Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Trg slobode 9

Poslovni broj: P-296/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  Z B O G  O G L U H E

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Tamari Turek, u pravnoj stvari tužitelja ŽMJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], s boravištem u [adresa], zastupana po punomoćniku Danijelu Trubiću, odvjetniku u Varaždinu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, OIB: 53056966535 iz Zagreba, Magazinska cesta 69, radi ništetnosti i isplate, 16. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna odredba točke 3. Ugovora o kreditu broj 318 -50- 2949788 koji je dana 15.07.2005. sklopljen između tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb OIB: 53056966535 iz Zagreba, Magazinska 69 i tužiteljice ŽMJ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kao korisnice kredita, koji Ugovor je 20.07.2007. solemniziran kod javne bilježnice Bojane Štimac iz Varaždina pod br. OU-1037/2005, a koja glasi:

„3. /treće/ Naknada: 1,00 % (slovima: jedan posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.”

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb OIB: 53056966535 iz Zagreba, Magazinska 69 da tužiteljici LMJ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], isplati iznos od 378,26 EUR (slovima: tristo sedamdeset osam eura i dvadeset šest centi) s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na predmetni iznos od 23.7.2005. pa do isplate i to do 31. prosinca 2007. po stopi zatezne kamate od 15 % godišnje, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi zatezne kamate u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, zatim od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi zatezne kamate određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblja dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, zatim od 1.1.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, iz Zagreba, Magazinska cesta 69, da tužiteljici LMJ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], nadoknadi nastali parnični trošak u iznosu od 138,28 EUR (sto trideset osam eura i dvadeset osam centi) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 16. srpnja 2026. pa do isplate po stopi zatezne kamate određene uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi u bitnome navodi da je tužiteljica s tuženikom dana 15.07.2005. sklopila Ugovor o kreditu br. 318-50-2949788 kojim je tuženik dana 22.7.2005. tužiteljici stavio na raspolaganje kredit u iznosu kunske protuvrijednosti od 61.000,00 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važećem na dan korištenja kredita, da se u konkretnom slučaju radilo o stambenom potrošačkom kreditu u svrhu kupnje obiteljske kuće, a tužiteljica je 26.1.2011. i 06.10.2011. sklopila dva Dodatka predmetnom Ugovoru u svrhu moratorija otplate kredita te konačno 8.2.2016. i Dodatak o konverziji broj KONV-01/2016, da je dana 22.7.2005. tužiteljici po tuženiku obračunata i naplaćena naknada za obradu zahtjeva i odobravanje kredita u visini od 1,00% od iznosa kredita, odnosno iznos od 2.850,02 kn, dakle 378,26 EUR, da je odredbom točke 3. Ugovora o kreditu određena između ostalog visina jednokratne naknade od 1,00 % (jedan posto) od iznosa kredita, koja se tužiteljici naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita, da se radi o tipskoj odredbi koju je tuženik prethodno formulirao i unio u tekst ugovora, a o kojoj tužiteljica nije mogla pregovarati , da predmetnom odredbom nije određena svrha naknade, koje troškove ona obuhvaća, niti ista ima podlogu u eventualnim stvarnim troškovima tuženika povezanim sa sastavljanjem ugovora o kreditu s obzirom da je određena u postotnom iznosu od iznosa kredita, da se radi o odredbi koja je očito prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, posebice imajući u vidu da je predmetna naknada iznosila 1,00% od iznosa kredita, tako da je u konkretnom slučaju tužiteljica na ime tzv. ulazne naknade platila tuženiku iznos od 2.850,02 kn, odnosno 378,26 EUR, što je u tom trenutku predstavljalo iznos od čak dva anuiteta kredita, da se radi o odredbi koja se temeljem čl. 81. st. 1. i čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03 s izmjenama i dopunama) smatra nepoštenom i protivnom načelu savjesnosti i poštenja u obveznim odnosima, pa je shodno tome odredba točke 3. Ugovora o kreditu temeljem odredaba Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima ništava, da budući je utuženi iznos 378,26 EUR na ime naplaćene naknade za obradu zahtjeva tuženik stekao bez valjane pravne osnove, to ih je kao nepošteni stjecatelj novčanog iznosa koji je primio temeljem nepoštene odredbe koju je na štetu tužiteljice ugradio u Ugovor o kreditu, temeljem čl.. 323. st. 1. u vezi s čl.. 1111. st. 1. ZOO dužan vratiti tužiteljici, i to zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, sve sukladno odredbama čl. 1115. ZOO.

2. Rješenjem broj P-296/2026-2 od 18. svibnja 2026. tuženiku je dostavljena tužba radi podnošenja pisanog odgovora na tužbu, te je isti pozvan da u roku od 30 dana od dana dostave navedenog rješenja podnese pisani odgovor na tužbu uz upozorenje na pravne posljedice nedavanja odgovora na tužbu u roku, konkretno na mogućnost donošenja presude zbog ogluhe u smislu odredbe čl. 331.b st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22; dalje: ZPP), a koji su tužba i rješenje broj P-296/2026-2 od 18. svibnja 2026. tuženiku uredno dostavljeni e- komunikacijom dana 1. lipnja 2026., pri čemu u ostavljenom roku od 30 dana tuženik nije podnio pisani odgovor na tužbu.

3. Sukladno čl. 331.b st. 1. ZPP ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku, donijet će se presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe), ako bude udovoljeno ovim uvjetima:

1) ako su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni, 2) ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, 3) ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate,

4) ako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.

4. Sukladno čl. 81. st. 1., st. 2., st. 3. i st. 4. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03.; dalje: ZZP) ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, pri čemu se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca, a činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, a ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

5. Sukladno čl. 87. st. 1. i st. 2. ZZP nepoštena ugovorna odredba je ništava, pri čemu ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe.

6. Sukladno čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11.; dalje: ZOO) kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

7. Sukladno čl. 323. st. 1. ZOO u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati od - govarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

8. Uvidom u predmetnu tužbu sud je utvrdio da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u istoj, i to činjenice da predmetni Ugovor o kreditu broj 318-50-2949788 od 15. srpnja 2005. predstavlja tipski ugovor, te činjenice da je čl. 3. istog tužiteljici određena obveza plaćanja naknade u iznosu od 1,00% od iznosa kredita, jednokratno, prilikom prvog korištenja kredita, pri čemu iz predmetnog Ugovora nisu razvidni naknade i troškovi na koje se odnosi sporna ugovorna odredba, a koja odredba suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice, a s obzirom da je temeljem iste tužiteljica bila u obvezi, te je i isplatila na ime naknade za obradu kredita iznos od 2.850,02 kn/610,00 CHF dana 22.7.2005., dok s druge strane tuženik temeljem iste ugovorne odredbe nije imao nikakvu obvezu prema tužiteljici, odnosno nije obrazložio niti dokazao koji mu je i u kojem iznosu trošak nastao, a koji je trebao biti eventualno namiren ugovorenom naknadom, a što sve proizlazi iz predmetnog Ugovora o kreditu (list 6-11 spisa) i potvrde (list 20 spisa).

9. Sud je nadalje utvrdio da činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s gore navedenim dokazima koje je sama tužiteljica podnijela ili s činjenicama koje su općepoznate.

10. Imajući u vidu gornja utvrđenja, sud je ocijenio osnovanim tužbeni zahtjev temeljem čl. 81. st. 1., st. 2., st. 3. i st. 4. ZZP i čl. 87. st. 1. i st. 2. ZZP u svezi čl. 1111. st. 1. ZOO i čl. 323. st. 1. ZOO.

11. Zaključno, sud je utvrdio da ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.

12. Slijedom svega navedenog, a s obzirom da je sud utvrdio da su ispunjene sve zakonom propisane pretpostavke za donošenje presude radi ogluhe propisane čl. 331.b st. 1. ZPP, to je odlučeno kao u toč. I. i II. izreke ove presude.

13. Odluku o troškovima parničnog postupka sud temelji na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP sukladno kojoj stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

14. Sud je potrebnim za vođenje parničnog postupka tužiteljici priznao trošak sastava tužbe u iznosu od 100,00 eur po tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23; dalje: Tarifa), te trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 6,64 eur i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 6,64 eur, a što ukupno predstavlja priznati trošak od 138,28 eur.

15. Odluka o zateznim kamatama na troškove parničnog postupka temelji se na čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17.) sukladno kojem će sud ako plaćanje zatezne kamate na troškove postupka nije određeno već u ovršnoj ispravi, na prijedlog ovrhovoditelja, u rješenju o ovrsi odrediti naplatu tih kamata po propisanoj stopi od dana donošenja odluke odnosno sklapanja nagodbe do naplate, slijedom čega je valjalo naložiti tuženiku da tužiteljici isplati zatezne kamate na troškove ovog parničnog postupka od dana donošenja ove presude do isplate.

16. Iz iznesenih razloga valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Varaždinu 16. srpnja 2026.

Sutkinja

Tamara Turek

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi ovome sudu, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Dostaviti:

1. Tužitelj, po punomoćniku Danijelu Trubiću, odvjetniku iz Varaždina

2. Tuženik, Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb