Republika Hrvatska

Trgovački sud u Splitu

Split, Sukoišanska 6

Poslovni broj: P-384/2024-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Splitu, po sutkinji Zrinki Ćosić, u pravnoj stvari tužitelja JUPITER AMALTEJA j.d.o.o., OIB: 21503224024, Zagreb, Šenoina ulica 3, protiv prvotuženika TENIMAR d.o.o. u stečaju, OIB: 86885657426, Dugopolje, Ulica sv. Duje 8A, kojeg zastupa stečajni upravitelj BZS i drugotuženika PARTNER BANKA d.d., OIB: 71221608291, Zagreb, Vončinina ulica 2, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Krka & Krka d.o.o., Split, Starčevićeva 13, radi utvrđenja, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 2. srpnja 2026. u prisutnosti zastupnika po zakonu tužitelja BZ, punomoćnice drugotuženika TZ, odvjetnice u Odvjetničkom društvu Krka & Krka d.o.o. i odsutnosti uredno pozvanog prvotuženika, 16. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je djelomično ništetna 6. odredba Ugovora o kreditu broj 832-41- 001774 od 19. lipnja 2007. koji su sklopili drugotuženik PARTNER BANKA d.d. kao banka i prednik prvotuženika ETNA TRADING, d.o.o. kao korisnik kredita u dijelu kojim je određeno da je kamatna stopa promjenjiva prema poslovnoj politici banke.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu kojim je tužitelj JUPITER AMALTEJA j.d.o.o. tražio da sud utvrdi ništetnim Ugovor o kreditu broj 832-41- 001774 od 19. lipnja 2007. koji su sklopili drugotuženik PARTNER BANKA d.d. kao banka i prednik prvotuženika ETNA TRADING, d.o.o. kao korisnik kredita, u preostalom dijelu, osim u dijelu određenom u točki I. izreke ove presude.

i

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se tužba u dijelu tužbenog zahtjeva kojim je tužitelj JUPITER AMALTEJA j.d.o.o. tražio da sud utvrdi da postoji novčana tražbina prvotuženika TENIMAR d.o.o. u stečaju, OIB: 86885657426, Dugopolje, Ulica sv. Duje 8A, prema drugotuženiku PARTNER BANKA d.d., OIB: 71221608291, Zagreb, Vončinina ulica 2, u iznosu od 13.693,95 EUR koju je drugotuženik PARTNER BANKA d.d., OIB: 71221608291, Zagreb, Vončinina ulica 2, dužan platiti prvotuženiku TENIMAR d.o.o. u stečaju, OIB 86885657426, Dugopolje, Ulica sv. Duje 8A, u roku od osam dana uvećano za zatezane kamate po stopi u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do 1. kolovoza 2015. te od 1. kolovoza 2015. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena do 1. siječnja 2023., a od 1. siječnja 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, i to:

- počev od 20.06.2007. pa do isplate na iznos 132,72 EUR

- počev od 03.08.2007. pa do isplate na iznos 56,69 EUR

- počev od 03.08.2007. pa do isplate na iznos 37,66 EUR

- počev od 23.08.2007. pa do isplate na iznos 40,40 EUR

- počev od 23.08.2007. pa do isplate na iznos 56,70 EUR

- počev od 22.09.2007. pa do isplate na iznos 10,91 EUR

- počev od 22.09.2007. pa do isplate na iznos 56,70 EUR

- počev od 22.09.2007. pa do isplate na iznos 29,89 EUR

- počev od 22.09.2007. pa do isplate na iznos 13.272,28 EUR.

II. Nalaže se tužitelju JUPITER AMALTEJA j.d.o.o. da u roku od 15 dana naknadi drugotuženiku PARTNER BANKA d.d. troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 1.875,00 eura.

III. Odbija se zahtjev drugotuženika da mu tužitelj naknadi troškove parničnog postupka u više zatraženom iznosu od 1.966,32 eura, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 31. srpnja 2024. ovom sudu podnio tužbu protiv prvotuženika i drugotuženika kojom zahtjeva da se da se utvrdi da je ništetan Ugovor o kreditu broj 832-41-001774 od 19. lipnja 2007. koji su sklopili drugotuženik PARTNER BANKA d.d. kao banka i društvo ETNA TRADING, d.o.o. kao korisnik kredita.

2. Pored toga, tužitelj tužbom zahtijeva da se utvrdi da postoji novčana tražbina prvotuženika TENIMAR d.o.o. u stečaju prema drugotuženiku PARTNER BANKA d.d. koju je drugotuženik dužan platiti prvotuženiku sa zateznim kamatama, ne navodeći pritom iznos te novčane tražbine.

3. S tim u vezi, tužitelj je u tužbi izjavio da se prije podnošenja predmetne tužbe obratio tuženicima TENIMAR d.o.o. u stečaju i PARTNER BANKA d.d. dopisom od 30. srpnja 2024. radi dostave dokumentacije koja je potrebna radi utvrđenja točne visine tražbine koju prvotuženik TENIMAR d.o.o. u stečaju ima prema drugotuženiku PARTNER BANKA d.d., međutim, da tuženici nisu odgovorili na dopis niti su dostavili traženu dokumentaciju unatoč tome što istom raspolažu. Izjavio je da ne može postaviti tužbeni zahtjev za isplatu određenog iznosa novca, prije nego što dođe do dokumentacije koju mu tuženici ne žele dati premda istom raspolažu, pa je istaknuo zahtjev za isplatu navodeći da će ga odrediti nakon što dobije potrebnu dokumentaciju, odnosno nakon što se provede vještačenje.

4. Zbog toga je zatražio da sud naloži tuženicima da dostave sve izvode od banaka ili druge pravne osobe kod koje se vodi račun tuženika te izvatke iz svojih poslovnih knjiga gdje su evidentirani primitci/uplate po Ugovoru o kreditu broj 832-41-001774 za korist drugotuženika PARTNER BANKA d.d.

5. Nadalje, tužitelj je u tužbi izjavio da je na temelju ugovora o pripajanju od 12. srpnja 2018., odluke skupštine društva preuzimatelja TENIMAR d.o.o. od 12. srpnja 2018. i odluke skupštine društva ETNA TRADING d.o.o. od 12. srpnja 2018., trgovačko društvo ETNA TRADING d.o.o. pripojeno trgovačkom društvu TENIMAR d.o.o., što je sve i upisano u sudskom registru, pa da je TENIMAR d.o.o. pravni sljednik ETNA TRADING d.o.o. Izjavio je potom da je rješenjem ovog suda poslovni broj St-81/2020 od 25. veljače 2020. otvoren stečajni postupak nad društvom TENIMAR d.o.o. te da je rješenjem ovog suda poslovni broj St-81/2020 od 9. lipnja 2020. utvrđena tražbina stečajnog vjerovnika ADMONEO d.o.o. koji je temeljem ugovora o cesiji broj TEN 001 prenio na tužitelja tražbinu u iznosu od 7.000,00 EUR.

6. S obzirom na to da je tužitelj stečajni vjerovnik dužnika / prvotuženika TENIMAR d.o.o. u stečaju tužitelj smatra da ima pravo tužbom tražiti utvrđenje ništetnosti ugovora sklopljenog između drugotuženika PARTNER BANKA d.d. i prednika prvotuženika TENIMAR d.o.o. u stečaju, kao i utvrđenje da postoji obveza drugotuženika PARTNER BANKA d.d. prema prvotuženiku TENIMAR d.o.o. u stečaju jer bi kao stečajni vjerovnik imao veće izglede naplatiti svoju tražbinu iz imovine dužnika.

7. Izjavio je nadalje tužitelj da je Ugovorom o kreditu broj 832-41-001774 ugovorena promjenjivost kamatne stope. No, da iz sadržaja ugovora o kreditu broj 832- 41-001774 nije razvidan promjenjivi parametar, struktura kamatne stope, način usklađivanja s ugovorenim promjenjivim parametrom, trenutak kada se vrši usklađivanje, vrijednost promjenjivog parametra koja se uzima prilikom usklađivanja te referentna razdoblja na koja će se usklađivanje odnositi. S obzirom na to da nije određen način određenja promjenjive kamatne stope tužitelj smatra da je činidba neodređena i neodrediva, pa da je radi toga Ugovor o kreditu broj 832-41-001774 ništetan. Tužitelj tvrdi da su drugotuženik (banka) te korisnik kredita ETNA TRADING, d.o.o. smatrali bitnim i odlučnim promjenjivu kamatu te da je promjenjiva kamatna stopa bila uvjet i odlučujuća pobuda za sklapanje predmetnog ugovora o kreditu.

8. Tužitelj tvrdi da je drugotuženik kao kreditor imao odobrenje Hrvatske narodne banke za poslove odobravanja kredita i da je morao osigurati da u svakom trenutku ima iznos kapitala adekvatan vrstama, opsegu i složenosti usluga koje pruža i rizicima kojima je izložen ili bi mogao biti izložen u pružanju tih usluga, koji uključuje i tzv. pozicijski rizik, valutni rizik, iz čega da proizlazi da je promjenjivost kamatne stope svakako bila uvjet ugovora i odlučujuća pobuda. Motiv banke i njeno legitimno pravo da je sklapati ugovore s promjenjivom kamatom, a s obzirom na prirodu poslovanja banaka kao novčarskih institucija čiji je krajnji i legitimni cilj ostvarivanje zarade, posebno kada se radi o ugovorima o kreditu koji se sklapaju na dulje vremensko razdoblje i kada brojni ekonomski čimbenici izravno ili neizravno utječu na određivanje njezine visine.

9. Izjavio je tužitelj da je Ugovor o kreditu broj 832-41-001774 sastavio drugotuženik i da je to tipski ugovor. Za slučaj osporavanja ove činjenice predložio je da sud naloži drugotuženiku da dostavi preslike svih ugovora o kreditima sklopljene s pravnim osobama kao korisnicima kredita razdoblju od 2007. do 2009. kao dokaz da je u poslovnoj praksi drugotuženik sklapao tipske ugovore o kreditu sa promjenjivom kamatom te da je to bila odlučujuća pobuda, uvjet tj. motiv za sklapanje ugovora o kreditu. Osim toga radi utvrđenja tih činjenica predložio je tužitelj izvesti dokaze saslušanjem svjedoka NZ, VZ, ĐZ, ZZ, AZ, UZ i TZS.

10. Nadalje, izjavio je tužitelj da je plaćanje koje je ETNA TRADING d.o.o. učinila drugotuženiku temeljem Ugovora o kreditu broj 832-41-002626, plaćanje izvršeno bez osnove, pa da je drugotuženik plaćene iznose stekao bez osnove. Uz to izjavio je da ETNA TRADING d.o.o. nije znao da je ugovor o kreditu ništetan i da je podmirivao obveze po ugovoru o kreditu da bi izbjegao prisilu jer je predao mjenice i zadužnicu radi osiguranja. Naveo je i to da je drugotuženik bio nepošten stjecatelj i da je dužan platiti kamate od primitka svakog pojedinog iznosa.

11. Osim toga, tužitelj je predložio podnijeti prijedlog za pokretanje oglednog postupka radi rješenja pitanja: "Je li određena ili odrediva činidba iz ugovora o kreditu kad je kamata promjenjiva, a nije određen promjenjivi parametar odnosno i/ili nije određena struktura kamate te način usklađivanja s ugovorenim promjenjivim parametrom (trenutak kada se vrši usklađivanje, vrijednost promjenjivog parametra koja se uzima prilikom usklađivanja te referentna razdoblja na koja će se usklađivanje odnositi)?"

12. Pored prethodno navedenih dokaza saslušanjem svjedoka predložio je tužitelj izvesti i dokaze čitanjem isprava: Ugovora o kreditu broj 832-41-001774, rješenja ovog suda poslovni broj St-81/2020-7, rješenja ovog suda poslovni broj St-81/2020-31, Ugovora o cesiji TEN 001, poruka elektroničke pošte, povijesnog izvatka iz sudskog registra za TENIMAR d.o.o. u stečaju, povijesnog izvatka iz sudskog registra za ETNA TRADING d.o.o., povijesnog izvatka iz sudskog registra za PARTNER BANKA d.d. i financijsko knjigovodstvenim vještačenjem.

13. Podneskom od 12. studenoga 2024. tužitelj je dostavio zapisnik Trgovačkog suda u Varaždinu sa sjednice svih sudaca Trgovačkog suda u Varaždinu održane 24. rujna 2024. i prijedlog za pokretanje oglednog postupka Trgovačkog suda u Varaždinu Broj: Su-Op-1/2024-10 od 7. studenoga 2024.

14. U odgovoru na tužbu prvotuženik je osporio tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Izjavio je da mu je za vođenje predmetne parnice potrebno odobrenje skupštine vjerovnika. Pored toga, izjavio je da nije u posjedu dokumentacije koju tužitelj traži manifestacijskim zahtjevom te je naveo da bi se dokumentacija trebala nalaziti kod prijašnje zastupnice po zakonu TZS.

15. Drugotuženik je u odgovoru na tužbu prije svega istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda ističući da su ugovorne strane predmetnog Ugovora o kreditu tim ugovorom ugovorile mjesnu nadležnost suda u Zagrebu. Pored toga, drugotuženik je istaknuo da je tužba nedopuštena navodeći da se tražbine prema prvotuženiku mogu ostvarivati samo u stečajnom postupku. Osim toga, tužba da je nedopuštena i zato što tužitelj nema pravni interes. To stoga što ugovor o cesiji br. TEN 001 nije valjan, pa tužitelj nije stekao tražbinu koja je predmet tog ugovora. Iz istog razloga da tužitelj nema ni aktivnu legitimaciju za vođenje postupka. Naime, izjavio je da iz dokumentacije dostavljene uz tužbu proizlazi da je tužitelj nekoliko mjeseci prije podnošenja ove tužbe već pokrenuo 70-ak istih ili sličnih postupaka protiv različitih banaka te da u svakom od njih sudjeluje kao zastupnik po zakonu 40-ak jednostavnih trgovačkih društava koji u nazivu sadržavaju prefiks "Jupiter", a koja su osnovana bez ikakvog gospodarskog cilja i svrhe, osim da putem njih, na razne načine opstruira stečajne postupke i pokreće brojne parnične postupke neosnovanim tužbama. Svi ugovori o cesiji, putem kojih tužitelj pokušava osigurati aktivnu legitimaciju u svim postupcima u kojima tuži banke kao zastupnik po zakonu "Jupiter" jednostavnih trgovačkih društava, da glase na minorne iznose, i to od 1.000,00 EUR do maksimalno 7.000,00 EUR, te da su svi ugovori sklopljeni s trgovačkim društvom ADMONEO d.o.o., kojeg zastupa direktorica TZS, koja je ujedno i direktorica trgovačkog društva ETNA TRADING d.o.o. Na taj način da grupa "Jupiter" stječe neznatan udio u ukupnom dijelu priznatih tražbina (do 1%) u stečajnom postupku protiv društva TENIMAR d.o.o. u stečaju, a sve s ciljem da bi se povećao ukupan broj stečajnih vjerovnika i na taj način opstruirao stečajni postupak. Iz dokumentacije dostavljene uz tužbu, kao i iz javno objavljenih podataka na e-oglasnoj ploči sudova u stečajnom postupku, da proizlazi da je protiv stečajnih vjerovnika TZS, direktorice trgovačkog društva ADMONEO d.o.o., s kojim je tužitelj sklopio predmetni ugovor o cesiji (kao i druge ugovore o cesiji) i NZS podnesena kaznena prijava zbog osnovane sumnje na počinjenje dva kaznena djela protiv gospodarstva – pogodovanje vjerovnika, opisano i kažnjivo u članku 250. stavku 1. Kaznenog zakona te kazneno djelo prouzročenja stečaja, opisanog i kažnjivog u članku 249. stavku 1. Kaznenog zakona. Nadalje, iz stečajnog spisa da proizlazi da je kaznena prijava dopunjena i protiv više fizičkih i pravnih osoba, između ostaloga, i protiv zastupnika po zakonu jednostavnih trgovačkih društava grupe "Jupiter" zbog osnovane sumnje na počinjenje dva kaznena djela protiv javnog reda - zločinačkog udruženja, opisanog i kažnjivog prema članku 328. Kaznenog zakona i počinjenja kaznenog djela u sastavu zločinačkog udruženja, opisanog i kažnjivog prema članku 329. Kaznenog zakona. Predložio je drugotuženik da sud prekine ovaj postupak do okončanja kaznenog postupka, a sve zbog prigovora nevaljanosti ugovora o cesiji temeljem kojega je tužitelj postao vjerovnikom prvotuženika.

16. Drugotuženik je naveo i to da je ugovorom o cesiji prenesen dio tražbine koju je stečajni upravitelj priznao kao tražbinu II reda, iako se zapravo radi o tražbinama povezanih osoba, jer je iz Izvješća o financijsko gospodarskom stanju dužnika danom od strane stečajnog upravitelja na početku stečaja vidljivo da su to tražbine koje su se u knjigovodstvu dužnika vodile kao tražbine prema poduzetnicima sa sudjelujućim interesima. Budući da se radi o povezanim osobama u stečaju, kojima je poveznica upravo TZS, protiv koje se vodi kazneni postupak, i koje tražbine nisu niti trebale biti priznate u stečaju kao tražbine II reda, već se radi o tražbinama koje se prijavljuju po pozivu, da je cedirana tražbina koja nije uopće smjela biti priznata u stečajnom postupku.

17. Drugotuženik je istaknuo i prigovor zastare potraživanja.

18. Nadalje, izjavio je da ugovor o kreditu nije ništetan. To stoga što se na ugovor ne primjenjuju pravila Zakona o zaštiti potrošača. Naposljetku da eventualna ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen, a što nije bila. Uz to da do stupanja na snagu izmjena Zakona o potrošačkom kreditiranju iz 2013., koje su stupile na snagu 1. siječnja 2014., banke nisu imale zakonsku obvezu glede izmjene ili usklađivanja odredbi o kamatnoj stopi u postojećim ugovorima o kreditu na način da uvode egzaktne parametre promjenjivosti kamatne stope.

19. Izjavio je da činidba nije neodređena niti neodrediva. Člankom 6. Ugovora o kreditu da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, koja na dan sklapanja ugovora iznosi 9% godišnje, a obračunava se primjenom konformnog obračuna za odgovarajući broj dana. Iz svega da proizlazi zaključak da odredbe ugovora o kreditu, kao i Općih uvjeta, nisu protivne načelu savjesnosti i poštenja, niti su protivne Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva te ne postoji nijedan razlog ništetnosti ugovora.

20. Predložio je da sud spoji parnice u kojima sudjeluju iste parnične stranke, a koji se kod ovog suda vode po istoj pravnoj osnovi, pod poslovnim brojevima: P-380/2024, P-381/2024, P-382/2024, P- 383/2024, P-385/2024 i P-386/2024.

21. Izjavio je da se protivi prijedlogu za pokretanje oglednog spora navodeći da nisu ispunjeni uvjeti iz članka 502.j Zakona o parničnom postupku jer da je Vrhovni sud Republike Hrvatske već zauzeo stav o pravnom pitanju koje je tužitelju sporno, a tužitelj ima mogućnost podnijeti prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjskih odluka na koje se poziva u tužbi, u slučaju da smatra da je praksa drugostupanjskih sudova neujednačena.

22. U odnosu na tužiteljevo traženje dokumentacije o uplatama korisnika kredita društva ETNA TRADING d.o.o., naveo je da poslovnu dokumentaciju uredno naplaćenih kredita nije u obvezi čuvati duže od jedanaest godina, a s obzirom na to da je kredit otplaćen još 2007. godine da je sva dokumentacija uništena, osim knjigovodstvene kartice kredita koju je dostavio u prilogu odgovora na tužbu.

23. Izjavio je i to da predmetna tužba predstavlja kršenje načela jednake vrijednosti činidbi i zlouporabu procesnih ovlaštenja od strane tužitelja, odnosno klasičan primjer obijesnog parničenja.

24. Predložio je drugotuženik da sud izvede dokaze čitanjem isprava Ugovora o kreditu broj: 832-41-001774 od 19. lipnja 2007., Općih uvjeta poslovanja s poslovnim subjektima, Ugovora o cesiji br. TEN 001 od 16. svibnja 2024., Izvješća stečajnog upravitelja prvotuženika o gospodarskom položaju prvotuženika i njegovim uzrocima od 23. svibnja 2020. podnesenog u predmetu ovog suda poslovni broj St-81/2020, kartice prometa po ugovoru o kreditu broj: 832-41-001774 od 4. prosinca 2024., te izvješća stečajnog upravitelja prvotuženika od 21. rujna 2024. s prilogom.

25. Predložio je da sud učini uvid u spis ovog suda poslovn i broj St-81/2020, potom da od nadležnog državnog odvjetništva pribavi podatak o fazi postupka povodom kaznene prijave te da pribavi prilog ugovoru o cesiji radi utvrđenja činjenice je li cesija naplatna. Predložio je i to da sud učini uvid u spise ovog suda koji se vode po tužiteljevoj tužbi, po istoj pravnoj osnovi, i to spise poslovnog broja P-266/2024, P-267/2024, P-268/2024, P-277/2024, P-278/2024, P-282/2024, P-299/2024, P-300/2024, P-301/2024, P-309/2024, P-323/2024, P-326/2024, P-327/2024 i P-406/2024, radi dokazivanja obijesnog parničenja.

26. S obzirom na to da je drugotuženik dostavio financijske kartice, tužitelj je podneskom od 5. siječnja 2026. istaknuo određen zahtjev za utvrđenje tražbine prvotuženika prema drugotuženiku i tražio da sud utvrdi da postoji novčana tražbina prvotuženika prema drugotuženiku u iznosu od 13.693,95 EUR koju je drugotuženik dužan platiti prvotuženiku sa zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose kako je to pobliže navedeno u točki I. izreke ovog rješenja.

27. Pored toga, podneskom od 5. siječnja 2026. tužitelj je predložio da sud naloži drugotuženiku da dostavi opće akte koji su vrijedili u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu broj 832-41-001774 od 19. lipnja 2007., a kojima je drugotuženik određivao kriterije, način i postupke mjerenja, procjene i upravljanja rizicima.

28. Na pripremnom ročištu od 15. siječnja 2026. tužitelj je izjavio da odustaje od prijedloga da se izvede dokaz saslušanjem svjedoka TZS, ZZ i AZ.

29. Tijekom postupka sud je izveo dokaz pregledom i čitanjem isprava i dokumentacije sadržane u spisu te je pregledao i pročitao sljedeće isprave: Ugovor o kreditu broj 832-41-002626 od 12. studenoga 2008., rješenje ovog suda poslovni broj St-81/2020-7 od 25. veljače 2020., rješenje ovog suda poslovni broj St-81/2020-31 od 9. lipnja 2020., Ugovor o cesiji br. TEN 001, poruke elektroničke pošte, povijesni izvadak iz sudskog registra za ETNA TRADING, d.o.o., povijesni izvadak iz sudskog registra za TENIMAR d.o.o. u stečaju, povijesni izvadak iz sudskog registra za PARTNER BANKA d.d., karticu prometa po ugovoru o kreditu broj: 832-41-001774 od 4. prosinca 2024., Opće uvjete poslovanja drugotuženika s poslovnim subjektima, Izvješće stečajnog upravitelja prvotuženika o gospodarskom položaju prvotuženika i njegovim uzrocima od 23. svibnja 2020. podnesenog u predmetu ovog suda poslovni broj St-81/2020, te izvješće stečajnog upravitelja prvotuženika od 21. rujna 2024. s prilogom.

30. Iskaz svjedoka UZ, saslušanog na ročištu od 23. travnja 2026., sud nije uzeo u obzir budući da je tužitelj, podneskom dostavljenim u spis neposredno prije održavanja tog ročišta, izjavio da povlači taj dokazni prijedlog.

31. Sud nije prihvatio prijedlog tužitelja da od drugotuženika traži da dostavi preslike svih ugovora o kreditu sklopljenih s fizičkim i pravnim osobama u razdoblju od 2007. - do 2009. radi dokazivanja da je odlučujuća pobuda, odnosno uvjet, motiv za sklapanje ugovora o kreditu bilo ugovaranje promjenjive kamate. To stoga što je predmet spora konkretan ugovorni odnos, pa je bilo važno utvrditi činjenice vezane za taj odnos, što je sud i učinio čitanjem isprave Ugovora o kreditu broj 832-41-001774 od 19. lipnja 2007.

32. Sud nije izveo dokaz saslušanjem svjedoka NZ, VZ i ĐZ jer je sud iz sadržaja izvedenih dokaza utvrdio bitne činjenice, pa nije bilo potrebe za izvođenjem daljnjih dokaza.

33. Sud nije izveo dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem s obzirom na to da je tim dokaznim sredstvom tužitelj kanio dokazati koliko je ukupno prednik prvotuženika platio drugotuženiku. Tužba je odbačena u dijelu zahtjeva kojim je traženo utvrđenje postojanja obveze na vraćanje plaćenog, pa nije bilo potrebe za izvođenje tog dokaza. Iz istog razloga nije bilo potrebe za odlučivanjem o prigovoru zastare.

34. Sud nije tražio obavijest od nadležnog državnog odvjetništva o tome u kojoj je fazi postupak povodom kaznene prijave. Najprije, drugotuženik nije dao dovoljno podataka o tom postupku, no sve i da je, obavijest o tome u kojoj je fazi postupak ne bi pridonijela rješenju stranačkog spora.

35. Sud nije učinio uvid u spis ovog suda poslovni broj St-81/2020 jer sud ne izvodi dokaze "uvidom u spis", a drugotuženik nije konkretno označio isprave iz tog spisa koje je smatrao adekvatnima za dokazivanje neke činjenice. U konačnici nije niti tvrdio da je prethodno pokušao tražiti neku od isprava sadržanih u tom spisu, u smislu članka 232. stavka 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023.; dalje: ZPP), i da u tome nije uspio, pa da bi se njegov prijedlog prihvatio. U konačnici glavnina sadržaja spisa u stečajnim predmetima je javno objavljena, s obzirom na određenja Stečajnog zakona ("Narodne novine" broj 71/2015., 104/2017., 36/2022., 27/2024.; dalje: SZ), pa je i drugotuženik mogao pribaviti isprave i dostaviti ih sukladno članku 230. ZPP-a.

36. Sud nije pribavljao niti spise ovog suda poslovnih brojeva P-266/2024, P- 267/2024, P-268/2024, P-277/2024, P-278/2024, P-282/2024, P-299/2024, P- 300/2024, P-301/2024, P-309/2024, P-323/2024, P-326/2024, P-327/2024 i P- 406/2024. S obzirom na utvrđeni djelomični uspjeh tužitelja u parnici zaključiti je da nije riječ o zlouporabi.

37. Sud nije tražio od tužitelja da dostavi prilog ugovoru o cesiju radi utvrđenja činjenice je li cesija naplatna, jer ta činjenica nije važna za rješenje spora. Naime, naplatan ili besplatan, ugovor proizvodi učinke, ako su ispunjeni uvjeti za njegov nastanak i ako nema okolnosti koje utječu na valjanost ugovora.

38. U odnosu na prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda, koji je u odgovoru na tužbu istaknuo drugotuženik, ovaj sud je taj prigovor ocijenio neosnovanim s obzirom na to da se na tužitelja, koji nije ugovorna strana predmetnog ugovora o kreditu, ne primjenjuju odredbe tog ugovora o ugovorenoj nadležnosti. Pored toga, ovaj sud je nadležan odlučivati u ovoj pravnoj stvari i na temelju članka 34.b točke 5. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023.; dalje: ZPP).

39. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, u skladu s člankom 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

40. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za utvrđenje ništetnim Ugovora o kreditu broj 832-41-001774 od 19. lipnja 2007., sklopljenog između drugotuženika kao banke i prednika prvotuženika društva ETNA TRADING, d.o.o. kao korisnika kredita, na iznos 100.000,00 kuna, te zahtjev da se utvrdi postojanje novčane tražbine prvotuženika prema drugotuženiku u iznosu od 13.693,95 EUR koju je drugotuženik dužan platiti prvotuženiku zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

41. Između stranaka nije bilo sporno:

- da su drugotuženik kao banka i trgovačko društvo ETNA TRADING, d.o.o. kao korisnik kredita 19. lipnja 2007. sklopili Ugovor o kreditu broj 832-41- 001774, na iznos od 100.000,00 kuna;

- da je trgovačko društvo ETNA TRADING, d.o.o. pripojeno prvotuženiku, pa da je sukladno članku 541. stavku 2. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine" broj 111/1993., 34/1999., 121/1999., 52/2000., 118/2003., 107/2007., 146/2008., 137/2009., 111/2012., 125/2011., 68/2013., 110/2015., 40/2019., 34/2022., 114/2022., 18/2023., 130/2023., 136/2024.) prvotuženik sveopći pravni sljednik pripojenog društva ETNA TRADING, d.o.o.;

- da je nad prvotuženikom rješenjem ovog suda poslovn i broj St-81/2020-7 od 23. veljače 2020. otvoren stečajni postupak;

- da je u stečajnom postupku koji se vodi nad prvotuženikom tražbinu u iznosu od 3.377.532,47 kuna prijavio stečajni vjerovnik Admoneo d.o.o. i da je ta tražbina priznata u cijelosti;

- da je tužitelj s trgovačkim društvom Admoneo d.o.o. sklopio Ugovor o cesiji br. TEN 001 temeljem kojeg je na tužitelja prenesen dio prijavljene i u stečajnom postupku priznate tražbine vjerovnika Admoneo d.o.o. i to u iznosu od 7.000,00 EUR.

42. Među strankama je bilo sporno je li Ugovor o kreditu broj 832-41-001774 ništetan.

43. Tužitelj smatra da je ugovor ništetan jer je ništetna odredba ugovora kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, smatrajući da je baš ugovaranje promjenjive kamatne stope uvjet ugovora, odnosno odlučujuća pobuda.

44. No, prije svega, trebalo je odlučiti o dopuštenosti tužbe, odnosno mogućnosti da tužitelj koji nije strana ugovora o kreditu broj 832-41-001774 traži utvrđenje ništetnosti ugovora, kao i postojanja tražbine prvotuženika prema drugotuženiku.

45. Osim toga, sporno je i to postoji li interes tužitelja, jer je drugotuženik tvrdio da tužitelj nije mogao postati stečajni vjerovnik, a osobito ne stečajni vjerovnik čija je tražbina svrstana u više isplatne redove, što zbog nevaljanosti ugovora o cesiji, što zbog toga što tražbina koja je na njega prenesena ne može biti tražbina višeg isplatnog reda.

46. Člankom 187. ZPP-a je propisano da se tužba kojom se traži da sud samo utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave može podići kad je to posebnim propisima predviđeno, kad tužitelj ima pravni interes da sud utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave prije dospjelosti zahtjeva za činidbu iz istog odnosa ili kad tužitelj ima kakav drugi pravni interes za podizanje takve tužbe.

47. Člankom 327. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005., 41/2008.; dalje: ZOO) je propisano da na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba. Pravo da zahtijeva utvrđenje ništetnosti ima i državni odvjetnik.

48. Člankom 328. ZOO-a je propisano da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi.

49. Člankom 80. stavkom 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023.; dalje: ZOO/23) je propisano da vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga.

50. Temeljem spomenutog Ugovora o cesiji br. TEN 001 na tužitelja je prenesena tražbina društva Admoneo d.o.o. prema prvotuženiku te je tužitelj sukladno članku 84. ZOO-a/23 imatelj istih prava prema prvotuženiku kojih je prethodno ovlaštenik bilo društvo Admoneo d.o.o. Tužitelj, dakle, ima položaj stečajnog vjerovnika prvotuženika. Pravomoćnim rješenjem ovog suda utvrđena je tražbina vjerovnika ADMONEO d.o.o. u stečajnom postupku kao tražbina drugog višeg isplatnog reda. Ovaj sud u ovoj parnici ne može preispitivati to utvrđenje, koje je uostalom posljedica i izostanka osporavanja stečajnog upravitelja ili pak drugih vjerovnika o tome da tražbina treba biti svrstana baš među tražbine drugog višeg isplatnog reda. Nadalje, tužitelj je trgovačko društvo osnovano prvenstveno za obavljanje djelatnosti agencija za prikupljanje i naplatu računa te kreditnih ureda. Tužitelj je pred ovim sudom pokrenuo više parnica u kojima traži utvrđenje ništetnosti određenih ugovora o kreditu, pa tako i u ovoj parnici kani postići utvrđenje o nevaljanosti ugovora o kreditu, što je u određenoj vezi s djelatnošću koju obavlja. Prema odredbi članka 273. ZOO-a/23 pobuda iz koje je ugovor sklopljen ne utječe na njegovu valjanost. Međutim, ako je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku jedne ugovorne strane da sklopi ugovor i ako je druga ugovorna strana to znala ili morala znati, ugovor će biti bez pravnog učinka, odnosno ništetan. Prema članku 80. ZOO-a/23 ograničenje prijenosa tražbine postoji samo za tražbine čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga, što u konkretnom slučaju nije primjenjivo na tražbinu iz ugovora o cesiji, pa je vjerovnik tražbine prema stečajnom dužniku prvotuženiku mogao prenijeti svoju tražbinu na tužitelja. Nameće se zaključak, a s obzirom na to da je tužitelj pokrenuo parnice radi utvrđenja ništetnosti raznih ugovora o kreditu prednika stečajnog dužnika, da je pobuda iz koje je sklopio ugovor o cesiji upravo traženje pravne zaštite u odnosu na te ugovore o kreditu, što ne bi bilo nedopušteno.

51. Sud nije prihvatio prijedlog drugotuženika da se ovaj postupak prekine do okončanja kaznenog postupka. Najprije, drugotuženik nije naveo koja bi bila korist od utvrđenja u kaznenom postupku za utvrđenja bitnih činjenica u ovom postupku, a utvrđenja ostvarenja bića određenih kaznenih djela ne podrazumijevaju i utvrđenje o nevaljanosti pravnih poslova. Prema tome u kaznenom postupku se ne bi riješilo neko prethodno pitanje za ovu parnicu.

52. Tužitelj, kao stečajni vjerovnik, podnio je ovu tužbu smjerajući postići veće izglede za naplatu tražbine u stečajnom postupku. Iz navedenog jasno proizlazi interes tužitelja u ovoj parnici. To je ekonomski interes, dakle, interes za što uspješnijim namirenjem u stečajnom postupku. Ekonomski interes nije pravni interes, pa on nije relevantan za podnošenje tužbe na utvrđenje. No, postavilo se pitanje je li zbog položaja koji ima u stečajnom postupku koji se vodi nad prvotuženikom i zbog utjecaja koji posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora o kreditu mogu imati na tužiteljeva subjektivna prava, tužitelj zainteresirana osoba iz članka 327. ZOO-a.

53. Člankom 322. stavkom 1. ZOO-a propisano je da je ugovor, koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva ništetan ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu sankciju ili ako zakon o određenom slučaju ne propisuje što drugo.

54. Prema gore navedenoj odredbi članka 327. ZOO-a sud na ništetnost pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozvati svaka zainteresirana osoba. Zainteresirane osobe su i one koje nisu sklopile konkretni ugovor, ukoliko učinci tog ugovora mogu utjecati na njihova sub jektivna prava. U konkretnom slučaju učinak ugovora izravno utječe na subjektivno pravo tužitelja i to na pravo na namirenje u stečajnom postupku. Pravo na namirenje tužitelja u stečajnom postupku postoji i neovisno od odluke o zahtjevu za utvrđenje ništetnosti predmetnog ugovora, ono je utvrđeno odlukom suda u stečajnom postupku, međutim , odluka u ovoj parnici može imati utjecaja na ostvarenje tog prava. To stoga što se stečajni postupak prema članku 2. stavku 2. SZ-a provodi radi skupnoga namirenja vjerovnika stečajnoga dužnika, unovčenjem njegove imovine i podjelom prikupljenih sredstava vjerovnicima. Dakle, postoji veza između učinaka ugovora (ništetnosti ugovora) i tužiteljeva subjektivnog prava na namirenje. Zato je sud tužitelja smatrao zainteresiranom osobom iz članka 327. ZOO-a/08 te je raspravio zahtjev za utvrđenje ništetnosti (ništavosti) predmetnog ugovora o kreditu.

55. No, sud nije priznao tužitelju pravni interes za podnošenje tužbe na utvrđenje da postoji novčana obveza drugotuženika prema prvotuženiku. To stoga što bi postojanje novčane obveze, odnosno vraćanja plaćenog, bilo posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora temeljem kojeg je prednik prvotuženika plaćao drugotuženiku. Prema članku 323. ZOO-a/08 oni na koje se izravno odnose posljedice ništetnosti su ugovorne strane, te su jedino ugovorne strane ovlaštene tražiti ono na što imaju pravo u slučaju utvrđenja ništetnosti ugovora. Stoga, od utvrđenja postojanja obveze vraćanja plaćenog na temelju ništetnog ugovora, tužitelj ne bi imao relevantne pravne koristi jer on i u slučaju povoljne odluke ne bi mogao od drugotuženika tražiti ispunjenje te obveze, već onaj koji je na to ovlašten i to baš prvotuženik. Uz to, ni prvotuženiku kao vjerovniku te tražbine se ne bi mogao priznati interes za traženje utvrđenja postojanja novčane tražbine, jer se korist u tom slučaju postiže kondemnatornom zaštitom, pa je dakle za ostvarenje te tražbine relevantan samo kondemnatorni zahtjev. Zato je sud odbacio tužbu u tom dijelu tužbenog zahtjeva.

56. Stoga je odlučeno kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

57. Nakon odluke o (ne)dopuštenosti tužbe u dijelu istaknutih tužbenih zahtjeva trebalo je odlučiti o tužiteljevu zahtjevu za utvrđenje ništetnosti Ugovora o kreditu broj 832-41-001774 koji su drugotuženik i prednik prvotuženika sklopili 19. lipnja 2007.

58. Utvrđeno je iz ugovora (isprave) da se drugotuženik obvezao staviti na raspolaganje predniku prvotuženika kao korisniku kredita iznos od 100.000,00 kuna za obrtna sredstva, dakle za financiranje tekućeg poslovanja društva, a prednik prvotuženika se obvezao drugotuženiku platiti ugovorenu kamatu i vratiti dobiveni iznos novca u roku od 3 mjeseca.

59. Odredbom 6. Ugovora o kreditu ugovorena je kamatna stopa. Određeno je da je kamatna stopa promjenjiva prema poslovnoj politici banke. Na dan zaključenja ugovora kamatna stopa iznosi 9,00% godišnje. Kamata se obračunava primjenom konformnog obračuna za odgovarajući broj dana. Kamata se obračunava i plaća svakih mjesec dana i o dospijeću kredita. Izračun efektivne kamatne stope uručuje se korisniku kredita.

60. Dogovor stranaka o promjenjivosti kamatne stope je dopušten i u skladu je s načelom dispozitivnosti. Međutim, u istoj odredbi sadržano je i određenje da će promjena kamatne stope biti rezultat poslovne politike banke. Prema tome, nakon sklapanja ugovora ostavljena je mogućnost drugotuženiku da samostalno izmjeni kamatnu stopu u skladu sa svojom politikom, što nužno ne mora odgovarati korisniku kredita kao suugovaratelju. U konačnici, to je i protivno temeljnom pravilu o tome da obveze nastaju suglasnim izjavama volje ugovornih strana. Dakle, ugovaranje promjenjive kamatne stope nije nedopušteno, no nije dopušteno mijenjanje kamatne stope jednostranim odlukama banke. Odredba kojom je ugovorena promjenjiva stopa ugovorne kamate može biti tek djelomično ništetna, odnosno ništetan je samo onaj dio te odredbe kojim je ugovoren način promjene stope, u smislu da se ista mijenja jednostranom odlukom kreditora, u ovom slučaju prema poslovnoj politici drugotuženika, bez jasnih i razumljivih objektivnih kriterija. Naime, ugovori o kreditu su dvostranoobvezni ugovori, prema kojemu je drugotuženik, kao banka, bio dužan tužitelju isplatiti kredit, a tužitelj je bio dužan taj kredit vratiti u ugovorenom roku, zajedno s kamatama, pa bi jednostrana promjena kamatne stope bila protivna članku 3. i članku 10. stavku 3. ZOO-a. Ovo iz razloga što je drugotuženik, isplatom kredita, ispunio svoju ugovornu obvezu, te je za ispunjenje ugovora preostalo da prednik prvotuženika, kao korisnik kredita, drugotuženiku vrati iznos kredita s kamatama. No, u ugovoru nije naznačeno na koji način se određuje kamatna stopa, niti u toj promjeni sudjeluju obje ugovorne strane. Prednik prvotuženika je pristao na ugovorenu kamatnu stopu od 9,00%, pa bi svaka promjena stope koja bi bila posljedica promjene prema poslovnoj politici drugotuženika, dakle jednostrano, bila nedopuštena. Zbog toga je djelomično ništetna odredba ugovora o kreditu o kamatnoj stopi u dijelu kojim je određeno da se stopa kamate mijenja prema poslovnoj politici banke.

61. Ovakav način promjene visine kamatne stope nije u skladu s pravnom prirodom obveznopravnih odnosa niti zadovoljava zahtjev određenosti i odredivosti činidbe u smislu odredbe članka 269. ZOO-a, kojim je propisano da predmet obveze mora biti moguć, dopušten i određen, odnosno odrediv, članka 271. ZOO-a, kojim je propisano da je predmet obveze nedopušten ako je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva i članka 272. ZOO-a kojim je propisano da je predmet obveze odrediv ako ugovor sadrži podatke pomoću kojih se može odrediti.

62. Slijedom navedenog, trebalo je djelomično prihvatiti tužbeni zahtjev, jer je utvrđeno da je odredba kojom je određena promjenjiva kamatna stopa u ugovoru o kreditu djelomično ništetna.

63. Stoga je odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude.

64. No, zbog te djelomične ništetnosti odredbe kojom je ugovorena kamatna stopa, ugovor nije ništetan. Naime, propisano je člankom 324. stavkom 1. ZOO-a da ništavost neke odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe, i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen. Ali će ugovor ostati na snazi čak i ako je ništava odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništavost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i važio bez nje.

65. Prema članku 1021. ZOO-a ugovorom o kreditu banka se obvezuje da korisniku kredita stavi na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje da banci plaća ugovorenu kamatu i dobiveni iznos novca vrati u vrijeme i na način kako je utvrđeno ugovorom.

66. Uvažavajući prethodno citirane odredbe ZOO-a, članak 324. i 1021., jasno je da predmetni ugovor može opstati i bez dijela odredbe o promjenjivosti kamatne stope koji je utvrđen ništetnim. Naime i nakon utvrđenja ništetnosti dijela odredbe i dalje su valjane odredbe o iznosu novčanih sredstava danih kao kredit, te je opstala i odredba o visini kamatne stope u postotku navedenom u ugovoru (9,00% godišnje), kao i odredba o vremenu i načinu vraćanja kreditnih sredstava.

67. Pored toga, za navesti je da iz samog teksta Ugovora proizlazi da ugovaranje promjenjive kamatne stope nije bilo odlučujuća pobuda drugotuženika, a nije bilo niti uvjet ugovora. Naime, kao što je rečeno, Ugovor može opstati (iako je ispunjen) i bez dijela odredbe o promjenjivosti kamatne stope, pa je tužiteljev zahtjev kojim je tražio utvrđenje ništetnosti Ugovora o kreditu u preostalom dijelu trebalo odbiti.

68. Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.

69. Navedeno je da je tužitelj tražio da sud podnese prijedlog za pokretanje oglednog postupka. No, Trgovački sud u Varaždinu je podnio Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prijedlog za pokretanje oglednog postupka za rješenje više pitanja, među kojima i pitanja zbog kojeg je tužitelj u ovom postupku predložio ovom sudu predložiti pokretanje oglednog postupka. Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj Gop-4/2024-25 od 18. veljače 2025. odbio prijedlog Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj Su-Op-1/2024-10 od 7. studenoga 2024. za ogledni postupak radi rješavanja pravnih pitanja važnih za jedinstvenu primjenu prava podnesen u predmetu poslovni broj P-67/2023, pa tako i radi rješenja pitanja zbog kojeg je tužitelj i ovom sudu predložio pokrenuti ogledni postupak. Stoga nisu ispunjene pretpostavke iz članka 502. k ZPP-a.

70. Nadalje, odluka o troškovima postupka donesena je na temelju članka 154. stavka 5., članka 155. i članka 164. ZPP-a. Naime, tuženici su uspjeli u parnici u pretežitom dijelu, jer je tužitelj uspio tek u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva. Stoga je tužitelj dužan naknaditi drugotuženiku troškove koji su bili potrebni za vođenje ovog postupka jer je samo drugotuženik istaknuo zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka.

71. S obzirom na odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023.; dalje: Tarifa), vrijednost predmeta spora (27.421,23 eura) i postavljeni zahtjev za naknadu troškova (stranica 608 spisa), drugotuženiku su, kao potrebni za svrhovito vođenje parnice, priznati troškovi po osnovi odvjetničkog zastupanja i to za:

- zastupanje na ročištu od 15. siječnja 2026. (Tbr. 9/1 i Tbr. 54. Tarife) iznos od 500,00 eura;

- zastupanje na ročištu od 23. travnja 2026. (Tbr. 9/1 i Tbr. 54. Tarife) iznos od 500,00 eura;

- zastupanje na ročištu od 2. srpnja 2026. (Tbr. 9/1 i Tbr. 54. Tarife) iznos od 500,00 eura;

dakle, ukupno 1.500,00 eura, što uvećano za iznos PDV-a od 25% (Tbr. 46. Tarife) sveukupno iznosi 1.875,00 eura.

72. Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.

73. Sud je odbio zahtjev drugotuženika da mu tužitelj naknadi trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 625,00 eura te trošak sastava podneska od 7. travnja 2026. u iznosu od 625,00 eura jer iste nije sastavio punomoćnik odvjetnik, pa drugotuženika ne pripada nagrada prema Tarifi za sastav t ih podneska. Sud je odbio i zahtjev drugotuženika da mu tužitelj naknadi trošak zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 125,00 eura jer na isto nije pristupio. Pored toga, sud je odbio zahtjev drugotuženika da mu tužitelj naknadi trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu u iznosu od 197,11 eura jer taj trošak nije nastao, kao i da mu naknadi trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 394,21 eura jer drugotuženik nije obveznik plaćanja sudske pristojbe za presudu.

74. Stoga je odlučeno kao pod točkom III. izreke ovog rješenja.

U Splitu 16. srpnja 2026.

Sutkinja

Zrinka Ćosić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju uz nalog za plaćanje sudske pristojbe za presudu

- prvotuženiku po stečajnom upravitelju

- drugotuženiku po pun.

- u spis