REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6, Zagreb

Poslovni broj: Us I-3972/2026-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Vanji Crnković uz sudjelovanje zapisničarke Jasminke Janković, u upravnom sporu tužitelja KU, državljanina Ruske Federacije, rođenog **.**.2000., smještenog u Prihvatnom centru za strance, Obedišće Ježevsko, Slavka Kolara 82, kojeg zastupa opunomoćenica Martina Grgec, odvjetnica u Zagrebu, Bukovačka cesta 51, protiv tuženog Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, OIB: 36162371878, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, Zagreb, Ilica 335, radi ograničenja slobode kretanja, 16. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite KLASA: UP/I-216-03/26-06/2741, URBROJ: 511-01-213-26-10 od 25. lipnja 2026.

II. Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu.

III. Nalaže se tuženiku da isplati odvjetnici Martini Grgec, pružateljici pravne pomoći, iznos od 1.250,00 EUR (tisuću dvjesto pedeset eura) u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog tužitelja za odgodnim učinkom tužbe.

Obrazloženje

1. Rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite KLASA: UP/I-216-03/26-06/2741, URBROJ: 511-01-213-26-10 od 25. lipnja 2026. tužitelju, tražitelju međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj, određeno je produljenje ograničenja slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance, Obedišće Ježevsko, Slavka Kolara 82, s time da je produljenje ograničenje slobode kretanja određeno za razdoblje do tri mjeseca.

2. Tužitelj u tužbi i tijekom spora u bitnome navodi da predmetno rješenje osporava u cijelosti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede procesnih pravila i pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da je osporavano rješenje generično, neindividualizirano, neobrazloženo, utemeljeno na jednom neobrazloženom i generičkom dopisu drugog tijela koje ne sadrži jasne i dovoljno činjenično opisane razloge, pa da je on stoga onemogućen u raspravljanju i korištenju prava na efikasni pravni lijek. Dodaje da se ne može uopće ispitati zakonitost mjere, izbor vrste i trajanje mjere. Iznosi da on ne podržava niti na bilo koji način komunicira s osobama za koje bi znao da bi imale radikalno-islamistička uvjerenja ili terorističke veze, namjere ili ciljeve. Nastavlja da iz obrazloženja rješenja ne proizlaze nikakve nove činjenice, nove okolnosti koje bi opravdavale produljenje kretanja istom najtežom i najiznimnijom mjerom ograničenja slobode kretanja. Napominje da on je islamske vjeroispovijesti, ali da nije radikalni islamist i da ne kontaktira i ne podržava takve osobe te da stoga ne predstavlja nikakvu prijetnju nacionalnoj sigurnosti. Navodi da je iz obrazloženja rješenja o ograničenju kretanja odnosno rješenja o produljenju mjere dobio samo jednu vrlo paušalnu i vrlo općenitu naznaku o razlozima ograničenja kretanja, a bez ikakvih specificiranih informacija, što mu ne omogućuje na efikasan način iznijeti činjenice i dokaze kojima bi takve općenite naznake uspješno oborio, da se učinkovito obrani ili opravda od takvih tvrdnji. Dodaje da navedeno ne može zamijeniti ovlast suda da izvrši uvid u klasificirane podatke jer sud ne može u ime i umjesto tužitelja znati činjenice i dokaze koje on nije ni iznio, jer nije znao, zbog tajenja konkretnih razloga, što uopće treba dokazivati. Opisuje da, dok se tajnost (pojedinih) dokaza može opravdati potrebom zaštite nacionalne sigurnosti, metoda rada SOA-e i dr, ne može se opravdati tajnost svih i bilo kakvih konkretnih razloga (što je navodno počinio, gdje, kada, kako). Iznosi da je tuženik po dopisu SOA-e postupio automatski, bez saznanja i uvida u konkretne razloge mišljenja SOA-e, a nije navedeno niti da bi bio izvršen uvid u cjelokupni spis tužitelja ili obavljen razgovor na temelju kojeg bi službena osoba koja je donijela rješenje mogla utvrditi sve relevantne činjenice, uključujući i one u pogledu nužnosti i opravdanosti upravo izrečene mjere u izrečenom trajanju. Smatra da službena osoba nije mogla ocijeniti postojanje zakonskih uvjeta zakonitosti, restriktivnosti, nužnosti, individualnosti, prikladnosti, svrhovitosti i razmjernosti, koji su zakonski uvjet za samu mjeru. Mišljenja je da se osporavanom odlukom državna vlast umiješala i ograničila, umanjila te povrijedila njegova temeljna ljudska prava na slobodu, na pošteni postupak i učinkovit pravni lijek te na privatni i obiteljski život, iako u legitimnom cilju, ali u konkretnom slučaju nezakonito, prekomjerno, nerazmjerno i ne nužno u konkretnom slučaju. Predlaže da se poništi rješenje tuženika, da ga se odmah pusti na slobou te da mu se odobri besplatna pravna pomoć i da se pružateljici pravne pomoći isplate zatraženi troškovi.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom spora u bitnome navodi da je tužba u cijelosti neosnovana. Opisuje da je tužitelj 25. ožujka 2026. u Policijskoj upravi zagrebačkoj, Postaji aerodromske policije Pleso izrazio namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj, nakon što je, sukladno članku 13. stavku 1. Uredbe (EU) br. 604/2013, po drugi put vraćen u Republiku Hrvatsku iz Savezne Republike Njemačke, budući da je prema sustavu EURODAC prvi put evidentiran u Republici Hrvatskoj. Dodaje da je istog dana tužitelju rješenjem Policijske uprave zagrebačke, Postaje aerodromske policije Pleso KLASA: NK-UP/l-216-03/26- 03/14, URBROJ: 511-01-48- 26-1 od 25. ožujka 2026. ograničena sloboda kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance, koja je određena nakon što je utvrđeno da se tužitelj vodi u Schengenskom informacijskom sustavu uz upozorenje „državljanin treće zemlje kojem treba zabraniti ulazak i boravak na državnom području država članica", sukladno člancima 24. i 25. Uredbe (EU) 2018/1861, s napomenom "aktivnosti povezane s terorizmom", koje je raspisala Savezna Republika Njemačka. Iznosi da je 31. ožujka 2026. tužitelj podnio naknadni zahtjev za međunarodnu zaštitu, a da je rješenjem Službe za međunarodnu zaštitu KLASA: UP/l-216-03/26-06/2741, URBROJ: 511-01-212-26-5 od 15. travnja 2026. odlučeno o njegovu naknadnom zahtjevu za međunarodnu zaštitu. Nastavlja da je 24. lipnja 2026. zaprimljen dopis Sigurnosno-obavještajne agencije, Uprave za protuobavještajnu zaštitu, unutarnji nadzor i sigurnost KLASA: 216-01/26¬02/22, URBROJ: 539-1603/577-26-1, kojim je zatraženo produljenje mjere ograničenja slobode kretanja iz razloga zaštite nacionalne sigurnosti. Opisuje da je u dopisu navedeno da je daljnje ograničenje slobode kretanja imenovanoga potrebno jer su prikupljeni podatci prema kojima je tijekom života u Saveznoj Republici Njemačkoj ostvarivao kontakte sa sljedbenicima radikalnog poimanja islamizma i simpatizerima džihadističke ideologije. Ističe da su navedeni podatci, zajedno s upozorenjem raspisanim u Schengenskom informacijskom sustavu, uzeti u obzir pri procjeni daljnje potrebe za primjenom mjere. Navodi da uzimajući u obzir javni interes i prava tužitelja, ocijenjeno je da su produljenje mjere smještaja u Prihvatni centar za strance i njezino trajanje opravdani, lako Zakon o međunarodnoj i privremenoj zaštiti predviđa mogućnost određivanja blažih mjera ograničenja slobode kretanja, u konkretnom je slučaju uzeta u obzir procjena Sigurnosno-obavještajne agencije, donesena u okviru njezinih zakonskih ovlasti, prema kojoj imenovani predstavlja prijetnju nacionalnoj sigurnosti. Dodaje da je na temelju svih raspoloživih podataka i dopisa Sigurnosno-obavještajne agencije ocijenjeno da je produljenje mjere u konkretnom slučaju prikladno, nužno i razmjerno te da se njezina svrha ne bi mogla ostvariti primjenom blažih mjera. Iznosi da je prilikom procjene osobnih okolnosti tužitelja utvrđeno da nije pripadnik ranjive skupine te da je kao punoljetna osoba upoznat sa svim pravima i obvezama tražitelja u postupku međunarodne zaštite. Zaključuje da je slijedom navedenoga razvidno da su okolnosti konkretnog predmeta ispitane i obrazložene, da je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno te da je produljenje mjere ograničenja slobode kretanja zakonito i opravdano. Ističe da je u konkretnom slučaju Sigurnosno-obavještajna agencija neposredno prije isteka prvotne mjere ponovno procijenila sigurnosne okolnosti i zatražila njezino produljenje, čime je potvrđeno da razlozi zaštite nacionalne sigurnosti i dalje postoje. Napominje da su tužitelju priopćeni bitni razlozi na kojima se pobijano rješenje temelji, u opsegu koji ne ugrožava zaštitu klasificiranih podataka i nacionalne sigurnosti, a da je istodobno sudu omogućeno izvršiti uvid u klasificirane podatke radi potpune i učinkovite kontrole zakonitosti pobijanog rješenja. Navodi da odluka o deklasifikaciji pojedinih podataka nije u njegovoj nadležnosti u ovom upravnom postupku, već se pristup klasificiranim podacima i promjena stupnja njihove tajnosti uređuju posebnim propisima i ovlastima nadležnih tijela. Dodaje da na mogućnost određivanja takve mjere upućuje i presuda Suda Europske unije u predmetu C-601/15, J. N. protiv Staatssecretaris van Veiligheid en Justitie, u kojoj je potvrđeno da zadržavanje tražitelja međunarodne zaštite može biti opravdano radi zaštite nacionalne sigurnosti ili javnog poretka, pod uvjetom da je mjera nužna i razmjerna. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

4. Tijekom spora izvršen je uvid u spis, u spis tuženika te u klasificirane podatke Sigurnosno-obavještajne agencije. Nadalje, održano je ročište na kojem je strankama dana mogućeno izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Nesporno je da je tužitelj državljanin Ruske Federacije te tražitelj međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj.

7. Sporno je, je li mu tuženik pravilno i zakonito produljio ograničenje slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance.

8. Člankom 54. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti ("Narodne novine" broj: 70/15., 127/17., 33/23. i 17/25.) propisano je da tražitelj i stranac u transferu ima slobodu kretanja u Republici Hrvatskoj (stavak 1.). Nadalje, propisano je da se tražitelju može ograničiti sloboda kretanja ako se na temelju svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja procijeni da je to potrebno radi zaštite nacionalne sigurnosti ili javnog poretka Republike Hrvatske (stavak 2. točka 3). Također, propisano je da se sloboda kretanja tražitelja ili stranca u transferu može ograničiti smještajem u prihvatni centar za strance (stavak 5. točka 5.) te da se mjera smještaja u prihvatni centar za strance može izreći ako se individualnom procjenom utvrdi da se drugim mjerama iz stavka 5. toga članka ne može ostvariti svrha ograničavanja slobode kretanja (stavak 6.). Konačno, propisano je da se mjere ograničavanja slobode kretanja izriču dok za to postoje razlozi iz stavka 2. toga članka, najduže do tri mjeseca, a da se iznimno, iz opravdanih razloga primjena mjera ograničavanja slobode kretanja može produžiti za najduže tri mjeseca (stavak 9.), te da ministarstvo, policijska uprava, odnosno policijska postaja donosi odluku o ograničenju slobode kretanja, kojom određuje vrstu mjera iz stavka 5. toga članka te njihovo trajanje, razmjerno svrsi ograničenja kretanja (stavak 11.).

9. Tuženik je osporavanim rješenjem produžio mjeru ograničenja slobode kretanja tužitelju na temelju članka 54. stavka 9. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti jer je Sigurnosno-obavještajna agencija, Uprava za protuobavještajnu zaštitu, unutarnji nadzor i sigurnost dopisom KLASA: 216-01/26-02/22, URBROJ: 539-1603/577-26-1 od 24. lipnja 2026. zatražila da se tužitelju produži ograničenje kretanja zbog razloga nacionalne sigurnosti jer je u okviru svoje nadležnosti došla do podataka da je tužitelj tijekom života u Saveznoj Republici Njemačkoj ostvarivao kontakte sa sljedbenicima radikalnog poimanja islama i simpatizerima džihadističke ideologije.

10. Prema mišljenju suda osporavano rješenje je zakonito i s obzirom na okolnosti slučaja, dostatno obrazloženo. Naime, javnopravno tijelo je jasno navelo iz kojih razloga, a to je iz razloga nacionalne sigurnosti, a što proizlazi iz dopisa Sigurnosno- obavještajna agencija, Uprava za protuobavještajnu zaštitu, unutarnji nadzor i sigurnost KLASA: 216-01/26-02/22, URBROJ: 539-1603/577-26-1 od 24. lipnja 2026. smatra potrebnim primijeniti članak 54. stavak 9. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Nadalje, sud smatra da u konkretnom slučaju, nakon uvida u klasificirane podatke Sigurnosno-obavještajne agencije i podatke spisa postoji dostatna osnova za primjenu navedene zakonske odredbe u odnosu na tužitelja. Iako tužitelj negira da bi predstavljao prijetnju za nacionalnu sigurnost sud ocjenjuje da takvi navodi ne otklanjaju uvjerljivost informacija i podataka koji su sudu bili dostupni putem uvida u klasificirane podatke Sigurnosno-obavještajne agencije, a koji upućuju da tužitelj predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnost zbog toga što je tijekom života u Saveznoj Republici Njemačkoj ostvarivao kontakte sa sljedbenicima radikalnog poimanja islama i simpatizerima džihadističke ideologije. Dotični podatci predstavljaju klasificirane podatke, slijedom čega ih sud ne može izravno priopćiti tužitelju, s obzirom na ograničenja koja proizlaze iz pristupa klasificiranim podatcima (članak 18. do 24. Zakona o tajnosti podataka /"Narodne novine" broj: 79/07. i 86/12./). Međutim, sud je na ročištu 16. srpnja 2026. omogućio tužitelju putem njegovog opunomoćenika očitovanje o svim relevantnim okolnostima, tj. onim koji su u jasnoj svezi s razlozima zbog kojih je doneseno osporavano rješenje i određeno ograničenje slobode kretanja. Stoga, sud smatra da je tužitelju, promatrano u cjelini i s obzirom na sve okolnosti ovog predmeta (potreba zaštite legitimnog cilja vezanog uz nacionalu sigurnost i javni poredak) u dostatnoj mjeri pružena mogućnost očitovanja o relevantnim činjenicama, odnosno iznošenja suprotnih argumenata i podataka.

11. Slijedom navedenog, sud smatra da je tuženik osnovano primijenio članak 54. stavak 9. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti i produljio smještaj tužitelja u Prihvatnom centru, pri čemu se blaže mjere, s obzirom na razloge određivanja ograničenja slobode kretanja u konkretnom slučaju, ukazuju neprikladnima za svrhovito ostvarenje istoga cilja. Također, i trajanje mjere je pravilno određeno imajući u vidu sve okolnosti slučaja odnosno da je tužitelj tražitelj međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj.

12. Vezano uz pozivanje tužitelja na paragraf 67. presude Suda EU od 15. veljače 2016. u predmetu C-601/15 valja navesti da je uvidom u klasificirane podatke Sigurnosno obavještajne agencije utvrđeno da tužiteljevo osobno ponašanje predstavlja stvarnu, trenutačnu i dovoljno ozbiljnu prijetnju koja ugrožava nacionalnu sigurnost.

13. Odbijen je dokazni prijedlog tužitelja za njegovim saslušanjem, budući da navedeno nije bilo potrebno za donošenje odluke u predmetnom upravnom sporu, imajući u vidu uvjerljivost informacija i podataka koji su sudu bili dostupni putem uvida u klasificirane podatke Sigurnosno-obavještajne agencije.

14. Stoga je valjalo na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj: 36/24. i 39/26.) odlučiti kao u točki I. izreke presude.

15. Kako iz zahtjeva za odobravanje besplatne pravne pomoći proizlazi da tužitelj nema dovoljnih novčanih sredstava za uzdržavanje u Republici Hrvatskoj odobrena mu je besplatna pravna pomoć u točki II. izreke presude u skladu s člankom 8. stavcima 1. i 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite ("Narodne novine" broj: 140/15. i 155/22.).

16. Nadalje, kako je pravnu pomoć pružila odvjetnica Martina Grgec u točki III. izreke presude naloženo je tuženiku da joj isplati iznos od 1.250,00 eura u skladu s člankom 9. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite te Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23. i 107/25.). Naime, odvjetnici je priznat zatraženi trošak sastava tužbe u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 27. t. 1.) te zatraženi trošak zastupanja na ročištu u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 27. t. 2.) uvećano za pripadajući porez na dodanu vrijednost (Tbr. 46. Tarife). Slijedom navedenog na temelju članka 148. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima odlučeno je kao u točki III. izreke presude.

17. Prijedlog za određivanje odgodnog učinka tužbe nije osnovan.

18. Sukladno članku 51. stavku 1. točki 4. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti tužba podnesena upravnom sudu odgađa izvršenje rješenja, osim u slučaju odlučivanja o ograničenu slobode kretanja tražitelja sukladno članku 54. stavku 11. toga Zakona. Prema stavku 2. istoga članka Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti tužba može sadržavati zahtjev za odgodnim učinkom, sukladno propisima kojima se uređuju upravni sporovi.

19. Člankom 42. Zakona o upravnim sporovima propisano je da tužba nema odgodni učinak, osim kada je to zakonom propisano (stavak 1.), a da sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu (stavak 2.).

20. Imajući u vidu da tužitelj nije osnovano osporio razloge zbog kojih mu je izrečena mjera ograničenja slobode kretanja te da je odbijen tužbeni zahtjev prema mišljenju ovog suda ne postoje specifične okolnosti konkretnog slučaja koje bi, za razliku od drugih istovrsnih predmeta međunarodne zaštite u kojima tužba ne odgađa izvršenje rješenja, opravdale dopuštanje odgodnog učinka.

21. Slijedom navedenoga na temelju članka 42. Zakona o upravnim sporovima riješeno je kao u izreci.

U Zagrebu 16. srpnja 2026.

Sutkinja

Vanja Crnković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude. Žalba na prvostupanjsku presudu upravnog suda ne odgađa izvršenje (članak 51. stavak 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti).

Dna:

1. odvjetnica Martina Grgec – e. komunikacijom

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektor za međunarodnu zaštitu, Služba za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, Zagreb, Ilica 335

3. Prihvatni centar za strance – na znanje elektroničkom poštom

4. u spis