Poslovni broj: Pp-689/2025

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, u prekršajnom predmetu, po sutkinji tog suda Olgi Šuman Pavlović, uz sudjelovanje Marije Raguž, kao zapisničarke, u žurnom prekršajnom postupku, protiv okrivljenika RS, na temelju Optužnog prijedloga Postaje granične policije Gruda, Klasa: 211-07/25-5/4405, Urbroj: 511-03- 09-25-1 od 18. veljače 2025. godine, zbog prekršaja iz čl. 10. st. 1. toč. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (NN 70/17, 126/19, 84/21, 114/22 i 36/24), na temelju čl.182. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22),

p r e s u d i o  j e

OKRIVLJENIK: RS, sin AS i R, rođen **.**.1984. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], SSS, vozač, srednjeg imovnog stanja, oženjen, otac troje djece, nekažnjavan, državljanin Republike Hrvatske, OIB: [osobni identifikacijski broj],

oslobađa se od optužbe

I. što bi

dana 18. veljače 2025.godine u 15,50 sati u Cavtatu, Put od Cavtata bb, na ulici se ponašao nasilnički u obitelji na način da je prišao svojoj pokćerki RSL (2006), a koja je na ramenima nosila svoju sestru po majci US (2020), njegovu kćer i gdje je US bez ikakvog verbalnog obraćanja RSL, rukama uhvatio oko struka i nasilnički potezao prema sebi u namjeri da je oduzme od RSL, a koja je pokušavala zadržati US na svojim ramenima držeći je svojim rukama jer se US također rukama držala za RSL, uznemireno plakala te mu se pokušavala oduprijeti, da bi nakon što je uzeo svoju kćer US od RSL, iz Tarinih ruku istrgnuo njezin mobilni uređaj te ga bacio u žbunje, a koje radnje i postupci su kod RSL izazvale osjećaj ugroženosti, stavile je u ponižavajući položaj, odnosno izazvale su joj povredu dostojanstva i uznemirenosti jer se uplašila i počela tresti,

dakle, što bi kod pokćerke RSL izazvao osjećaj ugroženosti i uznemirenosti te povredu dostojanstva, a nasilje bi počinio ispred svoje maloljetne kćeri US,

čime bi počinio prekršaj iz čl. 10. st. 1. toč. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

II. Troškovi ovog prekršajnog postupka padaju na teret proračuna Suda.

Obrazloženje

1. Po optužnom prijedlogu Postaje granične policije Gruda tereti se okrivljenik radi počinjenja prekršajnog djela opisanog u izreci ove presude.

2. Okrivljenik RS je na saslušanju izjavio da nije kriv. Nisu točni navodi optužnog prijedloga. Nije počinio nasilje u obitelji. Sa VS oženio se 2017. godine. VS je tada imala dvoje djece i to od dva muškarca. Kćerka RSL rođena **.**.2006. od oca FS koji živi u [adresa]. RSL je slabog zdravstvenog stanja, još od poroda je imala posljedice na mozgu i njezino ponašanje nije primjereno. Druga kćerka od supruge VS zove se ŽS, rođena **.**.2004. i nju je VS rodila s LS koji je bio oženjen i otac je troje djece i nikada nije bio u braku sa VS, jer je LS imao svoju obitelj i zna da je LS umro 2010. godine. Marijine kćerke RSL i ŽS prihvatio je kao svoju djecu. Pazio ih je, čuvao, hranio, odgajao kao svoju djecu, a prvo dijete, sina A sa VS dobio je 19. prosinca 2015. godine. Drugo dijete kćerku U sa VS je dobio 30. studenog 2017. godine. Treće dijete kćerku US sa VS je dobio 20. kolovoza 2020. godine. Bio je ispunjen srećom i zadovoljstvom što živi u obitelji sa petero djece, međutim primijetio je, kako je VS rađala njegovu djecu tako su njezine kćerke ŽS i RSL ispoljavale veliku netrpeljivost, stvarale su nered, pravile probleme svakodnevno u obitelji, a supruga VS se nije znala nositi s problemima koje su joj činile njezine kćerke, pa je između supruge VS i njezine starije kćerke ŽS došlo do sukoba, potukle su se zbog čega je VS bila na sudu i osuđena je za nasilje u obitelji, a ŽS je otišla iz njihove obitelji i nakon svih tih događanja, supruga VS je pala u depresiju. Za to vrijeme njezine depresije borio se sa djecom i pomagao VS da prebrodi to stanje ali u tome nije uspio i VS je svoje ponašanje prema njemu promijenila na način da je postala prema njemu svadljiva, upućivala mu ružne riječi, isključivala ga iz obiteljskih događanja i odlučila da se razvede od njega, a za to vrijeme ona sa svojom kćerkom RSL učestalo poziva policiju i prikazuje ga kao nasilnika u obitelji, a što nije točno jer u optužnom prijedlogu piše bez ikakvog verbalnog obraćanja RSL, nije sklon vrijeđanju. Htio je svoju kćerku US koja je bila u vrtiću, uzeti, a po US svaki dan ide u vrtić i to autom, a tog dana US je iz vrtića uzela RSL koja nema ovlasti, a ni dozvolu zbog svog slabog zdravstvenog stanja da preuzme US iz vrtića, pa RSL sa slušalicama u ušima na leđima nosi US, a pješke do kuće treba 45 minuta, pa zato po US dolazi autom. Nije se nasilnički ponašao kada je htio preuzeti US i US uopće nije plakala naprotiv htjela je da je prihvati ali je RSL u tome sprječavala. Uspio je uzeti svoju kćer US koja je u ruci imala mobitel, a čemu se protivi. Zašto dijete koje ide u vrtić ima mobitel, pa je uzeo mobitel od US i dobacio ga RSL, a nije ga bacio u žbunje kao što piše u optužnom prijedlogu, i sa US je sjeo u auto i odveo je kući. Nikoga nije niti ugrozio niti omalovažio. Ni jednu ružnu riječ nije rekao, nikoga nije udario niti povrijedio. Supruga VS ima samo namjeru da ga prikaže kao nasilnika kako bi u postupku razvoda braka djeca pripala njoj, pa čak njegovu djecu huška protiv njega, evo tako je dana 18. veljače 2025. godine nahuškala sina A koji je uzeo daljinski upravljač i bacio mu ga u glavu. On je taj koji je kupio stan, stan je na njemu, plaća režije od stana, ima građevinsku firmu i bez obzira na Marijino ponašanje, nije za razvod braka jer želi na sve načine da ostane uz svoju djecu.

3. U dokaznom postupku ispitane su svjedokinje RSL i VS.

4. Svjedokinja RSL je izjavila da njezina majka VS je rodila 2006.godine, a otac joj je ŠS. Ima stariju sestru ŽS koju je majka rodila 2004.godine ali ne sa njezinim ocem, ali se ne sjeća kako se zove otac moje sestre ŽS. Živjeli su s majkom u Zagrebu koja je radila u firmi Petrokov. Kada je imala 11 godina majka se udala za RS i živjeli su na [adresa]. Majka tada nije radila. Nije bila sretna zbog njezinog braka i nikada s RS nije mogla uspostaviti zdravi odnos, a također i sestra ŽS. U braku sa RS majka je rodila brata Roka Tripkovića 2015.godine, potom je rodila sestru DS 2017.godine i sestru US, a ne može se sjetiti koje je US godište. Odnosi roditelja su jako loši i to dobro primijeti i vidi. Majka se zaposlila u Metkoviću krajem 2024.godine. Sestra US boravi u vrtiću i obično je vodi i vraća njezin otac RS. Vrtić od kuće je udaljen oko 3 kilometra. Međutim, dana 18. veljače 2025.godine majka je zamolila da ode u vrtić po sestru US, a taj dan majka nije mogla otići u Metković gdje radi, a zbog zastoja prometa poradi prometne nesreće, a majka joj je rekla da je US izrazila želju da ona ode po nju u vrtić. To je učinila rado, vrijeme je bilo sunčano ne sjeća se da je puhao vjetar, nije bilo hladno, na putu do kuće US je vodila kraj sebe, ali kada je vidjela Nikšino auto, US je stavila na ramena, a putem mobitela zvala je majku kako bi rekla da je došao RS. Vidjela je da je RS izašao iz auta, uzeo joj mobitel iz ruka i bacio ga u grmlje, a potom je uzeo US i smjestio je u auto, a US je cijelo to vrijeme plakala. Tada se nije s RS oko US potezala kada je RS uzeo US sa njezinih ramena. RS i US su otišli autom, a ona je pronašla mobitel u grmlju i odmah pozvala policiju i oni su došli na mjesto događaja i na mjestu događaja su s njom obavili informativni razgovor, a ovo je sve ispričala i onda je policija odvela kući. Tog dana kada je RS prilazio njoj i US, ne sjeća se da je bilo što rekao.

Okrivljenik je imao primjedbi na iskaz saslušane svjedokinje RSL. Prvo što je laž da je RSL držala telefon u rukama, telefon u rukama je držala US i taj telefon je bacio u grmlje kada je US uzeo i nosio prema autu, jer RSL je držala US na ramenima sa obje svoje ruke pa nije mogla u ruci držati mobitel, mobitel je držala US. Laž je da nije bilo hladno, vrijeme je tog dana bilo 11 stupnjeva i sunce nije bilo na tom dijelu puta. RSL dobro zna tko je otac njezine sestre ŽS ali sada u vrijeme kada se vodi njihova brakorazvodna parnica, majka i njezina kćerka ŽS su zabranili da se u javnosti spominje tko je otac ŽS, a sve iz razloga što je Tein otac tada bio u braku-bio je oženjen. Tein otac je preminuo 2010.godine. RSL dobro vidi slab odnos između njega i njezine majke, a to forsira njezina majka kao što je to učinila i navedenog dana da je bez njegovog znanja, znajući da on uvijek vodi US u vrtić i nazad rekla RSL da to učini, a nije o tome ništa rekla njemu.

Okrivljenik želi pitati RSL zašto ona puši u dječjoj sobi, ali RSL podignutom rukom odbija slušati pitanje i ne želi odgovarati.

5. Svjedokinja VS je izjavila da nije bila neposredni očevidac događaja od dana 18. veljače 2025.godine. Bila je kod kuće kada je nazvala RSL i rekla da s US pješke ide kući i na putu do kuće srela je RS tj došao je RS. A kako je nju nazvala RSL putem telefona, čula je na telefon da je RSL u strahu i pitala je šta ću sad.

Okrivljenik je imao primjedbi na iskaz saslušane svjedokinje VS. Prvo što je laž da je RSL držala telefon u rukama, telefon u rukama je držala US i taj telefon je bacio u grmlje kada je US uzeo i nosio prema autu, jer RSL je držala US na ramenima sa obje svoje ruke pa nije mogla u ruci držati mobitel, mobitel je držala US.

6. Na temelju ovako provedenog prekršajnog postupka nije utvrđeno dokazanim da je okrivljenik izvršio djelo prekršaja činjenično opisano i pravno kvalificiran kao u izreci ove presude.

7. Nakon provedenog dokaznog postupka, ocjenom svih izvedenih dokaza pojedinačno u njihovoj međusobnoj povezanosti, sud nije našao dokazanim da je okrivljenik počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret. Naime, za postojanje prekršaja nasilja u obitelji, potrebno je nesporno utvrditi da je okrivljenik svojim ponašanjem prema žrtvi prouzročio povredu dostojanstva, uznemirenost ili osjećaj ugroženosti, odnosno daje njegovo postupanje bilo takvog intenziteta i karaktera da predstavlja nasilničko ponašanje u smislu odredaba Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

8. U konkretnom slučaju činjenični opis prekršaja temelji se na tvrdnji da je okrivljenik nasilnički postupio prema RSL, pokćerki, na način da ju je rukama uhvatio oko struka, povlačio je prema sebi, kako bi joj oduzeo kćer US koju je nosila na ramenima, te joj nakon toga oduzeo mobitel i bacio ga u žbunje. Međutim, tijekom postupka navedene odlučne činjenice nisu utvrđene drugim neposrednim o objektivnim dokazima. Okrivljenik je od samog početka postupka osporavao počinjenje prekršaja te je naveo da nije bilo nikakvog nasilničkog ponašanja, fizičkog napada, vrijeđanja ni prijetnji prema RSL. Njegova obrana je u bitnim dijelovima dosljedna i logična osobito u dijelu u kojem navodi da je toga dana došao po svoju malodobnu kćer US koju je inače svakodnevno vodio i vraćao iz vrtića te da je postupao isključivo poradi preuzimanja svog djeteta.

9. Sud posebno cijeni činjenicu da iz samog činjeničnog opisa proizlazi da između okrivljenika i RSL nije bilo verbalnog sukoba, vrijeđanja niti izgovorenih prijetnji. Svjedokinja RSL u svom iskazu također navodi da se ne sjeća da bi joj okrivljenik tom prigodom bilo što rekao. Znači nije dokazano postojanje verbalnog oblika nasilja, omalovažavanja ili vrijeđanja. Iskaz svjedokinje RSL ne potvrđuje u cijelosti navode iz optužnog prijedloga. Iz njezinog iskaza proizlazi da se okrivljenik nije s njom fizički sukobljavao na način opisan u činjeničnom opisu, odnosno nije navela da ju je udarao, gurao, vrijeđao ili prijetio. Iz iskaza svjedokinje RSL se saznaje da je okrivljenik uzeo US s njezinim ramena i smjestio je u auto. Iako svjedokinja RSL navodi da je US plakala, samo plakanje djeteta u okolnostima kada dolazi do promjene osobe koja je drži ne može predstavljati dokaz nasilničkog ponašanja okrivljenika osobito se ima u vidu da je riječ o malom djetetu i prigodi u kojoj su bile prisutne napetosti između okrivljenika i njegove pokćerke RSL. Po mišljenju suda, posebno je značajno da svjedokinja RSL nije posredno potvrdila bitnu okolnost iz optužnog prijedloga da ju je okrivljenik nasilnički uhvatio oko struka i povlačio prema sebi. Ta okolnost predstavlja bitan element optužbe, a ista tijekom postupka nije potvrđena.

10. U odnosu na mobitel, po mišljenju suda postoje dvojbe između činjeničnog opisa i izvedenih dokaza. U optužnom prijedlogu navodi se da je okrivljenik istrgnuo mobitel iz ruke RSL i bacio ga u žbunje. U obrani okrivljenik navodi da mobitel nije bio u Tarinim rukama nego kod djeteta US, odnosno da ga je uzeo iz djetetove ruke, te ga dobacio prema RSL, a ne bacio u žbunje, kao što je navedeno u optužnom prijedlogu. Svjedokinja RSL navodi da je mobitel držala u rukama. Po mišljenju suda u takvim okolnostima nije dovoljno pouzdano utvrđeno tko je u tom trenutku držao mobitel niti na koji način je isti završio u žbunju. Naprijed navedeno stvara sumnju u odlučne činjenice optužbe.

11. Svjedokinja VS, supruga okrivljenika i majka RSL, nije bila neposredni očevidac događaja. Njezin iskaz temelji se isključivo na onome što joj je putem mobitela rekla kćer RSL i na dojmu koji je stekla iz njezinog glasa. Takav iskaz ne može predstavljati neposredan dokaz samog događaja, već samo posrednu informaciju o onome što je njezina kćer navodno doživjela. Po mišljenju suda između okrivljenika i njegove supruge VS postoje ozbiljno narušeni bračni odnosi, u tijeku je postupak razvoda braka.

12. Iz obrane okrivljenika i iskaza svjedokinje RSL proizlazi da su obiteljski odnosi duže vrijeme ispunjeni sukobima i nesuglasicama. Sud ne temelji svoju odluku na samom postojanju slabog obiteljskog odnosa već na činjenici da u konkretnom događaju nije nedvojbeno dokazano nasilničko ponašanje okrivljenika. Iz izvedenih dokaza saznaje se da je okrivljenik došao vozilom po svoju malodobnu kćer, kako to u obrani navodi što je svakodnevno i činio i ranije i redovito to čini, te da je cilj njegovog ponašanja bio preuzimanje djeteta i odlazak kući. Po mišljenju suda nije dokazano da je okrivljenik imao namjeru staviti u ponižavajući položaj, izazvati osjeća ugroženosti, povrijediti njezino dostojanstvo.

13. Slijedom svega naprijed navedenog, sud je primijenio načelo in dubio pro reo, pravilo da se svaki prijepor mora tumačiti u korist okrivljenika te je na temelju čl. 182. toč. 3. Prekršajnog zakona odlučeno kao u izreci.

14. S obzirom da je okrivljenik oslobođen od optužbe, troškovi ovog prekršajnog postupka padaju na teret državnog proračuna Republike Hrvatske.

15. Sud nije prihvatio prijedlog ovlaštenog tužitelja da se okrivljeniku izreknu mjere zabrane približavanje određenoj osobi i zabrana uspostavljanja ili održavanja veze s određenom osobom-prema oštećenoj RSL, psihosocijalnog tretmana i udaljenje iz zajedničkog kućanstva, obzirom da niti je prije, a niti nakon počinjenja navodnog prekršaja, okrivljenik nije počinio druge prekršaje, poglavito iz oblasti Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

16. Slijedom svega naprijed navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Dubrovniku, 16. srpnja 2026. godine

Zapisničarka:

Sutkinja:

Marija Raguž,v.r.

Olga Šuman Pavlović,v.r.

Pravna pouka:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe, u roku od 8 (osam) dana, od primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dva istovjetna primjerka, a o njoj odlučuje Visoki prekršajni sud u Zagrebu.

Dostaviti:

- okrivljenicima,

- po pravomoćnosti presude, ASL,

- ovlaštenom tužitelju,

- spis.