REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-621/2026-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Mateji Cvitić Gašparac, u pravnoj stvari tužiteljice ĆŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Dominik Musulin, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Musulin i suradnici d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika VATROGASNE ZAJEDNICE GRADA ZAGREBA, Zagreb, Našička 14, OIB: 11909496026, koga zastupa punomoćnica Mateja Petrišić Geltzenlichter, odvjetnica u Zagrebu, radi nedopuštenosti otkaza, vraćanja na posao i isplate, te u pravnoj stvari tužitelja VATROGASNE ZAJEDNICE GRADA ZAGREBA, Zagreb, Našička 14, OIB: 11909496026, koga zastupa punomoćnica Mateja Petrišić Geltzenlichter, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženice ĆŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Dominik Musulin, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Musulin i suradnici d.o.o. u Zagrebu, radi sudskog raskida, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 18. lipnja 2026., u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i punomoćnice tuženika, 16. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da nije dopušten Otkaz ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora od 16. ožujka 2023. kojim je tuženik VATROGASNA ZAJEDNICA GRADA ZAGREBA otkazao Ugovor o radu na neodređeno vrijeme tužiteljice ĆŽ od 2. srpnja 2018.

II Nalaže se tuženiku VATROGASNOJ ZAJEDNICI GRADA ZAGREBA u roku od 15 dana vratiti tužiteljicu ĆŽ na posao na odgovarajuće radno mjesto.

III Utvrđuje se da nije dopušten dio Otkaza ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora od 16. ožujka 2023. koji glasi da otkazni rok iznosi dva mjeseca i dva tjedna.

IV Nalaže se tuženiku VATROGASNOJ ZAJEDNICI GRADA ZAGREBA isplatiti tužiteljici ĆŽ iznos 2.711,86 EUR (slovima: dvije tisuće sedam stotina jedanaest eura i osamdeset šest centi) zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 5. kolovoza 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

V Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika VATROGASNE ZAJEDNICE

GRADA ZAGREBA koji glasi:

"1. Određuje se sudski raskid Ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenog između tužitelja-protutuženika i tuženika-protutužitelja dana 02.07.2018. godine za radno mjesto Voditelj administrativnih poslova, s danom podnošenja protutužbe radi sudskog raskida ugovora o radu.

Nalaže se tužiteljici-protutuženoj plaćanje parničnog troška s pripadajućim zateznim kamatama, od dana presuđenja pa do konačne isplate."

VI Nalaže se tuženiku VATROGASNOJ ZAJEDNICI GRADA ZAGREBA naknaditi tužiteljici ĆŽ trošak parničnog postupka u iznosu 2.875,00 EUR (slovima: dvije tisuće osam stotina sedamdeset pet), zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 16. srpnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

VII Odbija se zahtjev tužiteljice ĆŽ za naknadu troška postupka u preostalom iznosu 250,00 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate.

VIII Odbacuje se zahtjev tužiteljice ĆŽ za naknadu troška postupka u iznosu 500,00 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate.

IX Odbija se zahtjev tuženika VATROGASNE ZAJEDNICE GRADA ZAGREBA za naknadu troška postupka u iznosu od 7.375,00 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi od 28. travnja 2023. navodi da je 1. travnja 1985. zasnovala radni odnos s pravnim prednikom tuženika Vatrogasnim savezom Zagreb na temelju Ugovora o radu na određeno vrijeme, da je od 1. siječnja 1986. zaposlena kod pravnog prednika tuženika na temelju Odluke o zasnivanju radnog odnosa na neodređeno vrijeme od 17. prosinca 1985., da je na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 2. srpnja 2018. s pripadajućim Dodatkom Ugovora od 2. svibnja 2022. obavljala poslove radnog mjesta voditelja administrativnih poslova, da joj je tuženik 23. veljače 2023. uputio dopis kojim joj nudi sklapanje ugovora o radu za novo radno mjesto administrator s nižim uvjetima i plaćom od postojeće pod prijetnjom poslovno uvjetovanog otkaza što tužiteljica nije prihvatila, da je tuženik 16. ožujka 2023. donio odluku o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora koja je tužiteljici uručena 22. ožujka 2023., da je tužiteljica protiv navedene odluke podnijela Zahtjev za zaštitu prava, koji je tuženik primio 3. travnja 2023., a na koji se nije očitovao. Odluku o otkazu smatra nezakonitom, odnosno nedopuštenom iz razloga što tuženik nije primijenio odredbu članka 69. Kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u gradskim upravnim tijelima Grada Zagrebu, primjena kojeg Kolektivnog ugovora je propisana člankom 10. Ugovora o radu, da odluka o otkazu nije donesena od strane nadležnog tijela tuženika, već je Odluku donio predsjednik Upravnog odbora i predsjednik tuženika te da nije prestala potreba za obavljanjem radnog mjesta tužiteljice, da se isti poslovi i nadalje obavljaju od strane radnog mjesta administrator koje je jednako radnom mjestu tužiteljice, ali s nižim primanjima/lošijim uvjetima rada te da nije napravljena nikakva službena analiza rada i poslovanja iz koje bi to proizlazilo. Ističe da je šikanirana od strane tuženika kroz duže vremensko razdoblje na način da joj se postepeno zabranjuje sudjelovanje na sjednicama Upravnog odbora iako je do tada obavljala poslove zapisničara na tim sjednicama za mandatno razdoblje od 2021. -2026. što joj je i radni zadatak prema Ugovoru o radu, da je bez prethodnog upozorenja smijenjena s pozicije predsjednice Povjerenstva za priznanja i odlikovanja, a nakon toga i s pozicije članice istog Povjerenstva koju obnaša više od 15 godina, s pozicije predsjednice i članice Povjerenstva Počasne postrojbe koju je vodila osam godina te članice Povjerenstva za godišnji nadzor DVD-a, da joj se od strane Upravnog odbora izglasana besmislena opomena zbog korištenja aplikacije i obavljanja poslova radnog mjesta za vrijeme privremene nesposobnosti za rad, bez uručenja i mogućnosti prethodnog očitovanja i formalne odluke, sve protivno Pravilniku tuženika o odgovornosti radnika za povrede obveza iz radnog odnosa, da su o tome obaviješteni svi članovi tuženika, da je se želi premjestiti iz njene sobe u kojoj radi više od 10 godina u drugu sobu na inzistiranje zamjenika predsjednika, da je tuženik zabranio da stranke tužiteljici dolaze na sastanak unatoč tome što je rad sa strankama nužan radi obavljanja njenih radnih zadataka te da je zamjenik predsjednika ZŽ govorio kako je treba maknuti kao zaposlenicu tuženika. Nadalje ističe da je tuženik 9. srpnja 1998. donio Odluku o osnivanju stručne službe tuženika, koja je izmijenjena Odlukom o izmjenama i dopunama, da je istom osnovano radno mjesto voditelja administrativnih poslova, da tuženik 13. rujna 2022. donosi Odluku o ukidanju tog radnog mjesta, nudi tužiteljici nepostojeće radno mjesto službenik na administrativnim poslovima bez opisa poslova ili poslovno uvjetovani otkaz uz otpremninu, a potom na sjednici održanoj 28. listopada 2022. donosi Pravilnik o sistematizaciji radnih mjesta u kojem izostavlja radno mjesto tužiteljice, ali ne stavlja raniju Odluku o osnivanju stručne službe izvan snage, slijedom čega smatra da odluka o postojanju radnog mjesta tužiteljice i dalje pravno egzistira i proizvodi pravne učinke pa je odluka o otkazu i zbog toga nezakonita. Naposljetku navodi da je tuženik u otkazu nezakonito odredio otkazni rok u trajanju od 2 i pol mjeseca, a ne pravilno najmanje četiri mjeseca. Slijedom navedenog, predlaže utvrđenje nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora od 16. ožujka 2023., vraćanje tužiteljice na posao na odgovarajuće radno mjesto, utvrđenje da nije dopušten dio odluke o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora od 16. ožujka 2023. koji se odnosi na otkazni rok koji traje dva mjeseca i dva tjedna, isplatu iznosa 2.711,86 EUR po osnovi naknade plaće zbog uskrate otkaznog roka od mjesec i pol koji bi ostvarila da nije bilo nezakonite odluke zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 5. kolovoza 2023. do isplate te naknadu troška parničnog postupka zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate.

2. Tuženik odgovorom na tužbu od 19. svibnja 2023. osporava pravovremenost tužbe, navodi da tužiteljica ne spada u grupu zaštićenih radnika niti postoji razlog koji bi onemogućavao otkazivanje njenog ugovora o radu, da se odredbe Kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u gradskim upravnim tijelima Grada Zagrebu ne primjenjuju na tužiteljicu, da tužiteljica nije obrazložila niti dokazala da joj do stjecanja prava na starosnu mirovinu nedostaje manje od pet godina, da je odluka o otkazu donesena sukladno Statutu tuženika, da je odluka o tome hoće li tužiteljica biti član nekih stručnih tijela tuženika isključivo njegova stvar, da je organizacija poslovanja i rada u isključivoj nadležnosti poslodavca te je on samostalno i autonomno donosi, da je unutar toga tuženik promijenio organizaciju poslovanja radi zahtjeva racionalizacije i operacionalizacije slijedom čega je prestala potreba za radnim mjestom voditelja administrativnih poslova, što je učinjeno Pravilnikom o sistematizaciji od 28. listopada 2022. i dopunom od 9. siječnja 2023., budući da je tužiteljica odbila ponudu za novi ugovor o radu s novim radnim mjestom tuženik je bio prisiljen primijeniti institut otkaza s ponudom izmijenjenog ugovora zbog poslovnih i organizacijskih razloga, da pobijana odluka o otkazu nije predmet bilo kakve šikane, da je tužiteljica dulje vrijeme bila privremeno nesposobna za rad pa je imenovanje drugih osoba u određena povjerenstva bilo nužno, da je stvar poslodavca odrediti u kojoj će prostoriji radnik obavljati ugovorene poslove, da premještaj u drugu, adekvatnu prostoriju nema nikakvog negativnog značenja, da se korištenjem instituta upozorenja ne vrijeđaju prava radnika, već se istim ide u korist radnika kako bi se spriječilo da poslodavac odmah po povredi obveza iz radnog odnosa otkaže ugovor o radu, da tužiteljica ničim ne dokazuje da je zakinuta s otkaznim rokom i u kojem iznosu pa osporava osnovu i visinu tog tužbenog zahtjeva. Slijedom navedenog, predlaže odbiti tužbeni zahtjev, podredno isti odbaciti kao nedopušten, uz naknadu troška postupka tuženiku. Podneskom od 12. listopada 2023. tuženik je podnio protutužbu radi sudskog raskida Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 2. srpnja 2018. s danom podnošenja protutužbe te zahtjev za naknadu troška postupka zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate, navodeći da nastavak radnog odnosa tužiteljice na predmetnom radnom mjestu nije moguć zbog reorganizacije i ograničenog načina financiranja tuženika.

3. U situaciji kada se tuženik koristio svojim procesnim ovlaštenjem iz članka 189. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25; dalje: ZPP) i podnio protutužbu, tuženik ne mijenja svoju ulogu u ovom predmetu i ne postaje protutužitelj, a tužiteljica samim time ne postaje protutuženica. Stoga, kako ne postoji procesna uloga protutužitelja i protutuženika, stranke će dalje u tekstu biti naznačene sukladno svojim prvotnim procesnim ulogama (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju od 5. studenog 2025. poslovnog broja Revd-3771/2025.)

4. Presudom ovog suda od 23. lipnja 2025. poslovnog broja Pr-651/2023-24 utvrđeno je da nije dopušten Otkaz ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora od 16. ožujka 2023. kojim je tuženik otkazao Ugovor o radu na neodređeno vrijeme tužiteljice od 2. srpnja 2018. (stavak I izreke), naloženo je tuženiku vratiti tužiteljicu na posao na odgovarajuće radno mjesto (stavak II izreke), utvrđeno je da nije dopušten dio Otkaza ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora od 16. ožujka 2023. koji glasi da otkazni rok iznosi dva mjeseca i dva tjedna (stavak III izreke), naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos 2.711,86 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 5. kolovoza 2023. do isplate (stavak IV izreke), odbijen je protutužbeni zahtjev tuženika (stavak V izreke), naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu 2.625,00 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 23. lipnja 2025. do isplate (stavak VI izreke), odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troška parničnog postupka u preostalom iznosu 500,00 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenje presude do isplate (stavak VII izreke) te je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troška postupka u iznosu 6.875,00 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenje presude do isplate (stavak VIII izreke).

5. Povodom žalbe tuženika od 3. srpnja 2025., rješenjem Županijskog suda u Zagrebu od 10. ožujka 2026. poslovnog broja Gž R-464/2025-3 ukinuta je citirana presuda u stavcima I, II, III, IV, V, VI i VIII te je predmet vraćen ovom sudu na ponovni postupak s uputom da u ponovljenom postupku otkloni bitnu povredu odredaba postupka na način da da jasne i obrazložene razloge o odlučnim činjenicama za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva te provedene dokaze ocijeni u smislu odredbe članka 8. ZPP, a po potrebi provede i daljnje dokaze koje stranke budu predlagale.

6. Tužiteljica je Otkaz ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora primila 22. ožujka 2023., protiv kojeg je 31. ožujka 2023. tuženiku preporučenom pošiljkom putem pošte podnijela Zahtjev za zaštitu prava. Tuženik je predmetni zahtjev primio 3. travnja 2023. (list 26-28 i 100 spisa), međutim na isti se nije očitovao. Budući da je tužba u ovom predmetu podnesena 28. travnja 2023., ocjena je ovog suda da je ista podnesena u roku propisanom odredbom članka 133. stavka 2. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22; dalje: ZR). Stoga se prigovor tuženika o nepravovremenosti tužbe ocjenjuje neosnovanim.

7. Tijekom postupka izvedeni su dokazi pregledom i čitanjem Odluke o utvrdjivanju akontacije osobnog dohotka radnika VS Zagreb od 27. ožujka 1985. (list 8 spisa), Odluke o zasnivanju radnog odnosa na neodređeno vrijeme od 17. prosinca 1985. (list 9 spisa), Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 28. studenog 2008. (list 10-12 spisa), Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 2. srpnja 2018. (list 13-15 spisa), Dodatka Ugovoru o radu od 2. svibnja 2022. (list 16 spisa), dopisa tuženika od 23. veljače 2023. s prilozima (list 17-21 spisa), dopisa tužiteljice od 3. ožujka 2023. (list 22-23 spisa), Otkaza Ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora od 16. ožujka 2023. (list 24-25 spisa), Zahtjeva za zaštitu prava od 31. ožujka 2023. (list 26-28, 100 spisa), elektroničkog zapisa HZMO (list 29-32 spisa), preslike osobne iskaznice tužiteljice (list 33 spisa), Zahtjeva za zaštitu prava/dostojanstva od 20. siječnja 2023. (list 34-36 spisa), e-mail korespondencije (list 38-43 spisa), odluka tuženika (list 44-54, 62-66 spisa), zapisnika i odluka sa sjednica Upravnog odbora tuženika (list 55-61, 83-99, 112-115, 121-134 spisa), izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad (list 101-106 spisa), zapisnika skupštine tuženika (list 110-111 spisa), Odluke o korištenju godišnjeg odmora (list 120 spisa), saslušani su svjedoci AŽ (list 148-149 spisa), OŽ (list 150-152 spisa), JŽ (list 152-153 spisa), VŽ (list 153-155 spisa), EŽ (list 157-158 spisa), ĆŽS (list 158- 159 spisa), FŽ (list 159-160 spisa), HŽ (list 160-161 spisa), NŽ (list 164 spisa), CŽ (list 164-166 spisa), PŽ (list 173-174 spisa), tužiteljica ĆŽ (list 176-178 spisa) te zastupnik po zakonu tuženika ZŽ (list 179-180 spisa).

8. Sud nije izvodio dokaz financijskim vještačenjem budući da je tuženik na ročištu održanom 16. rujna 2024. naveo kako ne osporava visinu tužbenog zahtjeva.

9. Budući da je tužiteljica na ročištu održanom 9. svibnja 2025. odustala od dokaznih prijedloga za saslušanje svjedoka ŽŽ i LŽ, sud navedene dokaze nije izvodio.

10. Sud je na ročištu održanom 9. svibnja 2025. odbio dokazne prijedloge tuženika za saslušanje svjedoka DŽ, ĐŽ, RŽ i ČŽ, sukladno načelu ekonomičnosti postupka, budući da je činjenično stanje bilo u dovoljnoj mjeri utvrđeno za donošenje odluke u ovom predmetu.

11. Sud je na ročištu održanom 18. lipnja 2026. odbio dokazne prijedloge tuženika za saslušanje svjedoka MŽ, BŽ, KŽ te za dopunsko saslušanje zastupnika po zakonu tuženika ZŽ i svjedoka OŽ i CŽ. Naime, iz rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 10. ožujka 2026. poslovnog broja Gž R-464/2025-3 ne proizlazi da je do bitne povrede odredaba postupka zbog kojih je presuda ukinuta došlo u tijeku prethodnog postupka (čl. 377. st. 1. ZPP). Budući da su stranke dužne već u tužbi i odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te se izjasniti o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne strane (čl. 299. st. 1. ZPP), a tuženik je dokazni prijedlog za saslušanje novih svjedoka MŽ, BŽ, KŽ predložio u tijeku glavne rasprave (podneskom od 20. travnja 2026.), to sud nije uzeo u obzir navedene dokazne prijedloge, sukladno odredbi članka 299. stavka 3. ZPP. U odnosu na dokazni prijedlog tuženika za dopunsko saslušanje zastupnika po zakonu tuženika ZŽ te svjedoka OŽ i CŽ, isti je ocijenjen nepotrebnim budući da su navedeni svjedoci saslušani tijekom postupka, a iz rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 10. ožujka 2026. poslovnog broja Gž R-464/2025-3 ne proizlazi da ih je u ponovljenom postupku potrebno ponovno saslušati.

12. Temeljem tako provedenog postupka, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, sukladno odredbi članka 8. ZPP, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan, a protutužbeni zahtjev tuženika nije osnovan.

13. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje nedopuštenosti Otkaza ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora od 16. ožujka 2023., vraćanje tužiteljice na posao na odgovarajuće radno mjesto, utvrđenje da nije dopušten dio Otkaza ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora od 16. ožujka 2023. koji se odnosi na otkazni rok te zahtjev za isplatu iznosa 2.711,86 EUR po osnovi naknade plaće zbog uskrate otkaznog roka od mjesec i pol, kao i zahtjev tuženika za sudski raskid Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 2. srpnja 2018. sklopljenog između tužiteljice i tuženika s danom podnošenje protutužbe, odnosno 12. listopada 2023.

14. Među strankama nije sporno da je tužiteljica bila zaposlena kod (prednika) tuženika od 1. travnja 1985. te da je od sklapanja Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 2. srpnja 2018. obavljala poslove voditelja administrativnih poslova kod tuženika.

15. Sporno je u ovom predmetu je li tuženik imao opravdan razlog za otkazivanje ugovora o radu tužiteljici te je li isti rezultat šikane. Sporno je i postojanje okolnosti koje opravdano upućuju na to da nastavak radnog odnosa tužiteljice kod tuženika nije moguć.

16. Odredbom članka 115. stavka 1. točke 1. ZR propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, između ostalog, u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz).

17. Odredbom članka 8. stavka 4. ZR propisano je da se na sklapanje, valjanost, prestanak ili drugo pitanje u vezi s ugovorom o radu, kolektivnim ugovorom ili sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, a koje nije uređeno ovim ili drugim zakonom, primjenjuju u skladu s naravi toga ugovora, opći propisi obveznoga prava.

18. Odredbom članka 6. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22; dalje: ZOO) propisano je da je zabranjeno ostvarivanje prava iz obveznog odnosa suprotno svrsi zbog koje je ono propisom ustanovljeno ili priznato.

19. Uvidom u Otkaz ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora od 16. ožujka 2023. (dalje u tekstu: Otkaz) utvrđeno je da je tužiteljici otkazan Ugovor o radu sklopljen 2. srpnja 2018. za radno mjesto voditelj administrativnih poslova (članak I), da je otkazni rok utvrđen u trajanju od dva mjeseca i dva tjedna (članak II), da se tužiteljica oslobađa obveze dolaska na posao i rada tijekom otkaznog roka (članak III), da otkaz iz članka I neće vrijediti ukoliko tužiteljica prihvati ponudu poslodavca za sklapanje izmijenjenog ugovora o radu za obavljanje poslova radnog mjesta administrator u roku od osam dana od dana dostave otkaza, da je izmijenjeni ugovor o radu sastavni dio predmetne odluke (članak IV), da će se otpremnina u slučaju otkaza ugovora odrediti posebnom odlukom (članak V). Iz obrazloženja Otkaza proizlazi da je tužiteljici otkazan Ugovor o radu zbog toga što je kod tuženika došlo do nove organizacije poslovanja i donošenja Pravilnika o ustroju radnih mjesta (Pravilnika o sistematizaciji) od 28. listopada 2022. i Dopune tog pravilnika od 9. siječnja 2023., da je novom organizacijom ukinuto radno mjesto voditelja administrativnih poslova te je trajno prestala potreba za tim radnim mjestom, da se tijekom godina ukazala potreba za novom, efikasnijom i racionalnijom organizacijom poslovanja slijedom čega je tuženik donio novu organizacijsku shemu, da tuženik zapošljava vrlo mali broj radnika i nema potrebe za radnim mjestom voditelja administrativnih poslova, da su prema novoj organizaciji najsličniji poslovi koje je obavljala tužiteljica poslovi radnog mjesta administrator, koji poslovi joj se nude sklapanjem izmijenjenog ugovora o radu koji odgovaraju njenoj stručnoj spremi, znanju i iskustvu, da je Upravni odbor tuženika zbog smanjena obima posla i drugačijeg poslovanja donio odluku na 17. sjednici 13. rujna 2022., nakon čega je uslijedila nova sistematizacija radnih mjesta, da je tuženik i prije predmetne odluke ponudio tužiteljici sklapanje novog ugovora o radu za radno mjesto administrator što je tužiteljica odbila pa je tuženik primoran otkazati postojeći ugovor o radu i istodobno ponuditi tužiteljici izmijenjeni ugovor koji je sastavni dio predmetne odluke, da se tužiteljici dodjeljuje rok od osam dana radi prihvaćanja i potpisivanja ponuđenog izmijenjenog ugovora o radu te da će se prihvatom toga ugovora nastaviti radni odnos prema odredbama toga ugovora, da ukoliko tužiteljica ne prihvati ponuđeni izmijenjeni ugovor o radu, istekom osam dana od dostave predmetne odluke počinje teći otkazni rok, a njegovim istekom će prestati radni odnos tužiteljice, da se tužiteljica za vrijeme otkaznog roka oslobađa obveze dolaska na posao i rada kod tuženika te da kod tuženika ne djeluje sindikat niti radničko vijeće pa se ne provodi postupak savjetovanja s predstavnicima radnika.

20. Uvidom u Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 2. srpnja 2018. utvrđeno je da je člankom 10. ugovoreno da tužiteljica, kao radnica, ostvaruje sva ostala prava u skladu s važećim Kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u gradskim upravnim tijelima Grada Zagreb, a člankom 13. da su stranke upoznate s važećim Kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u gradskim upravnim tijelima Grada Zagreba, koji je prilog citiranog Ugovora.

21. Odredbom članka 69. Kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u gradskim upravnim tijelima Grada Zagreba ("Službeni glasnik Grada Zagreba" broj: 40/22; dalje: KU) propisano je da službenicima i namještenicima kojima nedostaje najviše pet godina života do ostvarenja uvjeta za starosnu mirovinu ne može prestati radni odnos bez osobnog pristanka, osim u slučaju prestanka rada po sili zakona s izuzetkom prestanka službe po sili zakona zbog isteka roka raspolaganja.

22. Iz iskaza svjedoka AŽ, predsjednika tuženika od 2001. do kraja 2023., u bitnome proizlazi da je 2022. promijenjen Upravni odbor tuženika koji je donio odluku da se neki poslovi tužiteljice prenesu na druge službe, povjerenstva ili tajnike, a da tužiteljica radi samo poslove administratora, da je Upravni odbor na sjednici kojoj je on prisustvovao donio Otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora tužiteljici zbog preraspodjele poslova u druge odjele kod tuženika, a on je predmetnu odluku potpisao, da tuženik nije bio potpisnik kolektivnih ugovora koji su se primjenjivali za zaposlenike u gradskim upravnim tijelima Grada Zagreba, da je novi Upravni odbor donio odluku o promjeni članova povjerenstava kod tuženika, da mu je poznato da je tužiteljica smijenjena iz Povjerenstva počasne postrojbe, dok nema saznanja iz kojih drugih povjerenstva je tužiteljica smijenjena, je li prije donošenja odluke o otkazu tužiteljica sudjelovala na sjednicama Upravnog odbora, je li joj izglasana opomena zbog korištenja aplikacije, je li bila premještena u drugu sobu, da bi tužiteljici bilo zabranjivano da prima stranke na sastanak, je li rađena analiza potrebe za radnim mjestom voditelja administrativnih poslova prije donošenja odluke o otkazu tužiteljici niti je li prije toga promijenjen Pravilnik o sistematizaciji tuženika.

23. Sud nije povjerovao iskazu svjedoka AŽ u pretežitom dijelu jer isti nije iskazivao uvjerljivo. Naime, prema ocjeni ovog suda, nije uvjerljivo, životno niti logično da navedeni svjedok, s obzirom na njegovu tadašnju poziciju kod tuženika, nije imao saznanja o relevantnim činjenicama u ovom predmetu (iz kojih povjerenstva je tužiteljica smijenjena, je li prije donošenja odluke o otkazu tužiteljica sudjelovala na sjednicama Upravnog odbora, je li joj izglasana opomena zbog korištenja aplikacije, je li bila premještena u drugu sobu, je li joj bilo zabranjivano da prima stranke na sastanak, je li rađena analiza potrebe za radnim mjestom voditelja administrativnih poslova prije donošenja odluke o otkazu tužiteljici) pa sud zbog toga nije povjerovao njegovom iskazu u tim dijelovima. Sud nije povjerovao iskazu navedenog svjedoka niti u dijelu u kojem navodi da tuženik nije bio dužan primjenjivati kolektivne ugovore Grada Zagreba jer suprotno proizlazi iz dokumentacije koja je priložena spisu (list 10-15, 120 spisa). Sud je povjerovao iskazu navedenog svjedoka u dijelovima u kojima iznosi kronologiju svog rada kod tuženika, kronologiju događaja i na kojim je poslovima surađivao s tužiteljicom jer je u tim dijelovima njegov iskaz bio uvjerljiv te u bitnome u suglasnosti sa iskazom tužiteljice, kojem je sud u cijelosti povjerovao.

24. Iz iskaza svjedoka OŽ, tajnika i voditelja stručne službe kod tuženika, u bitnome proizlazi da je bio član Upravnog odbora tuženika do sredine 2023., da je krajem 2021. kod tuženika izabran novi Upravni odbor koji je odlučio reorganizirati poslove tuženika, osnovati nova povjerenstva i odteretiti postojeće stručne službe kod tuženika i smanjiti obim njihovih poslova, da je zbog toga donesen novi Pravilnik o sistematizaciji kojim je ukinuto radno mjesto voditelja administrativnih poslova, da je tužiteljici ponuđen novi ugovor o radu zbog smanjenog obima posla, da je tužiteljica jedno vrijeme sudjelovala na sjednicama Upravnog odbora i pisala zapisnike, a nakon toga su se u tom poslu izmjenjivale zaposlenice stručne službe koje rade u računovodstvu, da više nema potrebe za administratorom kod tuženika jer su od studenog 2022. poslovi koje je tužiteljica obavljala preneseni na druge djelatnike i to dobro funkcionira, da ima saznanja da je tužiteljica odlukom novog Upravnog odbora smijenjena s pozicije predsjednice i članice Povjerenstva za priznanja i odlikovanja, predsjednice Povjerenstva počasne postrojbe i članice Povjerenstva za godišnji nadzor DVD-a, da je tužiteljici Upravni odbor izglasao opomenu zato što je za vrijeme privremene nesposobnosti za rad ulazila u aplikaciju Mali uredi (aplikaciju članova i članica zajednice) sa šifrom koju je imala te da ne zna zašto je to bilo problematično, da je bilo odlučeno da se tužiteljica premjesti u drugu sobu zato što su novi zamjenik predsjednika tuženika ZŽ i zamjenik vatrogasnog zapovjednika Grada Zagreba za dobrovoljno vatrogastvo CŽ odlučili češće dolaziti u prostorije tuženika pa im je trebao prostor, da prostor tuženika ima oko 380 m2 i 6 soba, da su ZŽ i CŽ povremeno dolazili u prostorije tuženika, da nije bilo odlučeno gdje bi se tužiteljica trebala premjestiti, ali da su joj mislili dati na izbor neku od tri slobodne prostorije koje su se mogle preurediti, da je zbog činjenice što su stranke često dolazile u ured tužiteljice i tamo se dugo zadržavale donesena odluka da se stranke moraju prvo njemu najaviti s razlogom dolaska te je bilo ograničeno vrijeme boravka u prostorijama tuženika kod svih stručnih djelatnika na 15 minuta.

25. Iz iskaza svjedoka CŽ, zamjenika vatrogasnog zapovjednika Grada Zagreba i člana Upravnog odbora tuženika, u bitnome proizlazi da je u rujnu ili listopadu 2021. izabrano novo vodstvo tuženika koje je odlučilo rekonstruirati poslovanje, da je pritom predloženo da se ukine radno mjesto voditelja administrativnih poslova na kojem je radila tužiteljica jer tužiteljica nije imala podređenih osoba, da se išlo ka smanjivanju plaća da se tuženik financijski rastereti pa su tom prilikom djelatnicima tuženika smanjene plaće na način da su im ukinuti neki benefiti, a potom su im krajem 2022., kada su utvrdili da se obujam poslova svakog zaposlenika nakon preraspodjele poslova povećao, povećali i plaće, da je došlo do povećanja plaća djelatnika u stručnoj službi tuženika i tjedan dana prije iskaza navedenog svjedoka jer tuženik prati situaciju podizanja plaća na razini Grada Zagreba i sukladno tome Upravni odbor donosi odluke o podizanju plaća i svojim zaposlenicima, da se o sjednicama Upravnog odbora vodi zapisnik u kojem se navodi sve što se događa na sjednicama, o čemu se razgovara i koje su odluke donesene, da su odluke Upravnog odbora javne pa se dostavljaju i DVD-ima, da odluka o otkazu tužiteljice nije dostavljena DVD-ima jer je to privatna stvar i misli da se o njoj nije niti moralo raspravljati na Upravnom odboru, da je tuženik poslove radnog mjesta tužiteljice preraspodijelio na četiri ostala zaposlenika tuženika i da nema potrebe za radnikom na radnom mjestu administratora jer sve dobro funkcionira, da je Upravni odbor odlučio da se djelatnici iz stručnih službi maknu iz različitih povjerenstava iz razloga što su ti djelatnici, uključujući i tužiteljicu, za vrijeme radnog vremena radili i za ta povjerenstva pa su dobivali za to posebnu naknadu, da je on predložio da se tužiteljica smijeni s pozicije predsjednice Povjerenstva za počasne postrojbe iz naprijed navedenih razloga, da se ne sjeća jesu li u tom razdoblju i neki drugi djelatnici stručne službe tuženika razriješeni s funkcija predsjednika i/ili članova povjerenstava, da često surađuje sa ZŽ i PŽ te da nikada nije čuo da bi isti govorili da će uništiti ili naškoditi tužiteljici niti je osjetio animozitet tih osoba protiv tužiteljice.

26. Sud nije povjerovao iskazima svjedoka OŽ i CŽ u dijelovima u kojima iskazuju o razlozima otkaza Ugovora o radu tužiteljice jer su njihovi iskazi u tim dijelovima u suprotnosti s iskazima tužiteljice, svjedoka JŽ, VŽ, EŽ, ĆŽS, FŽ, HŽ i PŽ, kojima je sud u cijelosti povjerovao. Sud je u preostalom dijelu povjerovao iskazima navedenih svjedoka budući da su u tim dijelovima iskazivali uvjerljivo.

27. Iz iskaza zastupnika po zakonu tuženika ZŽ u bitnome proizlazi da je u vrijeme donošenja odluke o otkazu tužiteljici bio zamjenik predsjednika tuženika, da je kao član Upravnog odbora tuženika sudjelovao u postupku donošenja odluke o otkazu tužiteljici, da se ne sjeća je li bio na sjednici Upravnog odbora na kojem se odlučivalo o otkazu tužiteljici, ali da sud može napisati u zapisnik da je bio jer on ne bježi od ničega, da nije govorio da se tužiteljicu treba maknuti iz tuženika, na nema osobni animozitet prema tužiteljici i da to nije razlog njenog otkaza, da je razlog otkaza činjenica da nema podloge za to da je tužiteljica voditeljica, a ispod sebe nema podređenih radnika, da je novo vodstvo tuženika 2021. napravilo analizu rada tuženika, utvrdilo da su potrebne hitne korekcije i izmjene, da su korigirali troškove, rukovođenje povjerenstvima i nabavku opreme, da su radnicima, koji su općenito kod tuženika imali visoke plaće, ukinuli topli obrok i smanjili naknadu za prijevoz, da je Upravni odbor tuženika donio odluku da se tužiteljicu smijeni s pozicija predsjednice Povjerenstva za priznanja i Povjerenstva za počasne postrojbe, a to je potvrdila i Skupština, da tužiteljica nije smijenjena s pozicija predsjednice povjerenstava, već su te pozicije vraćene tamo gdje trebaju biti (u zapovjedništvo tuženika, odnosno DVD-e), da je tužiteljici izglasana opomena jer su provjerom kod društva koje vodi aplikaciju Mali uredi utvrdili da tužiteljica ulazi u aplikaciju za vrijeme privremene nesposobnosti za rad, da nije tražio da se tužiteljica premjesti u drugu sobu, da je on sudjelovao u donošenju odluka i pravilnika kojim je strankama zabranjeno zadržavanje u prostorijama tuženika dulje od 15 minuta zato što su tužiteljica i uvijek ista ekipa članova tri do pet DVD-a po tri ili četiri sata sjedili u prostorijama tuženika i vodili rasprave internog karaktera što će i kako će, da ne postoji više potreba za radnim mjestom administratora kod tuženika niti radom tužiteljice kod tuženika jer su njeni poslovi raspoređeni na druge radnike.

28. Sud nije povjerovao iskazu zastupnika po zakonu tuženika ZŽ, osim u dijelovima u kojem iznosi kronologiju događaja, budući da je njegov iskaz u suprotnosti s iskazima tužiteljice te svjedoka JŽ, VŽ, EŽ, ĆŽS, FŽ, HŽ i PŽ, kojima je sud u cijelosti povjerovao. Nadalje, iskaz zastupnika po zakonu tuženika je kontradiktoran sam sebi (navodi da se ne sjeća je li bio na sjednici Upravnog odbora na kojoj je izglasana odluka o otkazu tužiteljici, a potom inzistira da se u zapisnik unese da je bio prisutan na toj sjednici, navodi da je tužiteljica smijenjena s pozicija predsjednice povjerenstava, a potom da nije smijenjena, već da su te pozicije vraćene tijelima kojima pripadaju) te materijalnim dokazima koji su priloženi spisu (u iskazu navodi da nije tražio da se tužiteljica premjesti iz svoje sobe, dok spisu prileži e-mail na listu 39 iz kojeg proizlazi da je isto tražio). Također, u iskazu navodi da nije govorio da se tužiteljicu treba maknuti iz Zajednice, dok suprotno proizlazi iz iskaza gore navedenih svjedoka kojima je sud u cijelosti povjerovao. Naposljetku se navodi da, iako je zastupnik po zakonu tuženika u iskazu naveo da ne osjeća animozitet prema tužiteljici, isti se nazirao u njegovom iskazu, posebice u dijelu u kojem govori o dolascima stranaka na sastanke kod tužiteljice u prostorije tuženika.

29. Iz iskaza svjedoka PŽ, zamjenika predsjednika tuženika, u bitnome proizlazi da ne zna točan razlog zbog kojeg je tužiteljica dobila otkaz, ali misli da je to bilo zbog toga što je došla u konflikt sa ZŽ i OŽ, da je poslove radnog mjesta tužiteljice nakon njenog otkaza radio student, da je svjedok u nekoliko navrata razgovarao s JŽ s kojim je dogovarao što će JŽ reći ili predlagati na sjednicama Upravnog odbora, da se ne sjeća kakve su se odluke donosile na Upravnom odboru, ali on je uvijek glasovao za, da je u veljači 2022. pred svjedocima izjavio "da mi ĆŽ ne bu imala ni za platiti kavu" iz ljutnje jer su mu u tom razdoblju neke osobe kod tuženika govorile da tužiteljica sugerira ZŽ i OŽ da ga treba maknuti, da se na kraju ispostavilo da to tužiteljica nikada nije govorila, da je po njegovom mišljenju radno mjesto tužiteljice ukinuto da bi se tužiteljica maknula iz tuženika, da je tužiteljici zabranjeno sudjelovati na sjednicama Upravnog odbora zato što je "pukla ljubav" između vodstva tuženika i tužiteljice, da je tužiteljica maknuta iz Povjerenstva za počasne postrojbe zbog loših odnosa s OŽ, da je bilo razgovora "u rukavicama" od strane ZŽ da tužiteljicu treba maknuti iz tuženika, da je ZŽ rekao da se više ne želi javljati na telefon tužiteljici i da s njom ne želi razgovarati. Svjedok se na kraju svog iskaza ispričao tužiteljici i zahvalio joj na njenom radu kod tuženika te naveo da misli da su pogriješili i da nisu trebali reagirati na takav način.

30. Iz iskaza svjedoka JŽ i VŽ, članova Upravnog odbora tuženika u vrijeme donošenja odluka koje se odnose na tužiteljicu, u bitnome proizlazi da je tužiteljica brzo nakon osnivanja novog Upravnog odbora tuženika, nakon što je u listopadu 2021. godine ZŽ upozorila na protuzakonite isplate naknada za članove vatrogasnog vijeća, postala meta ZŽ i PŽ, da su se neki članovi Upravnog odbora, među kojima su bili i navedeni svjedoci, interno sastajali prije službenih sjednica Upravnog odbora i na tim sastancima dogovarali poteze i odluke koje će se službeno donositi na Upravnom odboru, da su dobivali upute od ZŽ i PŽ tko što mora reći ili predložiti na sjednicama Upravnog odbora, da je JŽ dobio uputu da traži da se tužiteljica makne s mjesta zapisničara na svim sjednicama skupštine i Upravnog odbora, da mu je rečeno da ona želi preuzeti tuženika, da je ona problem i da je se trebaju riješiti, da se na tim sastancima razgovaralo kako treba smanjiti plaću OŽ, tužiteljici i radnicima stručne službe tuženika, da se pri tome prvenstveno fokusiralo na plaću tužiteljice, da je ZŽ na neslužbenim sastancima rekao da se kod tužiteljice na sastancima provodi po dva sata pa je nakon toga uslijedila službena odluka kojom se ograničio dolazak stranka kod tuženika na 15 minuta uz prethodnu najavu OŽ, da su svjedočili izjavi PŽ kada je rekao "Budete vidjeli da uskoro ĆŽ neće imati ni za kavu.", da su nakon toga krenuli sustavni napadi na tužiteljicu i namjera da je se makne iz svih povjerenstava da za to ne dobiva naknadu, što je i učinjeno iako je tužiteljica bila dugogodišnja predsjednica/članica tih povjerenstava, te da se ukine njeno radno mjesto, da su se sjednice Upravnog odbora i Skupštine tuženika snimale diktafonom, a nakon toga su zapisničari prepisivali i skraćene zaključke slali putem e-maila svim članovima Skupštine, Upravnog odbora i DVD-a, da se događalo da ono što je bilo navedeno u zapisnicima nije bilo istovjetno onome o čemu se razgovaralo na sjednicama, da su zapisnici morali proći cenzuru ZŽ.

31. Iz iskaza svjedoka EŽ u bitnome proizlazi da ZŽ nije podnosio tužiteljicu te je svjedočio izjavama ZŽ "Neka se ĆŽ prestane baviti vatrogastvom jer će doći u jako lošu poziciju", "Ja vodim vatrogasnu zajednicu, a ne ĆŽ.", "Neka se ĆŽ smiri jer uskoro neće imati ni za kavu."

32. Iz iskaza svjedoka ĆŽS u bitnome proizlazi da je jednom prilikom u veljači 2022. čuo PŽ kako govori da kada on završi s tužiteljicom, ona neće imati ni za kavu te da je bio prisutan na sjednici Skupštine tuženika 29. prosinca 2022. kada je Skupština glasovala o Pravilniku o sistematizaciji i tom prilikom je bio suzdržan jer smatra da pravilnici doneseni na toj sjednici nisu u skladu s pravilima vatrogasne službe niti u dobroj vjeri da bi se pomoglo vatrogastvu, već da se pojača utjecaj ZŽ i PŽ kod tuženika.

33. Iz iskaza svjedoka FŽ, zamjenika predsjednika tuženika od 2013. do 2021., u bitnome proizlazi da je ZŽ pomagao u kampanji kada se kandidirao za predsjednika tuženika, da je ZŽ tada više puta rekao "Toga zla se moramo riješiti!" misleći pritom na tužiteljicu, da su tijekom kampanje dogovarali da otkaza, osveta ili revanšizma neće biti, ali da kada je ZŽ stupio na dužnost da je nastavio po svom, da je tuženik 2018. tužiteljicu unaprijedio u voditeljicu administrativnih poslova da jednog dana, kada tužiteljica odluči otići u mirovinu mogu zaposliti još jednu osobu koju će ona obučiti i nakon toga otići u mirovinu da poslije ne bi imali problema u poslovanju, da po njegovom mišljenju nije prestala potreba za obavljanje poslova radnog mjesta tužiteljice, da je on dok je bio zamjenik 80% poslova odrađivao s tužiteljicom.

34. Iz iskaza svjedoka HŽ u bitnome proizlazi da ga je **.**.2022. ZŽ pozvao na sastanak na kojem je tražio podršku za davanje otkaza tužiteljici i OŽ što mu svjedok nije dao, da ga je nakon toga ZŽ smijenio iz Povjerenstva za vatrogasna vozila i opremu te mu oduzeo službeno vozilo, da je po zahtjevu svjedoka za očitovanje na navedeno ZŽ svjedoku rekao da ga ne može podržati jer je pod dojmom drugih osoba.

35. Iz iskaza tužiteljice ĆŽ u bitnome proizlazi da je kod tuženika bila zaposlena od 1. travnja 1985. do otkaza, da je na radnom mjestu voditelja administrativnih poslova radila od 2018. do otkaza, u opis kojeg posla je ulazilo blagajničko poslovanje, urudžbiranje pošte, osim računovodstvene dokumentacije, rad sa strankama, pisanje različitih uvjerenja, da je od 2014. vodila Počasnu postrojbu u administrativnom smislu i fizički vani s njima, da je vodila odlikovanja, 18 ili 19 godina je bila predsjednica Povjerenstva za odlikovanja, vodila je evidenciju članova DVD-a od mladeži do veterana, ranije ručno, a kasnije kroz aplikaciju Mali uredi, u izradi koje aplikacije je i sama sudjelovala, javljala se na telefon, kopirala, razvrstavala poštu, zadnje četiri godine prije otkaza je bila u nadzoru DVD-a, da je 2021. na izbornoj sjednici na prijedlog ZŽ izabrana za zapisničara sjednica Skupštine i Upravnog odbora, da je jedino ona bila ovlaštena za snimanje sjednica, da je 16. rujna 2021. izabrana za predsjednicu Povjerenstva za počasne postrojbe i Povjerenstva za priznanja i odlikovanja, da je u tom razdoblju imala izuzetnu dobru suradnju sa ZŽ, ali da je do problema došlo kada je krajem prosinca 2021. Upravni odbor izglasao odluku da se članovima vatrogasnog vijeća isplaćuju naknade, što nije bilo sukladno zakonu i na što je upozorila ZŽ, da je nakon toga od članova DVD-a čula da je PŽ jednom prilikom izjavio da više neće imati ni za kavu, da je na jednoj sjednici u ožujku 2022. ZŽ gledajući pritom u njenom smjeru rekao "da zna od kuda vjetar puše i da pazi da taj vjetar ne promjeni smjer", da se na toj sjednici razgovaralo o isplatama nekih naknada, da je ona sjednicu snimala, a potom pisala zapisnik, da je ZŽ od nje tražio da promijeni sadržaj tog zapisnika i napiše nešto što nije bilo rečeno na sjednici, a što je ona odbila, da je u travnju 2022. završila na bolovanju tri tjedna i u tom razdoblju je smijenjena s pozicije predsjednice Počasne postrojbe i članice povjerenstva te postrojbe, oduzeto joj je blagajničko poslovanje i nadzor nad DVD-ima, da je u lipnju 2022. donesena odluka da se za svaku sjednicu Upravnog odbora odlučuje tko će pisati zapisnik, što se do tada nikada nije dogodilo jer je samo ona od 1986. uvijek pisala zapisnike sa tih sjednica, da je 13. rujna 2022. održana sjednica Upravnog odbora na koju je ZŽ tražio da ona ne dođe te da je na toj sjednici smijenjena s mjesta predsjednice Povjerenstva za odlikovanje i ukinuto je njeno radno mjesto, da je za tri dana održana telefonska sjednica Upravnog odbora na kojoj je u potpunosti maknuta iz Povjerenstva za odlikovanja, da su u rujnu 2022. kod tuženika postavljene kamere unutar i izvan zgrade i jedna je kamera bila usmjerena na prozor njene sobe s vanjske strane, da je ZŽ tražio da na jednu sjednicu Skupštine dođu djelatnice iz računovodstva, ali nju nisu zvali, a na toj sjednici je PŽ izjavio da se na kamerama vidi kako ona u noćnim satima iznosi dokumentaciju iz zajednice, što nije istina, da je više puta pokušavala telefonskim putem kontaktirati ZŽ, ali on nije odgovarao, da je nakon toga donesena odluka da se strankama ograničava boravak u Zajednici na 15 minuta, što je bilo premalo da bi se riješili njihovi problemi, da joj je na to OŽ rekao da se sve to radi zbog nje, da je u studenom 2022. izašao članak u Jutarnjem listu o nezakonitoj nabavi vozila kod tuženika, da ju je zvao CŽ s pitanjem stoji li ona iza tog članka, na što mu je rekla da ne stoji, a on joj je rekao: "Samo pazi, ZŽ sad ide do kraja na tebe.", da je taj isti dan ZŽ tražio od OŽ da je premjesti iz njenog ureda zato što je on trebao vodstvu tuženika, ali oni su vrlo rijetko dolazili u prostorije tuženika, da je to bilo čisto ponižavanje nje, da je u razdoblju od 24. studenog 2022. do 1. travnja 2023. bila privremeno nesposobna za rad, da je u tom razdoblju vidjela da je svim članovima poslan e-mail s njenom opomenom zbog korištenja aplikacije Mali uredi, koja opomena njoj nije dostavljena, da joj je rečeno da je ta opomena donesena jer je ZŽ imao osnovanu sumnju da je ona dala adrese nekome tko je poslao anonimnu prijavu protiv njega, da joj je nakon toga ukinuta šifra za aplikaciju i pristup službenom e-mailu, potom je PŽ tražio da joj se da otkaz i ponudi novi ugovor u kojem je modificirano njeno radno mjesto, dodan joj je posao javne nabave i smanjenja joj je plaća.

36. Sud je u cijelosti povjerovao iskazima svjedoka JŽ, VŽ, EŽ, ĆŽS, FŽ, HŽ, PŽ i tužiteljice budući da su iskazivali uvjerljivo, koherentno, logično te u bitnome u suglasnosti jedan s drugim.

37. Sud nije ocjenjivao iskaz svjedoka NŽ budući da navedeni svjedok nije imao saznanja o relevantnim činjenica u ovoj pravnoj stvari.

38. Tijekom postupka je utvrđeno da je tužiteljica dugogodišnja zaposlenica tuženika, da je od 2018. radila na radnom mjestu voditelja administrativnih poslova, da je krajem prosinca 2021. novi Upravni odbor tuženika izglasao odluku da se članovima vatrogasnog vijeća isplaćuju naknade, što nije bilo sukladno zakonu i na što je tužiteljica upozorila zastupnika po zakonu tuženika ZŽ nakon čega se promijenilo njegovo ponašanje prema tužiteljici, a do tada je njihova suradnja bila izuzetno dobra, da se tužiteljici nakon toga postepeno zabranilo sudjelovanje na sjednicama Upravnog odbora, iako je dugi niz godina obavljala poslove zapisničara na tim sjednicama i jedina snimala sjednice diktafonom, da je bez objašnjenja smijenjena s pozicije predsjednice Povjerenstva za priznanja i odlikovanja, a nakon toga i s pozicije članice istog Povjerenstva koju je obnašala više od 15 godina, s pozicije predsjednice i članice Povjerenstva Počasne postrojbe koju je vodila osam godina te članice Povjerenstva za godišnji nadzor DVD-a, da joj je od strane Upravnog odbora izglasana opomena zbog korištenja aplikacije Mali uredi za vrijeme privremene nesposobnosti za rad za koju je imala pristupnu šifru i inače u njoj radila jer je ZŽ posumnjao da je ona dala određene informacije iz te aplikacije, bez mogućnosti prethodnog očitovanja i dostave formalne odluke, da je ta opomena poslana svim članovima tuženika, da je se planiralo premjestiti iz njene sobe u kojoj je radila više od 10 godina u drugu sobu na inzistiranje ZŽ kojem je ista bila potrebna, iako iz iskaza svjedoka OŽ proizlazi da u sjedištu tuženika postoje još tri sobe koje su se mogle urediti, da je po zahtjevu ZŽ donesena odluka kojom je ograničeno vrijeme zadržavanja stranaka u prostorijama tuženika kako bi se onemogućilo tužiteljicu u predugim razgovorima sa strankama, iako 15 minuta nije bilo dovoljno da se obavi sastanak sa strankama, da je ZŽ govorio pred svjedocima kako tužiteljicu treba "maknuti" iz tuženika, da je ZŽ tražio podršku od svjedoka HŽ za otkazivanje ugovora o radu tužiteljice što mu isti nije dao, da su se određeni članovi Upravnog odbora tuženika interno sastajali prije službenih sjednica Upravnog odbora i na tim sastancima dogovarali poteze i odluke koje će se službeno donositi na Upravnom odboru, da su članovi dobivali upute od ZŽ i PŽ tko što mora reći ili predložiti na sjednicama Upravnog odbora, a što je uključivalo i neke gore navedene odluke koje su se odnosile na tužiteljicu, da su se sjednice Upravnog odbora snimale diktafonom, a potom se sastavljao zapisnik koji često nije bio vjerodostojan jer nije sadržavao ono o čemu se zaista razgovaralo ili odluke koje su se donosile na Upravnom odboru jer je zapisnik prije slanja morao biti odobren od strane ZŽ, koji je u isti znao intervenirati na gore navedeni način, da je na istoj sjednici na kojoj je donesena odluka da se otkaže ugovor o radu tužiteljici predloženo da se zaposli student koji će raditi administrativne poslove kod tuženika, a koji je prema iskazu svjedoka PŽ nakon otkaza tužiteljice obavljao njene poslove, što proizlazi i iz materijalne dokumentacije koja je priložena spisu (list 89 spisa), da je dio poslova preraspodijeljen na druge radnike kojima je, nakon što su im ukinuti benefiti poput toplog obroka i smanjena naknada za prijevoz, dva puta nakon otkazivanja ugovora o radu tužiteljici povećana plaća jer je utvrđeno da im se obujam poslova nakon preraspodjele poslova povećao, da tuženik prati situaciju podizanja plaća na razini Grada Zagreba i Upravni odbor tuženika onda u skladu s tim povećava plaće svojim djelatnicima.

39. Navedeno u bitnome proizlazi iz iskaza svjedoka JŽ, VŽ, EŽ, ĆŽS, FŽ, HŽ, PŽ, CŽ i tužiteljice te materijalne dokumentacije koja je priložena spisu (list 39, 89, 96, 115 spisa).

40. Napominje se da je svjedok PŽ u svom iskazu i sam priznao da je pravi razlog otkazivanja ugovora o radu tužiteljici "micanje" iste iz tuženika zbog činjenice jer se tužiteljica "zamjerila" nekome iz vodstva tuženika, u čemu je i sam sudjelovao i za što je u svom iskazu iskazao kajanje.

41. Poslodavac ima autonomno pravo proces rada organizirati na najoptimalniji način u svrhu postizanja što boljih poslovnih rezultata, u kojem smislu ima pravo odlučivati koliki broj izvršitelja mu je potreban na pojedinom radnom mjestu ili ukidati pojedina radna mjesta.

42. U tom smislu tuženik ima pravo uspostaviti novu organizacijsku shemu i zbog efikasnije i racionalnije organizacije poslovanja ukinuti radno mjesto za koje smatra da je prestala potreba, a što je u konkretnom slučaju radno mjesto voditelj administrativnih poslova.

43. Međutim, budući da se na radni odnos između stranaka, na temelju odredbe članka 8. stavka 4. ZR, primjenjuju opći propisi obveznoga prava pa su se stranke pri zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa dužne pridržavati načela savjesnosti i poštenja (članak 4. ZOO), takva reorganizacija poslovanja tuženika, prema ocjeni ovog suda, ne može biti rezultat zlouporabe prava poslodavca jer je isto zabranjeno na temelju članka 6. ZOO.

44. U odnosu na obrazloženje rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 10. ožujka 2026. poslovnog broja Gž R-464/2025-3 da predmet ovog postupka nije utvrđivanje je li prema tužiteljici postupano šikanozno, koju navodnu šikanu su provodili ZŽ i PŽ jer isto može biti predmet nekog drugog postupka, navodi se da je ovaj sud mišljenja kako je dužan raspraviti činjenične navode tužiteljice da je pobijani Otkaz rezultat zloupotrebe prava tuženika, kao poslodavca (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenjima od 5. veljače 2019. poslovnog broja Revr 1256/2016 i od 22. listopada 2009. poslovnog broja Revr 597/2009), a tužiteljica nije vodila niti vodi drugi postupak u kojem predlaže utvrditi navedeno.

45. U konkretnom slučaju je na temelju rezultata izvedenih dokaza zaključeno da je tuženik zloupotrijebio institut otkaza s ponudom izmijenjenog ugovora te reorganizirao svoje poslovanje kako bi ukinuo radno mjesto tužiteljice koju su ZŽ i PŽ odlučili odstraniti iz radnog kolektiva te da potreba za obavljanjem poslova njenog radnog mjesta nije prestala jer se isti i dalje obavljaju kod tuženika od strane studenta ili drugih djelatnika tuženika kojima je zbog toga i u dva navrata povećana plaća. Dakle, tuženik je reorganizacijom poslovanja zbog tobože efikasnije i racionalnije organizacije poslovanja svjesno prikrio stvarni razlog otkaza formalno dopuštenim razlogom, pritom je postupao s ciljem koji se protivi svrsi zakona, odnosno iskoristio je pravo na otkaz radi postizanja cilja koji zakon ne štiti (eliminacija tužiteljice iz radnog kolektiva i osveta prema njoj).

46. Ističe se kako je tuženik i prije donošenja pobijanog Otkaza tužiteljici počeo s eliminacijom tužiteljice iz radnog kolektiva na način da joj je zabranio sudjelovanje na sjednicama Upravnog odbora na kojima je do tada dugi niz godina sudjelovala kao zapisničar te je bez objašnjenja smijenio s pozicije predsjednice Povjerenstva za priznanja i odlikovanja, a nakon toga i s pozicije članice istog Povjerenstva koju je obnašala više od 15 godina, s pozicije predsjednice i članice Povjerenstva Počasne postrojbe koju je vodila osam godina te članice Povjerenstva za godišnji nadzor DVD-a.

47. U odnosu na način donošenja odluka od strane tuženika navodi se da, iako neke odluke jesu navedene u zapisnicima sa sjednica Upravnog odbora tuženika, sud iste ne smatra u potpunosti vjerodostojnima budući da iz iskaza svjedoka JŽ, VŽ, HŽ, PŽ i tužiteljice proizlazi da su se članovi Upravnog odbora na neslužbenim sastancima međusobno dogovarali kakve će odluke donositi, tko će što predložiti i za što glasati, da su ZŽ i PŽ davali upute članovima što trebaju predložiti i kako glasati, da zapisnici sa sjednica često nisu sadržavali ono o čemu se zaista razgovaralo, da je ZŽ znao intervenirati u zapisnike i tražiti da se napiše nešto drugačije od onog što se na sjednici dogodilo.

48. Zbog navedenog, te uz činjenicu da je otkaz tužiteljice rezultat šikane od strane ZŽ i PŽ, ocjena je ovog suda da odluke tuženika koje se odnose na tužiteljicu nisu pravovaljane, sukladno odredbi članka 32. Statuta tuženika (javno dostupan na web stranici https://www.vzgz.hr/wp- content/uploads/2023/11/Statut-Vatrogasne-zajednice-Grada-Zagreba.pdf).

49. Nadalje se navodi da pobijani Otkaz nije dopušten i iz razloga što je tužiteljica u trenutku otkazivanja ugovora o radu imala 57 godina i šest mjeseci života te 37 godina i 11 mjeseci staža osiguranja (list 29-33 spisa), a sukladno odredbi članka 35. stavka 1. Zakon o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, 119/22), važećeg u trenutku donošenja pobijanog Otkaza, bi za manje od pet godina stekla uvjete za starosnu mirovinu. Slijednom navedenog, budući da tužiteljica nije dala osobni pristanak za prestanak Ugovora o radu, sukladno odredbi članka 69. KU, isti je nedopušten.

50. Citirana odredba se, prema ocjeni ovog suda, primjenjuje na tužiteljicu budući da je isto ugovoreno Ugovorom o radu od 2. srpnja 2018., a proizlazi i iz ranijih ugovora o radu koje su stranke sklapale tijekom godina (list 10-15 spisa).

51. Također se napominje da iz iskaza svjedoka CŽ proizlazi da tuženik prati situaciju podizanja plaća na razini Grada Zagreba pa Upravni odbor tuženika u skladu s tim podiže plaće svojim zaposlenicima, a što sadržajno predstavlja postupanje tuženika sukladno člancima 4. i 5. Ugovora o radu sklopljenog između stranaka 2. srpnja 2018. i člancima 34. -36. KU. Stoga se navod tuženika o neprimjeni KU na tužiteljicu ocjenjuje neosnovanim.

52. Slijedom svega navedenog, odlučeno kao u stavku I izreke presude.

53. Budući da je utvrđeno da otkaz tuženika nije dopušten te da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao, na temelju odredbe članka 124. stavka 1. ZR, odlučeno je kao u stavku II izreke presude.

54. Budući da tijekom postupka nije bilo sporno da je tužiteljica do otkaza ugovora o radu radila kod tuženika skoro 38 godina, a što proizlazi i iz elektroničkog zapisa HZMO (list 29-32 spisa), te da je u trenutku otkazivanja imala 57,5 godina, ocjena je ovog suda da je otkazni rok iz članka II Otkaza u trajanju od dva mjeseca i dva tjedna pogrešno određen. Naime, otkazni rok je trebao biti određen u trajanju od četiri mjeseca, na temelju odredbe članka 122. stavka 1. točke 6. ZR i članka 122. stavka 2. ZR. Stoga je odlučeno kao u stavku III izreke presude.

55. S obzirom na navedeno i činjenicu da je tužiteljici isplaćena naknada plaće za dva i pol mjeseca za koliko je utvrđeno trajanje otkaznog roka, tuženik je obvezan isplatiti tužiteljici i razliku naknade plaće za preostalih mjesec i pol otkaznog roka, koja iznosi 2.711,86 EUR, koji iznos tijekom postupka nije bio sporan, zajedno sa zateznim kamatama koje teku od isteka otkaznog roka, odnosno u granicama postavljenog zahtjeva od 5. kolovoza 2023. do isplate. Stoga je odlučeno kao u stavku IV izreke ove presude.

56. Protutužbeni zahtjev tuženika odbijen je kao neosnovan budući da tuženik tijekom postupka nije dokazao da postoje okolnosti koje opravdano upućuju na to da nastavak radnog odnosa, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana nije moguć. Naime, tuženik je tijekom postupka navodio da nastavak radnog odnosa tužiteljice na predmetnom radnom mjestu nije moguć zbog reorganizacije i ograničenog načina financiranja tuženika, međutim tijekom postupka je utvrđeno da je provedena reorganizacija rezultat šikane. Stoga je, na temelju odredbe članka 125. stavka 2. ZR, odlučeno kao u stavku V izreke presude.

57. Ostali priloženi dokazi nisu posebno ocijenjeni jer isti nisu odlučni za rješavanje u ovoj pravnoj stvari.

58. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbama članka 154. stavka 1. ZPP i članka 155. ZPP, a trošak je odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23; dalje: Tarifa) prema vrijednosti predmeta spora u iznosu 2.711,86 EUR.

59. Tužiteljici je dosuđen trošak sastava tužbe u visini od 100 bodova (Tbr. 7/1), sastava podnesaka od 15. studenog 2023. (kojim se očitovala na protutužbu) i od 14. prosinca 2023. (kojim se očitovala na navode tuženika) u visini od 2x100 bodova (Tbr. 8/1), pristupa na ročišta održana 7. prosinca 2023., 11. siječnja 2024., 7. ožujka 2024., 7. svibnja 2024., 16. rujna 2024., 11. ožujka 2025., 9. svibnja 2025. i 18. lipnja 2026. u visini od 8x100 bodova (Tbr. 9/1) te pristupa na ročište za objavu presude u visini od 50 bodova (Tbr. 9/3), što sve, uz vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54 u vezi Tbr. 52/3) i uvećano za trošak PDV-a od 25% (Tbr. 46) ukupno iznosi 2.875,00 EUR. Stoga je odlučeno kao u stavku VI izreke presude.

60. Tužiteljici nije priznat trošak sastava podneska od 7. travnja 2026. budući da isti, na temelju odredbe članka 155. stavka 1. ZPP, nije bio potreban za vođenje ovog postupka. Stoga je odlučeno kao u stavku VIII izreke.

61. Zahtjev za naknadu troška tužiteljice za sastav podnesaka od 4. kolovoza 2023. i od 12. siječnja 2024. u ukupnom iznosu 500,00 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate odbačen je budući da isto predstavlja presuđenu stvar. Naime, tužiteljica nije izjavila žalbu protiv stavka VII presude ovog suda od 23. lipnja 2025. poslovnog broja Pr-651/2023-24 pa je ista u tom dijelu stekla svojstvo pravomoćnosti. Stoga je, odlučeno kao u stavku VII izreke presude.

62. Na dosuđeni trošak parničnog postupka, tužiteljici su dosuđene zatezne kamate koje teku od dana donošenja presude do isplate, sukladno odredbi članka 151. stavka 3. ZPP, u visini određenoj člankom 29. stavkom 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23).

63. Zahtjev tuženika za naknadu troška postupka u iznosu 7.375,00 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate odbijen je kao neosnovan, na temelju odredbe članka 154. stavka 1. ZPP. Stoga je, odlučeno kao u stavku IX izreke presude.

U Zagrebu 16. srpnja 2026.

Sutkinja

Mateja Cvitić Gašparac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka otpravka iste. Žalba se podnosi ovom sudu pisano, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP).

DNA:

1. Tužiteljici po pun.

2. Tuženiku po pun.