Poslovni broj: Us I-923/2025-10
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sucu Marici Goreta, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Nataše Brajević, u upravnom sporu tužitelja MS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, A. Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956623, zastupan po opunomoćenici (zaposlenici tuženika) MSŽ, radi razmjernog dijela starosne mirovine, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 30. lipnja 2026. u prisutnosti tužitelja i opunomoćenice tuženika, dana 16. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Klasa: UP/II 140-02/25-03/06602013109, Urbroj: 341-99 06/2-25-1554 od 12. ožujka 2025. te za poništenje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Zadru, Klasa: UP/I 140-02/25 03/06602013109, Urbroj: 341-24-06/2-25-1851 od 17. veljače 2025.
Obrazloženje
1.Osporavanim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II 140-02/25-03/06602013109, Urbroj: 341-99 06/2-25-1554 od 12. ožujka 2025. (dalje: drugostupanjsko rješenje) odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Zadru, Klasa: UP/I 140-02/25 03/06602013109, Urbroj: 341-24-06/2-25-1851 od 17. veljače 2025. (dalje: prvostupanjsko rješenje), a kojim rješenjem je odbijen zahtjev tužitelja, rođenog **.**.1947., za priznanje prava na razmjerni dio starosne mirovine primjenom odredaba Ugovora između Republike Hrvatske i SR Jugoslavije o socijalnom osiguranju („Narodne novine“ Međunarodni ugovori, broj 14/2001 – dalje Ugovor).
2.Tužitelj u tužbi navodi da je osporavano drugostupanjsko rješenje doneseno temeljem pogrešne primjene pravnih propisa, konkretno članka 39. Ugovora, a što da je dovelo do povrede njegovih prava. Unatoč toj odredbi njegov zahtjev da je višestruko odbijan u proteklih 20 godina pa smatra da je možda učinjena proceduralna ili materijalna pogreška u tumačenju Ugovora. Ističe da nije vidljivo da je njegov staž ostvaren u drugoj državi pravilno uračunat, a što da je suprotno navedenim propisima. Iz svega navedenog proizlazi da tužitelj traži da se osporavano drugostupanjsko rješenje, koje je priložio uz tužbu, poništi.
3.Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužba nije osnovana, da je osporavano rješenje doneseno u skladu sa činjeničnim stanjem utvrđenim u provedenom upravnom postupku i u skladu sa zakonskim propisima te da navodi i razlozi u tužbi nisu osnovani, odnosno da nisu pravno odlučni iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja. Ponavljajući u bitnome razloge obrazloženja osporavanog rješenja tuženik smatra da je isto na zakonu utemeljeno te predlaže da se tužbeni zahtjev odbije.
4.U sporu je održavanjem rasprave i razmjenom podnesaka strankama omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora, u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, br. 36/24 – dalje: ZUS).
5.Tužitelj je na raspravi ustrajao u navodima tužbe predlažući da se osporavano drugostupanjsko rješenje, kao i prvostupanjsko rješenje ponište. Smatra da mu treba priznati mirovinu u Republici Hrvatskoj za 19 godina mirovinskog staža te da mu se za sve te godine treba isplatiti mirovina. Naveo je i da nema daljnjih dokaznih prijedloga.
6.Tuženik je po svojoj opunomoćenici na raspravi ostao pri navodima iz odgovora na tužbu i obrazloženju osporavanog rješenja.
7.U dokaznom postupku sud je čitao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog spora te spisu tuženog tijela dostavljenog e komunikacijom uz odgovor na tužbu. Drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.
8.Tužitelj a ni tuženik nisu zatražili ni popisali troškove ovog upravnog spora.
9.Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja ovaj sud utvrđuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.
10.Predmet ovog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporavanog drugostupanjskog rješenja, kao i prvostupanjskog rješenja.
11.Iz podataka spisa tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu je razvidno da je u konkretnom slučaju zahtjev za priznavanje prava na starosnu mirovinu podnesen dana 17. siječnja 2025. nadležnoj ustanovi u Republici Hrvatskoj.
12.Razvidno je i to da je tužitelju u Republici Srbiji priznato, počevši od 25. studenog 1997., pravo na invalidsku mirovinu uračunavanjem mirovinskog staža navršenog u Republici Hrvatskoj.
13.Nadalje, proizlazi da je dana 30. lipnja 2003. nositelj mirovinskog osiguranja u Republici Srbiji, po službenoj dužnosti, prema članku 39. Ugovora između Republike Hrvatske i SR Jugoslavije o socijalnom osiguranju („Narodne novine“ Međunarodni ugovori, broj 14/2001 – dalje Ugovor) pokrenuo postupak za priznanje prava na invalidsku mirovinu u Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje (dalje: HZMO) te da je rješenjem HZMO, Područne službe u Zadru broj 7409 od 01. rujna 2005. odbijen zahtjev tužitelja za određivanje invalidske mirovine prema članku 39. Ugovora, s obrazloženjem da kod istog ne postoji gubitak radne sposobnosti.
14.Zahtjev tužitelja za priznavanje prava na starosnu mirovinu podnesen 17. siječnja 2025. je osporavanim rješenjima odbijen uz obrazloženje da , budući da nisu bili ispunjeni uvjeti za određivanje mirovine primjenom članka 39. Ugovora te da je rješenjem Područne službe u Zadru broj: 7409 od 1. rujna 2005. odbijen zahtjev za određivanje invalidske mirovine, mirovinski staž navršen u Republici Hrvatskoj ostaje trajna obveza države koja je priznala pravo odnosno trajna obveza nositelja mirovinskog osiguranja u Republici Srbiji.
15.Tužitelj po ocjeni ovoga suda neosnovano smatra da ima pravo na određivanje starosne mirovine primjenom odredbe članka 39. Ugovora.
16.Naime, odredbom članka 39. stavak 1. Ugovora propisano je da se po službenoj dužnosti određuju mirovine koje je nadležni nositelj jedne države ugovornice priznao u razdoblju od 8. listopada 1991. do dana stupanja na snagu Ugovora (1. svibnja 2003.) uračunavanjem razdoblja navršenih prema pravnim propisima druge države ugovornice.
17.Iz prednjih utvrđenja proizlazi nespornim da je tužitelju priznato pravo na invalidsku mirovinu prema pravnim propisima jedne države ugovornice 1997. Međutim, činjenica je da je o pravu na invalidsku mirovinu prema članku 39. Ugovora odlučeno u postupku koji je okončan gore navedenim rješenjem HZMO, Područne službe u Zadru, broj 7409 od 01. rujna 2005. kojim je zahtjev odbijen.
18.Odlučno je to što je tužitelju u Republici Srbiji bilo priznato pravo na invalidsku mirovinu uračunavanjem staža navršenog u Republici Hrvatskoj, iz kojeg razloga to davanje ostaje trajna obveza stranog nositelja mirovinskog osiguranja a to je u konkretnom slučaju trajna obveza nositelja mirovinskog osiguranja u Republici Srbiji.
19.Uzevši u obzir sve navedeno ovaj sud osporavano drugostupanjsko rješenje, kao i prvostupanjsko rješenje, cijeni zakonitim. Stoga je temeljem odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a tužbeni zahtjev valjalo kao neosnovan odbiti odnosno odlučiti kao u izreci ove presude.
U Splitu,16. srpnja 2026.
S U D A C
Marica Goreta
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave.
DNA:
-tužitelju,
-tuženiku,
-u spis.
