REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Slavonskom Brodu

Trg pobjede 15

35000 Slavonski Brod

Poslovni broj: Pn-105/2026-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu po sutkinji Mirandi Gavrić Jularić u pravnoj stvari tužiteljice ŽŽ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], po punomoćniku Petru Krniću, odvjetniku iz Slavonskog Broda, protiv prvotuženika VODICE DOM GRADNJA d.o.o. OIB:92093408760 A. Starčevića 21. zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima u odvjetničkom društvu Burić i Koudela d.o.o. Šibenik i drugotuženika WIENER OSIGURANJE d.d. OIB: 52848403362 iz Zagreba, Slovenska 24. zastupanog po punomoćniku Slavku Baotiću odvjetniku iz Županje, nakon održane i zaključene glavne rasprave dana 29. lipnja 2026. godine, u nazočnosti punomoćnika, radi naknade štete, a presude javno objavljene dana 16. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se prvotuženiku VODICE DOM GRADNJA d.o.o. OIB:92093408760 A. Starčevića 21. i drugotuženiku WIENER OSIGURANJE d.d. OIB: 52848403362 iz Zagreba, Slovenska 24. da solidarno tužiteljici ŽŽ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], isplate iznos od 3.562,25 EUR sa zakonskom zateznom kamatama počevši od 26. studenog 2021. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim druš tvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, u roku od 15 dana

II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu nematerijalne štete u iznosu od 307,63 EUR-a.

III. Nalaže se prvotuženiku VODICE DOM GRADNJA d.o.o. OIB:92093408760 A. Starčevića 21. i drugotuženiku WIENER OSIGURANJE d.d. OIB: 52848403362 iz Zagreba, Slovenska 24. da solidarno tužiteljici ŽŽ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa]. naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 3.842,47 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, u roku od 15 dana

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi kako se dana 5. listopada 2021. u mjestu Dražice kod Ražnja, Šibensko-kninska županija, dogodila nezgoda kada je tužiteljica sa svojim suprugom, nogostupom uz more prolazila pored stambene građevine u izgradnji na br. 2.B. kč. br. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], vlasništvo IŽ i ŽŽR, da bi na tužiteljicu pala željezna ograda kojom je bilo ograđeno gradilište i to tako da je vrh ograde pao tužiteljici na desnu nogu. Tužiteljica je zbog zadobivenih ozljeda najprije upućena u Opću bolnicu Šibensko-kninsku, a po tome prevezena u Opću bolnicu dr. Josip Benčević gdje je nastavila liječenje. Prije podizanja tužbe tužiteljica je zatražila nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dr. Dragutina Križanović, koji je utvrdio da je kod tužiteljice došlo do nastupa teške tjelesne ozljede, kao i da je mehanizam nastanka ozljede moguć od pada metalne ograde. Liječnik vještak utvrdio je da je kod tužiteljice došlo do prijeloma glavice V-zastopaljne kosti desnog stopala, zbog čega je tužiteljici ordinirana gipsana udlaga, te hod uz pomoć štaka, te uporaba medikamenata za bolove. Nakon skidanja gipsane udlage kod tužiteljice je i dalje ostao hematom te otok desnog stopala, a ista nije u mogućnosti uslijed nastalih posljedica obavljati dotadašnje poslove, uključujući i vožnja automobila, počevši od dana nezgode pa do danas. I-tuženik osiguran je kod II-tuženika policom osiguranja od odgovornosti. Prije podizanja tužbe tužiteljica se obratila tuženima za pokušaj mirnog rješenja ove pravne stvari, u čemu se nije uspjelo te stoga tužiteljica temeljem odredbe čl. 52. stav 2. ZPP i čl. 1100. ZOO podiže tužbu.

2. Tužiteljica je konačno uredila tužbeni zahtjev podneskom od 27. lipnja 2024. godine kojim je, s obzirom na nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka, specificirala svoje potraživanje smatrajući da joj na ime pravične novčane naknade pripada ukupni iznos od 3.869,88 EUR. Navedeni iznos potražuje za pretrpljene bolove jakog intenziteta u iznosu od 196,42 EUR (2x98,21), za bolove srednjeg intenziteta u iznosu od 408,80 EUR (7x58,40) te za bolove lakog intenziteta u iznosu od 557,40 EUR (30x18,58). Također, zahtjevom je obuhvaćena naknada za pretrpljeni strah jakog intenziteta u iznosu od 98,21 EUR (1x98,21), srednjeg intenziteta u iznosu od 175,20 EUR (3x58,40) te lakog intenziteta u iznosu od 371,60 EUR (20x18,58). Konačno, tužiteljica potražuje iznos od 1.000,00 EUR za umanjenje životne i radne aktivnosti, iznos od 796,80 EUR za tuđu njegu i pomoć (obračunato kao 120 sati po 6,64 EUR) te iznos od 265,45 EUR na ime troška dopremanja automobila iz Dražica do [adresa] po drugoj osobi.

3. U odgovoru na tužbu prvootuženik navodi kako se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, kako u pogledu osnove tako i u pogledu visine tužbenog zahtjeva. Ističe se i prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Slavonskom Brodu. Navodi kako iz tužbe i dokaza uz tužbu uopće ne proizlazi kako bi postojala bilo kakva odgovornost prvotuženika za štetu, odnosno da ne postoje niti materijalni niti personalni dokazi da je tužiteljica zadobila ozljede baš padom ograde koju bi navodno postavio prvotuženik. Nadalje, nitko od djelatnika tuženika nije vidio niti čuo da bi se dogodila opisana ili druga nezgoda toga dana. Tuženik je u cijelosti osigurao gradilište na zakonom propisan način. Nadalje dodaje da ne stoji tvrdnja iz izjave tužiteljičina supruga da bi navodno djelatnici tuženika vidjeli predmetnu nezgodu i odbili pomoći tužiteljici.

4. U odgovoru na tužbu drugotuženik navodi kako čini nespornim da je tužiteljeva strana komunicirala s drugotuženikom u izvansudskom postupku, ali je zbog nedokazanih činjenica, zahtjev za naknadu štete odbijen. Isto tako je riješeno od strane drugostupanjske komisije jer su se prigovornim navodima ponavljale sporne okolnosti i nedokazane činjenice kojim bi na bilo koji način prvotuženik, a onda i drugotuženik kao osiguratelj, bili odgovorni za moguće ozljede na koje se poziva historijat tužbe. Prema informacijama koje je osiguranik i ovdje prvotuženik dao drugotuženiku, nije došlo do padanja zaštitne ograde. I sama tužiteljica se poziva na radnike koji su po njenim riječima samo promatrali kako se ona ozljedila. Navodi kako bi bilo nelogično bi bilo tko gledao nastradavanje treće osobe i to na gradilištu na kojem se nalazi promatrači, a da ne bi pružili pomoć unesrećenoj, ovdje tužiteljici. Osim protivljenja tužbenom zahtjevu za neimovinsku štetu, drugotuženik ukazuje i na neutemeljenost tražbine za imovinska traženja, posebice prijevoz vozila. Prijevozno sredstvo je svakako moralo se dovesti u mjesto prebivališta, a ne prihvaća se navod da suprug tužiteljice koji ima vozačku dozvolu, to nije mogao napraviti. Svakako se predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva kao neutemeljenog

5. Prvotuženik je u odgovoru na tužbu istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Slavonskom Brodu, a koji prigovor je sud odbio rješenjem na pripremnom ročištu od 10. lipnja 2024. Naime, iz priložene medicinske dokumentacije, evidentno je da je kod tužiteljici došlo do teške tjelesne ozljede i da tužiteljici temeljem čl. 52. stav. 2. Zakona o parničnom postupku pripada pravo podići tužbu u mjestu prebivanja pred mjesnim sudom, kako je i postupila, tako da je ovaj prigovor odbijen kao neosnovan. Naime, prema čl. 52. st. 2. Zakona o parničnom postupku ( "Narodne novine" br. 53/1991 , 91/1992 , 112/1999 , 129/2000 , 88/2001 , 117/2003 , 88/2005 , 2/2007 , 96/2008 , 84/2008 , 123/2008 , 57/2011 , 25/2013 , 89/2014 , 70/2019 , 80/2022 , 114/2 022 , 155/2023 , dalje u tekstu: ZPP ) ako je šteta nastala zbog smrti ili tjelesne ozljede, nadležan je pored suda iz stavka 1. ovog članka i sud na čijem području tužitelj ima prebivalište odnosno boravište.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice ŽŽ da joj prvotuženik Vodice dom gradnja d.o.o., kao izvođač radova i vlasnik opasne stvari, te drugotuženik Wiener osiguranje d.d., kao njegov osiguravatelj, solidarno naknade štetu (neimovinsku i imovinsku) proizašlu iz štetnog događaja od 5. listopada 2021. godine. Tužiteljica navodi da joj se nezgoda dogodila u mjestu Dražice dok je sa suprugom šetala nogostupom uz more pored gradilišta stambene građevine (k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), kada je na nju, uslijed jakog vjetra, pala metalna zaštitna ograda kojom je gradilište bilo ograđeno. Prema navodima tužbe, vrh ograde pao je izravno na njezino desno stopalo, uzrokujući tešku tjelesnu ozljedu u vidu prijeloma glavice V. metatarzalne kosti.

7. Nesporno je u ovom postupku da je prvotuženik bio izvođač radova na predmetnom gradilištu te da je ista lokacija bila osigurana metalnom ogradom za koju tužiteljica tvrdi da ju je ozlijedila. Također, među strankama nije sporno da je tužiteljica kritičnog dana, 5. listopada 2021., doista zadobila tjelesne ozljede stopala koje su medicinski verificirane u OB Šibenik. Nesporno je i postojanje ugovornog odnosa osiguranja od odgovornosti između prvotuženika i drugotuženika.

8. Sporno je u ovom postupku je li šteta tužiteljici nastala na opisani način, odnosno postoji li uzročno-posljedična veza između pada ograde i zadobivene ozljede. Tuženici u cijelosti osporavaju osnovu odgovornosti, tvrdeći da ograda kritičnog dana uopće nije pala, da je bila propisno osigurana te da njihovi djelatnici nisu vidjeli niti čuli za opisani događaj. Slijedom toga, sporno je predstavlja li predmetna metalna ograda u danim okolnostima opasnu stvar za koju tuženici odgovaraju po načelu objektivne odgovornosti. Također, sporna je i visina tužbenog zahtjeva, pri čemu tuženici posebno osporavaju trajanje i intenzitet bolova i straha, postotak umanjenja životne aktivnosti, te osnovanost troškova tuđe njege i pomoći i troška dopremanja automobila.

9. Kako bi utvrdio odlučne činjenice sud je u dokaznom postupku izvršio uvid i pročitao izvješće o postupanju MUP PU Šibensko-kninske PP Šibenik s ispostavom Primošten od 6. prosinca 2021., izjavu JŽ od 22. prosinca 2021. ovjerenu kod javnog bilježnika, medicinsku dokumentaciju na listu 13-17 spisa, RTG snimke desnog stopala tužiteljice, nalaz i mišljenje dr. KŽ od 7. ožujka 2022. godine (izrađen izvanparnično), Odštetni zahtjev tužiteljice od 1. prosinca 2021. na listu 22 spisa, Očitovanja drugotuženika WIENER OSIGURANJA d.d. od 20. prosinca 2021. i 10. siječnja 2022., policu osiguranja od odgovornosti broj 1307-00052284, pisanu korespondenciju punomoćnika tužiteljice i drugotuženika, kaznenu prijavu podnesenu ODO Šibenik od 9. ožujka 2022., rješenje o odbačaju kaznene prijave Općinskog državnog odvjetništva u Šibeniku broj: KP-DO-154/2022 od 25. ožujka 2022., medicinski karton tužiteljice pribavljen od liječnika opće medicine, spis Općinskog državnog odvjetništva u Šibeniku broj: KP-DO- 154/2022, dokumentaciju zaprimljenu od MUP PU Šibensko -kninske PP Šibenik pod brojem 511-13-07-24-2 od 22. lipnja 2024. na listu 193 – 209 spisa, izvršio uvid u fotografije mjesta događaja na listu 11, 13 i 14 spisa, fotografiju ploče gradilišta na listu 12 spisa (iz kojih je vidljivo da je izvođač prvotuženik), fotografije identične zaštitne ograde na listu 221-224 spisa, pročitao je rješenje Županijskog suda u Splitu broj Gž-624/2025-3 od 20. svibnja 2026. godine, te je proveo dokaz saslušanjem tužiteljice ŽŽ, svjedoka JŽ, VŽ i NŽ, proveo medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. HŽ (njegov pisani nalaz od 25. lipnja 2024. te usmeno očitovanje na raspravama) te je saslušana svjedokinja ZŽ na ročištu 29. lipnja 2026. godine.

10. Ocjenom provedenih dokaza i to kako svakog pojedinog, tako i u njihovoj međusobnoj svezi, sud nalazi tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice osnovanim u dijelu u kojem je dosuđen iznos naknade štete.

11. Iz iskaza svjedoka JŽ proizlazi kako je on dana 5. listopada 2021. u mjestu Dražice u prijepodnevnim satima zajedno sa tužiteljicom, svojom suprugom šetao pse i kada su došli do objekta u izgradnji koji je bio zaštićen metalnom ogradom, u jednom trenutku ta ograda pada na desnu nogu supruge i ona plače od bolova, ostavlja suprugu na tom mjestu jer nije mogla hodati i odlazi nedaleko do njihove vile, ostavlja pse i uzima auto kako bi suprugu odvezao na hitni prijem. Do njegovog dolaska ponovno do supruge radnici na radilištu su podigli ogradu i učvrstili je s kamenjem. Kontaktirao je izvođača radova na način da mi se javila tajnica i zamolio ju da mu se javi odgovorna osoba, međutim isti se nije ni javio. Rekao je da mu se javi u roku od 2-3 sata jer u protivnom će sve prijaviti policiji. Radnike koji su bili na gradilištu zamolio je da učvrste ogradu zbog jakog vjetra, a ima iskustva u tome jer je i sam građevinac. Njegova supruga je bila udaljena od ograde manje od 2 metra, a ograda je visoka 2m i kako je supruga u tom trenutku vodila brigu o psima ograda joj je pada na stopalo. Zbog poslovnih obveza on u Ražanj dolazi svojim automobilom, a supruga svojim tako da je on morao u [adresa] vratiti svoj automobil i suprugu a po njezin automobil su došli sin i zet. Na liječničke preglede je ispočetka vozio suprugu on, a kasnije i taxi služba i ponekad netko od djece. Nakon ozljede tužiteljica nije mogla hodati pa ni obavljati kućanske poslove, ići na posao i pomoći joj oko odijevanja. Pomagali su joj svi ukućani i čistačica koju angažiramo jednom tjedno, a tada je dolazila i više puta. Ogradu je opisao da je 2x2 metra, ima nogare, i to jednu cijev s tim da nogari nisu imali utege i dijelovi ograde su bili osigurani kamenjem i naslonjeni jednim na druge, a ne i povezani. Inače ih ne treba povezivati ako su na utezima, a s obzirom da nisu bili trebalo ih je povezati. Nije pao samo jedan element ograde nego je vjetar srušio više elemenata koji je srušio ogradu. Ističe da su neki elementi ograde imali utege, a neki nisu. Kretali su se sredinom ulice, a na tom dijelu je cesta široka 3,5m do 4m, a oni su bili od ograde 1,5m do 1,60m, možda i do 2m, dovoljno blizu da kad ograda padne da padne na nogu. Šetali smo se oko 9 do 10 sati prijepodne. Platio je gorivo i cestarinu za automobil kojim su se vozili njegov sin i zet kako bi sin mogao dovesti automobil natrag u [adresa] a istima je platio naknadu s obzirom da su zaposleni i morali su uzeti slobodan dan kako bi prevezli automobil u [adresa]. Ne sjeća se koliku naknadu im je dao. Kada se vratio s automobilom do mjesta nesreće, ograda je bila dignuta i on je radnicima objašnjavao da moraju elemente povezati kada nemaju utege, a nakon toga mi je netko s gradilišta opsovao i on je sam otišao sa suprugom u Šibensku bolnicu.

12. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je ista 5. listopad 2021. šetala pse sa suprugom i puhalo je jako jugo, povodac sa psom je držala u desnoj ruci i u jednom trenutku je vidjela da ograda pada, povukla je psa, a očito i napravila pokret tijelom i izmakla se, međutim ograda joj je pala na desno stopalo. Nakon što je njezin suprug otišao po automobil, ona je nekako uspjela spuziti do mora koje je od mjesta pada udaljeno 2-3m i to na stražnjici i uz pomoć ruku, a radnici koji su sve to vidjeli nisu došli pomoći. Jedan ju je samo pitao jeli je jako udarilo.

Nakon nezgode automobil nije mogla voziti oko 2,5 mjeseca, nije ga ona vratila u [adresa] nego sin i zet i zbog oteknuća noge nije mogla nositi drugu obuću osim širih čizama a nakon toga japanke. Ne može se očitovati o visini naknade koju je njen suprug dao sinu i zetu za prijevoz automobila do [adresa] u smislu cestarine i gorive, te kako je suprug rekao te njima osobno naknadu jer taj dan nisu radili. Bila joj je potrebna tuđa njega i pomoć po ozljeđivanju, nije se mogla sama istuširati, a i za sve drugo joj je bila potrebna pomoć. Tužiteljica pojašnjava da su se u poslijepodnevnim satima javili policiji samo iz razloga što su ostavili dovoljno vremena izvođaču da im se javi i da upozore što sve treba napraviti da ograda ne bi pala i na druge ljude posebice djecu. Kako se izvođač nije javio, prijavili su događaj policiji upravo iz razloga da se nekome ne ponovi što i njoj.

13. Iz iskaza svjedoka VŽ proizlazi kako on 5. listopada 2021. nije bio tu, on je došao idući dan na mjesto gdje se nalazi ograda, gdje se navodno dogodio štetni događaj, 10 minuta nego što je došla policija. Ogradu je zatekao kako je u istom stanju, kako stoji i kako je sve u redu. Napominje kako je ograda bila dodatno zavezana. Tada a policija pitala tko je odgovoran na ovom gradilištu i što je bilo s ogradom, da su oni došli jer je ograda na nekoga pala, a meni je to tada bio prvi glas o tome. Tada je sišao NŽ, te je on s njima obavio razgovor. U vezi ograde naveo je da je ista bila stavljena u original stope koje su betonske, širine 80 x 20 cm otprilike, od aluminija i jedan ram je težak 5 do 6 kg. Ne zna da li je taj dan kada se dogodila nesreća puhao vjetar, ali ograda je postavljena na način da i kada puše jugo ista ne može nikako pasti prema cesti, već bi eventualno pala prema kući. Postolje je bilo isto, nitko nije ništa micao niti popravljao. Nitko nije bio na gradilištu od dana kada je on otišao s gradilišta do idućeg dana kada se vratio. Tvrtka je 5. listopada radila na gradilištu i radnici su se nalazili na gradilištu i svi radnici govore hrvatski jezik. On je taj dan bio u Vodicama ili Murteru, a došao je 6.10. između 9,00 i 10,00 sati ujutro. Imaju zaposlenu tajnicu, a njega osobno nije zvala niti mu je prenijela informacije o navedenom događaju. O ogradi navodi da je ista aluminijska, 2,5 m širine i oko 2 m visine sa sitnom žicom a betonski stupovi su bili položeni na podlogu, nisu bili ukopani u zemlju, niti su bili vezani betonom.

14. Iz iskaza svjedoka NŽ proizlazi kako se on taj dan 5.listopada 2021. nalazio na gradilištu, bio je na katu i oko 10,00 sati došao je neki čovjek sa autom. Izašao je iz auta i pitao je jel možemo sići dolje. On mu je rekao da će sići kada završi povezivanje, bio je neugodan derao se i vikao da će tužiti jer je ograda pala i ženi mu slomila nogu. Kada je sišao dolje i vidio je da ograda stoji kako je inače i stajala, na gradilištu je bilo 4 radnika, te i ostali radnici su se čudili što on hoće. Nitko mu od radnika nije u razgovoru spominjao neki pad ograde. Kada je pogledao prema dole vidio je da neka žena sjedi u autu. Zna da je taj dan puhao vjetar. Nikada se nije dogodilo da bi ograda pala zbog vjetra. Ograda je bila učvršćena u betonskim nosačima te dodatno sa željeznim tiplama učvršćena u stijenu, a bila je zavezana žicom a ta žica je bila povezana sa spomenutom željeznom tiplom (tondin). Kada je došao i vidio ogradu, navodi da ista nije micana, sve je stajalo isto. Koliko je njemu poznato nitko od radnika nije komunicirao s gospodinom koji je došao, te kako su svi stupovi od ograde bili stavljeni u betonske nosače, ni jedan nije bio fiksiran kamenjem. Dodao je kako je policajac došao idući dan, te su on i VŽ dali izjavu, on je s policajcem otišao do ograde te i policajac komentirao da mu nije jasno da je to uopće palo. Svjedoku su se predočile fotografije priložene sudskom spisu na listu 221 i 222, i isti je naveo da je to takva ograda i nosači su takvi, originalni za tu ogradu.

15. U svom iskazu svjedokinja ZŽ navela je da je kritičnog dana bila u posjetu prijateljici u Dražicama te da je s balkona kuće, udaljenog oko 100 metara od mjesta događaja, izravno vidjela tužiteljicu ŽŽ i njezinog supruga ŽŽ kako šetaju. Iskazala je kako je u jednom trenutku vidjela da se tužiteljica sagnula i uhvatila za nogu, dok je istovremeno metalna zaštitna ograda pala, pri čemu je naglasila da je u tom trenutku vani puhala jaka bura. Svjedokinja je dalje opisala da je suprug tužite ljice nakon nekog vremena prošao pored balkona sa psima te joj je na njezino pitanje o tome što se dogodilo odgovorio da mu je supruga ozlijedila nogu jer je na nju pala ograda te da ide po automobil jer ona ne može hodati. Dodatno je istaknula ključnu čin jenicu da je iste večeri, šetajući sa svojim suprugom tom istom ulicom, vidjela da je ograda već bila podignuta, dok se pojedinosti o načinu na koji je ranije bila fiksirana nije mogla točno sjetiti, dopuštajući mogućnost da su u tu svrhu bili korišteni kameni blokovi.

16. Od Općinskog državnog odvjetništva u Šibeniku zatražen je i pročitan spis broj:

KP-DO-154/2022 u kojemu je doneseno rješenje od 25. ožujka 2022. godine kojim je, temeljem čl. 206. st. 5. u svezi s čl. 4. i 1. toč. 4. Zakona o kaznenom postupku, odbačena kaznena prijava protiv AŽ i trgovačkog društva Vodice Dom gradnja d.o.o. zbog kaznenog djela protiv opće sigurnosti iz čl. 222. i čl. 215. Kaznenog zakona. U obrazloženju navedenog rješenja ODO Šibenik navodi kako, obzirom na sve okolnosti, nije moguće sa sigurnošću zaključiti da je oštećena ŽŽ predmetnu ozljedu zadobila upravo padom zaštitne ograde na način kako su to opisali ona i njezin suprug. Ovakav stav ODO je temeljilo na činjenici da policijski izvidi, provedeni dan nakon događaja, nisu zatekli srušenu ogradu na mjestu nezgode, te da prilikom inicijalne prijave policiji nisu navedeni podaci o očevicima, koji su se spominjali tek naknadno u izjavama supruga oštećene.

17. Međutim, ovaj sud ističe da nije vezan za navedenu odluku u pogledu građanskopravne odgovornosti, koja je šira od kaznene odgovornosti, niti odbačaj prijave prejudicira ishod parničnog postupka. Bitno je naglasiti da je rješenje ODO-a doneseno isključivo na temelju policijskih izvješća i obavijesnih razgovora, dok u tom postupku nisu provođene formalne dokazne radnje niti su neposredno saslušavani svjedoci. Nasuprot tome, u ovom parničnom postupku sud je neposredno izveo dokaze saslušanjem stranaka i svjedoka, pri čemu je iskaz svjedokinje ZŽ od 29. lipnja 2026. godine pružio ključno pojašnjenje okolnosti koje su ODO-u bile sporne. Svjedokinja je kao neposredni očevidac potvrdila trenutak pada ograde na tužiteljicu, ali je izričito navela da je ograda bila podignuta još iste večeri, što logično objašnjava zašto policija idući dan više nije mogla zateći tragove urušavanja. Slijedom navedenog, sud nalazi da su nejasnoće iz kaznenog spisa u ovom postupku otklonjene te da je, unatoč odbačaju kaznene prijave, u ovoj parnici nedvojbeno dokazana uzročno- posljedična veza između pada ograde i zadobivene ozljede.

18. Uvidom u izvješće o postupanju MUP PU Šibensko-kninske PP Šibenik s ispostavom Primošten od 6. prosinca 2021. godine, sud je utvrdio da je policija zaprimila i evidentirala prijavu o štetnom događaju u kojemu je na tužiteljicu pala metalna zaštitna ograda gradilišta. Izvješće potvrđuje navode tužbe da je do nezgode došlo 5. listopada 2021. godine u mjestu Dražice te da je tužiteljici neposredno nakon toga pružena liječnička pomoć u OB Šibenik zbog zadobivene teške tjelesne ozljede.

19. Uvidom u izjavu JŽ od 22. prosinca 2021. godine, ovjerenu kod javnog bilježnika, sud je utvrdio detaljne okolnosti nastanka ozljede iz kuta neposrednog očevica. Svjedok je pod punom odgovornošću potvrdio da je zaštitna metalna ograda gradilišta, uslijed neadekvatnog učvršćenja na jakom vjetru, pala izravno na desnu nogu tužiteljice, te je opisao njezine intenzivne bolove i nemogućnost kretanja odmah nakon udara.

20. Uvidom u medicinsku dokumentaciju na listu 13-17 spisa, utvrđeno je da je tužiteljica istog dana kada se dogodila nezgoda primljena na kirurški odjel OB Šibenik s vidljivim hematomom i oteklinom stopala. Dokumentacija nedvojbeno potvrđuje dijagnozu prijeloma glavice V. metatarzalne kosti desnog stopala, što predstavlja tešku tjelesnu ozljedu koja je zahtijevala dugotrajnu imobilizaciju i hod uz pomoć štaka.

21. Uvidom u RTG snimke desnog stopala tužiteljice, sud je utvrdio postojanje objektivnog dokaza traume u vidu koštanog prijeloma. Snimke verificiraju kliničku sliku i potvrđuju da je na stopalo djelovala snažna mehanička sila, što je u potpunosti u skladu s mehanizmom pada teškog metalnog predmeta.

22. Uvidom u izvanparnični nalaz i mišljenje dr. KŽ od 7. ožujka 2022. godine, sud je utvrdio stručnu procjenu prema kojoj je mehanizam nastanka ozljede direktna posljedica pada tvrdog predmeta na stopalo. Vještak je potvrdio da je tužiteljica pretrpjela tešku tjelesnu ozljedu te je već tada indicirao umanjenje opće životne aktivnosti, naglašavajući trajanje i intenzitet pretrpljenih bolova i straha.

23. Uvidom u Odštetni zahtjev tužiteljice od 1. prosinca 2021. godine na listu 22 spisa, utvrdio je da se tužiteljica pravodobno obratila tuženicima radi mirnog rješenja spora.

24. Uvidom u Očitovanja drugotuženika WIENER OSIGURANJA d.d. od 20. prosinca 2021. i 10. siječnja 2022. godine, sud je utvrdio da drugotuženik ne spori postojanje štetnog događaja kao takvog, već je komunikaciju usmjerio na prikupljanje dodatne dokumentacije. Iz ovih dopisa proizlazi da je drugotuženik bio uključen u obradu štete od samog početka, čime je potvrđena procesna legitimacija tuženika u ovom postupku.

25. Uvidom u policu osiguranja od odgovornosti broj 1307-00052284, sud je utvrdio postojanje ugovornog odnosa između prvotuženika i drugotuženika koji pokriva odgovornost za štetu nanesenu trećim osobama iz obavljanja djelatnosti gradnje. Polica predstavlja temelj za solidarnu odgovornost drugotuženika za štetni događaj koji se dogodio na gradilištu prvotuženika.

26. Uvidom u pisanu korespondenciju punomoćnika tužiteljice i drugotuženika, sud je utvrdio kontinuirane napore tužiteljice da dokaže osnovanost svog potraživanja dostavom medicinske i policijske dokumentacije. Korespondencija ukazuje na to da su tuženici bili detaljno upoznati s prirodom i težinom ozljeda tužiteljice prije pokretanja parnice

27. Uvidom u dokumentaciju zaprimljenu od MUP PU Šibensko-kninske PP Šibenik od 22. lipnja 2024. godine, utvrđeno je da su policijski službenici proveli izvide odmah po dojavi o ozljeđivanju. Dokumentacija sadrži službene bilješke o razgovorima na licu mjesta, čime je osigurana službena evidencija o prijavi nezgode i lokaciji gradilišta kojim upravlja prvotuženik.

28. Izvršenim uvidom u fotografije mjesta događaja na listu 11, 13 i 14 spisa te fotografiju ploče gradilišta na listu 12 spisa, sud je utvrdio da je prvotuženik Vodice dom gradnja d.o.o. nesporno bio izvođač radova na predmetnoj lokaciji. Fotografije vizualno potvrđuju položaj gradilišta uz samu javnu šetnicu, što ukazuje na obvezu povećane pažnje pri osiguravanju zaštitne ograde.

29. Uvidom u fotografije identične zaštitne ograde na listu 221 -224 spisa, sud je stekao percepciju o izgledu i konstrukciji metalnih elemenata koji su pali na tužiteljicu. Ove fotografije, dovedene u vezu s iskazima očevidaca, potvrđuju da takva vrsta ograde, ako nije adekvatno povezana i opterećena utezima, predstavlja opasnu stvar podložnu prevrtanju.

30. Uvidom u kaznenu prijavu podnesenu Općinskom državnom odvjetništvu u Šibeniku dana 9. ožujka 2022. godine, utvrđeno je da je tužiteljica ŽŽ, po svom punomoćniku, podnijela prijavu protiv AŽ, kao odgovorne osobe, i prvotuženika trgovačkog društva VODICE DOM GRADNJA d.o.o. zbog kaznenog djela protiv opće sigurnosti. Tužiteljica je u prijavi navela da je kritičnog dana, 5. listopada 2021. godine, direktor trgovačkog društva lakomisleno organizirao rad na gradilištu na nesiguran način, uslijed čega zaštitna metalna ograda oko objekta u izgradnji nije bila propisno učvršćena. Zbog navedenog propusta došlo je do urušavanja ograde koja je pala na tužiteljicu uzrokujući joj tešku tjelesnu ozljedu u vidu prijeloma kosti desnog stopala (fraktura glavice V. metatarzalne kosti). U obrazloženju prijave tužiteljica je istaknula kako se iz medicinske dokumentacije i nalaza vještaka nedvojbeno radi o teškoj ozljedi koja zahtijeva progon po službenoj dužnosti, te je predložila da se u postupku sasluša ona i njezin suprug kao očevidac. Tužiteljica je u prijavi također napomenula kako se na ovaj korak odlučila jer je policija inicijalno vodila postupak protiv nepoznate osobe, dok je ona smatrala da su za propust odgovorne upravo prijavljene osobe koje su ignorirale nastalu situaciju.

31. Uvidom u specijalistički nalaz Opće bolnice Šibensko-kninske (Odjel kirurgije / Centar Objedinjenog bolničkog prijma) od dana 5. listopada 2021. godine, sud je utvrdio da je tužiteljica neposredno nakon štetnog događaja zatražila hitnu liječničku pomoć. Ključno je da u navedenom nalazu, pod rubrikom Anamneza, izričito stoji navedeno: "Pacijentica dolazi zbog pada željezne ograde o desno stopalo". Ovaj podatak sud smatra iznimno važnim jer dokazuje da je tužiteljica već u trenutku prvog medicinskog zbrinjavanja, prije bilo kakvog pokretanja postupaka, dala iskaz o načinu ozljeđivanja koji je u potpunosti podudaran s navodima tužbe i njezinim kasnijim iskazom. Navedenu dokumentaciju, kao primarni izvor saznanja o mehanizmu nastanka ozljede, u svom je nalazu i mišljenju uvažio i stalni sudski vještak dr. HŽ, koji je verificirao da prijelom kosti desnog stopala odgovara upravo onoj traumi koju uzrokuje pad teškog predmeta, u ovom slučaju metalne ograde. Slijedom izloženog, ovaj nalaz predstavlja objektivan i nepristran dokaz koji nedvojbeno potvrđuje uzročno-posljedičnu vezu između pada ograde gradilišta i zadobivene teške tjelesne ozljede.

32. Medicinski vještak dr. HŽ u svom nalazu i mišljenju navodi da iz spisa proizlazi da je tužiteljica nastradala na način da joj je teški predmet pao na stopalo. Nakon ozljeđivanja pregledana je u kirurškoj ambulanti Bolnice u Šibeniku gdje su utvrđene ozljede: Prijelom glavice pete kosti donožja desnog stopala. RTG snimke pokazale su prijelom glavice pete kosti donožja i postavljena je imobilizacija desnog stopala. Propisane su štake za rasteretni hod, bez opterećenja desnog stopala, te preporučena kontrola traumatologa. Redovito je potom kontrolirana kod traumatologa i radiologa. Na prvoj kontroli 13.10.2021 prefiksira se imobilizacija i preporuči dalje hod sa štakama uz opterećenje do granice boli, analgetike te kontrolu za 9 dana. Na kontroli 22.10.2021 opisuje se poboljšanje i ukloni imobilizacija. Tužiteljica se

23.11.2021 javila na kontrolu ortopedu koji opisuje diskretnu otečenost stopala te bolnost u području glavice pete kosti donožja. RTG snimka je pokazala prijelom u fazi zarastanja, bez dodatnih komplikacija ili pomaka ulomaka. Preporuči se udobna obuća, oblozi, analgetici te kontrola za 6 tjedana. Tužiteljica se više nije javljala na pregled zbog predmetne ozljede te se liječenje tužiteljice može smatrati završenim krajem studenog 2021 . Dana 25.6.2024 pregledao sam tužiteljicu i iz razgovora saznao da trpi povremene bolove u stopalu pri dužem stajanju, dužem hodanju, uspinjanju uz stepenice, te pri promjeni klimatskih uvjeta okoline. Tužiteljica više ne može nositi cipele s visokom potpeticom jer se bol tada pojačava. Nema umanjenja funkcije zglobova stopala. Peta kost donožja stopala (metatarzalna kost) služi kao oslonac na vanjski dio stopala, sudjeluje u formiranju svoda stopala, nema dinamičku funkciju osim amortizacije pritiska kod hoda i stajanja na jednom mjestu. Navedene ozljede koje je tužiteljica zadobila na opisani način mogu se uzročno-posljedično povezati s predmetnim ozljeđivanjem padom teškog tereta na stopalo. U mišljenju vještak navodi kako je tijekom liječenja nakon ozljeđivanja u predmetnom događaju koji je tužiteljica doživjela 5.10.2021.g, utvrđene su gore navedene ozljede koje se kvalificiraju kao obična teška tjelesna ozljeda. Tužiteljica je trpjela bolove jakog intenziteta do 2 dana nakon ozljede, bolove srednjeg intenziteta trajanja do 7 dana, slabog intenziteta i trajnog karaktera oko 30 dana, te bolove slabog intenziteta i povremenog karaktera – ulaze u pojačane napore. Tužiteljica je pretrpjela primarni strah jakog intenziteta i kratkog trajanja u trenutku pada tereta na stopalo, zatim sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju do 24 sata, potom strah srednjeg intenziteta kroz 3 dana, te slabog intenziteta kroz 20 dana u smislu zabrinutosti za ishod liječenja i moguće komplikacije na koje je upozorena. Zbog po trebe mirovanja i tijekom nošenja imobilizacije te neposredno po skidanju imobilizacije bila joj je potrebna tuđa pomoć 4 sata dnevno kroz 20 dana, te 2 sata dnevno kroz 20 dana. Pomoć se odnosi na pribavljanje živežnih namirnica, vožnju automobilom, obavljanje uobičajenih fizičkih poslova u kućanstvu i obitelji, odlaske na kontrolne preglede, održavanje higijene. Tužiteljica je 17 dana bila imobiliziranog stopala, hodala sa štakama te se nije mogla poslužiti. Temeljem navedenog i nakon pregleda, mišljenja sam da se kod tužiteljice, zbog povremenih bolova pri opterećenju stopala i pri promjeni klimatskih uvjeta okoline kada trpi bolove u području vanjske strane stopala, radi o trajnom umanjenju opće životne aktivnosti u visini od 3% (tri posto). Tužiteljica svakodnevno ulaže pojačane napore pri oslanjanju na desno stopalo pri fizičkim naporima, stajanju, hodanju na duže relacije, pri uspinjanju uz stepenice i sl.

33. Prvotuženik je u odnosu na nalaz i mišljenje medicinskog vještaka iznio primjedbe u podnesku od 31. srpnja 2024. navodeći kako nije jasno kako je vještak došao do prethodno navedenih zaključaka obzirom da iz priložene medicinske dokumentacije nije vidljivo da se radilo o tako teškoj ozljedi i toliko intenzivnim bolovima da tužiteljica nije mogla funkcionirati bez analgetika. Nadalje, tuženik prigovara i postotku utvrđene visine trajnog umanjenja opće životne aktivnosti u iznosu od 3% smatrajući da je taj postotak neosnovano visok te da nije u skladu s težinom ozljeda i stvarnim stranjem oštećenika. Također, tuženik navodi da je nalaz i mišljenje vještaka nedovoljno utemeljen na medicinskoj dokumentaciji, objektivnim parametrima te orijentacijskom kriteriju Vrhovnog suda RH za naknadu neimovinske štete. Iz svih navedenih razloga, tuženik smatra da nalaz i mišljenje vještaka dr. HŽ nisu utemeljeni na činjeničnom stanju i stoga prigovara istom.

34. Stalni sudski vještak dr. HŽ, saslušan na raspravi gdje je dao nalaz i mišljenje i odgovorio na primjedbe pvotuženika naveo je da prijelom kosti donožja predstavlja običnu tešku tjelesnu ozljedu čiji mehanizam nastanka u potpunosti odgovara padu teškog predmeta na stopalo. Vještak je pojasnio da tužiteljica ne preuveličava tegobe te da je utvrđeno trajno umanjenje opće životne aktivnosti od 3% realna posljedica bolova koje trpi pri svakodnevnim naporima poput hoda uz stepenice ili dužeg stajanja. Ključno je istaknuo da raniji deformitet palca (Hallux) nije povezan s mjestom prijeloma niti utječe na visinu štete iz ovog događaja, dok uvidom u medicinski karton prije nezgode nisu zabilježene nikakve druge traume stopala. U odnosu na materijalnu štetu, vještak je verificirao nužnost tuđe njege i pomoći u ukupnom trajanju od 40 dana (puna i djelomična pomoć) te objektivnu nemogućnost upravljanja motornim vozilom u trajanju od najmanje mjesec i pol dana uslijed nošenja imobilizacije i kontinuiranih bolova.

35. Sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dr. HŽ kao stručan, objektivan, cjelovit i izrađen sukladno pravilima medicinske znanosti i struke. Vještak je svoj zaključak utemeljio na iscrpnoj analizi medicinske dokumentacije u spisu, neposrednom pregledu tužiteljice te uvidu u njezin zdravstveni karton, čime je otklonjena svaka sumnja u porijeklo i prirodu zadobivene ozljede. Ovaj sud nalazi da je vještak na ročištu od 19. rujna 2024. godine uvjerljivo i argumentirano odgovorio na sve primjedbe tuženika, pojasnivši da utvrđeni postotak trajnog umanjenja opće životne aktivnosti od 3% nije proizvoljan, već je realna posljedica bolova koje tužiteljica trpi pri svakodnevnim naporima poput hoda uz stepenice ili upravljanja vozilom. Vještak je logično obrazložio da subjektivni osjećaj boli, iako individualan, u ovom slučaju ima jasnu medicinsku podlogu u verificiranom prijelomu kosti stopala, što ovaj sud prihvaća kao vjerodostojan dokaz za odmjeravanje visine neimovinske štete. S obzirom na to da je nalaz vještaka u suglasnosti s prvim specijalističkim nalazom iz OB Šibenik te da tuženici nisu ponudili dokaze koji bi doveli u sumnju stručnost vještaka, sud je upravo na ovom nalazu temeljio svoja utvrđenja o težini ozljede i opsegu pretrpljenih bolova i straha 36. Ovaj sud nalazi da su iskazi tužiteljice, svjedoka JŽ i svjedokinje ZŽ međusobno podudarni, logični i istiniti. Svi oni su neposredni očevici koji su izravno vidjeli ili trenutak pada ograde ili situaciju neposredno nakon toga dok je ograda još bila srušena. Nasuprot njima, iskazi svjedoka tuženika VŽ i NŽ nemaju dokaznu snagu neposrednih saznanja o samom trenutku nezgode, jer VŽ kritičnog dana uopće nije bio na gradilištu, a NŽ se nalazio na gornjoj ploči kuće u izgradnji odakle nije mogao vidjeti točan trenutak udara ograde o pješaka. Međutim, NŽ u svom iskazu isti je potvrdio kako je svjedok JŽ došao oko 10,00 sati sa suprugom koja se nalazila u automobilu i naveo kako se dogodila nesreća i da je ograda pala supruzi na nogu.

37. Sud je posebno cijenio okolnost da policijski službenici, prigodom izvida obavljenog dan nakon događaja (6. listopada 2021. godine), nisu zatekli srušenu ogradu na mjestu na kojem se tužiteljica ozlijedila. Međutim, tu je činjenicu ovaj sud u ponovljenom postupku u potpunosti razjasnio iskazom svjedokinje ZŽ s ročišta od 29. lipnja 2026. godine. Svjedokinja je kao neposredni očevidac potvrdila da je 5. listopada 2021. godine oko 10:00 sati s balkona vidjela trenutak pada ograde na tužiteljicu uslijed jake bure, ali je ključno navela kako je iste večeri, šetajući istom ulicom, vidjela da je ograda već bila podignuta. Navedeni iskaz logično i životno objašnjava zašto policijski službenici idući dan nisu mogli zateći tragove urušavanja, te potvrđuje navode svjedoka JŽ da su radnici prvotuženika brzo podigli ogradu i učvrstili je kamenjem neposredno nakon nezgode

38. U odnosu na rješenje Općinskog državnog odvjetništva u Šibeniku broj KP-DO- 154/2022 kojim je odbačena kaznena prijava protiv odgovornih osoba prvotuženika, sud ističe da nije vezan navedenom odlukom u pogledu utvrđivanja građanskopravne odgovornosti. Odluka ODO-a donesena je isključivo na temelju policijskih izvješća i obavijesnih razgovora u trenutku kada nije postojao iskaz svjedokinje ZŽ, niti su u tom postupku provođene formalne dokazne radnje neposrednim saslušanjem svjedoka. Budući da su u ovoj parnici izvedeni personalni dokazi neposrednim ispitivanjem svjedoka- očevidaca, ovaj sud je stekao stupanj sigurnosti u pogledu uzroka ozljeđivanja.

39. Iako je medicinski vještak dr. HŽ naveo da je ozljeda (prijelom glavice V. metatarzalne kosti) nastala djelovanjem mehaničke sile pri padu tvrdog predmeta na stopalo, sud je tu tvrdnju povezao s prvim specijalističkim nalazom OB Šibensko-kninske od 5. listopada 2021. godine. U tom nalazu, izdanom samo nekoliko sati nakon događaja, pod anamnezom je izričito navedeno: "Pacijentica dolazi zbog pada željezne ograde na desno stopalo". Činjenica da je tužiteljica već pri prvom kontaktu s liječnikom dala identičan opis uzroka ozljeđivanja, koji je ostao nepromijenjen tijekom cijelog postupka, u poveznici s iskazima očevidaca, zatvara krug dokaza koji nedvojbeno upućuju na to da je upravo ograda gradilišta prvotuženika bila predmet koji je uzrokovao ozljedu.

40. Zakon o obveznim odnosima ("Narodne Novine" br. 35/2005 , 41/2008 , 125/2011 , 78/2015 , 29/2018 , 126/2021 , 114/2022 , 156/2022 , 14 5/2023 , 155/2023 u daljnjem tekstu ZOO) i to u čl. 1063., 1064. i 1067. st. 1. do 4. govori o opasnoj stvari i propisuje pooštrenu odgovornost za štetu nastalu u vezi s njima (po objektivnom kriteriju). Naime, ZOO ne određuje pojam opasne stvari. Prema tome, ono što se smatra opasnom stvari se određuje u svakom slučaju posebno s obzirom na određene elemente, tj. takve stvari, a kojoj po svojoj namjeni, osobinama, položaju, mjestu i načinu uporabe ili na drugi način predstavljaju povećanu opasnost štete za okolinu, pa ih zbog toga valja nadzirati povećanom pozornošću. Sud drži da metalna zaštitna ograda visine 2 metra, postavljena na javnom nogostupu uz more, predstavlja opasnu stvar u smislu čl. 1063. i 1064. Zakona o obveznim odnosima (ZOO). Prema izvedenim dokazima, ograda je bila fiksirana na improviziran način (naslonjena jedna na drugu, bez utega na nogarima i bez međusobnog povezivanja žicom ili drugim sredstvima). U specifičnim uvjetima koji vladaju na tom području (česta bura i jugo), takva konstrukcija s velikom "jedrenom" površinom, a bez adekvatne stabilnosti, predstavlja izvor povećane opasnosti za prolaznike. Odgovornost za štetu od opasne stvari snosi njezin vlasnik, ovdje prvotuženik, po načelu objektivne odgovornosti, što znači da se smatra da šteta potječe od te stvari osim ako vlasnik dokaze suprotno, što u ovom postupku nije učinjeno .

41. Sud smatra kako postoji odgovornost tuženika za pretrpljenu štetu na strani tužiteljice jer ograda na gradilištu predstavlja opasnu stvar. Naime, odredba čl.1063. ZOO propisuje da šteta nastala u vezi s opasnom stvari odnosno s opasnom djelatnošću se smatra da potječe od te stvari odnosno djelatnosti osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete. Šteta je tužiteljici nastala zbog pada ograde uslijed vjetra. Opasna stvar je ona čiji položaj ili uporaba, čije svojstvo ili samo postojanje predstavljaju određenu opasnost za okolinu tako da mora biti nadgledana ili upotrebljavana sa posebnom pažnjom. Zaštitnu ogradu na gradilištu bilo je potrebno nadgledati, te nadzirati ukoliko postoji mogućnost da bi ista uslijed vjetra ili drugih uzroka mogla pasti na prolaznike. Nadalje, pad ograde na osobe koje bi se našle u blizini obzirom na posljedice koje mogu proizaći u takvim okolnostima je opasan, a konkretna nesreća je upravo dokaz toga.

42. Stoga se pitanje odgovornosti za nastali štetni događaj u konkretnom slučaju ima raspraviti i ocijeniti u skladu s odredbama koje reguliraju pitanje odgovornosti za štetu od opasne stvari (objektivna odgovornost) i okolnostima koje dovode do eventualnog (potpunog ili djelomičnog) oslobođenja od odgovornosti imatelja takve opasne stvari, a što on mora dokazati. Šteta koja je predmet tužbenog zahtjeva nastala je kao posljedica pada ograde na nogu tužiteljice kada je ista nastradala i zadobila ozljede.

43. Kada je u pitanju odgovornost po načelu uzročnosti oštećenik je dužan dokazati da se šteta dogodila u vezi sa opasnom djelatnošću odnosno opasnom stvari. Tužiteljica je dokazala da se povrijedila na način da joj je ograda pala na nogu i da joj je zbog toga narušeno zdravlje. Ograda se nalazi na gradilištu i vlasništvo je prvotuženika. Time je dokazala sve elemente potrebne za uspostavljanje odgovornosti tuženika. U toj je situaciji teret dokaza da se šteta nije dogodila u vezi s opasnom stvari na štetniku, a tuženik predloženim dokazima ovu predmnjevu nije uspio oboriti.

44. Jednako tako tuženik nije uspio dokazati razloge za oslobođenje ili ograničenje odgovornosti iz odredbe čl. 1067. ZOO, a niti je dokazao da bi šteta nastala radnjom treće osobe ili zbog više sile. Tuženik nije dokazao da je šteta nastala od nekog nepredvidivog uzroka, koji se nalazi izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti niti izbjeći. Nije uspio dokazati da bi šteta nastala ni radnjom tužiteljice kao oštećenika ili na drugi način. Naime, iako u odgovoru na tužbu drugotuženik navodi kako će tijekom postupka biti saslušani zaposlenici ptvotuženika, tj. radnici koji su neposredno vidjeli predmetni događa, isti nisu predloženi kao svjedoci niti su saslušani u ovom postupku.

45. Slijedom svega izloženog, sud nalazi da je tužiteljica dokazala sve elemente potrebne za uspostavljanje izvanugovorne odgovornosti tuženika. Provedenim dokazima nedvojbeno je utvrđeno da je tužiteljica pretrpjela štetu u vidu teške tjelesne ozljede (prijelom glavice V. metatarzalne kosti desnog stopala). Sud drži dokazanim da navedena šteta potječe od opasne stvari, odnosno metalne zaštitne ograde gradilišta koja, s obzirom na svoje dimenzije i položaj na javnoj šetnici uz more u uvjetima vjetra, predstavlja izvor povećane opasnosti za prolaznike. Kako je prvotuženik VODICE DOM GRADNJA d.o.o. nesporno vlasnik predmetne ograde i izvođač radova na gradilištu, isti za nastalu štetu odgovara po načelu objektivne odgovornosti sukladno odredbama čl. 1063. i 1064. ZOO.

46. Tijekom postupka tuženici nisu uspjeli dokazati niti jednu okolnost iz čl. 1067. ZOO koja bi ih oslobodila odgovornosti. Sud nalazi da tuženici nisu pružili dokaze da je šteta nastala uslijed više sile (nepredvidivog vanjskog uzroka), radnje treće osobe koju prvotuženik nije mogao predvidjeti, niti je dokazano da je do ozljeđivanja došlo isključivom ili djelomičnom radnjom same oštećenice. Budući da je prvotuženik bio osiguran kod drugotuženika WIENER OSIGURANJE d.d. policom osiguranja od odgovornosti br. 1307-00052284, koja pokriva štetu nanesenu trećim osobama iz djelatnosti gradnje, tuženici su sukladno čl. 43. i 921. ZOO te ustaljenoj sudskoj praksi dužni solidarno naknaditi štetu tužiteljici. Solidarna odgovornost osiguratelja proizlazi iz jamstvenog karaktera osiguranja od odgovornosti, čime je pravni položaj drugotuženika u odnosu na oštećenicu izjednačen s položajem solidarnog jamca.

47. Prema nalazu i mišljenju vještaka dr. HŽ tužiteljica je trpila bolove jakog intenziteta do 2 dana nakon ozljede, bolove srednjeg intenziteta trajanja do 7 dana, slabog intenziteta i trajnog karaktera oko 30 dana, te bolove slabog intenziteta i povremenog karaktera – ulaze u pojačane napore. Prema Orijentacijskim kriterijima i iznosima za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete ( Vrhovni sud Republike Hrvatske 29.11.2002.g. i izmjenama Orijentacijskih kriterija od 05. 03. 2020. i 15. 06. 2020. - u daljnjem tekstu Orijentacijski kriteriji) te uzimajući u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja ovaj sud smatra da tužiteljica po tom vidu nematerijalne štete ima pravo na ukupan iznos od 900,00 EUR.

48. Tužiteljica je pretrpjela primarni strah jakog intenziteta i kratkog trajanja u trenutku pada tereta na stopalo, zatim sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju do 24 sata, potom strah srednjeg intenziteta kroz 3 dana, te slabog intenziteta kroz 20 dana u smislu zabrinutosti za ishod liječenja i moguće komplikacije na koje je upozorena. Prema Orijentacijskim kriterijima ovaj sud smatra da tužiteljici po tom vidu nematerijalne štete ima pravo na ukupan iznos od 600,00 EUR.

49. Temeljem navedenog i nakon pregleda, vještak je dao mišljenje da se kod tužiteljice, zbog povremenih bolova pri opterećenju stopala i pri promjeni klimatskih uvjeta okoline kada trpi bolove u području vanjske strane stopala, radi o trajnom umanjenju opće životne aktivnosti u visini od 3% (tri posto), pa joj stoga za ovaj vid štete pripada 1.000,00 EUR. Tužiteljici je dakle na ime neimovinske štete na ime pretrpljenih bolova, straha i umanjenja opće životne aktivnosti dosuđen iznos naknade od 2.500,00 EUR.

50. U odnosu na naknadu materijalne štete prema nalazu i mišljenu vještaka zbog potrebe mirovanja i tijekom nošenja imobilizacije te neposredno po skidanju imobilizacije bila joj je potrebna tuđa pomoć 4 sata dnevno kroz 20 dana, te 2 sata dnevno kroz 20 dana. Pomoć se odnosi na pribavljanje živežnih namirnica, vožnju automobilom, obavljanje uobičajenih fizičkih poslova u kućanstvu i obitelji, odlaske na kontrolne preglede, održavanje higijene. Tužiteljica je 17 dana bila imobiliziranog stopala, hodala sa štakama te se nije mogla poslužiti. Stoga joj za ovaj vid štete pripada iznos od 796,80 EUR-a. Pravni okvir za određivanje visine naknade za tuđu pomoć i njegu postavio je još Vrhovni sud Republike Hrvatske na prvoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (1/92) održane 15. lipnja 1992. Na navedenoj sjednici zauzeto je pravno shvaćanje po kojem oštećenik ima pravo na naknadu štete na ime tuđe pomoći i njege i onda kad mu je ta pomoć i njega pružena besplatno (npr. od strane članova njegove obitelji). Ta naknada se određuje po neto zaradi osobe koja bi u mjestu u kojem je tuđa pomoć i njega pružena bila sposobna pružiti takvu uslugu. Prilikom određivanja cijene sata tuđe pomoći i njege, kao kriterije za odmjeravanje visine ovaj sud je uzeo u obzir neto zaradu osobe koja je u dotičnom mjestu sposobna pružiti takvu uslugu, uobičajenu cijenu u vrijeme pružanja usluge, okolnosti konkretnog slučaja, a posebice utvrđenja tijekom postupka da su tužiteljici pomoć pružali članovi obitelji, kao i osoba (spremačica) koja je dolazila češće nego uobičajeno i koja je za to primala naknadu, a visina iste je određena temeljem članka 223. ZPP-a.

51. U odnosu na končano postavljeni tužbeni zahtjev nakon provedenog medicinskog vještačenja tuženik je naveo iako je broj dana malo veći od stručnog prosjeka, prihvaća se dio mišljenje vještaka koji se odnosi na trajanje bolova i straha, kao i na smanjenje životnih aktivnosti. Ovaj tuženik smatra da nije ekonomično dokazivati kraće trajanje ove vrste posljedica, odnosno manji postotak aktivnosti. Međutim, tuđa njega i pomoć je neumjereno visoko određeno. Sudski vještak smatra da je tužiteljica trebala tuđu pomoć i to četiri sata kroz dvadeset dana po stradavanju, a onda kasnije još dva sata u dodatnih dvadeset dana. Ovo se ne može prihvatiti i tu drugotuženik prigovara. Zaključak nije izveden unutar pravne struke koja zastupa tuženika, već je utemeljen na medicinskoj potpori i vještacima koji kao vanjski suradnici rade objektivno za tuženika. Realna potreba za tuđom pomoći je bila dva sata dnevno u deset dana po stradavanju. Tuženik je na pripremnom ročištu iznio svoje stavove, prije svega protivljenje čitanju ovjerenih izjava navodnih očevidaca nesreće. Ona se nije dogodila na opisani način, a što će potvrditi i zaposlenici prvotuženika koji su došli na mjesto nesreće odmah po stradavanju tužiteljice. Ograda je bila uredno postavljena i na svojem mjestu. Saslušavati supruga tužiteljice je već dopušteno, ali ovaj iskaz ne može se smatrati objektivnim zbog istih interesa kao što ima i tužiteljica. Tuženik je primio i novouređeni tužbeni zahtjev tužiteljice. On je previsoko i nerealno postavljen. Traženje cijene sata rada za tuđu pomoć u iznosu od 6,64 je nepoznato sudskoj praksi. Stavovi suda su da se ovaj vid štete može utvrđivati na novčani iznos od 4,00 eura po jednom satu. Ne priznaje se nit račun prijevoza vozila tužiteljice. Ona je imala supruga koji je vozač i zasigurno se mogao izbjeći ovaj način vraćanja vozila u Slavoniju.

52. Tužiteljici je dosuđen iznos od 265,45 EUR na ime imovinske štete za trošak dopremanja automobila iz Dražica do [adresa]. Iz suglasnih iskaza tužiteljice i svjedoka JŽ sud je utvrdio da su supružnici u Dražice doputovali svatko svojim osobnim vozilom zbog poslovnih obveza svjedoka. S obzirom na prirodu zadobivene ozljede desnog stopala, koja je zahtijevala hitnu imobilizaciju „gipsanom čizmom“ i hod uz pomoć štaka, tužiteljica je bila apsolutno nesposobna za upravljanje motornim vozi lom u trajanju od najmanje dva i pol mjeseca, što je potvrdio i vještak dr. HŽ.

53. Kako je suprug tužiteljice morao upravljati svojim vozilom i osigurati prijevoz ozlijeđene supruge do mjesta prebivališta, tužiteljica je bila primorana angažirati treće osobe – sina i zeta – koji su kritične prigode doputovali iz [adresa] u [adresa] kako bi njezino vozilo vratili natrag. Svjedok JŽ iskazao je da im je na ime tog angažmana platio troškove goriva, cestarine te određenu naknadu budući da su isti bili zaposleni i morali su uzeti slobodan dan radi obavljanja navedenog prijevoza. Budući da tužiteljica nije mogla priložiti točnu specifikaciju svakog pojedinog troška (račune za gorivo ili dokaz o točnom iznosu plaćene naknade privatnim osobama), sud je visinu ovog oblika štete odredio primjenom članka 223. ZPP-a. Odmjereni iznos od 265,45 EUR (što odgovara protuvrijednosti ranije potraživanih 2.000,00 kn) sud smatra primjerenim, životnim i pravičnim troškom s obzirom na udaljenost između mjesta štetnog događaja i prebivališta tužiteljice te nužnost angažmana dviju dodatnih osoba.

54. Tužitelj je konačno postavio zahtjev u iznosu od 3.869,88 EUR, a dosuđen je iznos od 3.562,25 EUR, dakle razlika je 307,63 EUR-a, za koji iznos je tužiteljica odbijena. Naime, tužiteljica je zahtjev za naknadu na ime pretrpljenih bolova i straha previsoko postavila, a uzimajući u obzir sve okolnosti slučaja, kao i Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda.

55. Nesporno je u ovom postupku da je drugotuženik osiguravatelj prvotuženika, što proizlazi i iz police osiguranja od odgovornosti, te da za predmetni štetni događaj solidarno odgovaraju tužiteljici. Naime, čl. 921. ZOO određeno je da ugovorom o osiguranju osiguratelj se obvezuje ugovaratelju osiguranja isplatiti osiguraniku ili korisniku osiguranja osigurninu ako nastane osigurani slučaj, a ugovaratelj se osiguranja obvezuje osiguratelju platiti premiju osiguranja. Solidarnost dužnika regulira ZOO u svom čl. 43. st. 1 u kojem je navedeno da svaki dužnik solidarne obveze odgovara vjerovniku za cijeli dug i vjerovnik može zahtijevati njegovo ispunjenje od koga hoće sve dok ne bude potpuno ispunjen, ali kad jedan dužnik ispuni dug, obveza prestaje i svi se dužnici oslobađaju.

56. Činjenica da je obveza osiguratelja na isplatu osigurnine akcesorne prirode, odnosno da postoji samo ako postoji odgovornost za štetu osiguranika. Međutim, iako nije izrijekom zakonom (ili ugovorom) ta pasivna solidarnost osiguratelja , propisana priklanjajući se stavu da do pasivne solidarnosti može doći i kada je ,

ona utemeljena na namjeri stranaka, ili na običajima u prometu, ili na prirodi posla sudska praksa je polazeći od prirode posla zauzela stav da u slučaju osiguranja od odgovornosti osiguratelj solidarno odgovara s osiguranom osobom za štetu, ali najviše do iznosa svoje obveze. Solidarna odgovornost osiguratelja proizlazi iz jamstvenog karaktera osiguranja od odgovornosti izjednačenog s tzv. solidarnim jamstvom. Prema pravilima o solidarnom jamstvu sadržanima u čl. 111. st. 3. ZOO određeno je da ako se jamac obvezao kao jamac platac, odgovara vjerovniku kao glavni dužnik za cijelu obvezu i vjerovnik može zahtijevati njezino ispunjenje bilo od glavnog dužnika bilo od jamca ili od obojice u isto vrijeme. U skladu s navedenim stajalištem o jamstvenom karakteru osiguranja od odgovornosti, razvijena je i ostala relevantna sudska praksa i to primjerice presuda VSRH, Rev- 2193/1991 od 23. prosinca 1991. prema kojoj: „Sklapanjem ugovora o osiguranju od odgovornosti za štete nanesene trećim osobama, štetnik se ne oslobađa od odgovornosti za štetu, već trećim osobama odgovara solidarno s osigurateljem“ Prema tome, pravni položaj osiguratelja od odgovornosti, kao pasivnog solidarnog dužnika, prispodobljen je pravnom položaju solidarnog jamca.

57. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. ZOO-a u svezi sa čl. 1103 ZOO prema kojem obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva. Uvidom u zahtjev tužitelja koji se nalazi na listu22 spisa spisa utvrđeno je da je isti podnesen 26. studenog 2021. godine, od kojeg datuma je i određen tijek zakonskih zateznih kamata.

58. Odluka o trošku postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i 5. ZPP -a, te se odnosi na trošak zastupanja tužiteljice po punomoćniku iz reda odvjetnika sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Sud je tužiteljici, s obzirom na uspjeh u sporu i upute Županijskog suda, kao opravdan priznao sljedeći trošak: sastav tužbe u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 7. t. 1. Tarife), sastav obrazloženog odštetnog zahtjeva u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 7. t. 1. Tarife), trošak zastupanja na četiri ročišta (od 10. lipnja 2024., 19. rujna 2024., 29. studenog 2024. te novo ročište od 29. lipnja 2026. godine) po 200,00 EUR, što ukupno iznosi 800,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. Tarife), trošak sastava šest obrazloženih podnesaka (od 2. svibnja 2022., 12. lipnja 2024., 27. lipnja 2024., 14. kolovoza 2024., 20. kolovoza 2024. te novi podnesak od 9. lipnja 2026. godine kojim se očituje na ukidno rješenje i predlaže nove dokaze) po 200,00 EUR, što ukupno iznosi 1.200,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. Tarife), ročište za objavu presude u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9. t. 3. Tarife), troškovi obavijesti stranci, pribave dokumentacije i konferencije sa strankom po 100,00 EUR, što ukupno iznosi 300,00 EUR (Tbr. 34. i 35. Tarife), pripadajući PDV obračunat po stopi od 25% na gore navedene odvjetničke radnje (2.800,00 EUR x 25%) iznosi 700,00 EUR, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 42,47 EUR te trošak medicinskog vještačenja stalnog sudskog vještaka dr. HŽ u iznosu od 300,00 EUR. Tužiteljici je, dakle, priznat trošak od ukupno 3.842,47 EUR. Analizom troškovnika tužiteljice od 29. lipnja 2026. godine, sud nije priznao sljedeća potraživanja: trošak podneska od 17. lipnja 2024. jer isti nije obrazloženi podnesak koji pridonosi razjašnjenju stvari, već se samo odnos i na osobu vještaka. Također, nije priznat trošak medicinskog vještačenja dr. KŽ provedenog izvan sudskog postupka jer taj trošak nije bio nužan za vođenje ove parnice s obzirom na to da je sud proveo novo vještačenje. Trošak pristojbe na presudu od 42,47 EUR nije priznat jer ista u trenutku donošenja odluke nije bila plaćena. Tužiteljici je trošak priznat u cijelosti s obzirom na njezin uspjeh u sporu, primjenom odredbe čl. 154. st. 5. ZPP-a. Iako je tužiteljica odbijena s dijelom zahtjeva za neimovinsku štetu (razlika od 307,63 EUR), sud nalazi da se radi o razmjerno neznatnom dijelu u odnosu na ukupno potraživanje, a zbog tog dijela tuženicima nisu nastali nikakvi posebni ili dodatni troškovi postupka. Slijedom toga, tuženici su dužni solidarno naknaditi tužiteljici cjelokupni odmjereni trošak postupka u iznosu od 3.842,47 EUR.

59. Slijedom svega naprijed izloženog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Slavonskom Brodu, 16. srpnja 2026.

Sudac

Miranda Gavrić Jularić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana od dana objave presude, na Županijski sud putem ovog suda.

DNA

1.Tužiteljica po punomoćniku Petru Krniću, odvjetniku iz Slavonskog Broda

2.Prvotuženik po punomoćnicima, odvjetnicima u odvjetničkom društvu Burić i Koudela d.o.o. Šibenik

3. Drugotuženik WIENER OSIGURANJE d.d. OIB: 52848403362 iz Zagreba, Slovenska 24. po punomoćniku Slavku Baotiću odvjetniku iz Županje