Republika Hrvatska

Općinski sud u Đakovu

Đakovo, Trg dr. F. Tuđmana 2

Posl. br. P-20/2024-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Đakovu, po sucu toga suda Željku Samardžiću, u pravnoj stvari tužiteljice ŽN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Goranu Mandiću, odvjetniku u Đakovu, protiv tuženika HN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima Marinku Brajku i Marinu Brajku, odvjetnicima u Đakovu, radi predaje u posjed i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 10. lipnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i punomoćnika tuženika, 16. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku HN iz [adresa], da tužiteljici ŽN iz [adresa], kbr. 64, OIB: [osobni identifikacijski broj] preda u posjed nekretnine upisane u k. o. [katastarska općina] i to:

kč. br. [katastarska čestica] Oranica na Brdu sa 1644 m2,

kč. br. [katastarska čestica] Oranica na Brdu sa 1417 m2.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice ŽN koji glasi:

"Nalaže se tuženiku HN iz [adresa], da tužiteljici ŽN iz [adresa], kbr. 64, OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od ukupno 6.000,00 EUR sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom počevši od dana podnošenja ove tužbe do isplate kao i da joj naknadi troškove parničnog postupka, sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

III. Nalaže se tužiteljici ŽN tuženiku HN na ime troškova parničnog postupka isplatiti iznos od 1.031,25 EUR (tisućutridesetjedan eur i dvadesetpet centi), sve to u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 11. siječnja 2024. podnijela tužbu u kojoj je navela da je vlasnica nekretnina upisanih u k. o. [katastarska općina] i to: kč. br. [katastarska čestica] Oranica na Brdu sa 457 čhv (1644 m2), kč. br. [katastarska čestica] Oranica na Brdu sa 394 čhv (1,417 m2), kč. br. [katastarska čestica] Niska šuma Kindrava brdo sa 550 čhv (1978 m2), kč. br. [katastarska čestica] Oranica Kindravo brda sa 1 jutro i 398 čhv (7188 m2), kč. br. [katastarska čestica] Šuma Kindrova brdo sa 218 čhv (784 m2), kč. br. [katastarska čestica] Oranica Kndravo brdo sa 1197 čhv (4305 m2), kč. br. [katastarska čestica] Oranica Ravan sa 917 čhv (3298 m2) i kč. br. [katastarska čestica] Niska Šuma Ravan sa 34 čhv (122 m2). Ističe da je tuženik u posjedu predmetnih nekretnina od 2011. godine bez dopuštenja tužiteljice i bez ikakvog pravnog osnova. Navodi da je ukupna površina predmetnih nekretnina 12335 m2. Za korištenje i obradu predmetnih nekretnina tuženik tužiteljici nije platio nikakvu naknadu, a ostvaruje tzv. ekološki poticaj, koji u cijelosti zadržava za sebe. Navodi da ekološki poticaj za 1 ha iznosi 1.000,00 EUR godišnje pa smatra da je na taj način tuženik tužiteljicu oštetio za posljednjih pet godina za ukupni iznos od 5.000,00 EUR, te za naknadu za korištenje zemljišta po 200 EUR godišnje što iznosi ukupno 1.000,00 EUR. Slijedom navedenog, predlaže sudu donijeti presudu kojom će naložiti tuženiku predati tužiteljici u posjed predmetne nekretnine, te isplatiti tužiteljici ukupan iznos od 6.000,00 EUR sa zateznim kamatama od dana podnošenja tužbe.

2. Tuženik je 27. veljače 2024. podnio odgovor na tužbu u kojemu je naveo da je nesporno da je tužiteljica vlasnik nekretnina kako je navedeno u tužbi, no neosnovan je navod tužiteljice da je tuženik bez dopuštenja u posjedu predmetnih nekretnina. Naime, na nekretninama oznake kč. br. [katastarska čestica] tuženik je još 2012. godine posadio lješnjake (trajni nasad) u dogovoru sa tužiteljicom i njezinim suprugom ČN, a dogovor je tada bio da tuženik može slobodno ući u posjed navedenih čestica i posaditi lješnjake, a tuženik će tužiteljici i njezinom suprugu zauzvrat dati u zamjenu određene nekretnine u svom vlasništvu i to kada tužiteljica izvrši brisanje tereta na kč. br. [katastarska čestica] za korist Republike Hrvatske upisan pod brojem Z-636/11. Međutim, spomenuta zamjena nikad nije izvršena, jer tužiteljica nikad nije ishodila brisanje navedenog založnog prava, već je sve ostalo samo na pustim obećanjima tužiteljice da će se to ishoditi. Istina, tuženik od ulaska u posjed pa sve do izlaska iz posjeda 2022. godine nije plaćao zakupninu za navedene čestice, jer tužiteljica isto nikad nije ni tražila, a tuženik isto tako nije inzistirao na plaćanju misleći se da će tužiteljica ishoditi brisanje spomenutog tereta za korist RH pa će parnične stranke po dogovoru izvršiti zamjenu nekretnina. Tuženik je i nadalje u posjedu ovih čestica, jer se tamo nalazi trajni nasad (lješnjaci). Nadalje, što se tiče nekretnina pod oznakama kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u posjedu tih nekretnina tuženik nije od 2011. godine, jer je suprug tužiteljice još tada zahtijevao od tuženika da mu preda posjed i isti je to odmah i učinio. Naravno, tuženik je prilikom ulaska u posjed ovih čestica ušao uz suglasnost tužiteljice i njezinog supruga. U odnosu na nekretnine pod oznakama kč. br. [katastarska čestica] tuženik je bio u posjedu istih sve do 2022. godine kada je na zahtjev tužiteljice i njezinog supruga tuženik izašao iz posjeda, ali za njih unazad 5 godina nije primio nikakav poticaj, jer nije za te čestice imao sklopljen ugovor o zakupu s tužiteljicom. Tuženik navodi da je za svo vrijeme posjedovanja nekretnina bio pošten posjednik. Slijedom navedenog, predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. Naime, tužiteljica je na ročištu od 5. rujna 2024. povukla tužbu u dijelu koji se odnosi na predaju u posjed nekretnina kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], te je sud raspravnim rješenjem od 10. lipnja 2026. utvrdio da je tužba u navedenom dijelu povučena, pa o istome nije bilo potrebno odlučivati ovom presudom.

4. Sud je tijekom postupka izvršio uvid u spis te je pročitao prijedlog za mirno rješenje spora (str. 4 spisa), zemljišnoknjižni izvadak za predmetne nekretnine (str. 5- 10 spisa), dopis Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju od 13. lipnja 2024. (str. 31-44 spisa), dopis Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju od 20. ožujka 2026. (str. 75-77 spisa), snimku Geoportala (str. 50 spisa) te su saslušani tužiteljica, tuženik i svjedoci VN, IN i ŠN. Stranke su na ročištu od 10. lipnja 2026. (str. 85 spisa) navele kako nemaju daljnjih dokaznih prijedloga.

5. Među parničnim strankama nije sporno da je tužiteljica vlasnica nekretnina navedenih u tužbi. Također, nije sporno da se tuženik nalazi u posjedu nekretnina i to kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], dok se još od prije podnošenja ove tužbe ne nalazi u posjedu preostalih navedenih nekretnina u kojem dijelu je tužitelj i povukao tužbu.

6. Name, među parničnim strankama je sporno je li tuženik tužiteljici dužan predati u posjed nekretnine kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. Sporno je u kojem vremenskom razdoblju je tuženik bio u posjedu i preostalih nekretnina navedenih u tužbi, je li tuženik bio pošten posjednik takvih nekretnina (kao i je li pošten posjednik nekretnina koje i dalje posjeduje i to kč. br. [katastarska čestica]), te je sporna visina naknade i koristi koju je tuženik eventualno imao od posjeda nekretnina u vlasništvu tužiteljice.

7. Tužbeni zahtjev tužiteljice je djelomično osnovan.

8. Iz zemljišnoknjižnog izvatka za predmetne nekretnine (str. 5-10 spisa) proizlazi da se iste vode kao vlasništvo tužiteljice ŽN.

9. Iz dopisa Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju (dalje Agencija) od 13. lipnja 2024. (str. 31-44 spisa) proizlazi da je Agencija provjerom za predmetne katastarske čestice utvrdila da su iste dio ARKOD parcela kako je to prikazano u priloženoj Tablici koja sadrži ARKOD podatak s površinom izraženom u hektrima i vrstom uporabe, udjelom predmetnih katastarskih čestica na ARKOD parcelama izraženo u m2 te datume upisa.

9.1. Nadalje, proizlazi da su pri Agenciji na imenu OPG Rajković Nenad evidentirane ARKOD parcela ID 2765604 i to od 13. svibnja 2011., te ARKOD parcela ID 2875595 i to od 25. travnja 2012. Iz dopisa i priložene tablice ovome dopisu na str. 38, 39, 40 i 41 spisa proizlazi da je tuženik kod Agencije podnio zahtjeve za potporu za 2018., 2019., 2020. i 2021. godinu na kojima se između ostalih nalazi i ARKOD parcela ID 2765604 a na kojoj su prijavljene kč. br. [katastarska čestica], te ARKOD parcela ID 2875595 na kojoj su prijavljene kč. br. [katastarska čestica]. Iz dopisa i priložene tablice ovome dopisu na str. 42 i 43 spisa proizlazi da je tuženik kod Agencije podnio zahtjeve za potporu za 2022. i 2023. godinu na kojima se između ostalih nalazi i ARKOD parcela ID 2875595 na kojoj su prijavljene kč. br. [katastarska čestica], dok za ARKOD parcelu ID 2765604 nije bilo prijava. Također, proizlazi i da je na imenu tužiteljice ŽN pri Agenciji bila evidentirana ARKOD parcela ID 2765605 za koju su od 2018.do 2022. također bile prijavljene kč. br. [katastarska čestica] u određenom dijelu, a za koje godine je tužiteljica podnosila zahtjev za potporu.

9.2. U odnosu na navedeno u t. 9. obrazloženja, iz tablica na str. 38-44 spisa proizlazi da su predmetne nekretnine koje su obuhvaćene u navedene ARKOD parcele na imenu tuženika, površinski samo dio takve ARKOD parcele budući da ista ARKOD parcela osima navedenih u Tablici obuhvaća i druge nekretnine (druge katastarske čestice), a to sve uzimajući u obzir upisanu površinu ARKOD parcele u hektrima, te preklop predmetnih katastarskih čestica u takvoj ARKOD parceli izražen u m2.

9.3. Također, proizlazi da je u tablicama navedenog dopisa (str. 36-37 spisa) po godinama naveden ukupan iznos koji je tuženik HN primio od Agencije po osnovi poticaja sukladno klasifikacijama potpore, traženim količinama i utvrđenim količinama, no navedeni iznosi se odnose na ukupan iznos koji je tuženik zaprimio po osnovi prijava svih ARKOD parcela pri Agenciji, te iz istoga nije moguće utvrditi koji iznos i za koju godinu je tuženik zaprimio samo po osnovi predmetnih nekretnina.

10. Iz dopisa Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju od 20. ožujka 2026. (str. 75-77 spisa) proizlazi da Agencija nije u mogućnosti dostaviti ovome sudu podatak u kojem su točno iznosu tuženiku za tražene godine isplaćivani poticaji samo u odnosu na ARKOD parcele ID 2765604 i 2875595 (a u kojim ARKOD parcelama su sadržane predmetne nekretnine), budući da Agencija isplatu vrši isključivo u ukupnom iznosu po prijavljenim hektarima odnosno pravima na plaćanja uz poštovanje ranije u dopisu navedenih ograničenja.

11. Preostalu materijalnu dokumentaciju sud nije posebno reproducirao budući da se ista niti ne odnosi na sporne i odlučne činjenice u predmetnom postupku.

12. Tužiteljica ŽN saslušana je na ročištu od 17. veljače 2025. te je ista navela da je negdje 2011. godine kupila od nasljednika Bošnjakovih koji su živjeli u [adresa] njihovu kuću i zemlju. Zna da se jedna kćerka zvala Ž, a za drugu ne zna kako se zove, te su im one dale vlasničke listove i rekle o kojoj zemlji se radi. Njezin suprug tada je rekao tuženiku da se nalazi u posjedu dijela zemlje koju su kupili, te je njezin suprug tražio od tuženika da im preda u posjed tu zemlju i to zemlju gdje su sada posađeni lješnjaci, Matino brdo koje je površine oko 9000 m2 i Jažu gdje je površina oko 8500 m2. Ona nikada nije osobno pričala s tuženikom već je to činio njezin suprug i u više navrata je tražio od tuženika da preda u posjed nekretnine. Ona nije nikada pregovarala s tuženikom o zamjeni zemlje gdje se nalaze lješnjaci niti je o tome pregovarao njezin suprug. Tuženik je predao zemlju u predjelu Jaža i Matino brdo i još uvijek se nalazi u posjedu nekretnina gdje se nalaze lješnjaci. Nikada nije bila u društvu sa IN i ON i tuženikom i nije vodila nikakve razgovore o zamjeni zemlje. Može reći da su njezin suprug i ona došli kod tuženika i rekli su mu da su kupili zemlju i da im istu preda u posjed, ne zna da li je možda bio kirvaj i ne sjeća se da su tamo bili IN i ŠN. Može reći da je njezin suprug više puta usmeno tražio predaju u posjed nekretnina i to godinama, te je tužba podnesena zato što im je sve došlo na vrh glave. Njezin suprug i ona nisu u dobrim odnosima s tuženikom i do sada su imali više sporova. Nije tražila od tuženika da plaća zakup, već je samo tražila da izađe iz posjeda.

13. Tuženik HN saslušan je na ročištu od 5. rujna 2024. te je isti naveo da je u rujnu 2011. godine kupio između ostalog nekretnine koje su vidljive na priloženoj snimci Geoportala kč. br. [katastarska čestica] od Republike Hrvatske, s namjerom trajnog nasada ljeske. Prilikom pripreme tih nekretnina za nasade utvrdili su da dio uz cestu nije kupljen, a riječ je o nekretninama označenim kao kč. br. [katastarska čestica] koje su u vlasništvu tužiteljice ŽN. On je tada u rujnu 2011. godine razgovarao s tužiteljicom te je dogovorena zamjena tih nekretnina na način da ona njemu iste prepusti u vlasništvo a on njoj da u vlasništvo određene svoje. Kako je tužiteljica imala zabranu prodaje te zemlje, kao i on, nije izvršena zamjena već su čekali da protekne taj rok. Čini mu se da je tužiteljica te nekretnine kupila na rok od 15 godina, a da joj zabrana otuđenja izlazi tek nagodinu. O toj zamjeni nisu sačinili nikakav pisani trag. On je tada u dogovoru s tužiteljicom ušao u posjed tih nekretnina kč. br. [katastarska čestica], te je i na tim nekretninama zasadio trajni nasad lješnjaka a što je vidljivo i iz dostavljene snimke Geoportala. On je za cijelu površinu na kojoj je posadio lješnjake ostvario poticaj za ekološku proizvodnju, no lješnjaci su na površini od cca 3 hektara, dok su nekretnine u vlasništvu tužiteljice površine otprilike 3000 m2. Za te dvije nekretnine nije nikada tužiteljici ništa platio niti je ista od njega išta tražila, do prije dvije godine kada je tužiteljica poslala policiju i tražila da joj predaju te dvije nekretnine. Do zamjene nije došlo jer su nekretnine opterećene a što je vidljivo i iz zemljišnoknjižnog izvatka. Da se nekretnine oslobode tereta on bi bio u cijelosti voljan ispoštovati dogovor i zamijeniti nekretnine a što je bio i početni dogovor. Što se tiče zahtjeva za isplatu na ime korištenja nekretnina i poticaja za nekretnine kč. br. [katastarska čestica] može reći da nikada nije ni bio u posjedu tih nekretnina, a u odnosu na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], može reći da je u dogovoru s tužiteljicom i njezinim suprugom bio u posjedu tih nekretnina, bez plaćanja naknade, a oni su mi prepustili posjed kako na tim nekretninama ne bi rastao korov. Iz posjeda tih nekretnina je izašao 2022. godine na njihovo traženje. Za te nekretnine nikada nije primio nikakav poticaj jer nije imao nikakvu ispravu kako bi dokazao svoj posjed. Kada je dogovoreno da uđe u posjed nekretnina kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nije dogovorena nikakva naknada a iz posjeda je izašao 2022. godine kada mu je tužiteljica poslala policiju bez da je prethodno od njega tražila da joj vrati posjed. Nekim dogovorima je bio prisutan 2011. godine i suprug tužiteljice, a nekad samo tužiteljica. Čestice kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] je uspio upisati na svoje ime za ostvarivanje poticaja jer je isto vidljivo da je jedna cjelina sa njegovim nekretninama na kojima su posađeni lješnjaci i čini manje od 10% površine, što je 2011. godine bilo moguće napraviti a danas više nije. Nikada nisu tražili nikakvu naknadu, a on je računao da će se usmeni ugovor o zamjeni nekretnina nakon što se nekretnine oslobode tereta i realizirati, a da će nekretnine na kojima je posadio lješnjak postati njegovo vlasništvo. Ne zna koja je vrijednost nasada na tim nekretninama.

14. Svjedok VN saslušan je na ročištu od 5. rujna 2024. te je isti naveo da mu nije poznato da bi postojao dogovor o korištenju nekretnina između njegove supruge i tuženika. Od 2011. godine tuženik je bio u posjedu svih nekretnina koje su bile predmetom zahtjeva. Sada je u posjedu samo ovih na kojima je nasad lješnjaka i to kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Oni su odmah 2011., supruga i on, saznali da je on ušao u posjed svih tih nekretnina, a u zavadi su s tuženikom i njegovom obitelji od 2015. godine, te su odmah tražili da se posjed vrati, a tužbu je supruga podnijela 2024. godine. U odnosu na nekretnine za koje je povučena tužba tuženik je izašao iz posjeda prošle godine. Po njegovim saznanjima tuženik je koristio poticaj za korištenje nekretnina njegove supruge. Tuženik nije nudio naknadu za korištenje nekretnina, a imali su više sudskih sporova, prekršajnih. Koliko zna njegova supruga nije tražila plaćanje naknade već je tražila da izađe iz posjeda. Ne zna zašto je supruga čekala 13 godina da podigne tužbu za predaju u posjed, ali on se nadao da će se to riješiti mirnim putem.

15. Svjedokinja IN saslušana je na ročištu od 5. rujna 2024. te je ista navela da se sjeća da su čini joj se 2011. godine bili na zajedničkom druženju kod tuženika, gdje su bili i ŽN i VN, kao i njezin suprug. Sjeća se da je tuženik tada pričao da je kupio zemlju od Republike Hrvatske, te da ima namjeru posaditi lješnjake, te je tražio dopuštenje od VN da posadi lješnjake dijelom i na njihovim nekretninama do puta, a da naknadno svoje odnose riješe zamjenom nekretnina ili drugim putem. Sjeća se da su i ŽN i VN rekli da to nije nikakav problem odnosno da su dali odobrenje. Ne zna naknadno šta su se oni dogovorili niti za bilo koje druge nekretnine osim za ove gdje su lješnjaci. Ne sjeća se je li tom prilikom bilo govora o nekakvoj naknadi.

16. Svjedok ŠN saslušan je na ročištu od 5. rujna 2024. te je isti naveo da koliko je njemu poznato tuženik je od Republike Hrvatske kupio nekretnine koje su bile zapuštene, šikara, koje je nastojao privesti namjeri u svrhu sadnje lješnjaka. To je čini mu se bilo 2010., 2011. godine, a tada nije postojao Geoportal, već su se položaji čestica utvrđivali preko karata, te se sjeća da je tuženik prilikom čišćenja kupljenih nekretnina i pripremanja za trajni nasad, očistio i dio nekretnine tužiteljice. Sjeća se da su moguće 2011. godine bili na kirvaju kod tuženika gdje su bili i tužiteljica i njezin suprug. Tada je tuženik pitao tužiteljicu smije li i na očišćenoj njenoj nekretnini posaditi lješnjake, da budu u jednoj cjelini, jer to i je jedna cjelina a da naknadno dogovore zamjenu nekretnina kako bi to riješili. Sjeća se da je tužiteljica rekla da nema problema, da smije posaditi trajni nasad a da će naknadno riješiti imovinske odnose. S obzirom na okolnosti tog druženja, nije ništa potpisivano, a on ne zna što je bilo naknadno. Poznato mu je da je tuženik na tim nekretninama kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] posadio lješnjake, jer i sam ima nekretnine u [adresa], ali on ne zna što je naknadno bilo između stranaka.

17. Sud prihvaća svu materijalnu dokumentaciju kao takvu budući da stranke niti nisu osporavale činjenice navedene u istoj.

18. Nadalje, sud prihvaća iskaz tuženika HN u cijelosti budući da isti iskaz djeluje logično i uvjerljivo. Naime, navodi tuženika da je s tužiteljicom i njezinim suprugom još 2011. godine dogovorio da na kč. br. [katastarska čestica] u vlasništvu tužiteljice može posaditi lješnjake te da će u odnosu na navedeno izvršiti zamjenu nekretnina (no do kojeg pravnog posla nikada nije došlo) u potpunosti su u skladu s navodima svjedoka IN i ŠN, a također, životno je i logično da je između stranaka u odnosu na iste nekretnine postojao određeni dogovor (koji se na kraju nije realizirao) budući da nije sporno da je tuženik u posjedu istih još od 2011., a tužiteljica je tek 2024. godine podnijela tužbu radi predaje u posjed istih nekretnina, a također i suprug tužiteljice VN u svome iskazu navodi da su s tuženikom u zavadi od 2015. godine, dakle tek 4 godine nakon što je isti navodno svojevoljno ušao u posjed nekretnina, što ne djeluje uvjerljivo. Također, i sam navod tuženika da nikada nije bio u posjedu nekretnina označenih kao kč. br. [katastarska čestica] u skladu je s dostavljenom materijalnom dokumentacijom Agencije iz koje je vidljivo da je tužiteljica ŽN bila evidentirana kao korisnik ARKOD parcele ID 2765605 za koju su od 2018.do 2022. također bile prijavljene kč. br. [katastarska čestica] u određenom dijelu, a za koje godine je tužiteljica podnosila zahtjev za potporu. Dakle, očito je ipak tužiteljica u navedenom razdoblju bila u posjedu istih.

19. Sud prihvaća iskaze svjedoka IN i ŠN budući da isti kao nepristrane osobe, nesrodne sa strankama, u cijelosti iskazuju sukladno u odnosu na sporne činjenice. Naime, isti daju svoja neposredna saznanja o dogovoru stranaka koji se isključivo odnosi na nekretnine označene kao kč. br. [katastarska čestica], odnosno nekretnine u vlasništvu tužiteljice na kojima je tuženik posadio lješnjake. Iskazi ovih svjedoka djeluju uvjerljivo i iz razloga što isti navode kako nemaju nikakvih saznanja o naknadim događanjima nakon 2011. godine (razgovora stranaka o zamjeni nekretnina), kao niti saznanja o drugim nekretninama koje su predmet ovoga postupka, dakle, isti iskazi ne upućuju na to da bi bili instruirani od strane tuženika koji ih je predložio kao svjedoke u ovome postupku, već su svjedoci iskazivali samo u odnosu na poznate im činjenice.

20. Sud ne prihvaća iskaze tužiteljice ŽN i VN budući da isti djeluju nelogično i neuvjerljivo. Naime, nije uvjerljiv navod tužiteljice i svjedoka VN da su ona i suprug još 2011. godine tražili od tuženika predaju u posjed predmetnih nekretnina, kao niti da nikada nije bilo razgovora s tuženikom o zamjeni zemlje gdje se nalaze lješnjaci. Dakle, nije životno i logično da je tuženik u posjedu predmetnih nekretnina bez dopuštenja tužiteljice još od 2011. godine, da je tužiteljica još 2011. godine tražila vraćanje posjeda istih, a da su stranke unatoč navedenom u zavadi tek od 2015. godine (navod svjedoka VN u iskazu), te da je tužiteljica tek 2024. godine protiv tuženika podnijela tužbu radi predaje u posjed.

21. Iz ovako reproduciranih i ocijenjenih dokaza sud je nedvojbeno utvrdio da je tuženik još 2011. godine ušao u posjed nekretnina u vlasništvu tužiteljice i to kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], a na kojim nekretninama je tuženik posadio lješnjake. Naime, utvrđeno je da je tuženik isto učinio uz tadašnju suglasnost tužiteljice uz dogovor da će isti odnos riješiti na način da će iste nekretnine naknadno pripasti u vlasništvo tuženika koji će tužiteljici u zamjeni dati određene svoje nekretnine nakon ispunjenja određenih uvjeta koji se odnose na upisane zabilježbe na takvim nekretninama, no do koje realizacije dogovora nikada nije došlo. Utvrđeno je da je tuženik i dalje u posjedu ovakvih nekretnina unatoč tome što ga je tužiteljica još 2022. godine tražila da joj preda u posjed takve nekretnine (tuženik samo navodi u svome iskazu da je tužiteljica poslala policiju i tražila predaju u posjed nekretnina). Nadalje, utvrđeno je da je tuženik bio i u posjedu nekretnina 857/1, 858/1, 860/2 i 861/2, k. o. [katastarska općina] i to u skladu s dogovorom s tužiteljicom bez plaćanja naknade, koje su tuženiku dane na korištenje kako iste ne bi bile zapuštene, a iz kojeg posjeda je tuženik izašao 2022. godine na traženje tužiteljice. Utvrđeno je i da tuženik nikada nije bio u posjedu nekretnina označenih kao kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. Nadalje, utvrđeno je da je na dan podnošenja ove tužbe tuženik u posjedu isključivo nekretnina označenih kao kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. Utvrđeno je da predmetne nekretnine koje su obuhvaćene u ARKOD parcele na imenu tuženika, površinski predstavljaju samo dio takve ARKOD parcele budući da iste ARKOD parcele osim katastarskih čestica navedenih u Tablici (nekretnine koje su predmet ovog postupka) obuhvaćaju i druge nekretnine, a to sve uzimajući u obzir upisanu površinu ARKOD parcele u hektrima, te preklop predmetnih katastarskih čestica u takvoj ARKOD parceli izražen u m2. Slijedom navedenog, utvrđeno je da tijekom ovoga postupka tužiteljica nije dokazala visinu ostvarenih koristi tuženika koje je ostvario na ime potpora Agencije za takve nekretnine, kao i da nije dokazala visinu naknade za korištenje takvih nekretnina.

22. Odredbom čl. 162. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN, 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014, 81/15, 94/17, dalje ZVDSP) je propisano: da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu.

22.1. Nadalje, odredbom 163. st. 1. ZVDSP-a je propisano da posjednik ima pravo odbiti predaju stvari njezinom vlasniku ako ima pravo koje ovlašćuje na posjedovanje te stvari (pravo na posjed).

23. Slijedom navedenih odredbi, a bez obzira što je tuženik u posjed nekretnina označenih kao kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], još 2011. godine ušao uz suglasnost tužiteljice, isti nije dokazao da trenutno ima pravo na posjed koji ga ovlašćuje na posjedovanje istih nekretnina budući da niti nije sporno da se dogovor o zamjeni nekretnina nikada nije ostvario, a da ga je tužiteljica još 2022. godine pozivala iste predati joj u posjed. Dakle, nije sporno da je tužiteljica vlasnica takvih nekretnina te da je tuženik u posjedu istih iako nema pravo koje ga ovlašćuje na posjedovanje, pa je na temelju čl. 161. st. 1. ZVDSP-a odlučeno kao u t. I. izreke.

23.1. U odnosu na eventualne zahtjeve tuženika za naknadu nužnih i korisnih troškova na takvim nekretninama na kojima je posadio nasade lješnjaka, sud nije bio ovlašten posebno odlučivati budući da tuženik tijekom postupka niti nije postavio takav zahtjev u okviru eventualnog protutužbenog zahtjeva.

24. Nadalje, odredbom čl. 165. st. 1. ZVDSP-a je propisano da nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario.

25. U odnosu na navedeno, a kako se zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 6.000,00 EUR odnosi na naknadu za obradu predmetnih nekretnina, te na koristi ostvarenih od potpora primljenih od Agencije, tužiteljica je iste ovlaštena potraživati isključivo ukoliko se utvrdi da je tuženik bio nepošteni posjednik njezinih nekretnina. Tužiteljica isti iznos potražuje za poslijednih 5 godina od dana podnošenja tužbe, dakle za 2023., 2022., 2021., 2020. i 2019. godinu.

26. Kako je u predmetnom postupku utvrđeno da tuženik nije bio u posjedu nekretnina označenih kao kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], a da je u posjedu nekretnina označenih kao kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], bio u posjedu na temelju dogovora s tužiteljicom za što od istoga nije tražena naknada, a koji posjed nekretnina je vratio tužiteljici 2022. godine nakon što je to od strane iste zatraženo, to se u odnosu na iste nekretnine od tuženika ne može sa uspjehom tražiti naknada za koristi koje je od istih imao. Naime, u skladu sa utvrđenjima iz izvedenih dokaza, tuženik nije bio nepošten posjednik nekretnina označenih kao kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] budući da je utvrđeno da je tuženik u posjedu istih bio u skladu s dogovorom s tužiteljicom bez plaćanja naknade, koje su tuženiku dane na korištenje kako iste ne bi bile zapuštene, a iz kojeg posjeda je tuženik izašao 2022. godine na traženje tužiteljice.

27. Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/21) održanoj 1. ožujka 2021. prihvaćeno shvaćanje prema kojem u parnici u kojoj je predmet spora zahtjev su(vlasnika) protiv posjednika koji koristi i posjeduje tuđu stvar (ili tuđi suvlasnički dio stvari), za isplatu naknade za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi, odnosno naknade za sve koristi koje je tuženik imao za vrijeme svojega posjedovanja, na temelju članaka 164. i 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, za odluku o tužbenom zahtjevu odlučno je utvrditi pravni položaj posjednika, pritom nije nužno da se tužbenim (vlasničkim) zahtjevom istodobno traži i predaja te stvari u (su)posjed, ako je (su)vlasnik na odgovarajući način izrazio volju za posjedovanjem stvari. Pošteni posjednik u svakom slučaju postaje nepošten od trenutka kada je primio tužbu na predaju u posjed ili suposjed, ali se njegovo nepoštenje može dokazivati i u odnosu na vrijeme prije podnošenja tužbe ako ga je tužitelj na odgovarajući način pozvao na predaju stvari...“

28. Dakle, u odnosu na nekretnine kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], koje su i trenutno u posjedu tuženika, prema pravnom shvaćanju ovoga suda tuženik je postao nepošteni posjednik istih i prije primitka tužbe i to najranije 2022. godine kada je tužiteljica od istoga zatražila vraćanje posjeda (tuženik i sam navodi u svome iskazu u dijelu: …do prije dvije godine kada je tužiteljica poslala policiju i tražila da joj predamo te dvije nekretnine."). Iz samih iskaza tužiteljice i svjedoka VN, tužiteljica nije dokazala da je i prije 2022. tuženika pozivala na predaju predmetnih nekretnina. Naime, ista nije dostavljala nikakve materijalne dokaze ili predlagala druge svjedoke (koji nisu u srodstvu s tužiteljicom i nemaju interes da ista uspije u postupku) kojima bi ista dokazivala nepoštenje tuženika u posjedu takvih nekretnina i ranije, a sve to uzimajući u obzir da je u postupku utvrđeno da je tuženik ušao u posjed istih uz suglasnost tužiteljice.

29. Slijedom ovakvih utvrđenja, tužiteljica bi imala pravo od tuženika potraživati naknadu za upotrebu i koristi što ih je tuženik ostvario u odnosu na nekretnine označene kao kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] i to za 2022. i 2023. godinu.

29.1. Nadalje, valja naglasiti kako ovaj sud nije u mogućnosti udovoljiti ovakvom zahtjevu budući da je jedini način na koji je tužiteljica predložila utvrditi visinu ovakve naknade traženje podataka od Agencije. Iz dostavljenih podataka od Agencije utvrđeno je da je tuženik doista dobivao potpore za utuženo razdoblje za predmetne nekretnine, no koji iznos potpora je dostavljen od strane Agencije u ukupnom iznosu u odnosu na sve ARKOD parcele i to prema specifikaciji pojedine potpore. I nakon traženja ovoga suda da se od strane Agencije dostave iznosi uplaćenih potpora tuženiku u odnosu samo na predmetne nekretnine, utvrđeno je da Agencija nije u mogućnosti dostaviti ovome sudu podatak u kojem su točno iznosu tuženiku za tražene godine isplaćivani poticaji samo u odnosu na ARKOD parcele ID 2765604 i 2875595 (a u kojim ARKOD parcelama su sadržane predmetne nekretnine), budući da Agencija isplatu vrši isključivo u ukupnom iznosu po prijavljenim hektarima odnosno pravima na plaćanja uz poštovanje ranije u dopisu navedenih ograničenja.

29.2. Također, a sve i da je Agencija ovome sudu dostavila takav podatak, odnosno podatak u kojem su točno iznosu tuženiku za tražene godine isplaćivani poticaji samo u odnosu na ARKOD parcele ID 2765604 i 2875595 (a u kojim ARKOD parcelama su sadržane predmetne nekretnine), iz istoga ne bi bilo moguće utvrditi visinu ostvarenih koristi za predmetne nekretnine budući da je utvrđeno da predmetne nekretnine koje su obuhvaćene u ARKOD parcele na imenu tuženika, površinski predstavljaju samo dio takve ARKOD parcele iz razloga što iste ARKOD parcele osim katastarskih čestica navedenih u Tablici (nekretnine koje su predmet ovog postupka) obuhvaćaju i druge nekretnine, a to sve uzimajući u obzir upisanu površinu ARKOD parcele u hektrima, te preklop predmetnih katastarskih čestica u takvoj ARKOD parceli izražen u m2.

29.3. Dakle, jedini način na koji bi se mogao utvrditi iznos ostvarenih koristi tuženika po osnovi opisanoj u t. 29. obrazloženja (a i općenito za sve nekretnine ukoliko bi se u ovome postupku utvrdilo da je tuženik bio nepošten posjednik istih) je provođenje vještačenja po vještaku poljoprivredne struke koji bi na temelju materijalne dokumentacije dostavljene od strane Agencije mogao utvrditi točan iznos potpora koji je tuženik ostvario u odnosu na predmetne nekretnine uzimajući u obzir tražene količine, utvrđene količine, površinu katastarskih čestica te naziv zatražene potpore.

29.4. Također, i visinu naknade za upotrebljavanje predmetnih nekretnina je bilo moguće utvrditi isključivo provođenjem vještačenja po vještaku poljoprivredne struke koji bi utvrdio koliko bi iznosio takav iznos u odnosu na nepošteno posjedovanje nekretnina od strane tuženika, a koji iznos bi vještak utvrđivao sukladno površinskoj veličini nekretnine, naravi same nekretnine, stanju, lokaciji i dr., a za što bi bilo nužno i izvršiti uviđaj na licu mjesta predmetnih nekretnina uz sudjelovanje vještaka. Naime, utvrđivanje ovakve visine ovisi o puno čimbenika, te za određivanje iste ovaj sud nema dovoljno znanja i nije ju u mogućnosti odrediti slobodnom ocjenom.

29.5. Zaključno, punomoćnik tužiteljice, iako je prethodno bio upoznat da iz podataka dostavljenih od strane Agencije nije bilo moguće utvrditi visinu tužbenog zahtjeva, isti na ročištu od 10. lipnja 2026. nije predložio provođenje potrebnog vještačenja radi utvrđivanja visine ostvarenih potpora i naknade za korištenje, a koji prijedlog bi sud prihvatio da ga je isti predložio budući da je tek nakon zaključenja prethodnog postupka utvrđeno da Agencija nije u mogućnosti dati ovakav podatak. Također, sud na ročištu od 10. lipnja 2026. više nije bio u mogućnosti upozoravati tužiteljicu na potrebu predlaganja istog dokaznog prijedloga u skladu s načelom otvorenog pravosuđenja, budući da je sud isto u mogućnosti učiniti samo do zaključenja prethodnog postupka, pa kako tužiteljica nije u ovome postupku uspjela dokazati visinu tužbenog zahtjeva za isplatu (a što je ista bila dužna), to je odlučeno kao u t. II. izreke.

30. U odnosu na troškove ovoga postupka, bez obzira što je u t. I. presude ipak naloženo tuženiku tužiteljici predati u posjed dvije nekretnine, ovaj sud provođenjem testa razmjernosti nije našao da postoje razlozi koji opravdavaju odstupanje od primjene odredbe čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku (NN, 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje ZPP).

30.1. Dakle, u situaciji kada tužiteljica tužbom od tuženika traži predaju u posjed 8 nekretnina od kojih čak 6 u vrijeme podnošenja tužbe niti nisu bile u posjedu tuženika već tužiteljice, što istoj nije moglo ostati nepoznato pa je na kraju u navedenom dijelu tužbu i povukla, te u situaciji kada tužiteljica ne uspijeva dokazati visinu tužbenog zahtjeva za isplatu isključivo iz razloga svoje pasivnosti ne predlaganjem odgovarajućeg vještačenja, to nalaganjem obveze plaćanja troška tužiteljici ne dolazi do nerazmjernog ograničenja temeljnog ljudskog prava na pravično suđenje zajamčenog čl. 29. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

30.2. Slijedom navedenog, sud je o troškovima u ovome postupku odlučio na temelju čl. 154. st. 2. ZPP-a, cijeneći djelomični uspjeh stranaka u sporu. Naime, kako je tužiteljica u t. I. tužbenog zahtjeva od tuženika zatražila predaju u posjed 8 nekretnina, od kojih je povukla zahtjev za njih 6 i uspjela je u odnosu na samo 2 nekretnine, ista je s prvim tužbenim zahtjevom uspjela sa 25%. Nadalje, u odnosu na drugi tužbeni zahtjev kojim potražuje isplatu, tužiteljica nije uspjela u postupku, odnosno uspjela je sa 0%, pa se može smatrati da je tužiteljica ostvarila ukupan uspjeh u ovom postupku od 12,5% (25% / 2).

30.3. Dakle, tužiteljica je uspjela s 12,5%, a tuženik s 87,5%, pa je tužiteljicu valjalo obvezati na naknadu troškova tuženiku u visini od 75% (87,5%-12,5%).

30.4. Sud je tuženiku priznao trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 8. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje OT), trošak pristupa ročištima od 23. svibnja 2024., 5. rujna 2024., 17. veljače 2025., te 10. lipnja 2026., za svako ročište iznos od 200,00 EUR sukladno Tbr. 9. t. 1. OT-a. Također, tuženiku je priznat i trošak pristupa ročištu za objavu presude u iznosu od 100,00 EUR sukladno Tbr. 9. t. 3. OT-a. Na navedeno tuženiku je priznat i PDV od 25% pa isto ukupno iznosi 1.375,00 EUR. Kako je tuženiku na ukupan iznos valjalo dosuditi visinu od 75% kako je to opisano u t. 30.3. obrazloženja, to je tuženiku dosuđen ukupan iznos od 1.031,25 EUR pa je o troškovima odlučeno kao u t. III. izreke presude.

U Đakovu 16. srpnja 2026.

Sudac

Željko Samardžić

POUKA O PRAVU NA ŽALBU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe. Žalba se podnosi putem ovog suda, nadležnom županijskom sudu. Rok za žalbu je 15 dana. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana objave presude, a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana primitka pisanog otpravka presude.

DNA

1. Tužiteljici po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku