REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ĐAKOVU

Trg dr. Franje Tuđmana 2

31400 Đakovo

Poslovni broj: P-169/2024-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Đakovu, po sutkinji Meliti Geošić, u pravnoj stvari tužiteljice IŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Jurici Juriću, odvjetniku u Đakovu, protiv tuženika Udruga invalida rada Đakovo, OIB: 85456020116, Đakovo, V. k. A. Stepinca 12, zastupanog po zakonskom zastupniku NŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 15. srpnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, nakon objave presude, 16. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Udruga invalida rada Đakovo, Vijenac k. A. Stepinca 12, OIB: 85456020116, da tužiteljici IŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 300,00 EUR s pripadajućim zateznim kamatama počevši od 20. travnja 2024. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Udruga invalida rada Đakovo isplatiti tužitelju IŽ na ime parničnih troškova iznos od 271,01 EUR (dvjestosedamdesetjedan euro i jedan cent) zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 16. srpnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica 28. travnja 2024. podnosi tužbu u kojoj navodi da je tuženiku, a čiji je tužiteljica član, za 2022. godinu uplatila iznos od ukupno 300,00 EUR na ime uobičajene nabavke drva za ogrjev koja se odvijala posredništvom tuženika. Također, navodi da je na isti način već duži niz godina nabavljala drva za ogrjev. S obzirom da tužiteljici drva nisu dostavljena u rokovima kao prijašnjih godina, tj. do svibnja tekuće godine (odnosno do ogrjevne sezone), ista je tuženiku dopisom od 19. travnja 2024. otkazala posredništvo i pozvala tuženika na povrat uplaćenih novčanih sredstava. Slijedom navedenog, a kako tuženik isto nije učinio, tužiteljica predlaže sudu donijeti presudu kojom će naložiti tuženiku da joj isplati iznos od 300,00 EUR zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama.

2. Tuženik 7. lipnja 2024. podnosi odgovor na tužbu kojim ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Naime, tuženik ne čini spornim da je primio novčani iznos naveden u tužbi, no navodi da je navedeni iznos zajedno sa iznosima primljenim od drugih članova tuženika, (ukupno 314.000,00 HRK), samo proslijedio na račun isporučitelja drva [obrt], obrt za prijevoz i izradu drva, vl. ĆŽ. Tuženik poriče da je posrednik u nabavci ogrjeva za potrebe svojih članova budući da isti nije registriran za obavljanje gospodarskih djelatnosti. Naime, tuženik ne poriče da je kao udruga prikupljao novac od svojih članova i uplaćivao ih na račun isporučitelja drva, no to se ne može podvesti pod pojam trgovine i posredovanja. Također, navodi kako za isto ne prima nikakvu proviziju, već da je tuženik kao udruga imao namjeru pomoći svojim članovima u lakšoj nabavi ogrjevnog drveta. Nadalje, tuženik navodi da je obrtnik za prijevoz i izradu drva uobičajeno drva isporučivao članovima udruge u pojedinačno ugovorenoj količini, a sve to sukladno specifikacijama o količini koje mu je dostavljao tuženik. Tuženik navodi da je dobavljaču drva uplaćen iznos od 314.000,00 HRK, a da je isti izvezao drva za samo 11 osoba (od njih 90 za koje je to bilo potrebno), pa je tako tuženik podnio kaznenu prijavu protiv dobavljača ĆŽ, a na temelju koje prijave je pokrenut postupak pred Općinskim državnim odvjetništvom. Slijedom navedenog, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice.

3. Sud je tijekom postupka izvršio uvid u spis broj P-241/2025, te je pročitao Ispis iz Registra udruga (str. 3 do 5 spisa), dopis tužiteljice (str. 8 do 10 spisa), Popis uplatitelja i članova koji su dobili drva (str. 11 do 13 i 50 do 54 spisa), Izvadak o stanju i prometu po računu tuženika (str. 26 do 36 spisa), Presudu ovoga suda pod posl. br. Pp-694/2023-5 od 07. srpnja 2023. (str. 37 do 39 spisa), Potvrdu o podnošenju kaznene prijave (str. 41 spisa), požurnicu tuženika (str. 42 i 43 spisa), dopis Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku od 23. kolovoza 2023. (str. 44 do 46 spisa), dopis Ministarstva financija (str. 47 spisa), te dopis tuženika Ministarstvu financija (str. 48 do 58 spisa).

4. Sud nije proveo dokazni prijedlog predložen od strane zakonskog zastupnika tuženika u odgovoru na tužbu radi njegovog saslušanja iz razloga što isti u odgovoru na tužbu ne osporava istinitost tvrdnji na koje se poziva tužiteljica u tužbi, a koje su relevantne za potpuno i istinito utvrđivanje činjeničnog stanja u ovom postupku.

5. Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan.

6. Među parničnim strankama nije sporno da je tužiteljica član tuženika, odnosno Udruge invalida rada Đakovo, te da je tuženiku za 2022. godinu uplatila iznos od 300,00 EUR na ime uobičajene nabavke drva za ogrjev, a koja nabavka se putem udruge tuženika odvijala već duži niz godina i to sa istom trećom osobom kao dobavljačem, [obrt] obrt za prijevoz i izradu drva. Također, nije sporno kako tužiteljici drva za 2022. godinu nisu isporučena za razliku od prethodnih godina, te da je zbog navedenog tužiteljica prije podnošenja tužbe dopisom od 19. travnja 2024. godine tuženiku otkazala narudžbu i zahtijevala povrat uplaćenog iznosa od 300,00 EUR.

7. Naime, među parničnim strankama je sporno je li tuženik u obvezi tužiteljici vratiti iznos od 300,00 EUR, a koji iznos je tužiteljica istome uplatila na ime nabavke drva za ogrjev.

8. Iz Popisa uplatitelja radi nabavke drva za 2022. godinu, koji je u spis dostavio tuženik (str. 50 do 54 spisa) utvrđeno je da je tužiteljica (pod rednim brojem 85 Popisa) uplatila tuženiku iznos od 2.300,00 kuna za osam metara drva te da ista nije na Popisu članova kojima su ta drva i isporučena (str. 54 spisa).

9. Iz dopisa tužiteljice tuženiku od 19. travnja 2024. (str. 8 do 10 spisa) utvrđeno je da je tužiteljica prije podnošenja predmetne tužbe tuženiku uputila podnesak po punomoćniku kojim otkazuje narudžbu drva za ogrjev budući da je došlo do kršenja višegodišnje prakse iz razloga što drva još uvijek nisu stigla na adresu tužiteljice, a inače su dolazila u mjesecu svibnju. Utvrđeno je i da je navedeni dopis tuženik zaprimio 23. travnja 2024.

10. Iz Izvadaka o stanju i prometu po računu tuženika (str. 26 do 36 spisa) utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 14. siječnja 2022. do 22. srpnja 2022. trećoj osobi ĆŽ uplatio u više navrata ukupan iznos od 314.000,00 HRK.

11. Iz ispisa iz Registra udruga (str. 3 do 5 spisa) utvrđeno je da je tuženik udruga kojoj je između ostalog cilj prikupljanje i obrada podataka o osobama s invaliditetom, pružanje humanitarne i druge pomoći takvim osobama, kao i razmatranje i rješavanje ostalih pitanja od interesa za članove i njihove obitelji.

12. Iz požurnice tuženika (str. 42 i 43 spisa) je utvrđeno da je tuženik po zakonskom zastupniku 16. lipnja 2023. uputio požurnicu Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske radi postupanja po prijavi koja se odnosi na neobavljenu isporuku drva za ogrjev članovima tuženika, a koju požurnicu je Državno odvjetništvo Republike Hrvatske dopisom od 26. rujna 2022. proslijedilo nadležnom Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku.

13. Iz dopisa Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku od 23. kolovoza 2023. godine, upućenog tuženiku proizlazi da podnesak zakonskog zastupnika tuženika nazvan "Požurnica", a koji je istima dostavljen 3. kolovoza 2023. godine zbog sumnje da članovima Udruge invalida rada Đakovo od strane prijevoznika ĆŽ nisu isporučena drva, iako su ista platili u 2022. godini te da prijevoznik ĆŽ za isporučena drva i naplaćen prijevoz nije izdavao račune odnosno platio PDV, predstavlja novu prijavu, koju će ODO u Osijeku upisati u upisnik raznih kaznenih predmeta, kako bi proveo izvide povodom navedene prijave.

14. Iz dopisa Ministarstva financija od 26. rujna 2022. (str. 47 spisa) upućenog tuženiku utvrđeno je da isto od tuženika traži očitovanje o ukupnim uplaćenim financijskim sredstvima po svakom članu Udruge i podatke o količini isporučenih drva za ogrjev, te ukoliko pojedinim članovima drva za ogrjev nisu dostavljena, da se navede razlog.

15. Iz dopisa tuženika Ministarstvu financija (str. 48 do 58 spisa) utvrđeno je da je tuženik Ministarstvu financija naveo podatke o ukupnim uplaćenim sredstvima dobavljaču, popis ljudi koji su naručili drva u 2022. godini, te popis ljudi koji su dobili drva.

16. Ostalu materijalnu dokumentaciju sud nije posebno reproducirao budući da se ista ne odnosi na sporne i odlučne činjenice u predmetnom postupku.

17. Sud prihvaća svu dostavljenu materijalnu dokumentaciju od strane tužiteljice i tuženika kao istinitu budući da stranke navedenu dokumentaciju niti nisu osporavale, već predmet ovoga spora predstavlja isključivo pravno pitanje o kojemu ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva tužiteljice.

18. Uzimajući u obzir sve reproducirane i ocjenjene dokaze sud je nedvojbeno utvrdio da je između tuženika koji djeluje kao udruga koja okuplja invalide rada na području Grada Đakova, i njegovih članova, duži niz godina postojala praksa nabavke drva za ogrjev, a prema kojoj praksi je tuženik neposredno sa istom trećom osobom kao dobavljačem pregovarao o isporuci drva za ogrjev svojim članovima. Nadalje, sukladno navedenoj praksi tuženik je prikupljao novac od svojih članova (pa tako i tužiteljice), te direktno trećoj osobi (dobavljaču) uplaćivao novčana sredstva za nabavku istih, a sve to bez ugovaranja ikakve naknade za svoje usluge budući da isti djeluje kao udruga kojoj je cilj pružanje pomoći svojim članovima, dok nije utvrđeno niti da bi tuženik imao ikakvih posebnih troškova koje bi naplaćivao od svojih članova zbog navedenog. Nadalje, utvrđeno je da su članovi Udruge plaćena drva redovno dobivali na svoju kućnu adresu do mjeseca svibnja za tekuću godinu od strane dobavljača i to sve do 2022. godine, kada pojedinim članovima tuženika nisu isporučena drva koja su platili. Naime, utvrđeno je i da je tužiteljica tuženiku u razdoblju za 2022. godinu uplatila iznos od 2.300,00 kuna (300,00 EUR) na ime nabavke drva za ogrjev, a upravo je tužiteljica jedan od članova kojoj drva nisu isporučena. Također, utvrđeno je i da je tužiteljica prije podnošenja ove tužbe tuženiku otkazala svoju narudžbu iz razloga što nije dobila u dogovoreno vrijeme drva koja je platila, a što je tuženik primio na znanje 23. travnja 2024. kada je zaprimio dopis tužiteljice.

19. Odredbom čl. 835. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 i 69/26, dalje ZOO) propisano je da se ugovorom o posredovanju obvezuje posrednik dovesti u vezu s nalogodavcem osobu koja bi s njim pregovarala o sklapanju ugovora, a nalogodavac se obvezuje isplatiti mu određenu proviziju, ako ugovor bude sklopljen.

20. Nadalje, odredbom čl. 763. st. 1. ZOO-a propisano je da se ugovorom o nalogu obvezuje i ovlašćuje nalogoprimac poduzimati za račun nalogodavca određene poslove.

21. Slijedom navedenih zakonskih odredbi, prema pravnom shvaćanju ovoga suda odnos između tužiteljice i tuženika se ne može promatrati kroz odredbe ugovora o posredovanju budući da je tuženik direktno s trećom osobom pregovarao radi dostave drva članovima tuženika. Naime, u konkretnom slučaju bi se radilo o ugovoru o posredovanju isključivo da je tuženik svoje članove doveo u vezu s trećom osobom koja bi s njima pregovarala o sklapanju ugovora, što u predmetnom postupku nije slučaj.

22. Naime, odnos između tužiteljice i tuženika se ima promatrati kroz odredbe ugovora o nalogu budući da je tuženik za račun tužiteljice kao nalogodavca po njezinom nalogu poduzimao određeni posao, odnosno nabavku drva za ogrjev.

23. Odredbom čl. 779. st. 1. ZOO-a je propisano da nalogodavac može odustati od ugovora, dok je st. 2. istog članka propisano da u slučaju odustanka od ugovora u kojem nalogoprimcu pripada nagrada za njegov trud, nalogodavac je dužan isplatiti nalogoprimcu odgovarajući dio naknade i naknaditi mu štetu koju je pretrpio odustankom od ugovora, ako za odustanak nije bilo osnovanih razloga.

24. Dakle, s obzirom na sve navedeno, dopis tužiteljice tuženiku od 19. travnja 2024. kojim je ista otkazala tuženiku narudžbu drva za ogrjev ima se smatrati odustankom od ugovora o nalogu. Nadalje, a budući da je u predmetnom postupku utvrđeno da predmetnim ugovorom o nalogu nije ugovorena nagrada za trud tuženika kao nalogoprimca, to je isti u obvezi tužiteljici vratiti njezin nesporno uplaćeni iznos od 300,00 EUR na ima nabavke drva za ogrjev, koja nabavka se nije ostvarila, a tužiteljica je kao nalogodavac odustala od ugovora.

25. Slijedom navedenog, sud je tužiteljici dosudio iznos od 300,00 EUR zajedno sa zateznima kamatama koje na taj iznos teku od 20. travnja 2024. kao prvog sljedećeg dana od dana kada je tužiteljica prije pokretanja ovoga postupka pozvala tuženika na uplatu takvog novčanog iznosa, a sve to po stopi propisanoj čl. 29. ZOO-a, pa je odlučeno kao u toč. I. izreke.

26. O troškovima ovoga postupka sud je odlučio na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i 155. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25). Tužiteljici je priznat trošak sastava zahtjeva za povrat od 19. travnja 2024. u iznosu od 50,00 EUR sukladno Tbr. 32. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje OT), trošak sastava tužbe u iznosu od 50,00 EUR sukladno Tbr. 7. t. 1. OT-a, trošak zastupanja na ročištu 16. lipnja 2026. sukladno Tbr. 9. t. 5. OT-a u iznosu od 12,50 EUR, trošak zastupanja na raspravi dana 15. srpnja 2026. u iznosu od 50,00 EUR sukladno Tbr. 9. t. 1. OT-a, te trošak pristupa ročištu za objavu presude u iznosu od 25,00 EUR sukladno Tbr. 9. t. 3. OT-a. Sve navedeno uvećano za PDV od 25% ukupno iznosi 234,37 EUR. Također, tužiteljici je priznat i trošak sudskih pristojbi na tužbu od 6,64 EUR i presudu od 30,00 EUR. Dakle, tužiteljici je priznat trošak u ukupnom iznosu od 271,01 EUR zajedno sa zatraženim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana donošenja ove presude.

27. Slijedom svega, o troškovima parničnog postupka odlučeno je kao u toč. II. izreke.

Đakovo, 16. srpnja 2026.

Sutkinja

Melita Geošić

POUKA O PRAVU NA ŽALBU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovog suda, nadležnom županijskom sudu. Rok za žalbu je 15 dana. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana objave presude, a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana primitka pisanog otpravka presude.

Presuda u sporovima male vrijednosti se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a).

Dostaviti:

1. Tužiteljici po punomoćniku

2. Tuženiku