Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Trg Ljudevita Posavskog 5

44000 Sisak

Poslovni broj: Pn-12/2026-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sisku, OIB 74610670107, u ime Republike Hrvatske po sutkinji Sandi Navara Sladović, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, OIB 84397956623, Zagreb, A. Mihanovićeva 3, Područni ured u Sisku, Ulica lipa 4, Sisak, protiv tuženika Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d. Zagreb, OIB: 52848403362, Slovenska ulica 24, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik Dinko Rebrović, odvjetnik iz Zagreba, II Barilovićka 7, radi naknade štete , nakon glavne javne rasprave održane i zaključene 16. lipnja 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 16. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Područni ured u Sisku koji glasi:

"Tuženi WIENER OSIGURANJE VIENNA INSURANCE GROUP D.D., dužan je tužitelju na račun broj: [broj bankovnog računa], poziv na broj:HR26,5908-19-19-03346602635 platiti iznos od 11.625,23 eur (87.590,30 kuna, fiksni tečaj konverzije 7,53450) sa zakonskom zateznom kamatom od 5. studenog 2021. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkih društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za 3% poena, te mu naknaditi sve troškove, a sve to u roku od 15 dana ."

II. Nalaže se tužitelju HRVATSKOM ZAVODU ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Područni ured u Sisku da tuženiku Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d. naknadi parnični trošak u iznosu od 1.375,00 eur, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Područni ured u Sisku podnio je ovom sudu tužbu protiv tuženika Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d., radi naknade štete.

2. U tužbi tužitelj navodi da je 22. srpnja 2017. osiguranik tužitelja AZ zadobio je teške tjelesne ozljede u prometnoj nesreći koju je prouzročio osiguranik tuženika DZ upravljajući vozilom registarske oznake [registarska oznaka], osiguranim policom broj [broj police]. Budući se osiguranik vraćao kući s posla, navedena ozljeda je priznata kao ozljeda na radu. Na Općinskom sudu u Sisku pokrenut je kazneni postupak za navedeni štetni događaj protiv DZ, a vodi se pod poslovnim brojem K - 561/2018. Nakon ove nesreće rješenjem tužitelja broj KLASA:141-06/18-

01/03346602635, URBROJ:341-15-05/3-1814132 od 28.veljače 2019. priznato je NZ pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja s danom 2.svibnja 2018., a tjelesno oštećenje je nastalo kao posljedica ozljede na radu. Rješenjem tužitelja broj KLASA: UP/1 141-02/18-01/03346602635, URBROJ: 341-15-05/3-18-14131 od 9.siječnja 2019. priznato je UZ pravo na invalidsku mirovinu zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti s danom 13. studeni 2018. godine, a kao uzrok invalidnosti je navedena 100% ozljeda na radu (nastala u prometu). Rješenjem tužitelja KLASA: UP/1 141-02/19-01

/03346602635, URBROJ:341-15-05/3-19-7265 od 8. ožujka 2019. uspostavljena je isplata invalidske mirovine s danom 9.veljače 2019. Prema odredbi članka 164. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju, Zavod ima pravo na naknadu štete izravno od društva za osiguranje kod kojeg su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu, a za utvrđivanje visine stvarne štete mjerodavne su odredbe ovog Zakona. Tužitelj trpi štetu isplatom invalidske mirovine pa se dopisom od 23.srpnja 2021. godine obratio tuženiku sa zahtjevom za naknadu štete na ime isplaćene invalidske mirovine u razdoblju od 9. veljače 2019. do 30.1ipnja 2021. u iznosu od 80.708,92 kn, te na ime isplaćene novčane naknade za tjelesno oštećenje od 23.srpnja 2018. do 30.1ipnja 2021. u iznosu od 6.881,38 kn. Tužitelj je, dakle, potraživao ukupan iznos od 87.590,30 kn. Tuženik je dopisom od 15. prosinca 2021. obavijestio tužitelja da zahtjev za naknadu štete smatra neosnovanim.

3. U odgovoru na tužbu tuženik ističe prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Sisku. Odredbom čl. 46. ZPP-a propisano je da je za suđenje nadležan sud koji je općemjesno nadležan za tuženika. Iz navedenog je vidljivo da je u ovoj pravnoj stvari nadležan Općinski građanski sud u Zagrebu, te tuženik predlaže da se gornji sud oglasi mjesno nenadležnim, te uputi spis mjesno nadležnom Općinskom građanskom sudu u Zagrebu na daljnje postupanje. Nastavno, tuženik čini nespornim da je vozilo reg. ozn. [registarska oznaka] na dan 22. srpnja 2017. bilo osigurano kod tuženika (osiguranje vlasnika vozila od odgovornosti za štetu nanesene trećim osobama), te temeljem navedene činjenice čini nespornom svoju pasivnu legitimaciju. Tuženik osporava osnovanost i visinu tužbe i tužbenog zahtjeva tužitelja u cijelosti. Tuženik osporava isključivu odgovornost za nastanak štetnog događaja i štetu vozača vozila osiguranog kod tuženika. Tuženik ističe da je osiguranik tužitelja AZ značajno pridonio nastanku štetnog događaja i šteti obzirom je u noćnim uvjetima upravljao biciklom pod utjecajem alkohola bez propisane opreme sukladno Zakonu o sigurnosti prometa na cestama. Tuženik osporava uzročnu vezu između štetnog događaja od 22.07.2017. i djelomičnog gubitka radne sposobnosti i umirovljenja osiguranika tužitelja NZ. Naime, iz dostavljenih rješenja o naknadi za tjelesno oštećenje i invalidskoj mirovini kao datum nastanka tjelesnog oštećenja i djelomičnog gubitka radne sposobnosti navodi se 02.05.2018. god. i 13.11.2018. god. Tuženik skreće pažnju da rješenje tužitelja o priznanju prava na mirovinu svom osiguraniku nije dokaz uzročno-posljedične veze. Naime, rješenje HZMO-a je upravni akt koji djeluje inter partes, dakle djeluje samo na stranke postupka u kojemu je donesen, te ne može biti dokaz tuženikove odgovornosti za štetu i uzročne veze između štetnog događaja i umirovljenja, odnosno isplate invalidske mirovine osiguraniku tužitelja u ovom postupku. Tuženik osporava navode tužitelja o izvršenim isplatama svom osiguraniku, jer potvrda o isplatama koju je izdao sam tužitelj nije dokaz izvršenih isplata svom osiguraniku. Kako je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan to tuženik predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja te ga obvezati na plaćanje troškova ovog postupka tuženiku.

4. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u prijavu o ozljedi na radu (str. 3-6 spisa), rješenje Općinskog suda u Sisku br. Kov-172/2018-7 od 18. 10. 2018. (str. 7 i 8 spisa), rješenje HZMO, Područni ured u Sisku od 28. 2. 2019. (str. 9 i 10 spisa), rješenje HZMO, Područni ured u Sisku od 8.3.2019. (str. 11 i 12 spisa), rješenje HZMO, Područni ured u Sisku od 28. 2. 2019. (str. 13 i 14 spisa), nalaz i mišljenje o radnoj sposobnosti (str. 15-23 spisa), nalaz i mišljenje o oštećenju organizma – tjelesnom oštećenju (str. 24-29 spisa), dopis HZMO od 23. 7. 2021. (str. 30 i 31 spisa), potvrde (str. 33-35 spisa), ispis iz banke podatak doznačenih mirovinskih primanja (str. 36 spisa), presliku povratnice (str. 38 spisa), te je izvršen uvidu u e-predmet ovog suda br. K-561/2018.

5. Prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda nije osnovan obzirom da odredba čl. 52. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje ZPP) propisuje da je za suđenje u sporovima o izvanugovornoj odgovornosti za štetu, osim suda općemjesne nadležnosti, nadležan i sud na čijem je području štetna radnja počinjena ili sud na čijem je području štetna posljedica nastupila, te odredba čl. 52. st. 3. ZPP propisuje da se odredba st. 1. istog članka primjenjuje i u sporovima o regresnim zahtjevima po osnovi naknade štete protiv regresnih dužnika.

6. Dakle, kako je predmet spora regresni zahtjev iz mirovinskog osiguranja, te stoga što je štetna posljedica – isplata invalidske mirovine i naknade za tjelesno oštećenje nastala od strane Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba Sisak na području nadležnosti ovog suda (prema potvrdama o isplati, str. 33 i 34 spisa) nije osnovan prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda.

7. Nadalje, na temelju izvedenih dokaza te temeljem rezultata cijelog postupka sud zaključuje da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

8. Uvidom u e-predmet ovog suda br. K-561/2018 utvrđeno je da je presudom br. K-561/2018-29 od 28. 4. 2022. optuženi DZ proglašen krivim što je dana 22. srpnja 2017. oko 22,00 sata, u Petrinji, Sisačka ulica, ispred kbr. 89, upravljajući osobnim automobilom marke BMW serija 5 registarske oznake [registarska oznaka] kolnikom državne ceste DC-37 iz smjera istoka u smjeru zapada, protivno odredbama članka 70. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, prilikom pretjecanja NZ koji je uprav ljao biciklom uz sjeverni rub kolnika ispred njegovog vozila u istom smjeru, nije svoje vozilo držao na potrebnoj udaljenosti od bicikla kojeg je pretjecao tako da ne ometa niti ugrožava vozača istog lakomisleno smatrajući da time neće ugroziti sigurnost njega i druge sudionike u prometu, uslijed čega je prednjim desnim i bočnim desnim dijelom automobila registarske oznake [registarska oznaka] udario u lijevu bočnu stranu bicikla i vozača istog NZ, slijedom čega je isti pao na kolnik te zadobio otvoreni više komadni prijelom donjeg kraja lijeve nadlaktice s iščašenjem lakatnog zgloba, prijelom treće kosti donožja lijevog stopala s pomakom ulomaka, oguljotine kože čela, oguljotine kože trbuha i rana razderotina unutarnje strane donjeg dijela lijeve potkoljenice, a koje ozljede su teške naravi; dakle, iz nehaja kao sudionik u cestovnom prometu kršenjem propisa o sigurnosti prometa izazvao opasnost za život i tijelo ljudi, pa je zbog toga prouzročio tešku tjelesnu ozljedu druge osobe, te što je dana 22. srpnja 2017. oko 22,00 sata, u Petrinji, Sisačka ulica, ispred kbr. 89, neposredno nakon prometne nesreće koju je prouzročio upravljajući osobnim vozilom marke BMW serija 5 registarske oznake [registarska oznaka], kojim je udario u vozača bicikla NZ i odbacio ga na kolnik, tako da je isti ostao ležati na tlu, propustio se zaustaviti i pružiti mu pomoć, premda je to bio u mogućnosti bez da sebe i druge ozbiljno ugrozi; dakle, nije pružio pomoć osobi u opasnosti koju je sam prouzročio, iako je to mogao učiniti bez veće opasnosti za sebe ili drugog, čime je počinio kazneno djelo protiv sigurnosti prometa – izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu – opisano u članku 227. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 dalje u tekstu: KZ/11), a kažnjivo po članku 227. stavak 2. KZ/11 i kazneno djelo protiv života i tijela, nepružanjem pomoći opisano po članku 123. stavak 1. i 2. KZ/11 a kažnjivo po članku 123. stavku 2. KZ/11, sve u vezi članka 51. KZ/11, te je na temelju članka 227. stavak 2. KZ/11 optuženom ĐZ utvrđuena kazna zatvora u trajanju od 8 mjeseci i kazna zatvora u trajanju od 8 mjeseci i isti je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 11 mjeseci, a koja kazna zatvora se temeljem članka 55. stavka 1. i 2. KZ/11 zamjenjuje radom za opće dobro, na način da se jedan dan zatvora zamjeni sa 2 (dva) sata rada.

9. Presudom Županijskog suda u Puli-Pola br. Kž-411/2022-8 od 7. siječnja 2026. potvrđena je presuda Općinskog suda u Sisku br. K-561/2018- 29 od 28. 4. 2022., a sukladno odredbi čl. 12. st. 3. ZPP, sud je u parničnom postupku, u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kojom se optuženik oglašava krivim.

10. Stoga prigovor tuženika doprinosu nastanka štetnog događaja i šteti, kojeg tuženik ističe u odgovoru na tužbu nije utemeljen na izvedenim dokazima, a za istaknuti je i da je tuženik odustao od dokaznih prijedloga na navedenu okolnost (saslušanjem svjedoka DZ i prometnim vještačenjem predloženim na okolnost dinamike nastanka štetnog događaja).

11. Nadalje, između stranaka nije sporno da je vozilo reg. oznake [registarska oznaka] na dan 22. 7. 2017. bilo osigurano kod tuženika - osiguranjem vlasnika vozila od odgovornosti za štete nanesenu trećim osobama, odnosno nije sporna pasivna legitimacija tuženika.

12. Rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područni ured u Sisku od 9. 1. 2019. osiguraniku NZ, kod kojeg je zbog ozljede na radu 100 % nastao djelomičan gubitak radne sposobnosti, priznato je pravo na invalidsku mirovinu, počev od 13. 11. 2018., te je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područni ured u Sisku od 8. 3. 2019. osiguraniku NZ određena invalidska mirovina zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti, počev od 9. 2. 2019.

13. Nadalje, rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područni ured u Sisku od 28. 2. 2019. osiguraniku NZ, kod kojeg je kao posljedica ozljede na radu nastalo tjelesno oštećenje od 30 %, priznato je pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja, počev od 2. 5. 2018.

14. Iz nalaza i mišljenja vještaka o radnoj sposobnosti osiguranika od 20. 11. 2018. Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom proizlazi da je osiguranik proizlazi da je osiguranik 22. 7. 2017. stradao kao biciklist u naletu osobnog automobila pri povratku s posla zadobio je prijelom gornjeg kraja nadlaktične kosti, dislokaciju lakta, prijelom kostiju donožja, površinske ozljede vlasišta, kontuziju bedra, kontuziju trbušne stijenke te su sve navedene ozljede priznate kao ozljeda na radu , a naknadnim rješenjem HZZO od 31. 7. 2018. pri9znaaj je ozljeda - kontraktura zgloba lakta kao posljedica ozljede na radu. Nadalje, kod osiguranika NZ postoji djelomičan gubitak radne sposobnosti jer je osiguranikova radna sposobnost trajno smanjena za više od polovice u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja, a s obzirom na zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu i sposobnost ne može se profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugim poslovima ali može raditi najmanje 70 % radnog vremena na prilagođenim poslovima iste ili slične razine obrazovanja koji odgovaraju njegovim dosadašnjim poslovima.

15. Prema mišljenju Samostalnog sektora za reviziju medicinskog vještačenja od 20. 12. 2018. kod osiguranika NZ postoji djelomičan gubitak radne sposobnosti , zbog ozljede na radu, u postotku od 100 %.

16. Iz potvrda Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područni ured u Sisku od 23. 7. 2021. proizlazi da je UZ isplaćena invalidska mirovina u periodu od 9. 2. 2019. do 30. 6. 2021. u iznosu od ukupno 80.708,92 kn (10.711,91 eur, fiksni tečaj konverzije 7,53450) te novčana naknada za tjelesno oštećenje u iznosu od ukupno 6.881,38 kn (913,32 eur, fiksni tečaj konverzije 7,53450) za period od 23. 7. 2018. do 30. 6. 2021., a navedene isplate proizlaze i iz ispisa iz banke podataka doznačenih mirovinskih primanja.

17. Odredbom čl. 164. st. 1. i 5. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine br. 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, 119/22, dalje: ZMO) propisano je da zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz članka 161. ovoga Zakona i izravno od društva za osiguranje kod kojega su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo na naknadu štete), a za utvrđivanje visine stvarne štete u slučajevima iz stavaka 1. do 3. ovoga članka mjerodavne su odredbe ovoga Zakona.

18. Nadalje, prema odredbi čl. 161. st. 1. ZMO Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju, a prema odredbi st. 2. istog članka naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovoga Zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja: novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, neovisno o činjenici naknadnog ispunjenja uvjeta na prijevremenu starosnu ili starosnu mirovinu:, novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na obiteljsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata obiteljske mirovine bez obzira na to bi li umrli osiguranik, da je živ, ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu, novčana davanja na osnovi priznatog prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja te troškove profesionalne rehabilitacije, kao i novčane naknade u vezi s korištenjem tog prava. Prema odredbi čl. 161. st. 3. ZMO zahtjevom za naknadu štete Zavod može obuhvatiti ukupnu svotu štete (kapitaliziranu štetu) ili svotu stvarne štete prema isplatama (pojedinih davanja) koja se odnosi na određeno razdoblje (npr. kalendarska godina).

19. Potom, odredbama čl. 27. st. 1., 2. i 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23, dalje: ZOOP) propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, zatim, da se stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji, a razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

20. Prema odredbi čl. 27. st. 4. ZOOP odredbe čl. 27. st. 1., 2. i 3. odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja

21. Dakle, za odluku u ovom sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine i tjelesnog oštećenja mjerodavne su odredbe ZOOP, koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete za Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine i naknade za tjelesno oštećenje.

22. Naime, tuženik je društvo koje se bavi poslovima osiguranja, među ostalima, i poslovima obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, a materija obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti je uređena ZOOP zbog čega se na konkretan odnos tužitelja i tuženika kao osiguratelja u pogledu utvrđivanja visine i obima obveze tuženika kao osiguratelja primjenjuje materijalno pravo koje regulira konkretan ugovor o osiguranju, u ovome slučaju ZOOP.

23. Tuženik kao osiguratelj motornog vozila štetnika se ne nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač – štetnik. Obveza tuženika regulirana je ZOOP temeljem kojega zakona je i zaključen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženik može odgovarati samo u okviru odredbi predmetnog zakona. Osiguravajuća društva nisu štetnici nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranju sa vlasnikom opasne stvari/motornog vozila imaju obvezu (u slučaju da su ispunjene ZOOP propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe/štetnika (konkretnog vozača štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a koji Ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti je uređen posebnim zakonom i to ZOOP.

24. Odredbom čl. 8. st. 1. ZOOP propisano je da je društvo za osiguranje dužno sklopiti ugovor o osiguranju sukladno ovome Zakonu i uvjetima za osiguranje, odnosno cjenicima premija osiguranja.

25. Dakle, tuženik kao društvo za osiguranje ima obvezu sklopiti ugovor o osiguranju sukladno odredbama ZOOP, a kojim odredbama je i uređen opseg osiguranog pokrića, odnosno rizici koje osiguratelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom, obim i opseg osiguranog pokrića, a temeljem čega se sukladno načelu razmjernosti i naplaćuje/obračunava premija osiguranja.

26. Stoga se u ovoj pravnoj stvari odluka ima utemeljiti na odredbama čl. 27. ZOOP koje uređuju subrogacijske zahtjeve nositelja mirovinskog osiguranja.

27. Tako u odluci VsRH br. Rev-552/2022-2 od 17. 5. 2022.

28. Nadalje, utoliko što tužitelj tužbenim zahtjevom zahtijeva naknadu štete u vidu isplaćene invalidske mirovine osiguraniku UZ, u dijelu u kojem je razlog djelomičnog gubitka radne sposobnosti ozljeda na radu (100 %) što ukupno iznosi 10.711,91 eur (za vremenski period od 9. 2. 2019. do 30. 6. 2021.), valjalo je primjenom odredaba čl. 27. ZOOP, zaključiti da ne postoji razlika koju bi tuženik bio u obvezi isplatiti tužitelju.

29. Naime, prema odredbama čl. 27. st. 1., 2. i 3. ZOOP stvarna šteta koju bi tuženik kao društvo za osiguranje bilo dužno nadoknaditi tužitelju u konkretnom slučaju predstavljala bi razliku između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

30. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Zagrebu je rješenjem od 9. 1. 2019. osiguraniku UZ priznao pravo upravo na invalidsku mirovinu zbog ozljede na radu 100 %, a koja mu je za period od 9. 2. 2019. do 30. 6. 2021. isplaćena, pa stoga nema razlike između isplaćene mirovine i invalidske mirovine u slučaju povrede na radu.

31. Nadalje, u odnosu na utuženi iznos naknade štete u vidu isplaćene naknade za tjelesno oštećenje koje je posljedica ozljede na radu od ukupno 913,32 eur (za vremenski period od 23. 7. 2018. do 30. 6. 2021.), valja reći da tuženik kao društvo za osiguranje nije u obvezi nadoknaditi tužitelju niti tu štetu, sukladno odredbama čl. 27. st. 1. i 2. ZOOP.

32. Ovo iz razloga što prema odredbama čl. 27. st. 1. i 2. ZOOP stvarna šteta koju je tuženik kao društvo za osiguranje dužno nadoknaditi, osim, razmjernog iznosa mirovine, predstavlja troškove liječenja i druge nužne troškove učinjene sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju.

33. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Područni ured u Sisku je rješenjem od 28. 2. 2019. osiguraniku UZ utvrdio postotak tjelesnog oštećenja i priznao pravo na naknadu za tjelesno oštećenje, temeljem odredaba čl. 61. i 63. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine br. 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, 11 9/22), pa kako se u konkretnom slučaju ne radi niti o troškovima liječenja niti o drugim nužnim troškovima sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, za zaključiti je da nema niti obveze tuženika za naknadom štete tužitelju po toj utuženoj osnovi.

34. Neutemeljeno tuženik osporava da bi tužitelj svom osiguraniku izvršio isplatu iznosa kojeg zahtijeva tužbom u ovom sporu obzirom da potvrde Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Sisku od 23. 7. 2021., kao i ispisa iz banke podataka doznačenih mirovinskih primanja od 30. 12. 2021., predstavljaju javne isprave, sukladno odredbi čl. 230. st. 1. ZPP, a tuženik nije dokazao da su u njima neistinito utvrđene činjenice ili da su isprave neistinito sastavljene (čl. 230. st. 3. ZPP).

35. Tako i u odluci VsRH br. Rev-x 386/12 od 29. 1. 2020.

36. Nadalje, u odnosu na prigovor tuženika da rješenje tužitelja o priznavanju prava na invalidsku mirovinu zbog ozljede na radu nije dokaz uzročne veze između štetnog događaja i umirovljenja, valja reći da je tužitelj, kao nadležno tijelo u upravnom postupku, upravnim aktom odnosno pravomoćnim rješenjem svom osiguraniku priznao pravo na invalidsku mirovinu zbog ozljede na radu, a u pogledu utvrđenja prava na mirovinu i isplatu mirovine parnični je sud vezan za odlukom upravnog tijela, ista ne može biti predmetom preispitivanja u parničnom postupku, a niti parnični sud može drugačije odlučiti o tom pravnom pitanju. Kraj navedene činjenice, kao i iz činjenice da iz rješenja tužitelja od 9. 1. 2019. te iz nalaza i mišljenja vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom o radnoj sposobnosti osiguranika od 20. 11. 2018. proizlazi da su uzrokom ozljede na radu 100 % zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti osiguranika tužitelja ozljede koje je isti zadobio u štetnom događaju prometna nesreća za koju je osiguranik tuženika DZ pravomoćno osuđen presudom ovog suda br. K-561/2018-29 od 28. 4. 2022., nije relevantno što u odlukama tužitelja nije naveden točan datum navedene prometne nesreće.

37. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP odnosno stoga što je tužitelj u cijelosti izgubio spor dužan je tuženiku naknaditi parnični trošak u cijelosti.

38. Tuženiku je sukladno Tarifi o nagradama i nakadi troškova za rad odvjetnika priznat trošak za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 8. st. 1.), za zastupanja na ročištima 27. 9. 2022., 15. 9. 2023. i 16. 6. 2026. u iznosu od 200,00 eur za svako (Tbr. 9. st. 1.), za zastupanje na ročištu 17. 1. 2024. u iznosu od 100,00 eur (Tbr. 9. st. 2.), za sastav podneska od 1.

2. 2023. u iznosu od 200,00 eur (Tbr.8.st.1.), te PDV u iznosu od 275,00 eur, ukupno 1.375,00 eur.

39. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Sisku, 16. srpnja 2026.

Sutkinja

Sanda Navara Sladović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjerka u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta za objavu i uručenje presude.

Dostavna naredba:

1. tužitelju

2. tuženiku po punomoćniku