijeljena na dvije zkč. br. [katastarska čestica] površine 1997 m2 koja je pripala općenarodnoj imovini i zkč. br. [katastarska čestica] površine 503 koja je pripala kao trajno pravo korištenja FŠ. Dakle, tužitelji Ugovorom o prodaji od 6. rujna 1990. sklopljenim s SŠ ni Ugovorom o kupoprodaji od 3. listopada 1994. sklopljenim s ĆŠ nisu stekli valjanu pravnu osnovu jer tim Ugovorom nije raspolagano nekretninom zkč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Tuženik navodi da nekretninama kojima je raspolagala Općina Črnomerec i to Ugovorom o razvrgnuću zajednice nekretnina od 25. srpnja 1958. sklopljenim s prednikom tužitelja proizlazi da je nositelj prava korištenja bila Općina a slijednik je Grad Zagreb pa nije pasivno legitimirana Republika Hrvatska. U ZK na predmetnoj nekretnini je kao organ upravljanja upisano "Sljeme, Ustanova za upravljanje park šumama Zagreb" pa se na toj čestici nalazi šuma te se primjenjuje čl. 40 Zakona o zaštiti prirode. U trenutku zaključenja navedenih Ugovora već je bila provedena pretvorba vlasništva nad šumama pa tako i na predmetnoj nekretnini pa tako je Republika Hrvatska bila vlasnik te nekretnine. Dakle, tužitelji nisu mogli biti zakoniti posjednici tih nekretnina a i sve da je to točno nije proteklo Zakonom propisano vrijeme za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na šumi i šumskom zemljištu u odnosu na tuženika. Tuženik predlaže da sud tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom odbije u cijelosti uz naknadu parničnog troška.
3. U provedenom postupku sud je izvršio uvid i pročitao je zahtjev za mirno rješenje spora (list 6 do 8 spisa), rješenje Grada Zagreba, Odjel za katastar od 12.3.1992. (list 9 do 11 spisa), Ugovor o prodaji od 6.9.1990. (list 12 do 15 spisa), Ugovor o prodaji od 6.10.1994. (list 16 do 18 spisa), potvrda TS Zagreb (list 19 spisa), ZK izvadak (list 20 do 21 spisa), rješenje Katastarskog narodnog odbora od 29.5.1946. (list 34 spisa), rješenje Općine Črnomerec od 9.6.1958. (list 35 do 36 spisa), rješenje o razvrgnuću suvlasničke zajednice od 9.6.1958. (list 37 do 39 spisa), rješenje Kotarskog suda od 4.12.1958. uz dokumentaciju (list 41 do 48 spisa), prijepis posjedovnog lista (list 58 do 59 spisa), zapisnik Grada Zagreba, Odjel za naknade i izvlaštenja (List 53 do 56 spisa), posjedovnica (list 58 do 59 spisa), uvjerenje Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove od 15.3.2017. (list 66 do 67 spisa), očitovanje o statusu nekretnine (list 68 spisa), zaključak Grada Zagreba, Odjel za naknade i izvlaštenja od 22.12.2017. (list 69 do 71 spisa), rješenje o utvrđivanju građevinske čestice (list 73 do 75 spisa), izvod iz katastarskog plana (list 76 do 77 spisa), fotokopije predmetnih čestica (list 78 do 82 spisa), prijepis posjedovnog lista (list 135 spisa), ZK izvadak (list 136 do 137 spisa), povijesni ZK izvadak (list 145 do 149 spisa), uvjerenje Ureda za katastar i geodetske poslove (list 150 i 151 spisa), presuda Upravnog suda RH (list 159 do 165 spisa), spis Grada Zagreba u predmetu broj UP/I-942-01-21-013/26 (u prilogu spisa), saslušani su tužitelji kao stranke na ročištu 18. travnja 2026., saslušani su tužitelji kao stranke (list 202 spisa).
4. Cijeneći rezultate provedenog postupka prema čl. 8 ZPP sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti osnovan.
5. U ovom predmetu je sporno da li tužitelji imaju pravni interes za pokretanje tužbe te osnovanost tužbenog zahtjeva.
6. Nije osnovan prigovor tuženika da tužitelji nemaju pravni interes za podnošenje tužbe iz razloga što su svoje pravo mogli ostvariti u ZK ispravnom postupku. Prema odredbi čl. 200 Zakona o zemljišnim knjigama (NN 91/96) koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja ove tužbe određuje se da se pojedinačni ispravni postupak može provesti kad za to postoji opravdani razlog. Kako tužitelji navode da su predmetne nekretnine stekli dosjelošću po tom osnovu može se voditi samo parnični postupak.
7. Točno je da su tužitelji u zahtjevu za mirno rješenje spora tražili izdavanje Tabularne isprave a u ovom postupku traže utvrđenje vlasništva nekretnine. I taj prigovor tuženika nije osnovan jer ODO kojim su se tužitelji obratili zahtjevom za mirno rješenje spora nemaju ovlast da utvrde da je stranka stekla pravo vlasništva dosjelošću, već je taj postupak u nadležnosti suda, a ODO može izdati jedino Tabularnu ispravu, što nije u mirnom postupku učinio. Treba navesti da su se tužitelji u tom zahtjevu već i obratili tuženiku i naveli da će u slučaju neudovoljavanja zahtjevu pokrenuti sudski postupak za utvrđenje prava vlasništva dosjelošću što je u ovom predmetu i slučaj. Tuženik navodi niz neosnovanih prigovora, u prvom redu da tužitelji ne dokazuju na koji način posjeduju predmetnu nekretninu.
8. Tužitelji sukladno odredbi čl. 10 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 - dalje ZV) imaju faktičnu vlast na predmetnim nekretninama te su sukladno st. 6 istog članka suposjednici. Iz izvatka iz katastarskog plana proizlazi da se kč. br. [katastarska čestica] sada vodi kao kč. br. [katastarska čestica] te da je do promjene došlo nakon podnošenja ove tužbe. Tužitelji su već u rješenju od 12. ožujka 1992. (list 9 spisa) upisani kao posjednici predmetnih nekretnina te je to dokaz da u kontinuitetu posjeduju nekretninu kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], već iz uvjerenja Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove od 15. ožujka 2017. proizlazi da su tužitelji upisani kao posjednici kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kao i pravni prednici tužitelja.
9. Tuženik je pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari. U vrijeme podnošenja tužbe u ZK nekretnina je upisana kao općenarodna imovina a kao organ upravljanja "Sljeme, Ustanova za upravljanje park šumama Zagreb". Ta Ustanova nema slijednika te je tuženik nositelj prava Ustanove sukladno pretpostavci iz odredbe čl. 362 st. 3 ZV-a koja propisuje da se smatra da su vlasništvo RH sve stvari iz društvenog vlasništva na području RH za koje nije utvrđeno u čijem su vlasništvu niti djeluje pretpostavka vlasništva iz st. 1 i 2 čl. 362 a tko tvrdi suprotno to treba i dokazati. To proizlazi i iz potvrde Trgovačkog suda u Zagrebu od 6. lipnja 2018. godine u kojem navode da u sudskom registru nije pronađen upis za subjekte "Sljeme, Ustanova za upravljanje park šumama Zagreb". Tuženik isto tako neosnovano zaključuje da se na predmetnoj nekretnini nalazi park šuma te da prema odredbi čl. 40 Zakona o zaštiti prirode tuženik nije pasivno legitimiran. Tužitelj je dostavio potvrdu Ustanove park prirode "Medvednica" da se predmetna nekretnina ne nalazi unutar područja koje je zakonski zaštićeno kao park prirode "Medvednica" pa se slijedom toga ne primjenjuje ni čl. 40 Zakona o zaštiti prirode. Tuženik neosnovano predlaže prekid postupka u ovom predmetu dok se ne izvrši povrat imovine ŠŠA jer bi onda ona bila pasivno legitimirana a ne tuženik. Prema odredbi čl. 52 Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine određeno je da se prijašnjem vlasniku ne vraća imovina u vlasništvo i posjed na kojoj su na temelju valjanog pravnog osnova treće osobe stekle pravo vlasništva odnosno ako im je imovina na temelju valjanog pravnog posla osnova za stjecanje vlasništva predana u posjed. Tužitelji su u ovom predmetu treće osobe koje su stekle nekretninu na temelju pravnog posla te se u postupku ne može vratiti predmetna nekretnina ŠŠA prema navedenoj odredbi. U predmetu pred Gradskim uredom za opću upravu i imovinsko pravne poslove zaključkom od 22.prosinca 2017. prekinut je postupak u kojem ŠŠA traže povrat imovine. Stoga tuženik neosnovano predlaže prekid ovog postupka do okončanja naprijed navedenog postupka jer bi oba postupka bila prekinuta. Dakle, predmetna nekretnina, kao što to navodi tuženik, ne predstavlja šumu te se stoga ne primjenjuju propisi Zakona o šumama.
10. Uvidom u Ugovor o prodaji nekretnina sklopljen između 1. i 2. tužitelja iz ovog predmeta i SŠ rođ. S proizlazi da su tužitelji kupili nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to 14/16 idealnog dijela prizemne obiteljske zgrade, pomoćne zgrade na kč. br. [katastarska čestica] što je u naravi dvorište s voćnjakom dana 6. rujna 1990.
11. Uvidom u Ugovor o kupoprodaji nekretnina sklopljen između 1. i 2. tužitelja iz ovog predmeta i ĆŠ i JŠ L dana 3. listopada 1994. proizlazi da je predmet kupoprodaje 1/16 idealnog dijela prizemne obiteljske zgrade i obiteljske zgrade sagrađene na zkč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Dakle, tužitelji su u posjedu navedenih nekretnina od 1990 godine a njihovi prednici i prije njih te su od tada uvedeni u faktični posjed nekretnina. Dakle, predmetni posjed nije pribavljen silom, potajno ni prijevarom ni zloupotrebom povjerenja već ovjerenim kupoprodajnim ugovorima. Dakle, posjed je zakonit, istinit i pošten, a kako je to propisano u odredbi čl. 18 ZV-a.
12. Nije osnovan prigovor tuženika da je tužiteljima potreban rok od 40 godina za stjecanje prava vlasništva dosjelošću već 20 godina što proizlazi iz čl. 159 st. 3 Zakona o vlasništvu koji propisuje da samostalni posjednik nekretnine stječe dosjelošću pravo vlasništva protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja. Obzirom da su tužitelji pošteni, istiniti i zakoniti posjednici predmetnih nekretnina. Oni su i vlasnici i posjednici susjednih čestica a što proizlazi iz dokumentacije u spisu, i to kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koje su upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. To su susjedne čestice predmetnih čestica. Dakle tužitelji su kao posjednici predmetnih nekretnina stekli pravo dosjelošću već 1997. godine iz razloga što je Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96) čl. 388 st. 4 propisano da se rok za dosjelost nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu računa i vrijeme kad su te nekretnine bile u režimu društvenog vlasništva. Kasnije je ta odredba mijenjana, ali odlukom Europskog suda za ljudska prava određeno je kako su oni posjednici koji su u periodu važenja ovog članka ispunili uvjete za stjecanje dosjelošću po Zakonu postali i vlasnici takvih nekretnina i dalje mogu od sada tražiti da se utvrdi ta činjenica bez obzira kad su postavili takav zahtjev i bez obzira što se predmetni članak u međuvremenu promijenio, i kako se nakon promjene u vrijeme za stjecanje dosjelošću ne računa posjedovanje nekretnine dok je bila u sustavu društvenog vlasništva.
13. U ovoj pravnoj stvari saslušani su i 1. i 2. tužitelji kao stranke koji su suglasno naveli, a to proizlazi i iz dokumentacije u spisu, da je predmetna parcela kupljena prije više od 40 godina, da su tada uvedeni u posjed, te da ih u tome nitko nije nikada smetao niti osporavao njihovo pravo. Slijedom navedenog sud je utvrdio da su 1. i 2. tužitelji stekli temeljem odredbe čl. 159 st. 3 ZV pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini dosjelošću te je odlučeno kao u izreci presude pod I.
14. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP i odredbi čl. 155 ZPP, a odnosi se na trošak zastupanja tuženika po punomoćniku odvjetniku prema OT, VPS te uspjehu tužitelja po punomoćniku odvjetniku a tuženika po zamjeniku ODO u sporu.
15. Sud je tužiteljima priznao trošak za sastav tužbe prema tbr. 7 točka 1 - 1.000,00 eura, za sastav podneska 27.3.2019., 29.11.2019., 10.2.2021. prema tbr. 8 točka 1 - po 1.000,00 eura, za zastupanje na ročištu 2.4.2019., 3.12.2019., 1.3.2021., 29.9.2021., 8.9.2025., 23.3.2026., 16.4.2026. prema tbr. 9 točka 1 po 1.000,00 eura, što ukupno iznosi 11.000,00 eura koje treba uvećati prema tbr. 42 za 10% ili 1.100,00 eura, te za 25% PDV ili 3.025,00 eura, trošak pristojbe na tužbu 390,00 eura, te pristojbe na presudu 650,00 eura, pa priznati trošak tužiteljima iznosi 16.165,00 eura. Tuženik je dužan tužiteljima naknaditi trošak parničnog postupka solidarno a sukladno odredbi čl. 55 st. 1 ZOO-a. Sud je tužiteljima priznao kamatu na parnični trošak temeljem odredbe čl. 30 st. 2 Ovršnog zakona, te je odlučeno kao u izreci pod II.
U Zagrebu, 16. srpnja 2026. godine
Sudac:
Irena Šafar
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo na žalbu u roku od 15 dana od dana zaprimanja presude. Žalba se podnosi pismeno putem ovog suda na županijski sud.
DNA:
1. pun. tužitelja
2. pun. tuženika
