REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Poslovni broj Pn-227/2016-105

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli - Pola, po sutkinji Izabeli Barbić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Grada Pule-Pola, Pula, Forum 1, OIB: 79517841355, protiv tuženika 1. Euroherc osiguranja d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Grgić i partneri, odvjetnicima u Zagrebu, 2. Croatia osiguranja d.d., Zagreb, Miramarska 22, OIB: 26187994862, 3. PBZ-Leasing d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 44, OIB: 57270798205, 4. Porsche Leasing d.o.o., Zagreb, Velimira Škorpika 21, OIB: 90275854576, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Stefanović i Vrdelja, odvjetnicima u Zagrebu, 5. SV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Dinku Matijaševiću, odvjetniku u Osijeku i 6. LV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Milenku Iliću, odvjetniku u Puli, radi naknade štete, nakon zaključene glavne javne rasprave u prisutnosti punomoćnika stranaka, 16. srpnja 2026. objavio i

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženicima: 1. Euroherc osiguranje d.d. OIB: 22694857747, 2. Croatia osiguranje d.d. OIB: 26187994862, 3. PBZ-Leasing d.o.o. OIB: 57270798205, 4. Porsche Leasing d.o.o. OIB: 90275854576, SV OIB: [osobni identifikacijski broj], i 6. LV OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju Gradu Puli-Pola, OIB: 79517841355, solidarno isplate iznos od 18.747,10 eura, sa zateznim kamatama od 4. rujna 2013. do isplate, i to do 31. srpnja 2015. stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II U preostalom dijelu, u iznosu od 2.986,26 eura sa zateznim kamatama od 4. rujna 2013. do isplate, tužbeni zahtjev tužitelja odbija se kao neosnovan.

III Nalaže se tuženicima: 1. Euroherc osiguranje d.d. OIB: 22694857747, 2. Croatia osiguranje d.d. OIB: 26187994862, 3. PBZ-Leasing d.o.o. OIB: 57270798205, 4. Porsche Leasing d.o.o. OIB: 90275854576, SV OIB: [osobni identifikacijski broj], i 6. LV OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju Gradu Puli-Pola, OIB: 79517841355, naknade parnični trošak u iznosu od 1.134,68 eura, u roku od 15 dana.

IV Odbija se, kao neosnovan, zahtjev tuženika Euroherc osiguranja d.d., Porsche Leasing d.o.o. i LV za naknadu parničnog troška

Obrazloženje

1. Tužitelj Grad Pula-Pola u tužbi navodi da je pretrpio štetu na signalnom sustavu semafora na križanju Zagrebačke i Rakovčeve ulice u Puli, za čiji je popravak trgovačkom društvu Cardo d.o.o. [adresa] platio iznos od 163.750,00 kuna / sada 21.733,36 eura po računu zaprimljenom 26. srpnja 2013., a uslijed prometne nesreće koja se dogodila 5. srpnja 2013. Navodi da se petotuženik SV, kao vozač teretnog vozila registarske oznake [registarska oznaka] u vlasništvu trećetuženika PBZ- Leasing d.o.o., a osiguranog kod prvotuženika Euroherc osiguranja d.d., upravljajući motornim vozilom pod utjecajem alkohola, sudario s osobnim automobilom registarske oznake [registarska oznaka] u vlasništvu četvrtotuženika Porsche Leasing d.o.o., osiguranim kod drugotuženika Croatia osiguranja d.d., kojim je upravljao šestotuženik LV, uslijed čega je nastala šteta na predmetnom signalnom sustavu semafora.

1.1. Nakon saznanja o opsegu i visini nastale štete, odnosno nakon zaprimanja računa za sanaciju signalnog sustava semafora 26. srpnja 2013., tužitelj se u više navrata obraćao MUP-u, Policijskoj upravi istarskoj i Općinskom državnom odvjetništvu u Puli-Pola radi dostave zapisnika o očevidu i pribave podataka o štetnom događaju.

1.2. Nakon pribave potrebne dokumentacije tužitelj je postavio imovinskopravni zahtjev za naknadu štete u iznosu od 163.750,00 kuna / sada 21.733,36 eura, navodeći da je Općinsko državno odvjetništvo u Puli-Pola obavijestilo tužitelja kako je predmetni imovinskopravni zahtjev istaknut u optužnici.

1.3. Ističe da je, s obzirom na svoju zakonsku obvezu osiguravanja nesmetanog i sigurnog prometovanja gradskim prometnicama, uzimajući u obzir da su sigurnosni sustavi njegovo vlasništvo, izvršio sanaciju nastale štete na signalnom sustavu semafora u gore navedenom iznosu dana 3. rujna 2013. Napominje i da se prije podnošenja tužbe obratio prvotuženiku i drugotuženiku zahtjevom za naknadu štete podneskom od 15. travnja 2016., međutim da šteta nije podmirena.

1.4. Slijedom navedenog, predlaže da sud nakon provedenog postupka obveže tuženike solidarno naknaditi mu štetu u iznosu od 163.750,00 kuna / sada 21.733,36 eura sa zateznim kamatama od 4. rujna 2013. i troškovima postupka.

2. U odgovoru na tužbu prvotuženik Euroherc osiguranje d.d. ne osporava činjenični navod da se 5. srpnja 2013. dogodila prometna nesreća u kojoj je sudjelovalo vozilo registarske oznake [registarska oznaka] za koje je kod prvotuženika bio sklopljen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti. Međutim, protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti te osporava aktivnu legitimaciju tužitelja, osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, kao i tijek zateznih kamata.

2.1. Ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije, navodeći da tužitelj temeljem odredbi Zakona o cestama nije aktivno legitimiran potraživati naknadu štete. Nadalje, navodi da iz tužbe i priložene dokumentacije nije moguće utvrditi odgovornost osiguranika prvotuženika, odnosno petotuženika SV, za nastanak štetnog događaja, niti na koji je način došlo do prometne nesreće i oštećenja signalnog sustava semafora.

2.2. Osporava i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe da je signalni uređaj bio star 15 godina te da iz dokumentacije dostavljene uz tužbu nije razvidno zbog čega je trgovačko društvo Cardo d.o.o. bilo angažirano za projektiranje, izgradnju i popravak prometne opreme, niti iz čega se konkretno sastoji projektna dokumentacija i izvedeni radovi. Osporava visinu tražbine po računu društva Cardo d.o.o. jer iz njega nije moguće razlučiti koje su konkretne usluge pružene, koliko je radnih sati utrošeno, koji je signalni uređaj ugrađen umjesto oštećenog uređaja TESSA, kolika je vrijednost pojedinih elemenata signalnog sustava te na temelju kojih kriterija i parametara je formirana cijena popravka u ukupnom iznosu od 163.750,00 kuna. Ujedno ističe da iz sadržaja sudskog registra trgovačkog društva Cardo d.o.o. ne proizlazi da je riječ o pravnoj osobi u čiji djelokrug poslova spada održavanje i popravak uređaja za nadzor i sigurno vođenje prometa i opreme cesta, a niti je isto društvo pravna osoba iz Zakona o cestama zadužena za obavljanje poslova planiranja, projektiranja, građenja i održavanja javnih cesta.

2.3. U odnosu na tijek zateznih kamata navodi da se tužitelj obratio prvotuženiku sa zahtjevom za isplatu tek 20. travnja 2016., pa smatra da prije toga nije mogao doći u zakašnjenje niti biti obvezan na plaćanje zateznih kamata. Prije podnesenog zahtjeva tuženik nije imao saznanja o postojanju obveze ni o visini eventualne štete pa zatezne kamate mogu teći tek od trenutka kada je vjerovnik pozvao dužnika na ispunjenje obveze. Konačno, ističe prigovor zastare te predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva.

3. U odgovoru na tužbu drugotuženik Croatia osiguranje d.d. priznaje pasivnu legitimaciju, navodeći da je na dan štetnog događaja 5. srpnja 2013. osobno vozilo marke Škoda Yeti Ambition 2.0 TDI CR reg istarske oznake [registarska oznaka], u vlasništvu četvrtotuženika Porsche Leasing d.o.o., kojim je upravljao šestotuženik LV, bilo osigurano kod drugotuženika policom osiguranja od automobilske odgovornosti.

3.1. Prvenstveno ističe prigovor zastare, navodeći da je do štetnog događaja došlo 5. srpnja 2013., dok je tužba podnesena 18. srpnja 2016. (točno: 14. srpnja 2016.), dakle po proteku zastarnog roka od tri godine za potraživanje naknade imovinske štete.

3.2. Podredno, za slučaj da sud ne prihvati istaknuti prigovor zastare, drugotuženik Croatia osiguranje d.d. se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu kako po osnovi tako i po visini. Navodi da nije sporno da je 5. srpnja 2013., oko 4,45 sati, u Puli došlo do prometne nesreće na križanju Rakovčeve i Zagrebačke ulice, na kojem su se nalazili uređaji za davanje znakova prometnim svjetlima (semafori), koji su u trenutku prometne nesreće radili automatski i ispravno. Ističe da je policijskim očevidom utvrđeno kako je petotuženik SV upravljao vozilom Opel Vivaro registarske oznake [registarska oznaka] pod utjecajem alkohola te se kretao Rakovčevom ulicom, koja je cesta s prednošću prolaska, iz smjera sjeveroistoka prema jugozapadu, pa je dolaskom na semaforizirano križanje sa Zagrebačkom ulicom nastavio vožnju ravno bez zaustavljanja. U tom trenutku došlo je do kontakta bočnog lijevog dijela njegovog vozila i prednjeg desnog dijela vozila Škoda Yeti Ambition reg istarske oznake [registarska oznaka] kojim je upravljao šestotuženik LV, a koje se kretalo Zagrebačkom ulicom iz smjera istoka prema zapadu. Nakon međusobnog kontakta vozilo Opel Vivaro prevrnulo se na krov te je u klizanju stražnjim dijelom vozila udarilo u metalnu razdjelnu kutiju semafora i metalni stupić u vlasništvu tužitelja, dok se vozilo Škoda Yeti zaustavilo u križanju. Na temelju činjeničnog stanja utvrđenog na licu mjesta u vrijeme očevida nije bilo moguće utvrditi koje je svijetlo bilo upaljeno na semaforskim uređajima, kako za smjer kretanja vozača EV, tako ni za smjer kretanja vozača LV. Nakon obavljenih izvida Općinsko državno odvjetništvo u Puli-Pola podiglo je optužnicu protiv SV, osiguranika prvotuženika, a drugotuženik nema saznanja da bi protiv njegovog osiguranika LV bio pokrenut bilo kakav postupak. Zbog navedenog, smatra da na strani osiguranika drugotuženika LV nema krivnje za nastanak predmetnog štetnog događaja, već je isključivi krivac SV zbog vožnje pod utjecajem alkohola i nepoštivanja crvenog svjetla na semaforu.

3.3. Drugotuženik navodi da mu se tužitelj dopisom od 15. travnja 2016., zaprimljenim 20. travnja 2016., obratio s vansudskim zahtjevom za naknadu imovinske štete na oštećenom signalnom sustavu (semaforu) na raskrižju Zagrebačke, Rakovčeve i Stankovićeve ulice u Puli. Dopisom od 22. travnja 2016. drugotuženik je zatražio od tužitelja dostavu dodatne dokumentacije, budući da je iz do tada raspoložive dokumentacije proizlazilo da je tužitelj nakon prometne nesreće pristupio sanaciji štete na način da je izvršena rekonstrukcija cjelokupnog sustava signalizacije na dva križanja, odnosno križanju Rakovčeve i Zagrebačke ulice te križanju Stankovićeve i Zagrebačke ulice, iz razloga što se postojeći signalni uređaj više nije proizvodio. Dakle, tužitelj je izvršio kompletnu zamjenu svih elemenata signalizacije, uključujući izradu tehničke dokumentacije, koordinaciju zelenog vala i izradu novih programa. Navedeni radovi obuhvatili su ne samo križanje na kojem je došlo do prometne nezgode, već i križanje Stankovićeve i Zagrebačke ulice. Tuženik zbog navedenog osporava visinu štete, jer tužitelj nije izvršio popravak isključivo oštećenog semafora, već je izvršena modernizacija i poboljšica postojećeg signalnog sustava na dva križanja, a ne samo sanacija štete nastale u predmetnom štetnom događaju. Upravo zbog navedenog drugotuženik je od tužitelja zatražio dostavu dodatne dokumentacije, i to samo one koja se odnosi na sanaciju dijelova signalnog uređaja koji su oštećeni na križanju Rakovčeve i Zagrebačke ulice. Iz očitovanja društva Cardo d.o.o. od 30. svibnja 2016. proizlazi da je u predmetnom štetnom događaju oštećen signalni uređaj tipa JCFBA300 (komercijalnog naziva TESSA) proizvođača "Nikola Tesla" iz Zagreba, na kojem je došlo do oštećenja udarcem u vertikalnu ivicu između vrata i bočne stranice, uz oštećenje kompletnog upravljačko - ispravljačkog sklopa, zbog čega je istog potrebno zamijeniti. Dakle, u tom očitovanju nije navedeno da je bilo potrebno zamijeniti i semafor na drugom križanju, slijedom čega smatra da je tužitelj samoinicijativno izvršio dodatne radove čiji trošak neosnovano potražuje od tuženika.

3.4. Slijedom navedenog, predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva uz naknadu parničnog troška.

4. U odgovoru na tužbu trećetuženik PBZ-Leasing d.o.o. ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Navodi da je iz navoda tužbe razvidno kako je vozilo u vlasništvu tuženika bilo osigurano kod drugotuženika Croatia osiguranja d.d. Kako se radi o šteti koja se namiruje od strane osiguravajućeg društva, to je tužitelj u odnosu na trećetuženika promašio pasivnu legitimaciju. Osim toga, ističe da tužitelj nije dostavio pravomoćnu presudu kojom bi bila utvrđena krivnja sudionika predmetne prometne nesreće, a time i odgovorna osoba za naknadu štete. Slijedom navedenog, predlaže odbacivanje tužbe, a podredno odbijanje tužbenog zahtjeva.

5. U odgovoru na tužbu četvrtotuženik Porsche Leasing d.o.o. ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, navodeći da je kao četvrtotuženik označena Podružnica za leasing Rijeka, koja nije pravna osoba niti može biti stranka u parničnom postupku. Stoga predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva u odnosu na četvrtotuženika, a podredno odbacivanje tužbe. Ujedno navodi da uz tužbu nisu dostavljeni svi prilozi na koje se tužitelj poziva, osobito disk s fotodokumentacijom.

5.1. Nadalje, napominje da je društvo Porsche Leasing d.o.o. 28. ožujka 2013. sklopilo Ugovor o operativnom leasingu s društvom Porsche Inter Auto d.o.o., a predmet ugovora dan je u podleasing AV, vlasniku obrta [obrt] iz [adresa]. Na dan štetnog događaja predmetnim vozilom upravljao je šestotuženik LV, a iz dokumentacije u spisu proizlazi kako je prometnu nezgodu prouzročio petotuženik SV, protiv kojeg se pred ovim sudom vodi kazneni postupak. Četvrtotuženik Porsche Leasing d.o.o. dalje ističe da je štetu na vozilu prijavio prvotuženiku temeljem police obveznog osiguranja trećetuženika, a kako je njegovo vozilo bilo osigurano i kasko policom kod drugotuženika Croatia osiguranja d.d., to je između Porsche Leasinga d.o.o. i Croatia osiguranja d.d. zaključena nagodba. Istaknuo je da prema dostupnim informacijama nije utvrđena suodgovornost vozača za nastanak štete na vozilu.

5.2. Četvrtotuženik dalje navodi da je vozilo u njegovom vlasništvu osigurano policom obveznog osiguranja kod osiguratelja Croatia osiguranja d.d. upravo sa svrhom osiguranja od odgovornosti za štetu trećim osobama, slijedom čega smatra da tužitelj eventualno pravo na naknadu štete treba ostvarivati prema osiguratelju, odnosno prvotuženiku kod kojeg je bilo osigurano vozilo kojim je upravljao petotuženik. Također je naveo da je vozilo bilo predmet ugovora o leasingu te da je u takvim slučajevima isključena odgovornost davatelja leasinga. Pozvao se pritom na odredbu čl. 60. st. 5. Zakona o leasingu, navodeći da se u slučaju kada objekt leasinga nije u posjedu davatelja leasinga smatra da je za eventualni prekršaj odgovoran primatelj leasinga. Međutim, prema njegovim navodima, na strani šestotuženika kao primatelja leasinga ne postoji prekršajna niti kaznena odgovornost.

5.3. Konačno, osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva te ističe prigovor zastare, a osporava i postojanje solidarne odgovornosti svih tuženika, navodeći da društvo Porsche Leasing d.o.o. nije prouzročilo štetu koja je eventualno nastala tužitelju. Smatra da je za nastanak štete isključivo odgovoran petotuženik SV, koji je upravljao vozilom pod utjecajem alkohola i protiv kojeg se vodi kazneni postupak, uz napomenu da se i sam tužitelj u kaznenom postupku protiv njega pojavio kao oštećenik postavljanjem imovinskopravnog zahtjeva. Napominje da je tužitelj isti zahtjev istaknuo dvaput, i to jednom u kaznenom postupku te ponovno u ovom parničnom postupku, zbog čega smatra da se između istih stranaka vode dva postupka radi ostvarenja iste tražbine. Predlaže odbacivanje tužbe a podredno odbijanje tužbenog zahtjeva.

6. U odgovoru na tužbu petotuženik SV navodi da je nepravomoćnom presudom ovoga suda poslovni broj K-34/2015 od 23. srpnja 2015. oslobođen od optužbe. Ističe da je predmetna šteta nastala na način da ga je šestotuženik LV svojim vozilom bočno udario, uslijed čega se njegovo vozilo prevrnulo na krov, klizilo po cesti te se zaustavilo prilikom udara u zaštitni sustav semafora. Smatra da je do štete došlo isključivo radnjom šestotuženika LV koji je uslijed siline udara izazvao prevrtanje njegovog vozila, zbog čega u odnosu na njega valja odbiti tužbeni zahtjev.

7. U odgovoru na tužbu šestotuženik LV predlaže odbacivanje tužbe u odnosu na njega, navodeći da tužitelj nema pravni interes za postavljanje tužbenog zahtjeva radi naknade prema šestotuženiku kao vozaču jednog od motornih vozila sudionika predmetne prometne nezgode. Navodi da je u predmetnom štetnom događaju sudjelovao kao vozač vozila Škoda Yeti u vlasništvu Porsche Leasinga d.o.o., osiguranog kod Croatia osiguranja d.d., ali da je vozilom upravljao pažljivo, dopuštenom brzinom, u skladu s prometnim pravilima i prometnom signalizacijom. Prometnu nezgodu prouzročio je petotuženik SV, koji je u raskrižje ušao za vrijeme crvenog svjetla na semaforu i pod utjecajem alkohola. Ističe da protiv njega nije vođen ni prekršajni ni kazneni postupak, dok se protiv petotuženika vodi kazneni postupak temeljem optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Puli. Dalje navodi da je odgovornost za štetu trećima, koja je izazvana motornim vozilima u pogonu, regulirana odredbom čl. 1069. Zakona o obveznim odnosima, prema kojoj su za štetu odgovorni vlasnici motornih vozila. Kako on nije vlasnik niti jednog od vozila sudionika prometne nezgode, smatra da nema osnove za njegovo označavanje kao tuženika pa ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Podredno, osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva, navodeći da utuženi iznos višestruko premašuje vrijednost oštećenog semafora, osobito imajući u vidu da je signalni uređaj u vrijeme štetnog događaja bio star više od 15 godina i više se nije proizvodio. Također ističe da je signalna oprema osigurana policom osiguranja s ugovorenim rizikom loma stroja broj 017161017643 te smatra da je potrebno utvrditi je li tužitelj ostvarivao prava iz te police. Konačno, osporava postojanje solidarne obveze svih tuženika te predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva uz naknadu parničnog troška.

8. U podnesku od 6. rujna 2016. drugotuženik Croatia osiguranje d.d. je dopunio navode iz odgovora na tužbu, navodeći da se u konkretnom slučaju, s obzirom na obim oštećenja i starost semaforskog sustava radi o totalnoj šteti. Prema podacima izvođača radova starost semaforskog sustava iznosi najmanje 15 godina, a kako je utvrđeni vijek trajanja signalnih semaforskih sustava 10-15 godina, primjenjuje se maksimalna amortizacija od 75 %. Kako visina štete prema priloženim računima tužitelja, uz odbitak stavki koje nisu direktno vezane uz sanaciju štete iznosi 148.437,50 kuna, koji iznos je potrebno umanjiti za amortizaciju od 75 % u iznosu od 111.328,12 kuna, dobije se stvarna vrijednost oštećenog semaforskog sustava u iznosu od 37.109,38 kuna, što uz odbijanje poboljšice od 10 %, iznosi 33.398,44 kuna / sada 4.432,83 eura (list 84 spisa). Drugotuženik stoga osporava visinu tužbenog zahtjeva iznad tog iznosa.

8.1. Prvotuženik Euroherc osiguranje d.d. je podneskom od 12. prosinca 2016. naveo da ne osporava izračun štete u iznosu od 33.398,44 kuna / sada 4.432,83 eura, uz napomenu da i dalje osporava osnovanost tužbenog zahtjeva.

9. U tijeku postupka pročitana je dokumentacija sadržana u spisu, provedeno je prometno-tehničko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Čedomiru Čoviću uz usmenu dopunu nalaza i mišljenja, saslušan je svjedok KV te je pročitan preslik spisa poslovni broj K-240/2016.

10. Zahtjev tužitelja je djelomično osnovan.

11. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 21.733,36 eura sa zateznim kamatama od 4. rujna 2013. do isplate, koji je iznos tužitelj platio društvu Cardo d.o.o. na ime sanacije štete na signalnom sustavu semafora na raskrižju Zagrebačke i Rakovčeve ulice u Puli, koji signalni uređaj je oštećen u prometnoj nesreći od 5. srpnja 2013.

12. Na temelju rezultata dokaznog postupka utvrđeno je da se dana 5. srpnja 2013. u ranim jutarnjim satima (oko 4,45 sati) dogodila prometna nesreća u Puli, na križanju Rakovčeve i Zagrebačke ulice, na kojem križanju se nalaze postavljeni uređaji za davanje znakova prometnim svijetlima (semafori). Prometna nezgoda se dogodila na način da se petotuženik SV, upravljajući teretnim vozilom Opel Vivaro 2,0 registarske oznake [registarska oznaka], kretao kolnikom Rakovčeve ulice iz smjera sjeveroistoka prema jugozapadu, te je dolaskom na raskrižje sa Zagrebačkom ulicom ušao u raskrižje i nastavio vožnju ravno u smjeru jugozapada. Šestotuženik LV, upravljajući osobnim vozilom Škoda Yeti registarske oznake [registarska oznaka], kretao se kolnikom Zagrebačke ulice iz smjera istoka prema zapadu. U raskrižju je došlo do kontakta bočnog lijevog dijela teretnog automobila [registarska oznaka] i prednjeg desnog dijela osobnog automobila [registarska oznaka]. Uslijed siline udara teretni automobil prevrnuo se na krov te je u klizanju kolnikom stražnjim dijelom udario u metalni razvodni ormarić semaforske signalizacije, nakon čega se zaustavio prednjim dijelom okrenut u smjeru sjeveroistoka. Uslijed udara u razvodni ormarić oštećen je signalni sustav semafora.

12.1. Nije sporno da je teretno vozilo Opel Vivaro 2,0 registarske oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao petotuženik SV, na dan štetnog događaja bilo u vlasništvu trećetuženika PBZ-Leasing d.o.o., a osigurano kod prvotuženika Euroherc osiguranja d.d. Nadalje, da je osobno vozilo Škoda Yeti registarske oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao šestotuženik LV, na dan štetnog događaja bilo u vlasništvu četvrtotuženika Porsche Leasing d.o.o., a osigurano kod drugotuženika Croatia osiguranja d.d. policom osiguranja od automobilske odgovornosti broj 011414652470.

12.2. Nije sporno da se protiv petotuženika SV pred ovim sudom vodio kazneni postupak zbog kaznenog djela izazivanja prometne nesreće . Presudom poslovni broj K-34/51-25 od 23. srpnja 2015. on je oslobođen od optužbe da bi, upravljajući vozilom u alkoholiziranom stanju, dok je bilo upaljeno crveno svjetlo na semaforu, prošao kroz raskrižje Rakovčeve i Zagrebačke ulice te na taj način izazvao prometnu nesreću u kojoj je jedna osoba zadobila teške tjelesne ozljede, kršeći pritom odredbu čl. 199. st. 1. i čl. 59. st. 1. toč. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Navedena je presuda ukinuta rješenjem Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Kž-36/2016-4 od 26. travnja 2016. te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. U ponovljenom postupku, nakon dopune prometnog vještačenja tužitelj je odustao od optužbe pa je rješenjem poslovni broj K- 240/2016-39 od 10. srpnja 2020. obustavljen kazneni postupak protiv okrivljenika SV (petotuženika). To sve iz razloga jer vještačenjem nije bilo moguće utvrditi koji od sudionika prometne nesreće (SV ili LV) nije poštivao zabranu prolaska kroz crveno svjetlo na semaforu.

12.3. S obzirom na navode istaknute u tijeku postupka, ukazuje se da okolnost što je kazneni postupak u odnosu na tuženika SV obustavljen nije od utjecaja na odluku u ovoj pravnoj stvari jer je opseg kazneno pravne odgovornosti uži od građansko pravne odgovornosti te parnični sud nije vezan ni za oslobađajuću presudu kaznenog suda ni za rješenje o obustavi kaznenog postupka (argumentum a contratrio čl. 12. st. 3. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje u tekstu: ZPP).

12.4. Pritom, vezano za podnošenje imovinsko pravnog zahtjeva u kaznenom postupku i istaknuti prigovor litispendencije, iako iz dopisa Općinskog državnog odvjetništva od 17. rujna 2015. (list 31 spisa) proizlazi da je tužitelj u kaznenom postupku istaknuo imovinsko pravni zahtjev prema okrivljeniku SV, uvidom u preslik kaznenog spisa poslovni broj K-240/2016 to nije utvrđeno, niti se tužitelj Grad Pula u tom postupku pojavljuje kao oštećenik.

12.5. Nadalje, nije sporno da je tužitelj Grad Pula naložio sanaciju signalnog sustava te da je za sanaciju angažirao društvo Cardo d.o.o. s kojim je imao zaključen Ugovor o obavljanju komunalne djelatnosti održavanja nerazvrstanih cesta u dijelu komunalnih poslova održavanja svjetleće prometne signalizacije (list 242-248 spisa). Navedenom društvu je za zamjenu oštećenog signalnog uređaja platio ukupni iznos od 163.750,00 kuna / sada 21.733,36 eura, i to iznos od 11.250,00 kuna / 1.493,13 eura za izradu projektne tehničke dokumentacije po računu broj 2 -1-1 od 31. srpnja 2013. (list 11 spisa) te iznos od 152.500,00 kuna / 20.240,23 eura za izvedene radove zamjene uređaja po računu broj 3-1-1 od 31. srpnja 2013. (list 13-14 spisa), pri čemu je plaćanje izvršeno 3. rujna 2013. (list 38-39 spisa).

13. Vezano za pitanje pasivne legitimacije valja ukazati na za to pitanje relevantne odredbe materijalnog prava.

13.1. Odredbom čl. 1069. st. 1., 3. i 4. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08 i 125/11, dalje u tekstu: ZOO/05) propisano je da za štetu koju pretrpe treće osobe u vezi s pogonom motornog vozila odgovara njegov vlasnik. Za štetu prouzročenu pogonom dvaju ili više motornih vozila odgovaraju njihovi vlasnici trećim osobama solidarno. Trećom osobom smatra se oštećenik koji nije ujedno vlasnik, ni neovlašteni korisnik motornog vozila, niti osoba zadužena u vezi s pogonom motornog vozila.

13.2. Odredbom čl. 1066. st. 1. ZOO/05 propisano je da umjesto vlasnika stvari, i isto kao on, odgovara osoba kojoj je vlasnik povjerio stvar da se njome služi.

13.3. Odredbom čl. 5. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09 i 76/13, dalje: ZOOP) propisano je da su osiguranjem vlasnika prijevoznog sredstva od odgovornosti za štetu nanesenu trećim osobama pokrivene i štete koje prouzroče osobe koje voljom vlasnika sudjeluju u uporabi prijevoznog sredstva.

13.4. Iz navedenih odredaba proizlazi pasivna legitimacija svih tuženika, i to treće i četvrto tuženika PBZ-Leasinga d.o.o. i Porsche Leasinga d.o.o. kao vlasnika vozila sudionika prometne nezgode, peto i šesto tuženika SV i LV, kao ovlaštenih korisnika tih vozila te prvo i drugo tuženika Euroherc osiguranja d.d. i Croatia osiguranja d.d. kao društva za osiguranje kod kojih su na dan štetnog događaja bila osigurana vozila koja su sudjelovala u štetnom događaju.

14. Motorno vozilo u pogonu je opasna stvar pa za štetu koju pretrpe treće osobe u vezi s pogonom motornog vozila sukladno načelnoj odredbi kauzalne odgovornosti (čl. 1064. ZOO/05) odgovara vlasnik tog vozila prema čl. 1069. st. 1. ZOO/05, odnosno korisnik prema čl. 1066. st. 1. ZOO/05, kao i osiguratelji u okviru odgovornosti svojih osiguranika. Dakle, odgovornost vlasnika motornog vozila prema trećim osobama je objektivna bez obzira na krivnju. Stoga, kako je odredbom čl. 1069. st. 3. ZOO/05 propisana solidarna odgovornost vlasnika za štetu koja je trećima prouzročena pogonom dvaju ili više motornih vozila, sud je odbio kao nepotreban dokazni prijedlog tuženika za izvođenje dokaza uviđajem i vještačenjem na okolnost dinamike prometne nezgode, kao i saslušanjem tuženika SV i LV te svjedoka očevidaca prometne nezgode (IV, ŠV, PV i ŽV) na okolnost nastanka štetnog događaja, jer činjenice koje bi se navedenim dokazima imale utvrditi za ovaj postupak, u kojem tužitelj kao treća osoba zahtijeva naknadu štete, nisu relevantne. Za štetu koju je tužitelj kao treća osoba pretrpio u štetnom događaju odgovaraju svi tuženici solidarno, bez obzira na to tko je od njih odgovoran za nastanak štetnog događaja, a pitanje dinamike prometne nezgode, posljedično i odgovornosti za istu, može biti relevantno jedino kod međusobnih odštetnih zahtjeva sudionika o kojima ovdje nije riječ.

15. Na okolnost nužnosti zamjene semaforskog sustava nakon predmetne prometne nezgode, kao i na okolnost visine štete izveden je dokaz saslušanjem svjedoka KV te vještačenjem po vještaku Čedomiru Čoviću, dipl. ing. strojarstva.

16. Iz iskaza svjedoka KV, direktora trgovačkog društva Cardo d.o.o., u bitnom proizlazi da navedeno društvo dugi niz godina za Grad Pulu obavlja poslove održavanja svjetleće prometne signalizacije te da je upravo ono izvršilo sanaciju štete nastale na signalnom sustavu nakon predmetne prometne nesreće. Naveo je da je neposredno nakon prometne nesreće izašao na mjesto događaja, gdje je utvrdio da je uslijed udara vozila ormar signalnog uređaja bio teško deformiran, vrata otvorena, unutarnje elektroničke komponente razbacane i u potpunosti uništene, zbog čega uređaj nije bilo moguće popraviti, već ga je bilo nužno u cijelosti zamijeniti. Slikovito je naveo da bi pokušaj popravka takvog uređaja bio jednak pokušaju sastavljanja televizora nakon što je bačen s trećeg kata.

16.1. Nadalje je pojasnio da se radovi nisu izvodili na dva raskrižja, već na raskrižju Zagrebačke i Rakovčeve ulice, pri čemu se u jednom signalnom ormaru nalaze dva signalna uređaja, od kojih jedan upravlja raskrižjem Zagrebačke i Rakovčeve, a drugi raskrižjem Zagrebačke i Stankovićeve ulice. Oštećeni uređaj tipa BA300 zamijenjen je uređajem novije generacije T2000, pri čemu je bilo potrebno izvršiti demontažu svih instalacija i kabela, demontirati ormarić Elektroistre nakon isključenja električne energije, sanirati razbijeni betonski temelj, ugraditi nove temeljne ankere, montirati novi signalni uređaj, izraditi i učitati odgovarajuće programe te nakon završetka radova provesti sva potrebna ispitivanja kako bi se isključila mogućnost kolizije ili nepravilnog rada sustava.

16.2. Svjedok je naveo da je izrada prometno-tehničkog rješenja bila nužna za zamjenu signalnog uređaja te da se ono u pravilu izrađuje prije početka radova, dok se u hitnim slučajevima, kakav je bio predmetni, proizvođaču najprije dostavlja dio tehničkog rješenja potreban za izradu i programiranje uređaja, a cjelovito tehničko rješenje naknadno se dovršava i predaje investitoru. Naveo je da se tehničko rješenje uvijek izrađuje prije fakturiranja radova, ali se nije mogao očitovati o razlozima zbog kojih su pojedini računi u konkretnom slučaju zaprimljeni u Gradu Puli prije datuma koji je na njima naznačen, ističući da se radi o neuobičajenoj situaciji koju ne može objasniti.

16.3. Nadalje je pojasnio da osnovno programiranje signalnog uređaja obavlja isključivo proizvođač uređaja, dok Cardo d.o.o. izrađuje koordinacijske programe kojima se signalni uređaj povezuje sa centrom za regulaciju prometa koji upravlja svim uređajima unutar zelenog vala. U vezi s programima 7 i 8 iskazao je da ne može sa sigurnošću potvrditi jesu li isti bili u uporabi i prije prometne nesreće, već da bi to morao provjeriti u dokumentaciji društva.

16.4. U odnosu na cijenu ugrađene opreme naveo je da ga je iznenadio iznos od 95.000,00 kuna iskazan na računu za novi signalni uređaj jer je smatrao da se taj iznos odnosi na eprome. Pojasnio je da tržišna vrijednost uređaja T2000 iznosi oko 75.000,00 kuna, dok je uređaj BA300 u vrijeme prometne nesreće već bio izvan proizvodnje. Potvrdio je da niti jedna komponenta starog uređaja BA300 nije mogla biti ugrađena u novi uređaj T2000, iako su pojedini programi bili međusobno kompatibilni.

16.5. Govoreći o stanju oštećenog uređaja prije prometne nesreće, iskazao je da je isti bio potpuno ispravan te redovno održavan. Naveo je da Cardo d.o.o. već dvadeset i pet godina održava svu semaforsku signalizaciju na području Grada Pule, da se uređaji redovito pregledavaju, o izvanrednim događajima vode evidencije te da ne postoji pravilo struke prema kojem bi se signalni uređaji morali zamijeniti nakon proteka određenog broja godina. Njihov vijek trajanja ovisi prvenstveno o kvaliteti i redovitom održavanju, a kao primjer naveo je da se uređaji BA300 stari više od dvadeset godina i dalje koriste na pojedinim raskrižjima u Puli. Dodao je da se kvar signalnog uređaja očituje ulaskom sustava u tzv. alarmno treptanje, koje vozači vide kao trepćuće žuto svjetlo, pri čemu s aspekta vozača ne postoji razlika u načinu rada uređaja BA300 i T2000. Također je istaknuo da je zamjena predmetnog signalnog uređaja predstavljala interventni zahvat koji je, zbog potrebe što skorijeg uspostavljanja redovne regulacije prometa, dovršen u iznimno kratkom roku od sedam do osam dana.

16.6. Sud je iskaz svjedoka KV ocijenio istinitim i vjerodostojnim jer je o odlučnim okolnostima iskazivao jasno, logično i uvjerljivo, pri čemu je svoje navode temeljio na neposrednim saznanjima kao direktor trgovačkog društva koje je u vrijeme predmetnog štetnog događaja ugovorno održavalo svjetlosnu prometnu signalizaciju na području Grada Pule te neposredno sudjelovalo u sanaciji nastale štete. Njegov iskaz u bitnim je dijelovima suglasan materijalnoj dokumentaciji sadržanoj u spisu, kao i nalazu i mišljenju prometno-tehničkog vještaka Čedomira Čovića u dijelu u kojem isti potvrđuje da zbog stupnja oštećenja signalni uređaj nije bilo moguće popraviti, već ga je bilo nužno zamijeniti novim uređajem. Sud nije prihvatio primjedbe prvotuženika Euroherc osiguranja kojima se nastoji dovesti u pitanje vjerodostojnost iskaza navedenog svjedoka, niti smatra da se iz njegovog iskaza može zaključiti da predmetni signalni uređaj nije bio redovito održavan ili da je prije prometne nezgode bio neispravan. Takav zaključak ne proizlazi niti iz jednog provedenog dokaza, kako u ovom postupku tako ni u priloženom kaznenom spisu . Naprotiv, svjedok je izričito iskazao da je društvo Cardo d.o.o. dugi niz godina obavljalo redovno i interventno održavanje cjelokupne svjetlosne prometne signalizacije na području Grada Pule, da je predmetni uređaj prije štetnog događaja bio potpuno funkcionalan te da bi se eventualna neispravnost očitovala ulaskom sustava u tzv. alarmno treptanje, što u konkretnom slučaju nije utvrđeno. Pri tome okolnost vodi li se o redovnim pregledima posebna evidencija ili se evidentiraju samo uočeni nedostaci i izvanredni događaji nije od odlučnog značaja za ocjenu vjerodostojnosti iskaza niti predstavlja dokaz da uređaj nije bio održavan.

16.7. Dodatno, nakon iskaza svjedoka KV sud je na prijedlog tuženika od društva Cardo d.o.o. zatražio dostavu ulaznih računa koji se odnose na stavke 5. i 8. računa broj 3-1-1 od 31. srpnja 2013., a koji su naknadno dostavljeni u spis. Međutim, sud navedenu dokumentaciju nije posebno cijenio prilikom odlučivanja o osnovanosti tužbenog zahtjeva jer za odluku u ovom postupku nije odlučno po kojim je cijenama društvo Cardo d.o.o. nabavljalo pojedine uređaje, dijelove ili usluge od svojih dobavljača, niti koliki je bio njegov stvarni trošak nabave. Predmet ovog postupka jest utvrđenje predstavlja li račun koji je Cardo d.o.o. ispostavio Gradu Puli stvarnu i opravdanu vrijednost radova potrebnih za sanaciju štete nastale u predmetnoj prometnoj nezgodi, odnosno jesu li radovi koji su na računu iskazani doista izvedeni i jesu li njihove cijene opravdane, a što će se utvrditi vještačenjem.

16.8. Valja ukazati i to da je tijekom postupka sud od društva Cardo d.o.o. zatražio dostavu dijagrama rada signalnog uređaja za dane 4. i 5. srpnja 2013. Dostavljena je tehnička dokumentacija koja sadrži situaciju raskrižja, dijagram rada signalnog uređaja i dijagram rada koordinacije, uz obrazloženje da je zbog kvara računalnog sustava dio ranije dokumentacije izgubljen te da je projekt naknadno rekonstruiran na temelju postojećih podataka. Prvotuženik je osporio vjerodostojnost navedene dokumentacije smatrajući da nije riječ o dijagramu rada semafora koji je vrijedio na dan prometne nezgode, već o tehničkom rješenju izrađenom nakon nastanka štetnog događaja. Sud navedene prigovore nije prihvatio. Naime, iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da je nakon prometne nezgode novi upravljački uređaj programiran prema postojećem načinu regulacije prometa te uklopljen u postojeći sustav koordinacije ("zeleni val"), bez izmjene režima rada raskrižja. Stoga, sud nije imao razloga posumnjati da dostavljena tehnička dokumentacija odgovara režimu rada signalnog uređaja koji je vrijedio u vrijeme predmetne prometne nezgode. Ujedno valja istaknuti da ispravnost rada signalnog uređaja u vrijeme predmetne prometne nezgode nije dovedena u pitanje ni prometno-tehničkim vještačenjem provedenom u kaznenom postupku.

16.9. Slijedom navedenoga, sud je iskaz svjedoka KV u cijelosti prihvatio kao vjerodostojan, dok su prigovori prvotuženika usmjereni prvenstveno na drugačiju interpretaciju izvedenih dokaza, bez činjenične i dokazne podloge koja bi dovela u sumnju istinitost njegova iskaza.

17. Na okolnost visine štete izveden je dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Čedomiru Čoviću, sa zadatkom da na temelju dokumentacije u spisu utvrdi visinu štete nastale na signalnom sustavu semafora na raskrižju Zagrebačke i Rakovčeve ulice u Puli u prometnoj nezgodi od 5. srpnja 2013., pri čemu je vještaku posebno naloženo analizirati opravdanost svih troškova prikazanih u računima društva Cardo d.o.o. broj 2-1-1 i broj 3-1-1 od 31. srpnja 2013.

17.1. Vještak je u nalazu i mišljenju utvrdio da je u prometnoj nezgodi oštećen upravljački sustav semafora na način da je motorno vozilo udarilo u ormarić u kojem se nalazio upravljački sustav. Promet na raskrižjima Zagrebačke i Rakovčeve te Zagrebačke i Stankovićeve ulice bio je reguliran jednim signalnim uređajem TESSA, proizvođača Nikola Tesla, koji je bio povezan s ostalim semaforima u sustavu tzv. zelenog vala Zagrebačke ulice. Navedeni se model prestao proizvoditi približno petnaest godina prije štetnog događaja, a za njega na tržištu više nisu postojali rezervni dijelovi.

17.2. Analizirajući fotografije izrađene tijekom policijskog očevida, vještak je utvrdio da je uslijed udara došlo do deformacije limenog kućišta i unutarnjeg okvira za prihvat elektroničkih sklopova, zbog čega je sa sigurnošću zaključio da su oštećeni i upravljački moduli te pripadajuća oprema. Oštećeni signalni uređaj nije bilo moguće popraviti, već ga je bilo potrebno zamijeniti novim uređajem koji se po svojim tehničkim karakteristikama i funkcijama mogao uklopiti u postojeći sustav regulacije prometa. Novi uređaj trebao je biti mikroprocesorske izvedbe, kapaciteta četrnaest signalnih grupa, s mogućnošću koordiniranog rada i povezivanja s nadzornim centrom.

17.3. U odnosu na račun broj 3-1-1, izdan na iznos od 152.500,00 kuna, vještak je pojedinačno analizirao svih deset obračunatih stavki. Kao tehnički opravdane u cijelosti je prihvatio: stavku 1., koja se odnosi na demontažu postojećeg signalnog uređaja iz drugog ormara, oslobađanje ormara od njegovih elemenata, popravak bravica, čišćenje te prijevoz na raskrižje, jer je kućište oštećenog uređaja bilo uništeno, a novo kućište istog oblika više se nije moglo nabaviti, pa je bilo opravdano upotrijebiti odgovarajuće rabljeno kućište; stavku 3., koja obuhvaća oslobađanje, ispitivanje i označavanje signalnih i koordinacijskih kablova; stavku 4., koja se odnosi na postavljanje praznog signalnog ormara na postojeću temeljnu ploču i uvlačenje postojećih signalnih, napojnih i koordinacijskih kablova kroz odgovarajuće uvodnice; stavku 5., koja obuhvaća dobavu i montažu novog upravljačkog uređaja mikroprocesorske tehnologije, kapaciteta četrnaest signalnih grupa, s mogućnošću koordiniranog rada, budući da za oštećeni sustav više nije bilo rezervnih dijelova niti ga je bilo moguće popraviti; stavku 8., koja se odnosi na izradu novih programa 7 i 8, jer je novi upravljački sustav bilo potrebno programirati i prilagoditi njegovoj konfiguraciji kako bi se uklopio u postojeći sustav zelenog vala. Vještak nije prihvatio stavku 2., koja se odnosi na demontažu oštećenog signalnog uređaja, ravnanje savijenih limova, prijevoz i skladištenje, ocijenivši da nije bilo potrebe popravljati i skladištiti uređaj koji je bio potpuno uništen i za koji se već u samom računu navodi da ga je potrebno demontirati i zamijeniti novim. Ujedno je utvrdio da je oslobađanje kablova s uništenog uređaja već zasebno obračunato stavkom 3. Nije prihvatio ni stavke 6. i 7., koje se odnose na radove na signalnim i koordinacijskim kablovima, jer su radovi oslobađanja, označavanja, ispitivanja i ponovnog priključenja tih kablova već obuhvaćeni i obračunati stavkama 3. i 4., pa bi njihovo dodatno priznavanje predstavljalo dvostruko obračunavanje istih radova. Nadalje, vještak nije prihvatio stavku 9., koja se odnosi na instaliranje programa, jer je ocijenio da izrada novih programa iz stavke 8. nužno obuhvaća i njihovo instaliranje, probni rad i podešavanje sustava. Iz istog razloga nije prihvatio ni stavku 10., koja se odnosi na ispitivanje novog sustava i puštanje u probni rad, budući da navedeni poslovi predstavljaju sastavni dio programiranja, instaliranja i provjere funkcionalnosti novog uređaja te ih nije opravdano zasebno obračunavati.

17.4. Prema tako provedenoj analizi, vještak je utvrdio da opravdani troškovi po računu broj 3-1-1, primjenom cijena koje je obračunalo društvo Cardo d.o.o., iznose ukupno 113.000,00 kuna bez PDV-a, odnosno 141.250,00 kuna (18.747,10 eura) s uključenim PDV-om.

17.5. U odnosu na račun broj 2-1-1, izdan na iznos od 11.250,00 kuna za izradu tehničke dokumentacije i tehničkog rješenja za raskrižja Zagrebačka – Rakovčeva i Zagrebačka – Stankovićeva te koordinaciju zelenog vala, vještak je ocijenio da navedeni trošak nije opravdan. Pojasnio je da je novi uređaj trebao preuzeti funkciju starog uređaja u istom režimu rada, bez izmjene načina regulacije prometa i svjetlosne signalizacije. Budući da je Cardo d.o.o. u vrijeme štetnog događaja održavao predmetne semaforske uređaje, morao je raspolagati postojećom tehničkom dokumentacijom, signalnim planovima i dijagramima rada. Stoga nije bilo tehnički opravdanog razloga ponovno izrađivati i posebno naplatiti cjelovito tehničko rješenje, već je bilo potrebno samo programirati i prilagoditi novi upravljački uređaj postojećem režimu rada, a taj je trošak već priznat u okviru računa broj 3-1-1.

17.6. Radi usporedbe s cijenama koje je obračunalo društvo Cardo d.o.o., vještak je pribavio informativnu ponudu društva Traf Signal d.o.o. za uređaj jednake konfiguracije. Prema toj ponudi, trošak novog signalnog uređaja, izrade programa, prilagodbe i spajanja na postojeći sustav zelenog vala te ostalih opravdanih radova iznosio bi ukupno 78.000,00 kuna bez PDV-a, odnosno 97.500,00 kuna (12.940,47 eura) s uključenim PDV-om.

17.7. Zaključno je vještak naveo da cijene koje pojedina trgovačka društva obračunavaju za rad, materijal i usluge ne mogu biti predmet prometno -tehničkog vještačenja jer svako društvo samostalno formira svoje cijene. Stoga je dao dva izračuna: prema opravdanim stavkama i cijenama društva Cardo d.o.o. šteta iznosi 141.250,00 kuna / 18.747,10 eura, dok prema tržišnim cijenama iz ponude proizvođača Traf Signal d.o.o. iznosi 97.500,00 kuna / 12.940,47 eura. Pritom je posebno naglasio da ugradnjom novijih komponenti nije došlo do poboljšanja sustava, već je oštećeni sustav saniran na jedini tehnički mogući način.

17.8. Saslušan na raspravi vještak je u cijelosti ostao kod pisanog nalaza i mišljenja te se očitovao na primjedbe stranaka. U odnosu na prigovore drugotuženika pojasnio je da nije zadaća prometno-tehničkog vještaka ocjenjivati cijene koje pojedino trgovačko društvo naplaćuje za robu i usluge, budući da svako društvo samostalno formira svoje cijene. Istaknuo je da je upravo zbog toga analizirao sadržaj računa društva Cardo d.o.o., utvrdio koji su radovi stvarno bili potrebni za sanaciju štete te izostavio stavke koje je ocijenio neopravdanima, pri čemu je visinu štete prema prihvaćenim stavkama i cijenama društva Cardo d.o.o. utvrdio u iznosu od 141.250,00 kuna / 18.747,10 eura.

17.9. Nadalje je pojasnio da u konkretnom slučaju nije bilo moguće visinu štete utvrditi klasičnom analizom oštećenih dijelova budući da nije izrađen zapisnik o izvidu štete iz kojeg bi proizlazilo koje su komponente uređaja bile oštećene, zbog čega je jedini stručni način bio analiza ispostavljenih računa i usporedba s tehnički nužnim radovima potrebnim za sanaciju štete.

17.10. Očitovao se i na prigovor prvotuženika da je zbog starosti uređaja trebalo primijeniti amortizaciju od 75 %, navodeći da takav pristup nije tehnički opravdan. Pojasnio je da se upravljački uređaj ne može promatrati kao izdvojena stvar, već kao sastavni dio cjelokupnog sustava semaforizacije, čija funkcionalnost ovisi o svakom njegovom elementu. Dok god sustav uredno obavlja svoju funkciju, njegova se vrijednost ne može procjenjivati prema kriterijima koji se primjenjuju na motorna vozila ili drugu opremu koja ima predviđeni vijek trajanja. Dodao je da se tijekom redovitog održavanja dotrajali dijelovi kontinuirano zamjenjuju novima, zbog čega se takvi sustavi stalno obnavljaju te se ne može govoriti o njihovoj potpunoj tehničkoj zastarjelosti. Istaknuo je da bi, čak i kada bi se upravljački uređaj promatrao kao zasebna cjelina, njegova tehnička amortizacija mogla iznositi najviše 50 %, a ne 75 %.

17.11. Nastavno je pojasnio da redovito održavanje semaforskog sustava obuhvaća periodične kontrole funkcionalnosti, čišćenje pojedinih komponenti te zamjenu dotrajalih dijelova, dok kvar uređaja podrazumijeva njegovo odstupanje od zadanog programa rada i potrebu popravka. Također je naveo da atmosferski uvjeti sami po sebi ne mogu utjecati na ispravan rad uređaja ako je isti ugrađen u odgovarajuće certificirano kućište, kakvo je u konkretnom slučaju morao imati. Ujedno je pojasnio da se elektronički sklopovi semafora u praksi ne zamjenjuju u cijelosti protekom određenog broja godina, već se kontinuirano održavaju i obnavljaju zamjenom pojedinih komponenti, zbog čega sama starost uređaja ne znači da je isti bio tehnički neispravan ili manje vrijedan.

17.12. Na upit tužitelja vještak je dodatno pojasnio razloge zbog kojih nije priznao trošak izrade tehničkog rješenja iskazan u računu broj 2-1-1. Naveo je da je društvo Cardo d.o.o., kao izvođač zadužen za održavanje cjelokupnog sustava semafora u Zagrebačkoj ulici, moralo raspolagati postojećom tehničkom dokumentacijom i planovima rada cijelog sustava, uključujući i predmetno raskrižje. Stoga je bilo potrebno samo programirati novi upravljački modul kako bi se uklopio u postojeći sustav "zelenog vala", dok ponovna izrada cjelokupnog tehničkog rješenja nije bila tehnički opravdana.

17.13. Sud je nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Čedomira Čovića, kao i njegovu usmenu dopunu, prihvatio u cijelosti kao stručne, logične, argumentirane i uvjerljive. Vještak je svoje zaključke obrazložio pozivajući se na pravila struke, raspoloživu dokumentaciju u spisu te provedenu analizu svakog pojedinog računa i svake pojedine obračunate stavke. Na raspravi je iscrpno odgovorio na sve primjedbe stranaka, pri čemu je dao jasna i međusobno dosljedna obrazloženja zbog kojih pojedine troškove smatra opravdanima, odnosno neopravdanima. Sud pritom nije našao razloga sumnjati u stručnost niti objektivnost njegova nalaza, osobito imajući u vidu da je radi provjere opravdanosti troškova pribavio i usporednu tržišnu ponudu drugog proizvođača te na temelju nje dao dodatnu stručnu analizu. Primjedbe prvotuženika i drugotuženika, koje se u najvećem dijelu svode na osporavanje stručnih zaključaka vještaka, nisu dovele u pitanje pravilnost i uvjerljivost njegova nalaza i mišljenja.

18. Odlučujući o visini štete koju su tuženici dužni naknaditi tužitelju valja ukazati da je osnovno pravilo u popravljanju materijalne štete uspostava prijašnjeg stanja u oštećenikovoj imovini, odnosno isplata iznosa koji je potreban da se materijalna situacija oštećenika dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje, sve u smislu čl. 1090. ZOO/05.

18.1. Nije sporno da je tužitelj društvu Cardo d.o.o. 3. rujna 2013. na ime sanacije oštećenog signalnog uređaja platio ukupni iznos od 163.750,00 kuna, odnosno 21.733,36 eura, po računima broj 2-1-1 i 3-1-1, oba od 31. srpnja 2013., čime je njegova imovina umanjena za navedeni iznos (čl. 1046. st. 1. ZOO/05). Međutim, provedenim prometno-tehničkim vještačenjem utvrđeno je da nisu svi radovi i usluge iskazani na navedenim računima bili potrebni i opravdani za sanaciju štete nastale predmetnom prometnom nezgodom. Naime, dio stavki računa broj 3-1-1 predstavljao je radove koji su već bili obuhvaćeni drugim obračunatim stavkama ili su činili njihov sastavni dio, zbog čega bi njihovo priznavanje dovelo do dvostrukog obračuna istih poslova, dok trošak izrade tehničkog rješenja iskazan u računu broj 2 -1-1 nije bio nužan za otklanjanje posljedica predmetnog štetnog događaja. Slijedom navedenoga, sud je tužbeni zahtjev prihvatio samo u visini stvarno potrebnih i opravdanih troškova sanacije, odnosno u iznosu od 141.250,00 kuna, sada 18.747,10 eura.

18.2. Pritom, sud nije tužitelju dosudio iznos prema tržišnim cijenama koje proizlaze iz usporedne ponude trgovačkog društva Traf Signal d.o.o., pribavljene po vještaku. Naime, predmet ovog postupka nije utvrđivanje najniže moguće cijene po kojoj se predmetni radovi mogu izvesti, niti usporedba poslovne politike različitih gospodarskih subjekata, već naknada stvarno nastale štete. U konkretnom slučaju sanaciju je izvelo trgovačko društvo Cardo d.o.o., koje je u vrijeme nastanka štetnog događaja bilo ugovorni održavatelj svjetleće prometne signalizacije Grada Pule na temelju Ugovora o obavljanju komunalne djelatnosti održavanja nerazvrstanih cesta u dijelu komunalnih poslova održavanja svjetleće prometne signalizacije (list 242 -248 spisa), sklopljenog sukladno čl. 15. tada važećeg Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine" broj 26/03 – pročišćeni tekst, 82/04, 110/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09 i 49/11), čiji su sastavni dio bili i ugovoreni jedinični troškovi održavanja svjetleće prometne signalizacije (čl. 5. i 6. Ugovora). Osim toga, iz provedenih dokaza proizlazi da se radilo o interventnom zahvatu kojim je u najkraćem mogućem roku bilo potrebno ponovno uspostaviti redovno odvijanje prometa na frekventnom gradskom raskrižju. Kako vještak nije doveo u pitanje cijene koje je Cardo d.o.o. obračunavao prema važećem ugovoru s tužiteljem, već isključivo opravdanost pojedinih obračunatih radova, sud je visinu štete utvrdio prema cijenama ugovornog izvođača, ali samo u odnosu na one radove koje je vještak ocijenio tehnički opravdanima.

18.3. Isto tako, nisu prihvaćeni navodi prvo i drugo tuženika o totalnoj šteti na signalnom uređaju, prema kojima bi, uz primjenu amortizacije od 75 % i odbijanje poboljšica, visina štete tužitelja iznosila 4.432,83 eura (list 84 spisa), jer je vještak detaljno pojasnio, a što prihvaća i ovaj sud, da u konkretnom slučaju nije moguće oštećeni upravljački uređaj promatrati kao zasebnu stvar, već kao sastavni dio cjelokupnog sustava semaforizacije raskrižja, čija funkcionalnost ovisi o svim njegovim elementima. Stoga, visinu štete nije moguće utvrđivati primjenom amortizacije na izdvojeni upravljački uređaj, već prema troškovima potrebnim za uspostavu pune funkcionalnosti cjelokupnog signalnog sustava.

19. Slijedom navedenog, naloženo je tuženicima da tužitelju solidarno naknade iznos od 18.747,10 eura, dok je u preostalom dijelu, u iznosu od 2.986,26 eura s pripadajućim zateznim kamatama, tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan. Solidarnost tuženika je pojašnjena u točki 8. obrazloženja ove presude.

19.1. Na dosuđeni iznos tužitelju pripadaju zatezne kamate od plaćanja računa do isplate (od 4. rujna 2013.), sve na temelju čl. 1086. ZOO/05.

20. Prigovor zastare također nije osnovan. Prema čl. 230. st. 1. ZOO/05 tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, a u svakom slučaju u roku od pet godina od nastanka štete.

20.1. Predmetni štetni događaj dogodio se 5. srpnja 2013., dok je tužba podnesena 14. srpnja 2016. Prema rezultatima dokaznog postupka tužitelj je za visinu štete saznao 26. srpnja 2013. kada su mu od strane društva Cardo d.o.o. dostavljeni računi broj 2-1-1 i 3-1-1, dok je podatke o sudionicima štetnog događaja (tuženicima) od nadležnih institucija (Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave istarske i državnog odvjetništva) zahtijevao počevši od rujna 2013. pa nadalje (list 15 do 31 spisa). Zapisnik o očevidu tužitelj je zaprimio 5. prosinca 2013. (list 4-10 spisa) pa je razvidno da do podnošenja tužbe 14. srpnja 2016. nije protekao subjektivni rok od 3 godine od saznanja za visinu štete i štetnika.

21. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 2. ZPP. Tužitelj je uspio u sporu u omjeru od 86 %, a tuženici u omjeru od 14 %. Tuženici su stoga, primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP, dužni naknaditi tužitelju troškove postupka u omjeru od 72 % (86 % - 14 %).

21.1. Tužitelju pripada trošak u iznosu od ukupno 1.143,55 eura na ime plaćenog troška vještačenja (za nalaz i mišljenje 587,30 eura te za dolazak vještaka na raspravu i usmeno izlaganje nalaza i mišljenja 556,25 eura), trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 263,72 eura i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 168,67 eura (puni iznos sudske pristojbe na presudu iznosi 337,33 eura, a tužitelj ima mogućnost u roku od 3 dana platiti polovicu toga iznosa). Ukupni trošak tužitelja, slijedom navedenog, iznosi 1.575,94 eura. Priznate troškove u ukupnom iznosu od 1.575,94 eura tuženici su dužni naknaditi tužitelju u omjeru od 72 %, dakle u iznosu od 1.134,68 eura.

21.2. Tuženicima Euroherc osiguranju d.d., Porsche Leasing d.o.o. i LV u smislu odredbe čl. 154. st. 2. ZPP ne pripada pravo na trošak, ali je zbog njihovog djelomičnog uspjeha u sporu razmjerno umanjen trošak tužitelja.

U Puli 16. srpnja 2026.

Sutkinja

Izabela Barbić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku