REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-7511/2025-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu Ani Ćosić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja LČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Luana Šepek, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika, Hrvatska radiotelevizija, javna ustanova, OIB: 68419124305, Prisavlje 3, Zagreb, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 1. srpnja 2026. u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužitelja i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 16. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Proglašava se nedopuštenom izvansudska ovrha koja se vodi na temelju rješenja o ovrsi javnog bilježnika Ilinke Lisonek poslovnog broja Ovrv-40339/10 od 16. kolovoza 2010.".

II. Odbija se zahtjev tužitelja LČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], za naknadu troška parničnog postupka, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 24. studenog 2025. podnio tužbu u kojoj navodi mu je račun blokiran te je 2. svibnja 2025. pristupio u prostorije Financijske agencije (dalje: FINA), gdje je zaprimio specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje Ovrv-40339/10, s naznačenim danom primitka na FINA-i 22. travnja 2025.. Uz predmetnu specifikaciju tužitelju je predan zahtjev za naplatu iz kojeg je razvidno da se isti temelji na Rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ilinke Lisonek, poslovnog broja Ovrv-40339/10 od 16. kolovoza 2010. koje je pravomoćno i ovršno 7. siječnja 2011.. Tužitelj je u zakonskom roku podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim radi razloga opisanih u čl. 50. stavak 1. točka 5. i 11. Ovršnog zakona. Rješenjem i Zaključkom ovog suda od 26. kolovoza 2025. poslovni broj Ovr-2253/25, a zaprimljenog 10. studenoga 2025., tužitelj je upućen pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga iz članka 50. stavak 1. točka 11. OZ-a odnosno jer je nastupila zastara tražbine. Tužitelj smatra da je u konkretnom slučaju, tražbina zastarjela temeljem članka 233. Zakona o obveznim odnosima obzirom je ovršna isprava pravomoćna i ovršna 7. siječnja 2011., a pokušaj prisilne naplate preko FINA- e je prvi i jedini put započeo 22. travnja 2025. čime je očigledno da je protekao rok duži od 14 godina, a da u međuvremenu nije bilo prekida zastare niti ikakve druge radnje od strane vjerovnika kojom bi se zastara prekinula. Ističe kako do prekida zastare nije došlo, što proizlazi iz zahtjeva za izravnu naplatu jer tuženik i nadalje potražuje cjelokupni iznos pa je protekao rok u kojem se po zakonu može tražiti ovrha i tražbina je u cijelosti zastarjela.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Ističe kako je ovršni postupak pod poslovnim brojem Ovrv-40339/2010 pokrenut podnošenjem prijedloga za ovrhu protiv ovršenika ovdje tužitelja nadležnom javnom bilježniku Ilinki Lisonek koja je 16. kolovoza 2010. izdala rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. Istim je naloženo tužitelju da u roku od 8 dana od dana od dostave rješenja, namiri tražbinu zajedno sa odmjerenim troškovima u iznosu od 456,70 kn. Predmetno rješenje o ovrsi postalo je pravomoćno i ovršno 7. siječnja 2011.. Tuženik je 7. ožujka 2011. podnio Financijskoj agenciji zahtjev za naplatu tražbine određene predmetnim rješenjem o ovrsi, čime je pokrenut postupak izvansudske ovrhe na novčanoj tražbini. U pogledu zastare, tuženik se poziva na čl. 241. Zakona o obveznim odnosima navodeći kako je zastara prekinuta obzirom je 4. kolovoza 2018. stupio na snagu Zakon o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima koji u svom čl. 33. navodi sljedeće: „Agencija je dužna u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona prestati izvršavati osnove za plaćanje koje na dan stupanja na snagu ovoga Zakona ispunjavaju uvjet iz članka 12. stavka 1. ovoga Zakona.“, a koji je primjenjiv u konkretnom slučaju, odnosno Agencija je prestala s izvršavanjem osnove 4. kolovoza 2018. te čl. 12. st. 1. navodi:“ Ako se tražbina iz snove za plaćanje ne naplati od ovršenika fizičke osobe u cijelosti u roku od tri godine od primitka u Agenciju, nakon što po toj osnovi za plaćanje nije bilo nikakvih naplata posljednjih šest mjeseci uzastopno s računa tog ovršenika, Agencija prestaje s izvršavanjem te osnove za plaćanje za ovršenika iz osnove za plaćanje za kojeg su zadovoljeni navedeni uvjeti.“ Tuženik navodi kako je u čl. 245. st. 1. ZOO-a jasno određeno da nakon prekida zastara počinje teći iznova, što je konkretnom slučaju od dana 4. kolovoza 2018., a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru. Stoga je nesporno da u konkretnom slučaju nije protekao desetogodišnji zastarni rok određen čl. 233. ZOO-a jer bi isti protekao tek s danom 5. kolovoza 2028. Slijedom navedenog, tuženik predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te naloži tužitelju da naknadi tuženiku parnični trošak.

3. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u dostavljenu dokumentaciju i to: rješenje i zaključak ovog suda poslovni broj Ovr-2253/2025 od 26. kolovoza 2025. (list 6-9 spisa), specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje Ovrv-40339/10 (list 10 spisa), zahtjev za naplatu od 22. travnja 2025. (list 11-13 spisa), pribavljeni su podaci od FINA-e o postupanju po osnovi Ovrv-40339/10 (list 27-37 spisa).

4. Sud nije proveo dokaze saslušanjem tuženika kao stranke obzirom je iste, uzimajući u obzir prirodu istaknutih prigovora te imajući u vidu načelo ekonomičnosti postupka i vrijednost predmeta spora, ocijenio nepotrebnim. Naime, među strankama nema spornih činjenica koje bi saslušanjem trebalo utvrđivati, a sve odlučne činjenice važne za donošenje odluke su utvrđene ocjenom isprava sadržanih u spisu. Među strankama je sporna isključivo zastara koje pitanje sud rješava primjenom materijalnog prava na utvrđeno, nesporno činjenično stanje — a ne saslušanjem stranaka. Saslušanje u tom kontekstu ne bi dovelo do drugačijeg utvrđivanja činjenica, niti bi izvođenje tog dokaza dovelo do drugačije odluke suda, a utjecalo bi na nepotrebno odugovlačenje postupka.

5. Cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u skladu sa čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07.- Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22.,114/22., 155/23. dalje: ZPP), na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev za proglašenje nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Ilinke Lisonek poslovni broj Ovrv-40339/10 od 16. kolovoza 2010. u postupku prisilne naplate koji se vodi pred FINA-om.

7. Tužitelj je na pokretanje ove parnice upućen rješenjem ovog suda poslovni broj Ovr-2253/2025 od 25. kolovoza 2025. iz razloga navedenih u članku 50. stavak 1. točka 11. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12.) i to u roku 15 dana od dostave prijepisa tog zaključka.

8. Prema navodima iz tužbe, tužitelji nedopuštenost postupka ovrhe temelji na tvrdnji da je nastupila zastara sukladno čl. 233. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23. dalje: ZOO-a).

9. Temeljem isprava koje su dostavljene u spis utvrđeno je:

- da je 22. travnja 2025. ovdje tuženik podnio zahtjev za naplatu novčane tražbine temeljem pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-40339/2010 FINA-i;

- da je prethodno navedena osnova evidentirana u redoslijedu naplate,

- da je rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-40339/2010 već ranije podneseno na naplatu FINA-i i to 7. ožujka 2011., te je FINA-a po istoj prestala postupati 4. kolovoza 2018. temeljem čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima;

- da je FINA-a postupajući po zahtjevu za naplatu od 22. travnja 2025. u cijelosti naplatila osnovu Ovrv-40339/10.

10. Sukladno čl. 233. stavak 1. ZOO-a sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom zastarijevaju za deset godina, pa i one za koje zakon inače predviđa kraći rok zastare. Sukladno čl. 241. ZOO-a zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Sukladno čl. 245. stavak 3. ZOO-a kada je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom dugom postupku zastara počinje teći iznova od dana kada je spor okončan ili završen na neki drugi način. Kad je prekid zastare nastao prijavom tražbine u stečajnom postupku, zastara počinje teći iznova od dana okončanja toga postupka (stavak 4.). Isto vrijedi i kad je prekid zastare nastao zahtjevom ovrhe ili osiguranja (stavak 5.).

11. Među strankama nije sporno da je rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-40339/10 postalo pravomoćno 7. siječnja 2011., te je podneseno na prisilnu naplatu FINA-i 22. travnja 2025.

12. Međutim, temeljem dopisa FINA-e od 17. travnja 2026. (list 27) sud je utvrdio kako je navedena osnova podnesena FINA-i na prisilnu naplatu i 7. ožujka 2011. čime je zastara u smislu čl. 241. ZOO-a prekinuta te ista nije tekla do 4. kolovoza 2018. kada je navedena osnova isknjižena iz redoslijeda naplate temeljem čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine" broj: 68/18., 2/20., 46/20.,47/20. dalje: ZPONS).

13. Obzirom je rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-40339/10 isknjiženo iz redoslijeda naplate 4. kolovoza 2018. prema mišljenju ovog suda time je došlo i do okončanja postupka naplate predmetne tražbine, te je od tog dana zastara ponovno počela teći odnosno ista bi nastupila 5. kolovoza 2028. sukladno čl. 233. stavak 1. ZOO-a. Kako je tužitelj zahtjev za naplatu FINA-i podnio 22. travnja 2025. to je isti podnesen unutar desetogodišnjeg zastarnog roka propisanog čl. 233. stavak 1. ZOO-a, slijedom čega je sud tužbeni zahtjev ocijenio neosnovanim i odlučio kao u točki I. izreke ove presude.

14. Obzirom da tuženik u cijelosti uspio u sporu, to tužitelju ne pripada pravo na naknadu troškova temeljem čl.154. st.1. ZPP-a te je slijedom iznesenog odlučeno kao u točki II. izreke.

Zagreb, 16. srpnja 2026.

Sudac:

Ana Ćosić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude.

Presuda donesena u postupku u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. tuženiku

3. spis