Republika Hrvatska

Općinski sud u Velikoj Gorici

Stalna služba u Ivanić-Gradu

Ivanić Grad, Športska 2

Poslovni broj: Pn-71/2024-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu, po sucu pojedincu Damiru Gazdiku u pravnoj stvari tužitelja OPG Malnar, vl. CK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Goranu Devrnji, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Lovačko društvo "Vidra" iz Križa, Donji Prnjarovac 46, OIB: 18232684075, zastupani po punomoćniku Hrvoju Novaku, odvjetniku iz Zagreba, radi naknade štete , nakon održane i zaključene javne glavne rasprave 09. lipnja 2026. u prisustvu punomoćnika stranaka, objavljeno 16. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Lovačko društvo „Vidra“ Križ, OIB: 18232684075, Donji Prnjarovac 46, 10314 Križ, isplatiti tužitelju OPG Malnar, vl. CK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 1.981,74 EUR sa zateznim kamatama koje teku od dana 02.12.2024.g. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referente stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II Nalaže se tuženiku Lovačko društvo „Vidra“ Križ, OIB: 18232684075, Donji Prnjarovac 46, 10314 Križ, isplatiti tužitelju OPG Malnar, vl. CK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], trošak parničnog postupka u iznosu od 2.678,64 €, zajedno sa zateznim kamatama od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referente stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

III Odbija se tuženik Lovačko društvo "Vidra" sa zahtjevom za isplatu svojih toškova parničnog postupka kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je vlasnik poljoprivrednih zemljišta upisanih pri Zemljišnoknjižnom odjelu Ivanić Grad Općinskog suda u Velikoj Gorici, k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] površine 6.601 m2, kč. br. [katastarska čestica] površine 3.951 m2, kč. br. [katastarska čestica] površine 9.603 m2, kč. br. [katastarska čestica] površine 7.126 m2, kč. br. [katastarska čestica] površine 1.915 m2, kč. br. [katastarska čestica] površine 6.386 m2, kč. br. [katastarska čestica] površine 3.594 m2, kč. br. [katastarska čestica] površine 5.651 m2, kč. br. [katastarska čestica] površine 5.600 m2 te kč. br. [katastarska čestica] površine 5.702 m2, dok je u zakupu poljoprivrednih zemljišta k. o. [katastarska općina]: kč. br. [katastarska čestica] površine 6.985 m2, kč. br. [katastarska čestica] površine 5.694 m2, kč. br. [katastarska čestica] površine 4.324 m2, kč. br. [katastarska čestica] površine 6.704 m2, kč. br. [katastarska čestica] površine 10.703 m2, kč. br. [katastarska čestica] površine 1.504 m2, kč. br. [katastarska čestica] površine 5.229 m2, kč. br. [katastarska čestica] površine 10.657 m2, kč. br. [katastarska čestica] površine 2.251 m2, kč br [katastarska čestica] površine 9.440 m2, kč. br. [katastarska čestica] površine 12.823 m2, kč. br. [katastarska čestica] površine 3.979 m2, kč. br. [katastarska čestica] površine 7.332 m2, kč. br. [katastarska čestica] površine 6.602 m2. Tužitelj na predmetnim česticama uzgaja kukuruz te je 2024. godine na svojim poljoprivrednim usjevima – kukuruzu tipa BC572, pretrpio štetu. Do štete je došlo u fazi nicanja kukuruza, i to uslijed napada divljači - divljih svinja na predmetne usjeve. Sukladno Zakonu o lovstvu („Narodne novine“ br. 99/2018, 32/2019, 32/2020, 127/2024), za štetu nastalu od divljači odgovora lovoovlaštenik na čijem je lovištu šteta nastala. Područje na kojem se dogodio štetni događaj pripada tuženiku, zbog čega je isti u obvezi naknaditi nastalu štetu. U predmetnom štetnom događaju, tužitelju je oštećeno najmanje 13.490,00 kg kukuruza tipa BC572, s postotkom vlage do 16%, čija cijena iznosi 175,00 EUR po toni. Tužitelj stoga potražuje na ime štete na poljoprivrednim usjevima: 2.360,75 EUR. Tuženik nesporni iznos nikada nije isplatio tužitelju pa tužitelj predlaže sudu da donese presudu kojom mu je tuženik obvezan isplatiti navedeni iznos.

2.1. U odgovoru na tužbu (list 15-21) tuženik prije svega navodi kako je predmetna tužba nedopuštena jer tužitelj nije postupio na način utvrđen člankom 82. st.1. Zakona o lovstvu (NN 99/18, 32/19 i 32/20) odnosno jer je tužitelj svoj zahtjev tuženiku podnio nakon isteka Zakonom propisanog roka od 7 dana od dana nastanka štete. Štetni događaj dogodio se početkom mjeseca svibnja 2024. godine u fazi nicanja kukuruza, što navodi sam tužitelj u toč. I. predmetne tužbe, a tužitelj se sa svojim zahtjevom obratio tuženiku tek u kolovozu 2024. godine tj. izvan Zakonom propisanog roka od 7 dana od nastanka štete za njegovo podnošenje. Stoga tuženik smatra da u smislu st. 3. članka 82. Zakona o lovstvu predmetnu tužbu sud treba odbaciti.

2.2. Nadalje, tuženik navodi da zahtjev tužitelja nije osnovan iako nije sporno da je tužitelj na svojim usjevima pretrpio štetu i da je štetni događaj nastao na području tuženikovog lovišta. Tuženik u cijelosti osporava da je on taj koji je tu štetu dužan nadoknaditi, a sve iz razloga jer tužitelj nije postupio sukladno prisilnim odredbama Zakona o lovstvu odnosno nije poduzeo Zakonom propisane mjere u svrhu sprečavanja nastanaka štete. Člankom 76. Zakona o lovstvu propisano je da su lovovlaštenik (ovdje tuženik) i oštećenik (ovdje tužitelj) dužni poduzimati sve prijeko potrebne mjere radi sprečavanja štete od divljači. U konkretnom slučaju tuženik je poduzeo sve Zakonom propisane mjere iz čl. 77. Zakona i Godišnjeg plana i programa za sprečavanje šteta od divljači za lovnu godinu 2024./. 2025. u lovištu I/169 Križ , koji je u tu svrhu upravo i donesen. Mjere zaštite koje je tuženik redovno poduzimao između ostalog uključuju:

- odstrel divljači radi smanjivanja njezinog broja do stanja koje se može uzgajati u lovištu;

- osiguranje dovoljno vode i hrane,

- redovno čuvanje usjeva i nasada,

- izgon divljači s ugroženih zemljišta,

- nabavu potrebne količine repelenata za sprečavanje šteta koja je uz uputstva o načinu korištenja redovno dijelio vlasnicima zemljišta pa tako i tužitelju,

- upotrebu kemijskih zaštitnih sredstava te poduzimanje ostalih uobičajenih mjera odnosno postupanje u skladu sa mjerama za sprječavanje šteta od divljači Zagrebačke županije.

Tuženik posebno napominje kako je u svrhu sprečavanja štete tuženik tužitelju besplatno prethodno predao više desetaka litara IVA-REPELENT-a koje je tužitelj uredno zaprimio, zajedno sa pisanim uputama proizvođača o načinu njihove primjene. Navedenim tuženik dokazuje da je u cijelosti postupao u skladu sa čl. 76. Zakona o lovstvu i da je poduzeo sve radnje u svrhu sprečavanja nastanka štete.

2.3. S druge strane, čl. 79. st.1 Zakona o lovstvu propisano je da je oštećenik u svrhu sprečavanja štete dužan na primjeren način i na svoj trošak kao dobar gospodar poduzeti mjere, dopuštene radnje i zahvate u svrhu zaštite svoje imovine, a dopuštene radnje i zahvati na strani oštećenika su ograđivanje dobara te upotreba mehaničkih, električnih i kemijskih zaštitnih sredstava . Tuženik izjavljuje da tužitelj nije postupio sukladno čl. 79. Zakona i nije na primjeren način kao dobar gospodar poduzeo odgovarajuće mjere u svrhu zaštite svoje imovine jer iako je upravo u svrhu sprečavanja nastanka štete tuženik predao tužitelju nekoliko desetaka litara repelenta, tužitelj iste nije koristio za zaštitu svojih usjeva, a tamo gdje ih je i koristio to je činio suprotno pisanim uputama proizvođača te usmenim uputama tuženika. Naime, u uputstvima o primjeni IVA-REPELENT-a opisano je da se repelent postavlja na štapove visine cca 30 cm na koje se prije toga predmetno sredstvo namoči na krpe, štapovi se postavljaju na razmak 5-10 metara oko cijelog područja, a krpe je potrebno natopiti svakih 10-14 dana (u slučaju kiša i prije). Ako je tužitelj čak i koristio zaštitno sredstvo činio je to na način da je krpu „pričvrstio“ za travu, a ne na štapove, kako je vidljivo iz priloženih fotografija tužiteljevih usjeva na kojima je nastala šteta, a koje fotografije je prilikom redovne ophodnje u okviru provođenja redovnih zaštitnih mjera 17. svibnja 2024. načinio g. VK. Iz priloženih fotografija nedvojbeno proizlazi da je tužitelj na jedva nekoliko mjesta postavio bijele krpe i da su iste „pričvršćene“ na travu, iako na uputama proizvođača izričito stoji da se repelent postavlja na štapove visine cca 30 cm u razmacima 5-10 metara. Tuženik skreće sudu pažnju da je tužitelj ujedno i lovac i bivši član lovačkog društva tuženika te je kao takav, čak i neovisno o pisanim uputama proizvođača i danim usmenim uputama, znao i morao znati na koji način pravilno koristiti navedeno zaštitno sredstvo. Postupanje tužitelja kao osobe koja je kao lovac nedvojbeno upoznata na koji način pravilno koristiti zaštitno sredstvo, ali ga unatoč tome svjesno koristi na način koji je protivan uputama proizvođača, predstavlja najgrublji oblik nepažnje i propuštanje poduzimanja minimalnih zaštitnih mjera propisanih Zakonom. Posljedica takvog nemarnog ponašanja je izravna šteta koja se mogla spriječiti pravovremenim i odgovornim djelovanjem tužitelja. Iz tog razloga odgovornost za nastanak štete proizlazi isključivo iz skrivljenog ponašanja tužitelja, a posljedica za takvo nepropisno postupanje od strane oštećenika (ovdje tuženika) predviđena je čl. 79. st. 2. Zakona o lovstvu kojim je izričito propisano da oštećenik koji ne poduzima propisane zaštitne mjere kojima se sprječava nastanak štete nema pravo na naknadu štete.

2.4. Nadalje, tuženik osporava i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva budući da prosječna otkupna vrijednost kukuruza na otkupnim mjestima iznosi 140,00 EUR, a ne 175,00 EUR kako to tvrdi tužitelj. Prema potrebi se predlaže i vještačenje od strane ovlaštenog procjenitelja. U ovom konkretnom slučaju tuženik je pokazao dobru volju i uzimajući u obzir sve okolnosti slučaja tužitelju je ponudio razumnu naknadu u iznosu od 1.000,00 EUR koju je tužitelj odbio, pokušavajući naknadnim podnošenjem ove tužbe tuženika prisiliti na novčane ustupke na koje nema nikakvo pravo. Stoga tuženik predlaže sudu da prije svega odbaci tužbu kao nedopuštenu, odnosno da podredno odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan i da naloži tužitelju da tuženiku podmiri parnični trošak uvećan za zakonsku zateznu kamatu, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

3. Tužitelj podneskom od 22.4.2025. (list 132-134) navodi da nije sporno da je člankom 82. stavkom 1. Zakona o lovstvu propisano da su oštećenici dužni u roku od 7 dana od dana nastanka štete pisanim putem obratiti se lovoovlašteniku na čijem području se šteta dogodila, kao i da će nadležni sud odbaciti tužbu ako oštećenik nije tako postupio. No, Ustavni sud Republike Hrvatske ukinuo je odredbu čl.82. st.1. Zakona o lovstvu odlukom broj: U- I/3251/2023 (NN 127/24), odluka Ustavnog suda stupila je na snagu 1. ožujka 2025., a Ustavnim zakonom o Ustavnom sudu Republike Hrvatske u čl.58. st.5. propisano je da - „U postupcima u kojima o pravnoj stvari, do dana stupanja na snagu odluke Ustavnog suda kojom se ukida zakon, odnosno poništava ili ukida drugi propis ili pojedina njihova odredba, nije pravomoćno odlučeno, a taj se zakon, odnosno drugi propis neposredno primjenjuje u toj pravnoj stvari, ukinuti zakon, odnosno poništeni ili ukinuti drugi propis ili njihova ukinuta ili poništena odredba neće se primjenjivati od dana stupanja na snagu odluke Ustavnog suda.“ Dakle, ukinuta odredba čl.82. st.1. Zakona o lovstvu ne može se primjenjivati u postupku u kojem još nije pravomoćno odlučeno, kao što je ovaj predmet tužitelja CK pa tužitelj, budući da nema uvjeta za odbačaj tužbe kako to predlaže tuženik, predlaže nastaviti postupak.

4. Sud je priihvatio navode tužitelja iz točke 3. obrazloženja ove presude pa nije prihvaćen prijedlog tuženika za odbačaj tužbe iz razloga što tužitelj nije postupio na način utvrđen, u vrijeme nastanka štete važećim, člankom 82. st.1. Zakona o lovstvu.

5. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitani su izvatci iz zemljišne knjige i dokazi o zakupu zemljišta priloženi tužbi (list 2 -8), ponuda tuženika tužitelju o naknadi šette (list 10), Godišnji plan i program tuženika za sprječavanje šteta od divljači za lovnu godinu 2024./2025.u lovištu I/169 “Križ” s prilozima (list 22-96), zapisnik tuženika o šteti od divljači (list 121-126), zapisnici tuženika o predaji repelenata za zaštitu usjeva od divljih svinja tužitelju (list 127-129), odgovor tužitelja na ponudu tuženika za odštetu (list 143), saslušani su svjedoci PK, ŠK, VK, IK, saslušan je tužitelj, te je provedeno agronomsko vještačenje.

6. Iz dopisa tuženika tužitelju (list 10) od 13.10.2024. vidljivo je da je komisija tuženika obišla usjeve tužitelja i konstantirala na tri parcele štetu na usjevima kukuruza u ukupnoj količini od 13490 kg, koja šteta bi po iznosu od 140 € po toni prinosa iznosila 1.880,60 €, a za koju štetu je tuženik ponudio naknadu tužitelju od 1.000,00 €, koju ponudu tužitelj nije prihvatio dopisom tuženiku od 28.10.2024. (list 143).

7. Svjedok ŠK u svojem iskazu (list 138-139) navodi da je član lovačkog društva Vidra Križ u kojem društvu obavlja i procjene štete nastale zbog divljači. Sjeća se da je tužitelj prijavio tuženiku da mu je nastala šteta na usjevu kukuruza te je sa IK izišao na zemljište koje je obrađivao tužitelj. Vidio je da je šteta na usjevima kukuruza tužitelja učinjena te su procijenili visinu štete, misli da je IK sastavio zapisnik o visini štete, a IK je bio predsjednik komisije tuženika za procjenu štete. Na zemljištu tužitelja vidio je da repelent radi odbijanja divljači nije bio postavljen pravilno jer je bio postavljen samo s jedne strane zemljišta prema šumi dok se s druge strane zemljišta tužitelja nalazi cesta i na udaljenosti od oko 10 metara također šuma ali na toj strani nisu bili postavljeni repelenti. Misli da je repelente tužitelj dobio od tuženika. U to vrijeme repelenti su bili kod IK koji je izdavao repelente onima koji su tražili i o tome je IK sastavljao bilješke ili potvrde o izdavanju repelenata. Repelenti od strane tužitelja nisu bili postavljeni pravilno jer su bili postavljeni na živici, a ne na drvenim kolčićima visine od oko pola metra iako je tuženik upućivao kako se repelenti trebaju postaviti. S IK je radi procjene štete izašao na zemljište tužitelja prije berbe kukuruza, a šteta je pričinjena ranije, ne zna točno kada, moglo je biti u 6. ili 7. mjesecu 2024.g. ili ranije. Ne zna da li je tužitelj upućen kako se repelenti postavljaju, ali misli da je tužitelju kazano kako se postavljaju repelenti jer se poljoprivrednici upućuju kako se koriste repelent i. U vrijeme kada je repelent davan tužitelju repelent je bio u plastičnim kanisterima, a ne zna da li je na kanisteru bila uputa za korištenje repelenata. Tužitelj je bio član lovačkog društva od 2018.g. Repelente je vidio samo na živici na visinama od oko pola metra do metar. Udaljenost između repelenata bila je oko 20 do 25 metara. Dužina zemljišta na kojem repelenti nisu bili postavljeni ista je kao i dužina na kojem su repelenti bili postavljeni. Smatra da je repe lent učinkovitiji ako je postavljen bliže usjevu tj. kukuruzu nego ako je postavljen dalje, a tužitelj je repelent postavio na udaljenost od oko 2 metra od kukuruze. U vrijeme nastanka štete nisu ni bili pozivani, oni iz LD, već je tužitelj o šteti obavijestio tuženika pred berbu kukuruza.

8. Svjedok PK u svojem iskazu (list 139-140) navodi da je lovnik tuženika i sa predsjednikom tuženika VK provjeravao kako su postavljeni repelenti koje tuženik daje poljoprivrednicima radi odbijanja divljači od usjeva. Zemljište tužitelja VK i on obišli su 15. ili 16. svibnja 2024.g., a repelenti koje je postavio tužitelj nisu bili postavljeni pravilno jer nisu bili postavljeni na drvenim kolčićima blizu usjeva već su bili postavljeni na granama udaljeni oko 2-3 metra od usjeva kukuruza. Zna da se uz davanje repelenata poljoprivrednicima daju i upute o korištenju repelenata a svrha kojih je da mirisom odbija divljač. On je sam još jednom obišao zemljište tužitelja desetak dana kasnije, a nije bilo promjene u vezi postavljenih repelenata. Tuženik štiti poljoprivredna zemljišta i na način da se divljač istjeruje sa zemljišta sa usjevima i dopušten je lov divljači na poljoprivrednim zemljištima. Ne sjeća se koliko daleko je zemljište tužitelja od naselja, a budući da se u zoni od 100 metara od kuća naselja ne smije loviti. O istjerivanju divljači sa poljoprivrednih zemljišta vode se bilješke. Okolna zemljišta su nekad bila uredno zaštićena repelentima, a nekad nisu. U vrijeme kada je bio u obilasku zemljišta tužitelja šteta ni nije bila vidljiva, odnosno nešto malo je bila vidljiva, a usjevi kukuruza su tek nikli. On ne brine o izdavanju repelenata te ne zna dali je tko dao repelente tužitelju. Da bi netko dobio repelente mora dokazati da koristi određeno zemljište i mora održavati zemljište te mora zatražiti repelente. Uz repelente tuženik daje upute, a i na repelentima su sadržane upute kako se koriste. Ne zna kada je tužitelj službeno prijavio štetu. Zna da je tužitelj bio član LD Vidra ali ne zna koliko dugo je bio član. Prilikom obilaska zemljišta tužitelja sa VK fotografirao je zemljište tužitelja. Repelenti koje je postavio tužitelj bili su postavljeni na granama drveća ili na travi, a obišli su samo jedan dio zemljišta tužitelja. Repelenti su bili postavljeni na visini od oko pola metra do metar. S obzirom na protek vremena i da je bio na mnogo livada ne sjeća se na kojoj udaljenosti su repelenti bili postavljeni. Ne zna gdje je vršeno čekanje divljači, a on osobno nije bio na čekanju divljači te ne zna tko koristi okolna zemljišta. Fotografije priložene u odgovoru na tužbu snimao je VK.

9. Svjedok VK u svojem iskazu (list 140-141) navodi da je predsjednik tuženika te zna da tuženik brine o zaštiti poljoprivrednih usjeva na način da se poljoprivrednicima daju repelenti radi odbijanja divljači od površina sa usjevima, organiziraju se čekanja divljači i istjerivanja divljači. Npr. 2025.g. tuženik je nabavio oko 100 litara repelenata, a što je dovoljno za površinu od oko 100 hektara zemljišta. Sudjelovao je u obilaženju poljoprivrednih zemljišta radi provjere jesu li postavljeni repelenti te je vidio da tužitelj nije pravilno postavio repelente pored svojeg zemljišta, a repelenti bi se trebali postaviti na drvene kolčiće na visinu od oko 80-100 cm, na udaljenosti od oko 15 metara jedan od drugoga, treba ih zaštiti od kiše ili mijenjati nakon kiše jer kiša ispere repelent. Tužitelj nije adekvatno postavio repelente oko svojeg zemljišta jer ih je postavio na grane ili na travu udaljene od usjeva. Mobitelom je fotografirao zemljišta koja je obišao te tako i zemljišta tužitelja. Iz fotografija koje su priložene u odgovoru na tužbu a koje su mu predočene odgovorio je da ih je on snimio te da je na nekim fotografijama vidljiv usjev soje, a na nekim fotografijama usjev kukuruza no koji je tek nikao odnosno vidljiva je razlika površina sa usjevom soje i usjevom kukuruza, a snimio je postavljene repelente te se vidi da su postavljeni na travu, a što nikako nije odgovarajuće postavljanje jer trava raste i repelenti padaju s trave. Dodaje da je tužitelj prijavio štetu na kukuruzu i godinu ranije tj. 2023.g. i tražena odšteta mu je isplaćena u cijelosti s troškovima vještačenja, o čemu tuženik posjeduje dokumentaciju, a 2024.g. očekivali su ponovno tužbu tužitelja pa je stoga i fotografirao zemljište tužitelja i način na koji je tužitelj postavio repelente. Po prijavi štete 2024.g. tuženik je ponudio tužitelju odštetu, a to odštetu od polovine traženog iznosa. Zemljište tužitelja nalazi se u blizini kuća te se ne smije koristiti oružje radi odstrjela divljači na zemljištu tužitelja. Napominje da je tuženik nabavio dovoljne količine repelenata i da surađuje s Općinom Križ, na čijem području se nalazi i zemljište tužitelja, radi zaštite poljoprivrednih zemljišta od divljači te da tuženik i dalje nudi tužitelju odštetu u ponuđenom iznosu. Fotografije priložene odgovoru na tužbu snimio je polovinom svibnja 2024. Parcele oko zemljišta tužitelja neke jesu bile štićene repelentima, a neke nisu. Na okolnim zemljištima na kojima su bili postavljeni repelenti nije bila vidljiva šteta, a ne zemljištu tužitelja bila je vidljiva šteta. O istjerivanjima divljači tuženik ima zapisnike. Dodaje da se poljoprivredna zemljišta mogu štititi žicom pod naponom struje tzv. pastirima, a za koja OPG-i mogu dobiti bespovratna sredstva. Ne sjeća se točno kada je tužitelj prijavio štetu, misli da je to bilo prije skidanja kulture, a što je za kukuruz 9. ili 10. mjesec. Za podjelu repelenata zadužen je bio za prošlu godinu IK i izdavanje repelenata zabilježeno je zapisnički. Poznato mu je da za 2025.g. tužitelj nije ni tražio repelente te da više nije član tuženika jer je izbačen iz članstva tuženika. Prilikom izdavanja repelenata daje se usmena i pismena uputa, a misli da se pisana uputa nalazi na pakovanju repelenta. Zemljišna parcela tužitelja bila je štićena repelentima samo s jedne strane, a trebala je biti štićena sa sve četiri strane, dakle bila je premalo štićena, a slabo su bile štićene još dvije parcele tužitelja. Bilo je vidljivo da su krpice sa repelentima bile postavljene samo s jedne strane zemljišta na granama. Tužitelj je bio član tuženika od svoje 18-te godine života, a prestao je biti član prije dvije godine. Budući da je tužitelj bio član lovačkog društva trebao je znati način uporabe repelenata i kako se štiti zemljište od divljači. Tužitelj je repelente postavio na travi na visini od oko 40 cm, a na granama na visini od oko 120 cm. Krpice s repelentima tužitelj je postavio na međusobnoj udaljenosti od oko 25-30 m. Po svojem iskustvu zna da šteta na poljoprivrednim zemljištima nastaje jako rijetko, gotovo nikada ako se repelenti koriste pravilno.

10. Svjedok IK u svojem iskazu (list 147-148) navodi da je bio član LD Vidra Križ i bio je u komisiji LD za procjenu šteta. S tadašnjim predsjednikom VK i ŠK procjenjivali su štetu na kukuruzu koju je prijavio tužitelj i na izvršnom odboru LD suglasili su se kolika je šteta pričinjena tužitelju i izvršni odbor je donio odluku da se tužitelju nadoknadi šteta. Međutim, predsjednik LD Halaček VK protivio se isplati naknade štete tužitelju te naknada nije isplaćena tužitelju. Sjeća se da su visinu štete razmatrali u kući tužitelja nakon što su na zemljištu utvrđivali štetu, te su u kući tužitelja bili ŠK, tužitelj i on te su se suglasili s utvrđenom visinom štete i što je potom on prezentirao na izvršnom odboru LD. U kući tužitelja bili su više sati. Zemljište tužitelja nalazi se pod nadležnošću Općine Križ u vezi zaštite od divljači jer je to gradska, prigradska i zona u selima odnosno nije lovna zona u kojoj se smije loviti te nije dozvoljena zaštita odstrjelom divljači budući da se nalazi u zoni od 100 do 300 metara od naselja. Repelente je osigurala Općina Križ, a on ih je osobno preuzeo u društvu C u [adresa] i dao je repelente tužitelju, koji je po repelente došao k njemu. Primjena repelenata prati se od nicanja usjeva te je primjena repelenata od strane tužitelja praćena, a i on je obilazio zemljišta tužitelja te je vidio da je tužitelj postavljao repelente, doduše ne "školski" već na "živa drva" tj. na stabla i na kukuruze, a koji način postavljanja repelenata je funkcionirao odnosno bio je funkcionalan. Tužitelj je kosio travu oko kukuruza u širini od oko 4-5 metara, iako je dovoljno kositi travu u širini od 2 metra, a radi mogućnosti kontrole usjeva. Divlje svinje teško je spriječiti da dolaze na usjeve, osobito krmače sa mladima jer krmače s mladima savladavaju sve prepreke pa i žicu pod naponom struje tzv. pastire. Dodaje da je nedavno tj. prije oko tjedan do dva VK smijenjen sa mjesta predsjednika LD Vidra Križ od strane Lovačkog saveza Hrvatske, a zbog nedozvoljenih radnji. Na zemljištu i u blizini zemljišta tužitelja nije se mogao sprječavati dolazak divljih svinja metodom čekanja divljih svinja jer se u zoni u blizini naselja ne smije upotrebljavati oružje. Zbog većih šteta na poljoprivrednim usjevima pričinjenih od divljih svinja interesirao se u policiji o mogućnosti dobivanja dozvole za odstrjel divljači no nije dobio takvu dozvolu. Prilikom predaje repelenata tužitelju je dao usmene upute, a i u pisanom obliku. Ne zna da li je tužitelj koristio kakva druga sredstva za zaštitu površina koje je obrađivao, tzv. pastire nije koristio, a tražio ih je od LD koje je trebalo osigurati takvu zaštitu no nije dobio tzv. pastire od tuženika. Lovački savez Hrvatske dodjeljuje tzv. pastire lovačkim društvima besplatno. Lovačko društvo treba tražiti tzv. pastire od Lovačkog saveza i postaviti ih pastire tj. žicu pod naponom oko štićenog zemljišta, no tadašnji predsjednik VK nije htio da se od Saveza traže pastiri jer da bi to bila dodatna briga i opterećenje za tuženika. O svojoj izjavi da zona od 100-300 metara u blizini naselja nije lovna zona i nije u nadležnosti tuženika odgovorio je da je Općina Križ nadležna za provođenje zaštite poljoprivrednih zemljišta u toj zoni, a Općina Križ sklopila je ugovor sa tuženikom kojim je zaštitu poljoprivrednog zemljišta prepustila LD Vidra Križ i Općina za te poslove tuženiku plaća naknadu od nekoliko tisuća eura, koliko on zna. Općina Križ daje naknadu osobi iz LD Vidra Križ za vođenje brige o zaštiti zemljišta od divljači, a zna da je prezime te osobe, odnosno to je mlada žena CKD no koja je bila na porodiljnom dopustu pa je brigu o zaštiti zemljišta od divljači vodio VK.

11.1. Tužitelj CK u svojem iskazu (list 141-142) navodi da je repelente od tuženika zatražio oko 17.05.2024.g. i dobio ih je jer je tuženiku dostavio svu potrebnu dokumentaciju o vlasništvu i korištenju zemljišta. Šteta na usjevima kukuruza nastala je u vrijeme mliječne zriobe kukuruza tj. u vrijeme formiranja klipa kukuruza tijekom kolovoza 2024.g. Tuženik u blizini njegovog zemljišta ima nekoliko lovno-tehničkih objekata tj. tzv. pričeka koje nisu u funkciji. Krpice sa repelentima postavio je preventivno u vrijeme nicanja kukuruza na grane i travu oko usjeva kukuruza, a potom nakon što su nikle stabljike kukuruza krpice je postavio na stabljike kukuruza i repelente je ponovno nanosio na krpice svakih 3-6 dana, u čemu mu je pomagao njegov otac, bez obzira na kišu. Na stabljike kukuruza krpice sa repelentom postavljao je na visinu divlje svinje tj. na oko 50 cm, a na svakih 10-20 metara. Šteta na kukuruzu pričinjena mu je u vrijeme formiranja klipa tj. sredinom kolovoza, a do kada svinje ne dolaze na kukuruz jer nemaju što jesti. Repelente ni je postavio na zemljište do ceste jer se uz cestu nalaze kuće i od tamo svinje ne dolaze niti je želio da stanarima kuća repelenti smrde, a krpice s repelentom postavio je na ostale tri strane zemljišta jer se u blizini nalaze šikare iz kojih dolaze svinje. Visinu štete procijenili su članovi tuženika, a na koju visinu je on pristao iako je smatrao da je šteta za oko 10% viša. Od tuženika je tražio da mu daju žicu tzv. pastira no nije ju dobio, posjeduje OPG. Bio je član LD Vidra od 2018.g. do 2023.g. kada je imao štetu na usjevima te je od tuženika tražio naknadu štete i koju su mu odobrili ali su ga isključili iz društva. Radi utvrđenja visine štete 2023.g. angažirao je sudskog procjenjitelja iz Zagreba kojemu se sada sjeća samo imena V.

11.2. Po pregledu fotografija priloženih odgovoru na tužbu tužitelj izjavljuje da na prvoj fotografiji, u spisu na str. 90, jeste njegova parcela na kojoj je zasijana kultura soje, a na kojoj nije bila šteta. Na fotografiji u spisu na str. 91 nije njegovo zemljište već zemljište njegovog bratića kojemu on obrađuje zemljište odnosno pomaže bratiću. Na fotografiji u spisu na str. 92 desno jeste njegova parcela na kojoj je zasijan kukuruz koji još nije nikao. Na fotografiji u spisu na str. 93, je također bratićevo zemljište zasijano sojom. Na fotografiji u spisu na str. 94 također je bratićevo zemljište zasijano sojom. Na fotografiji u spisu na str. 95, vidljiva je krpica na travi koju je on postavio preventivno dok nije bilo štete, a susjedna parcela nije njegova i na fotografiji u spisu na str. 96 isto je vidljivo kao i na fotografiji na str. 95 spisa.

11.3. Tužitelj ispravlja navode tužbe da je do tužbe došlo u fazi nicanja kukuruza jer je pravilno da je do štete došlo u fazi formiranja klipa kukuruze.

11.4. Osim navedenog tužitelj je izjavio i da je nastalu štetu na kukuruzu putem telefona prijavio IK kao članu tuženika, a ponovno je putem telefona o šteti obavijestio Zlatka Kučinića 2-3 dana prije skidanja usjeva tj. berbe kukuruza i tada je na njegovo zemljište izašla komisija tuženika i dala mu ponudu za naknadu štete u iznosu od ukupno 1.000,00 eura. Na ponudu tuženika odgovorio je pisanim putem tj. odgovor na ponudu kojeg je preuzeo JK, a koju ponudu daje na uvid. Tuženik se protivio prihvaćanju u spis odgovora tužitelja na ponudu, no protivljenje tuženika sud ocjenjuje irelevantnim budući da je nesporno da je tuženik ponudio tužitelj odštetu za predmetnu štetu u iznosu od 1.000,00 €, a da taj iznos tužitelj nije prihvatio, što je navedeno i u tužbi.

12. U daljnjem postupku određeno je agronomsko vještačenje radi utvrđenja visine štete i radi utvrđenja koliki može biti utjecaj nepravilnog postavljanja repelenata na njihovu učinkovitost. Vještačenje je povjereno stalnom sudskom vještaku dipl. ing. agronomije Tomislavu Ivanušiću, koji je po izvršenom vještačenju dao nalaz i mišljenje da je 2024. godine vrijednost kukuruza tipa BC572 s postokom vlage 16% u količini 13490 kg po višoj vrijednosti iznosila 1.981,74 € ili po standardnoj vrijednosti 1.714,64 €, s napomenom da obavezni porez na dodanu vrijednost nije uključen u procijenjenu vrijednost. Nadalje, vještak je dao mišljenje da je utjecaj repelenata radi odbijanja divljih svinja nedovoljan da bi sa sigurnošću zaštitio usjev kukuruza, a ukoliko je isti nepravilno postavljen njegova učinkovitost u odvraćanju je još manja što zasigurno može prouzročiti veću štetu u usjevu nego da je repelent postavljen na pravilan način. Ukoliko repelenti nisu postavljeni na pravilan razmak, pravilnu blizinu usjevu, visinu i višekratno nanošeni, pogotovo nakon oborina, njihov utjecaj nepravilnog postavljanja na učinkovitost, koja ne garantira potpuno odvraćanje, je značajan.

13. Nalaz i mišljenje vještaka Tomislava Ivanušića sud je u cijelosti prihvatio jer je isti dan stručno i objektivno, od osobe koja raspolaže potrebnim stručnim znanjem za ocjenu odlučnih činjenica, a svoja zapažanja iznijela je jasno i uvjerljivo s logičnim objašnjenjima.

14. Po izradi nalaza i mišljenja vještaka tužitelj je uredio tužbeni zahtjev te isti precizirao na iznos od 1.981,74 € (list 177-178).

15. Člankom 79. stavkom 1. Zakona o lovstvu propisano je da je oštećenik dužan na primjeren način i o svojem trošku kao dobar gospodar poduzeti mjere, dopuštene radnje i zahvate u svrhu zaštite svoje imovine od nastanka štete. Člankom 80. Stavkom 1. Zakona o lovstvu propisano je da za štetu koju prouzroči divljač u lovištu odgovara lovoovlaštenik ako je oštećenik poduzeo radnje iz čl.79. st.1. Zakona o lovstvu te kao dobar gospodar zaštitio svoju imovinu od nastanka štete, u ovom slučaju štete koju je prouzročila divljač svojim djelovanjem.

16. Stoga je u ovoj stvari odlučujuće da li je tužitelj kao dobar gospodar poduzeo potrebne radnje da zaštiti svoju imovinu odnosno usjeve kukuruza od divljih svinja.

17. Nesporno je da je zemljište na kojem je tužitelj imao usjeve kukuruza 2024. godine u lovištu kojeg je lovoovlaštenik tuženik, nesporno je da je tužitelju pričinjena šteta u vidu uništenih 13490 kg kukuruza kako je utvrdila komisija tuženika i s kojim utvrđenjem se suglasio tužitelj, te je neporno da je tuženik za poljoprivrednike koji obrađuju poljoprivredna zemljišta na području lovišta tuženika osiguravao repelente za odbijanje divljači od usjeva i da je tužitelj preuzeo repelente od tuženika i postavljao ih oko svojih usjeva radi zaštite od divljih svinja.

18. Sporno je da li je tužitelj pravilno postavljao repelente za odbijanje divljih svinja od svojih usjeva kukuruza. Svjedoci ŠK, PK i VK, koji su članovi tuženog lovačkog društva, dali su izjave da tužitelj jeste postavljao repelente, ali da repelente nije postavljao pravilno jer da ih je postavljao na travu ili grane drveća, a ne na drvene kolčiće, te na prevelikoj udaljenosti, dok tužitelj tvrdi da je repelente postavljao redovno, na potrebnoj visini tj. visini divljih svinja i na potrebnom razmaku, da je redovno ponovno nanosio repelent na postavljene krpice, da je štitio usjeve od nicanja usjeva, u početku nicanja usjeva na travu, no po nicanju usjeva na grane drveća i na stabljike kukuruza, a svjedok IK izjavio je da je funkcionalan način na koji je tužitelj postavljao repelente.

19. Tužitelj u podnesku od 3.6.2026. (list 177-178) napominje da iz samog mišljenja vještaka proizlazi da repelenti ne pružaju potpunu niti zajamčenu zaštitu od divljih svinja, odnosno da je njihov učinak ograničen te da ne postoji repelent koji bi sa sigurnošću spriječio nastanak štete od divljači te da ni pravilna uporaba ne jamči potpuno odvraćanje divljači od usjeva. Stoga tužitelj smatra da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi kako bi šteta na usjevu nastala odnosno mogla bi nastati i u slučaju pravilnog postavljanja repelenata, budući da ni tada njihova učinkovitost nije potpuna niti može osigurati stopostotnu zaštitu usjeva od divljih svinja. Stoga primjedbe tuženika vezane uz način postavljanja repelenata ne mogu dovesti do zaključka da je šteta nastala isključivo ili pretežito radnjama tužitelja, osobito imajući u vidu da je tužitelj poduzimao mjere zaštite postavljanjem repelenata te da je sama učinkovitost takve zaštite, prema zaključku vještaka, ograničena.

20. Iskaz tužitelja o postavljanju repelenata radi zaštite usjeva kukuruza od divljih svinja logičan je i životan i sud ga prihvaća u potpunosti . Iz provedenog postupka proizlazi da fotografije koje je tuženik priložio odgovoru na tužbu kao dokaz svojih tvrdnji da je tužitelj nepravilno postavljao repelente, ne potvrđuju navode tuženika.

21. Sud prihvaća kao logičan i životan i stav tužitelja kako je obrazložen u podnesku od 3.6.2026. Stoga sud zaključuje da tužitelj jeste poduzeo mjere iz čl.79. st.1. Zakona o lovstvu radi zaštite svoje imovine – usjeva kukuruza pa za štetu prouzrokovanu tužitelju od divljih svinja odgovara tuženik kao lovoovlaštenik te je tužbeni zahtjev prihvaćen.

22. Sud ne prihvaća prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika jer da je zaštitu od divljači po ugovoru s tuženikom preuzela Općina Križ budući da je prigovor podnijet nakon zaključenja prethodnog postupka, a tuženik je ugovor s Općinom Križ posjedovao i prilikom podnošenja odgovora na tužbu i tijekom prthodnog postupka a nije se pozivao na ugovor kao dokaz. Dodaje se da je Zakonom o lovstvu za odgovornost za štetu od divljači propisana odgovornost lovoovlaštenika.

23. Tužitelj troškovnikom (list 184) potražuje trošak postupka i to za sastav tužbe 200,00 €, zastupanja na ročištima 17.4.2025., 15.9.2025. (omaškom datuma 12.5. u zapisniku na str, 135), 5.11.2025., 26.2.2026. i 9.6.2025. u iznosu po 200,00 € za svako ročište, za sastav obrazloženih podnesaka od 27.2.2025., 22.4.2025. i 3.6.2026. u iznosu od po 200,00 € za svaki, sve uvećano za PDV 25% tj. u iznosu od 450,00 €, zatim za sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 35,03 €, sudsku pristojbu na presude u iznosu od 143,61 €, te predujam za vještačenje u iznosu od 250,00 €, što ukupno iznosi 2.678,64 €. Tužitelju su priznati navedeni troškovi jer ih sud ocjenjuje potrebnim za vođenje parnice budući da su učinjeni izravno u toku spora i bili su potrebni za uspjeh tužitelja u sporu, a sukladno Tbr.7.t.1., Tbr .8.t.1. i Tbr.9.t.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

24. O trošku zastupanja na ročištu za objavu i uručenje presude, kojeg je tužitelj zatražio u iznosu od 100,00 € te PDV-om od 25% na taj iznos tj. 125,00 €, sud će odlučiti posebnim rješenjem naknadno, ovisno o tome da li će na to ročište pristupiti punomoćnik tužitelja.

25. Zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška odbijen je budući da je tužitelj uspio u parnici u cijelosti.

26. Slijedom naprijed izloženog, odlučeno je kao u izreci.

U Ivanić-Gradu, 16. srpnja 2026.

S U D A C:

Damir Gazdik

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba koja se podnosi pismeno u tri primjerka putem ovog suda u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pismenog otpravka presude.

1. Presuda nepravomoćna

2. Vidi upisnik P

3. DNA:

- tužitelju po pun.

- tuženiku po pun.

4. sredi spis

5. kal. 15 dana