Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

Osijek, Zagrebačka 2

Poslovni broj: Povrv-270/2025-34

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Osijeku, po sutkinji Marini Ljubičić Knežević, u pravnoj stvari tužitelja DUBROVNIK DELUXE d.o.o., OIB: 55120352484, Slavonski Brod, Ulica Petra Svačića 1B, kojeg zastupa Anamarija Udiljak, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnica u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 224/I, protiv tuženika PZC BROD d.o.o., OIB: 53235973903, Slavonski Brod, E [adresa], kojeg zastupa Edviga Sušenj Janjatović, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnica u Rijeci, Zagrebačka 18, radi isplate 38.995,70 EUR, nakon glavne i javne rasprave zaključene 24. lipnja 2026., u nazočnosti punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu sudske odluke održanom 16. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Dražena Oreškovića u Novoj Gradišci, poslovni broj Ovrv-5486/2025, UPP/OS-Ovrv-783/2025 od 1. srpnja 2025., u dijelu u kojem je naloženo tuženiku PZC BROD d.o.o., OIB: 53235973903, Slavonski Brod, E [adresa], platiti tužitelju DUBROVNIK DELUXE d.o.o., OIB: 55120352484, Slavonski Brod, Ulica Petra Svačića 1B, iznos od 35.768,80 EUR (tridesetpettisućasedamstošezdesetosameura i osamdesetcenti) zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 30. rujna 2020. pa do isplate po stopi od 4,55 %, kao i da tužitelju naknadi trošak ovrhe u iznosu od 1.679,95 EUR (tisućušestosedamdesetdeveteura i devedesetpetcenti), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama koje na taj trošak teku od 1. srpnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku osam dana.

II. Zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 3.226,90 EUR (tritisućedvjestodvadesetšesteura i devedesetcenti) zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama odbija se kao neosnovan pa se platni nalog iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Dražena Oreškovića u Novoj Gradišci, poslovni broj Ovrv-5486/2025, UPP/OS-Ovrv-783/2025 od 1. srpnja 2025. u tom dijelu ukida.

III. Nalaže se tuženiku PZC BROD d.o.o., OIB: 53235973903, [adresa], naknaditi tužitelju DUBROVNIK DELUXE d.o.o., OIB: 55120352484, Slavonski Brod, Ulica Petra Svačića 1B, parnični trošak u iznosu od 9.954,90 EUR (devettisućadevetstopedesetčetirieura i devedesetcenti), u roku od 15 dana.

IV. Zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 2.500,00 EUR (dvijetisućepetstoeura), odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je, kao ovrhovoditelj, podnio protiv tuženika, kao ovršenika, prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave radi isplate 38.995,70 EUR zajedno s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima te je javni bilježnik Dražen Orešković u Novoj Gradišci donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-5486/2025, UPP/OS-Ovrv-783/2025 od 1. srpnja 2025., a po prigovoru tuženika postupak je nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

2. Tuženik u prigovoru protiv rješenja o ovrsi u bitnom navodi kako predmetno rješenje o ovrsi osporava u cijelosti, iz razloga što u njegovim računovodstvenim evidencijama ne postoji dugovanje prema tužitelju.

3. Podneskom od 3. studenog 2025. tužitelj se očitovao na prigovor protiv rješenja o ovrsi te u bitnom naveo kako od tuženika potražuje povrat zajma zajedno s ugovorenim kamatama, odnosno kako je sa tuženikom 22. ožujka 2019. sklopio Ugovor o zajmu na temelju kojeg se obvezao tuženiku isplatiti 350.000,00 kn, dok se tuženik obvezao vratiti navedeni iznos zajma zajedno sa ugovorenim kamatama do 21. ožujka 2020. Nadalje, tužitelj je 22. ožujka 2019. tuženiku isplatio iznos od 350.000,00 kn, a u skladu sa navedenim ugovorom tuženik plaća ugovornu kamatu po stopi od 4,55 % i to počevši od predaje zajma. Dalje tužitelj navodi kako je tuženik 29. rujna 2020. izvršio uplatu iznosa od 80.500,00 kn, odnosno 10.684,19 EUR, čime je podmirio 3.226,90 EUR na ime ugovornih kamata i 7.457,28 EUR na ime glavnice pa je nakon uračunavanja, u skladu sa čl. 172. st. 1. Zakona o obveznim odnosima , tuženik na dan 30. rujna 2019. tužitelju dugovao iznos od 38.995,70 EUR te od navedenog datuma teku i kamate.

4. Podneskom od 7. studenog 2025. tuženik se očitovao na podnesak tužitelja i u bitnom istaknuo prigovor zastare. Također navodi kako je između stranaka bilo više osnova koje su nastale u njihovom poslovnom odnosu, odnosno navodi sve i kada bi se uzelo kako je tuženik navedenom uplatom podmirivao navodno dugovanje po osnovi ugovora o pozajmici, isto ne bi bilo od utjecaja na tijek zastarnog roka.

5. Podneskom od 21. siječnja 2026. tužitelj je u bitnom naveo kako je tuženik potvrdio stanje duga na dan 31. prosinca 2024., čime je u cijelosti priznao dug i prekinuo tijek zastare, dok je tuženik podneskom od 16. veljače 2022. naveo kako tuženik nije priznao postojanje duga niti je potvrdio njegov iznos, odnosno tuženik se pozvao na čl. 240. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.

6. U dokaznom dijelu postupka sud je izvršio uvid u Glavnu knjigu god. 2005 kartica tužitelja na ime tuženika (str. 9 spisa), presudu Općinskog suda u Kutini, poslovni broj: Povrv-135/2022-2 od 1. lipnja 2023. (str. 27-29 i 34-36 spisa), Ugovor o pozajmici sklopljen između tužitelja i tuženika od 22. ožujka 2019. (str. 55 spisa), izvod po računu tužitelja od 22. ožujka 2019. (str. 56 spisa), podnesak tužitelja na ime tuženika od 12. lipnja 2024. (str. 57-58 spisa), sentencu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Pž-2016/2017-3 od 12. lipnja 2020. (str. 61 spisa), ispis e-mail komunikacije između tužitelja i tuženika sa prilozima (str. 75-80 spisa), izvadak o stanju i prometu sa računa tužitelja od 29. rujna 2020. (str. 82 spisa), izvješće neovisnog revizora i godišnji financijski izvještaj za 2024. za tuženika (str. 84-109 spisa), prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave od 22. travnja 2025. (str. 117-121 spisa), povijesni izvadak iz sudskog registra za EURO-STAN d.o.o. (str. 122- 127 spisa), rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Roberta- Antona Čečatke od 20. svibnja 2025. (str. 128-129 spisa), presudu Trgovačkog suda u Osijeku, poslovni broj: Povrv-269/2025-10 od 30. prosinca 2025. (str. 130-133 spisa), povijesni izvadak iz sudskog registra za tužitelja (str. 134-137 spisa), Ugovor o pozajmici sklopljen između EURO-STAN d.o.o. i tuženika od 4. ožu jka 2022. (str. 138 spisa), povijesni izvadak iz sudskog registra za MOSTARKIĆ d.o.o. (str. 139 -141 spisa), povijesni izvadak iz sudskog registra za tuženika (str. 142-149 spisa), Ugovor o pozajmici sklopljen između MOSTARKIĆ d.o.o. i tuženika od 27. srpnja 2023. (str. 150 spisa), presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Rev 794/2008- 2 od 27. svibnja 2010. (str. 156-158 spisa), presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Revt 16/2011-2 od 17. srpnja 2012. (str. 159-161 spisa), presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Rev 3053/1999-2 od 23. siječnja 2002. (str. 162-164 spisa), presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Revt 54/2005-2 od 11. ožujka 2009. (str. 165-167 spisa), presudu i rješenje Trgovačkog suda u Zadru, poslovni broj: Povrv-216/2002-14 od 16. prosinca 2022. (str. 168-175 spisa) te izveo dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Mirni Tot Nužda (nalaz i mišljenje vještaka str. 200-236 spisa).

7. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

8. Nisu sporne činjenice kako je tuženik sa trgovačkim društvima kojima je osnivač i zakonski zastupnik istovjetan (ili je bio ranije) osnivaču i zakonskom zastupnika tužitelja sklopio više Ugovora o pozajmici te kako su pokrenuti sudski postupci (str. 117-150 spisa).

9. Sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva, kao i je li osnovan prigovor zastare, odnosno je li tuženik priznao dug i je li zastara prekinuta.

10. Tijekom postupka sud je izvodio dokaze u odnosu na sporne činjenice.

11. Uvidom u Ugovor o pozajmici sklopljen između tužitelja i tuženika od 22. ožujka 2019. i izvod po računu tužitelja od 22. ožujka 2019. (str. 55-56 spisa) sud je utvrdio kako se predmetnim Ugovorom tužitelj, kao davatelj pozajmice, obvezao tuženiku, kao primatelju pozajmice na ime zajma predati iznos od 350.000,00 kn i to 22. ožujka 2019., dok se tuženik obvezao tužitelju vratiti zajam do 21. ožujka 2020. Također je utvrđeno kako na zajam tuženik plaća kamatu po stopi od 4,55% te kako je tužitelj na račun tuženika 22. ožujka 2019. uplatio iznos od 350.000,00 kn.

12. Iz ispisa e-mail komunikacije između tužitelja i tuženika sa prilozima (str. 75-80 spisa) razvidno je kako je tužitelj obavijestio tuženika kako mu isti duguje iznos od 35.768,80 EUR.

13. Nadalje, uvidom u izvadak o stanju i prometu sa računa tužitelja od 29. rujna 2020. (str. 82 spisa) proizlazi kako je tuženik 29. rujna 2020. tužitelju uplatio iznos od 80.500,00 kn, a pod opis plaćanja je navedeno „povrat pozajmice“.

14. Uvidom u izvješće neovisnog revizora i godišnji financijski izvještaj za 2024. za tuženika (str. 84-109 spisa) razvidno je kako je tuženik imao iskazane obveze po osnovi zajmova, depozita i slično.

15. Kao što je i navedeno, sud je tijekom postupka izveo dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem i to na okolnost nastanka duga i povrata duga, visine duga, posebice obračuna kamata te na što se odnosi uplata od 29. rujna 2020. u iznosu od 80.500,00 kn te na okolnost je li tuženik knjižio dug u svojim poslovnim knjigama te je li djelomično izvršio povrat istog, odnosno je li knjižio navedeni povrat.

16. Uvidom u nalaz i mišljenje vještaka (str. 200-236 spisa) utvrđeno je kako su tužitelj i tuženik 22. ožujka 2019. sklopili Ugovor o pozajmici, kako su i tužitelj i tužitelj dokazali smanjenje potraživanja/obveza u iznosu od 80.500,00 kn, odnosno 10.684,19 EUR i navedeno knjižili u svojim poslovnim knjigama. Nadalje, u poslovnim knjigama tužitelja na dan 31. prosinca 2025. stanje potraživanja po osnovi predmetnog Ugovora iznosi po osnovi glavnice 38.995,70 EUR, a po osnovi kamata 8.550,94 EUR, dok u poslovnim knjigama tuženika na dan 31. prosinca 2025. stanje obveza iznosi po osnovi glavnice 35.768,80 EUR, a po osnovi kamata 3.254,96 EUR. Također je utvrđeno kako su vještačenjem uzete u obzir sve činjenice na temelju izdanih računa iz različitih poslovnih odnosa, provedenih cesija i kompenzacija te je rekonstrukci jom provedenih knjiženja stanje potraživanja tužitelja prema tuženiku na temelju predmetnog Ugovora po osnovi glavnice 35.768,80 EUR, a po osnovi kamata 11.777,84 EUR.

17. Na ročištu održanom 15. svibnja 2026. vještak je ostao kod nalaza i mišljenja te naveo kako je tuženik uplatu od 29. rujna 2020. knjižio u svojim poslovnim knjigama na ime smanjenja glavnice te kako je tuženik u svojim poslovnim knjigama knjižio obračune kamata koje je ispostavio tužitelj sa stopom od 4,55 % i to do 2024., odnosno kako isti nije knjižio obračune kamata za 2025., iako mu je tužitelj ispostavio navedene obračune. Vještak je također naveo kako se uplata od 29. rujna 2020. odnosi na ovdje sporan Ugovor o pozajmici.

18. Materijalnu dokumentaciju u spisu sud je prihvatio kao vjerodostojnu, kao i nalaz i mišljenje vještaka, jer je isti sačinjen objektivno, jasno i u skladu sa pravilima struke.

19. Nakon provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio kako su tužitelj i tuženik sklopili Ugovor o pozajmici na temelju kojeg je tužitelj tuženiku isplatio iznos od 350.000,00 kn te kako je tuženik 29. rujna 2020. izvršio dio povrata predmetnog zajma, odnosno sud je utvrdio kako su neosnovani navodi tuženika iz prigovora protiv rješenja o ovrsi kako ne postoji dugovanje prema tužitelju.

20. Nadalje, tuženik je tijekom postupka istaknuo prigovor zastare, dok je tužitelj naveo kako je tuženik priznao dug, odnosno kako je došlo do prekida zastare.

21. Čl. 225. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; u daljnjem tekstu ZOO) propisano je kako tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare.

22. Nadalje, čl. 240. st. 1. ZOO-a propisano je kako se zastara prekida kad dužnik prizna dug, dok je st. 2. istog članka propisano kako se dug može priznati ne samo izjavom vjerovniku nego i na posredan način, kao što su davanje otplate, plaćanje kamata, davanje osiguranja.

23. Čl. 244. ZOO-a propisano je kako za prekid zastare nije dovoljno da vjerovnik pozove dužnika pisano ili usmeno da obvezu ispuni.

24. Ugovorom o pozajmici ugovoreno je kako se tuženik obvezuje vratiti zajam tužitelju do 21. ožujka 2020., a prijedlog za ovrhu je podnesen 25. travnja 2025., odnosno nakon proteka zastarnog roka od pet godina iz čl. 225. ZOO-a.

25. Međutim, tužitelj je naveo kako je tuženik podmirio dio duga te kako je potvrdio stanje duga prema tužitelju na dan 31. prosinca 2024., čime je priznao dug i prekinuo zastaru.

26. Iz podneska koji se nalazi na str. 76 spisa, sud nije mogao utvrditi kako je tuženik potvrdio stanje duga prema tužitelju na dan 31. prosinca 2024.

27. Naime, navedenim dopisom tužitelj je isključivo obavijestio tuženika kako mu isti duguje iznos od 35.768,80 EUR i isti je potpisan od strane zakonskog zastupnika tužitelja, a ne tuženika, odnosno iz navedenog ne proizlazi jasno i bezuvjetno priznanje duga.

28. Nadalje, tuženik je podmirio dio duga uplatom od 29. rujna 2020., ali plaćanje jednog dijela duga ne može se smatrati priznanjem drugog dijela duga, tj. duga koji nije plaćen.

29. Međutim, tijekom postupka utvrđeno je kako je tuženik predmetnu pozajmicu knjižio u svojim poslovnim knjigama, kako je u poslovnim knjigama iskazao i smanjenje obveza po navedenoj pozajmici, a do kojeg je došlo podmirenjem dijela duga te kako na dan 31. prosinca 2025. stanje obveza po osnovi predmetnog ugovora u poslovnim knjigama tuženika iznosi po osnovi glavnice 35.768,80 EUR, a po osnovi kamata 3.254,96 EUR.

30. Dakle, utvrđeno je kako je tuženik svoj dug prema tužitelju po osnovi ovdje spornog ugovora jasno i bezuvjetno iskazao i to knjiženjem duga u poslovnim knjigama, odnosno utvrđeno je kako je tuženik dug priznao na posredan način pa je sud tuženikov prigovor zastare ocijenio kao neosnovan , tj. utvrdio je kako je došlo do prekida zastare (tako i u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-51/09 od 30. rujna 2009).

31. Čl. 499. st. 1. ZOO-a propisano je kako ugovorom o zajmu obvezuje se zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenjivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće.

32. S obzirom na činjenicu kako je tijekom postupka utvrđeno kako tuženik iznos zajma nije u cijelosti vratio tužitelju i s obzirom na činjenicu kako je u konkretnom slučaju došlo do prekida zastare, odnosno priznanja duga, sud je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev te platni nalog iz rješenja o ovrsi djelomično održao na snazi, u skladu sa čl. 499. st. 1. i čl. 26. ZOO-a te čl. 451. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; u daljnjem tekstu ZPP).

33. Naime, izvedenim dokazom financijsko knjigovodstvenim vještačenjem, a koji je sud u cijelosti prihvatio, utvrđeno je kako je tuženik dužan tužitelju po osnovi glavnice 35.768,80 EUR, a ne iznos od 38.995,70 EUR, kako to potražuje tužitelj prijedlogom za ovrhu pa je sud platni nalog iz rješenja o ovrsi djelomično ukinuo i to za iznos od 3.226,90 EUR, u skladu sa čl. 451. st. 3. ZPP-a.

34. Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja za uvidom u spis ovog suda poslovni broj Povrv-269/2025 i u spis Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj: Ovrv-5258/2025, a s obzirom na činjenicu kako se ne radi o postupcima u vezi ovdje spornog Ugovora o pozajmici.

35. Nadalje, sud je odbio i dokazni prijedlog tužitelja za pribavom konto kartice tuženikovih poslovnih knjiga i za pribavom dokumentacije od Financijske agencije, kao i dokazni prijedlog tuženika za izvođenjem dokaza vještačenjem rukopisa, iz razloga što je činjenično stanje dovoljno utvrđeno kako bi sud mogao donijeti odluku, u skladu sa čl. 10. st. 1. i čl. 220. ZPP-a.

36. Također, sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja za izvođenjem dokaza saslušanjem zakonskog zastupnika tužitelja i svjedoka EE, kao i dokazni prijedlog tuženika za izvođenjem dokaza saslušanjem zakonskog zastupnika tuženika i svjedoka ČE, iz razloga što u postupku pred trgovačkim sudovima sud će, u pravilu, utvrditi odlučne činjenice na temelju isprava, u skladu sa čl. 492.a ZPP - a.

37. Odluku o naknadi parničnih troškova sud je donio primjenom odredbi ZPP-a i to čl. 151., čl. 154. st. 5., čl. 155. i čl. 164. st. 1. i st. 4., a visina istih odmjerena je prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/2023; u daljnjem tekstu OT) i Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine", broj 37/23 i 50/26).

38. Tužitelju su priznati troškovi ovrhe u ukupnom iznosu od 1.679,95 EUR, a koji se odnose na odvjetnički trošak u iznosu od 1.250,00 EUR i trošak javnog bilježnika u iznosu od 429,95 EUR.

39. Sud je tužitelju priznao trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 9.954,90 EUR, a koji trošak se odnosi na trošak sastava podneska od 3. studenog 2025. u iznosu od 1.000,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. OT), trošak sastava podneska od 22. siječnja 2026. u iznosu od 1.000,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. OT), trošak sastava podneska od 24. lipnja 2026. u iznosu od 1.000,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. OT), trošak zastupanja na ročištu održanom 9. prosinca 2025. u iznosu od 1.000,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT), trošak zastupanja na ročištu održanom 14. svibnja 2026. u iznosu od 1.000,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT) i trošak zastupanja na ročištu održanom 24. lipnja 2026. u iznosu od 1.000,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT), sve uvećano za PDV.

40. Također, sud je tužitelju priznao trošak na ime predujma za izvođenje dokaza vještačenjem i daljnji trošak vještaka u ukupnom iznosu od 768,49 EUR i trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 436,41 EUR (Tar. br. 2. t. 1.).

41. Cijeneći koji su troškovi bili potrebni za vođenje ovog spora i u kojoj visini, sud je zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u preostalom iznosu od 2.500,00 EUR odbio kao neosnovan, iz razloga što je tužitelj tražio troškove sastava podnesaka od 10. ožujka 2026. i 5. svibnja 2026., a sud mu navedene troškove nije priznao i to iz razloga što je podneskom od 10. ožujka 2026. tužitelj isključivo obavijestio sud kako je uplatio iznos predujma na ime troškova za izvođenje dokaza vještačenjem, a podneskom od 5. svibnja 2026. tužitelj je dostavio dokumentaciju koju je već ranije dostavio vještaku neposredno te nije bilo potrebe istu dostavljati i u sudski spis.

42. Slijedom navedenog, riješeno je kao u izreci.

U Osijeku 16. srpnja 2026.

Sutkinja

Marina Ljubičić Knežević

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana putem ovog suda.