Zakon.hr

Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Stalna služba u Biogradu na Moru

Kralja Tomislava 2 A, Biograd na Moru

Poslovni broj: P-695/2024-39

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, po sucu Ivici Marinoviću, u pravnoj stvari tužiteljice ED iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društvu Franko Kotlar, Ana Vidov & Partneri iz Zadra, protiv tuženika ad. 1. SD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], ad. 2. SD AD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], ad. 3. EDA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], ad. 4. KD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], ad. 5. GD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], ad. 6. CD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], ad. 7. SDA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i ad. 8. VD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], svi zastupani po punomoćniku Luki Mrkiću, odvjetniku u Zadru, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 15. svibnja 2026. u nazočnosti tužiteljice, punomoćnice tužiteljice Ane Smoljan, odvjetnice iz Odvjetničkog društvu Franko Kotlar, Ana Vidov & Partneri iz Zadra, tuženika ad. 3. i punomoćnika tuženika ad. 1. – 8., te nakon objave presude dana 16. srpnja 2025.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se kao neosnovan osnovni tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je tužiteljica stekla valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva realnog dijela nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to dijela u površini od 200 m2, a koji dio je na skici sudskog očevida izrađenoj stalnog sudskog vještaka za geodeziju Vicka Burčula dipl.ing.geod. iz lipnja 2025. godine prikazan slovima A B-C-D-A i žutom bojom, što su tuženici dužni priznati i trpjeti da tužiteljica temeljem ove presude i po njenoj pravomoćnosti u zemljišnoj knjizi ishodi uknjižbu prava vlasništva na navedenoj nekretnini i to za cijelo, uz istovremeno brisanje toga prava sa imena tuženika i njihovih pravnih prednika."

II. Odbija se kao neosnovan eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je tužiteljica vlasnica za cijelo dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to dijela u površini od 200 m2, a koji dio je na skici sudskog očevida izrađenoj stalnog sudskog vještaka za geodeziju Vicka Burčula dipl.ing.geod. iz lipnja 2025. godine prikazan slovima A B-C-D-A i žutom bojom, što su tuženici dužni priznati i trpjeti da tužiteljica temeljem ove presude i po njenoj pravomoćnosti u zemljišnoj knjizi ishodi uknjižbu prava vlasništva na navedenoj nekretnini i to za cijelo, uz istovremeno brisanje toga prava sa imena tuženika i njihovih pravnih prednika."

III. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženicima ad. 1. – 8. parnični trošak od 2.750,00 EUR, sve u roku 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tuženika ad. 1. – 8. za naknadom parničnog troška odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1.1. Tužiteljica u tužbi zaprimljenoj kod ovog suda 03. travnja 2024. navodi da je vlasnica dijela nekretnine oznake č.z. 1163/1 k. o. [katastarska općina] u površini od 200 m2, a pravo vlasništva da je stekla temeljem Ugovora o kupoprodaji sklopljenog dana 13. lipnja 2010., kojim je od prodavateljice ŽD kupila za cijelo nekretninu oznake č.z. 1164/1 k. o. [katastarska općina], dok je prednica tužiteljice – prodavateljica ŽD ovu nekretninu stekla darovanjem od darovatelja DD, koji ugovor je ovjeren kod javnog bilježnika u Biogradu na moru Dušana Kvartuča pod brojem ovjere OV - 567/2018. Tužiteljica tvrdi da je DD predmetnu nekretninu stekao temeljem Ugovora doživotnom uzdržavanju kojeg je zaključio sa svojom tetom OD iz [adresa] dana 26. listopada 2001., a koji ugovor je potvrđen kod Općinskog suda u Biogradu na moru pod poslovnim brojem III R2-61/01; OV-27/01 od 26. listopada 2001. Tužiteljica pojašnjava da je površina č.z. 1164/1 k. o. [katastarska općina] prije nego li je pripojena č.z. 1163/1 k. o. [katastarska općina] iznosila 200 m2 , a tužiteljica da će na očevidu pokazati o kojem dijelu č.z. 1163/1 k. o. [katastarska općina] se radi te će u skladu sa skicom izrađenom po vještaku geodetske struke urediti svoj tužbeni zahtjev.

1.2. Tužiteljica je na pripremnom ročištu održanom 20. prosinca 2024. osporavala između ostalog prigovor tuženika u pogledu prenisko označene vrijednosti predmeta spora, odnosno da je nerealno da bi vrijednost 200 m2 koji su predmet ove tužbe vrijedilo 100.000,00 EUR kako to predlažu tuženici da sud odredi. Tužiteljica je na prije navedenom ročištu osporavala i prigovor pravomoćno presuđene stvari obzirom da ne postoji subjektivni identitet u ovom parničnom postupku i u parničnom postupku P-2355/2021 na kojeg tuženici upućuju. Tužiteljica tvrdi da tuženici nisu postupali s povjerenjem u zemljišne knjige u dobroj vjeri te su znali da treće osobe polažu vlasnička prava na predmetnoj nekretnini prije nego li su sklopili Ugovor o kupoprodaji, naime, prije nego li je sam ugovor sklopljen za vrijeme dok je Erste banka bila uknjižena kao vlasnik poslove zaštite objekta vršili su djelatnici Trgovačkog društva Klemm sigurnost d.o.o. u kojem je tuženica ad. 6. članica tog trgovačkog društva , a tuženik ad. 4. koji je njezin suprug je ranije bio član toga društva, a u kolovozu 2023., kada su djelatnici toga trgovačkog društva preuzimali zaštitu objekta koji se nalazi na nekretnini, da je kroz taj period u više navrata kontaktirao članove obitelji tužiteljice i bio je upoznat s time da postoje treće osobe koje osporavaju pravo vlasništva Erste banci.

1.3. Tužiteljica je nakon zaprimanja skice vještaka geodetske struke u podnesku zaprimljenom 13. svibnja 2026. uredila osnovni i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev.

2. U odgovoru na tužbu tuženika ad. 1. – 8. koji je zaprimljen u spis 25. travnja 2024. isti su prije upuštanje u raspravljanje o glavnoj stvari naveli kako se protive postavljenoj vrijednosti spora kao suviše nisko označenoj te predlažu Sudu odrediti vrijednost predmeta spora u iznosu od 100.000,00 EUR-a. Tuženici se, nadalje, protive tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelja prije svega ističući kako se u konkretnom predmetu radi o pravomoćno presuđenoj stvari, budući da se u odnosu na istu nekretninu vodio identičan postupak DD kao tužitelja protiv prednika tuženika ERSTE&STEIERMARKISCHE BANK d.d. upravo pred Općinskim sudom u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru pod poslovnim brojem P -2355/21, a koji postupak je okončan na način da je pravomoćno odbijen tužbeni zahtjev tužitelja. Tuženici tvrde da su predmetnu nekretninu stekli temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnine poslovni broj OV-15877/23 sklopljenog sa prodavateljem ERSTE&STEIERMARKISCHE BANK d.d. te su temeljem istog i izvršili uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine u zemljišnoj knjizi, ukazujući na odredbu čl. 123. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, jer da je u vrijeme sklapanja Ugovora o kupoprodaji nekretnine, u zemljišnoj knjizi kao isključivi i jedni vlasnik predmetne nekretnine bio upisan upravo prednik tuženika, ERSTE&STEIERMARKISCHE BANK d.d. te su tuženici postupali u skladu sa načelom potpunog povjerenja u zemljišne knjige.

3. U dokaznom postupku sud je pročitao preslik Ugovora o kupoprodaji nekretnine zaključen 13. lipnja 2020. (ls 4-5), preslik Ugovora o darovanju nekretnine zaključen 16. travnja 2010. (ls 7-8), Aneks Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 29. svibnja 2002. (ls 9-11), izvršio uvid u skicu lica mjesta 3 (ls 12), pročitao rješenje Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru poslovni broj 39 P- 2355/2021-12 od 04. travnja 2023. s potvrdom pravomoćnosti (ls 28-32), izvadak iz zemljišne knjige povijesni prikaz za zk. ul. [broj ZK uloška] sa stanjem na dan 25. travnja 2024. (ls 33-47), izvadak iz zemljišne knjige povijesni prikaz za zk. ul. [broj ZK uloška] sa stanjem na dan 20. prosinca 2024. (ls 61-75), izvršen je uvid u skicu premjeravanja (ls 79-80), pročitano je rješenje Općinskog suda u Biogradu na Moru poslovni broj Z-816/05 od 21. rujna 2005. (ls 81-82), izvršen je uvid u skicu premjeravanja (ls 83), prijavni list Geobiro Biograd na Moru (ls 84-115), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka geodetske struke Nevena Korljana (ls 116-121), pročitana je presuda Općinskog suda u Biogradu na Moru poslovni broj II P-115/05 od 20. svibnja 2005. (ls 122), presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu poslovni broj 3 P-2355/2021-7 od 20. listopada 2022. (ls 131-135), izvršen je uvid u skicu sudskog očevida te je pročitan nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za područje geodezije dipl.ing.geod. Vicka Burčula od 13. studenog 2025. s prilogom u vidu fotodokumentacija sudskog očevida (ls 148-152), proveden je dokaz stranačkim saslušanjem tužiteljice ED (ls 183-184), tuženika ad. 3. ADA (ls 185-186) te je izvršen uvid u priloženi spis Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru poslovni broj P-2355/2021 (ranije P-400/2018).

4. Sukladno odredbi čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22 i 155/23, dalje ZPP) svaka je stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, dok iz čl. 221. a ZPP-a proizlazi da ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može utvrditi neku činjenicu da će o postojanju te činjenice zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja. Prethodno citirane zakonske odredbe ukazuju da je upravo tužiteljica ona koja je ovome sudu na nedvojben način mora la dokazati osnovanost navoda koje je isticala tijekom postupka, kako vezano za njen osnovni, tako podredno i za eventualno kumulirani tužbeni zahtjev.

5. Prema odredbi čl. 114. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09, dalje: ZV), a koja odredba određuje što predstavlja pravni temelj stjecanja vlasništva, proizlazi da se vlasništvo može steći na temelju pravnog posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona.

6. Prema odredbi čl. 115. st. 1. ZV proizlazi da na temelju valjanoga pravnog posla kojem mu je cilj stjecanje vlasništva prelazi vlasništvo s dotadašnjega vlasnika na stjecatelja, a na način određen zakonom , dok iz stavka 2. te odredbe proizlazi da se na temelju pravnoga posla ne može steći vlasništvo preko otuđivateljeve ovlasti da raspolaže stvarju, osim kad stjecanje vlasništva u dobroj vjeri uživa zaštitu.

7. Prema odredbi čl. 119. st. 1. ZV proizlazi da se vlasništvo nekretnine stječe zakonom predviđenim upisom stjecateljeva vlasništva u zemljišnoj knjizi na temelju valjano očitovane volje dotadašnjega vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja, ako zakonom nije određen drukčije.

8. Prema odredbi čl. 120. st. 1. ZV proizlazi da se vlasništvo na nekretninama stječe uknjižbom u zemljišnu knjigu, ako zakon ne omogućuje da se vlasništvo nekretnine stekne nekim drugim upisom u zemljišnu knjigu, dok iz stavka 3. te odredbe proizlazi da provedena uknjižba djeluje od trenutka kad je sudu bio podnesen zahtjev za tu uknjižbu.

9. Prema odredbi čl. 122. st. 1. ZV proizlazi da se smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine, pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnoga stanja, uživa glede toga stjecanja zaštitu prema odredbama zakona.

10. Prema odredbi čl. 129. st. 1. ZV proizlazi da kada je zakon odredio da će se vlasništvo steći ispunjenjem određenih pretpostavaka koje nisu pravni posao, ni odluka suda ili drugoga tijela na temelju kojega se stječe vlasništvo, niti su nasljeđivanje, ona j kome se glede neke stvari ispune te pretpostavke stječe samim tim pravo vlasništva na njoj u trenutku ispunjenja tih pretpostavaka.

11. Prema odredbi čl. 159. st. 1. ZV proizlazi da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari, iz st. 2. te odredbe proizlazi da samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, iz st. 3. te odredbe proizlazi da samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja, dok iz st. 4. te odredbe proizlazi da samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba steći će dosjelošću vlasništvo te stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga i stavaka 2. i 3. ovoga članka.

12. Prema odredbi čl. 18. st. 1. ZV proizlazi da je posjed zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed), iz st. 2. te odredbe proizlazi da je posjed istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja, iz st. 3. te odredbe proizlazi da je posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjedni sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada, dok iz st. 5. te odredbe proizlazi da se posjed smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno.

13. Ne bi se među strankama, barem po mišljenju ovog suda, trebale ukazivati spornima slijedeće činjenice:

13.1. Da je u zemljišnoj knjizi u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisana ovdje sporna nekretnina oznake čest. zem. [katastarska čestica], kuća i dvorište, kuća površine 356 m2 i dvorište površine 1211 m2, ukupna površina 1567 m2, a u kojem zemljišnoknjižnom ulošku su u B Vlastovnici kao suvlasnici svaki za 1/8 dijela upisani ovdje tuženici i to SD, SD AD, KDA, CD E, SD GD, CD

CD, SDA i VD,

13.2. Da iz priležećeg povijesnog prikaza za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u bitnome proizlazi:

- da je u A Posejdovnici po prijedlogu broj Z-64/09 zaprimljenom 21. siječnja 2009. i to temeljem prijavnog lista od 16. srpnja 2007. sa nacrtom Ureda za katastar i geodetske poslove poništena čest. br. 1164/1, oranica površine 200 m2 te je površina iste pripojena čest. br. 1163/1,

- da je B Vlastovnici u odnosu na suvlasnički dio 2/6 dijela uknjiženog prava vlasništva Žir d.o.o. [adresa] u prijedlogu zaprimljenom 14. srpnja 2017. pod brojem Z-16558/2017 provedena zabilježba dosude rješenja o dosudi OVR-891/2016 od 11. srpnja 2017. za korist ERSTE&STEIERMARKISCHE BANK d.d. Rijeka,

- da je B Vlastovnici u odnosu na suvlasnički dio 2/6 dijela uknjiženog prava vlasništva ŠD u prijedlogu zaprimljenom 14. srpnja 2017. pod brojem Z - 16558/2017 provedena zabilježba dosude rješenja o dosudi OVR-891/2016 od 11. srpnja 2017. za korist ERSTE&STEIERMARKISCHE BANK d.d. Rijeka,

- da je B Vlastovnici u odnosu na suvlasnički dio 2/6 dijela uknjiženog prava vlasništva ZD u prijedlogu zaprimljenom 14. srpnja 2017. pod brojem Z - 16558/2017 provedena zabilježba dosude rješenja o dosudi OVR-891/2016 od 11. srpnja 2017. za korist ERSTE&STEIERMARKISCHE BANK d.d. Rijeka,

- da je po prijedlogu zaprimljenom 20. prosinca 2023. pod brojem Z-36818/2023 izvršena uknjižba prava vlasništva temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnina ovjerenog kod Javnog bilježnika Marije Glibora u Zagrebu pod brojem OV-15885/2023 od 04. prosinca 2023. i tabularne izjave ovjerene kod Javnog bilježnika Marije Glibota u Zagrebu pod brojem OV-15941/2023 od 05. prosinca 2023., i to sa ERSTE&STEIERMARKISCHE BANK d.d. Rijeka za korist SD, AD, KDA i CD E, svakog za 1/8 dijela,

- da je po prijedlogu zaprimljenom 08. siječnja 2024. pod brojem Z-615/2024 izvršena uknjižba prava vlasništva temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnina ovjerenog kod Javnog bilježnika Marije Glibota u Zagrebu pod brojem OV-15885/2023 od 04. prosinca 2023. i tabularne izjave ovjerene kod Javnog bilježnika Marije Glibota u Zagrebu pod brojem OV-15941/2023 od 05. prosinca 2023., i to sa ERSTE&STEIERMARKISCHE BANK d.d. Rijeka za korist AD GD, CD, SDA i VD, svake za 1/8 dijela,

13.3. Da na ls 7-8 u preslici prileži Ugovor o darovanju nekretnine datiran sa 16. travnja 2010. koji da je zaključen između DD, kao darovatelja i njegove kćerke ŽD, kao daroprimateljice, a predmet kojeg darovanja je u Članku 1. naznačena nekretnina kat. čest. [katastarska čestica] za cijelo, a na kojem ugovoru je potpis darovatelja DD potvrđen od Javnog bilježnika Dušana Kvartuča iz Biograda na Moru pod brojem OV-567/2018 dana 22. siječnja 2018.,

13.4. Da na ls 4-5 u preslici prileži Ugovor o kupoprodaji nekretnine datiran sa 13. lipnja 2010. koji da je zaključen između ŽD, kao prodavatelja i ED, kao kupca, a predmet koje kupoprodaje je u Članku 1. naznačena nekretnina kat. čest. [katastarska čestica] za cijelo, a na kojem ugovoru je potpis prodavatelja ŽD potvrđen od Javnog bilježnika Drage Burazera iz Biograda na Moru pod brojem OV-

916/2024 dana 06. veljače 2024.,

13.5. Da se kod Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru po tužbi tužitelja DD zaprimljenoj 01. ožujka 2018. i zavedenoj pod poslovnim brojem P-400/2018, a podignutoj protiv tužene ERSTE&STEIERMARKISCHE BANK d.d. Rijeka vodio parnični postupak u kojem je sud pod poslovnim brojem P-2355/2021 dana 20. listopada 2022. donio presudu kojom je odbijen tužbeni zahtjev usmjeren na utvrđenje da je tužitelj stekao valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva realnog dijela nekretnine oznake 1163/1 k. o. [katastarska općina] i to dijela u površini od 200 m2, što je tuženik dužan priznati i trpjeti da tužitelj po pravomoćnosti presude ishodi uknjižbu prava vlasništva u zemljišnoj knjizi na navedenoj nekretnini za cijelo uz istovremeno brisanje tog prava sa imena tuženika, a na koju presudu niti jedna od stranaka nije izjavljivala žalbu i koja presuda je obzirom na kreiranu potvrdu pravomoćnosti/ovršnosti postala pravomoćna s datumom 04. studenog 2022.

14.1. Prije samog osvrta na meritum tužbenih zahtjeva ovaj sud se prethodno želi osvrnuti na neka pitanja prvenstveno procesne naravi proizašla tijekom vođenja ovog postupka, a prvo od tih pitanja odnosi se na prigovor pravomoćno presuđene stvari izjavljen od strane tuženika ad. 1. – 8. još u odgovoru na tužbu jer da se u odnosu na istu nekretninu vodio pod poslovnim brojem P-2355/2021 identičan postupak po tužbi DD kao tužitelja i protiv prednika tuženika ERSTE&STEIERMARKISCHE BANK d.d. Rijeka, a koji postupak je okončan na način da je pravomoćno odbijen tužbeni zahtjev tužitelja. Međutim, kraj činjenice da je u ovoj pravnoj stvari predmet postupka određen kao realni dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji dio ima površinu od 200 m2 i koji je na skici sudskog očevida izrađenoj u ovom predmetu prikazan slovima A-B-C-D-A i žutom bojom (ls 149), dok je s druge strane predmet pravomoćno okončanog postupka pod poslovnim brojem P-2355/2021 bio označen kao "realni dio nekretnine oznake 1163/1 k. o. [katastarska općina] i to dijela u površini od 200 m2", što sve ovaj sud navodi na zaključak da između dvije prije navedene parnice ne postoji tzv. objektivni identitet spora, a to obzirom ukupna površina čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] iznosi 1567 m2 i u predmetnoj parnici poslovni broj P-695/2024 predmet postupka u vidu utuženih 200 m2 je točno preciziran u prostoru u smislu označavanja istog slovno i bojom na prije navedenoj skici sudskog očevida, a u predmetu poslovni broj P-2355/2021 pravomoćno je presuđeno u odnosu na realni dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 200 m2 i koji dio nije točno određen gdje bi se nalazio u odnosu na ukupnu površinu te čestice od 1567 m2. Stoga je od strane ovog suda ocjenjen neosnovanim prigovor pravomoćno presuđene stvari istaknut od strane tuženika ad. 1. – 8.

14.2. Slijedeće pitanje procesne naravi na koje se u ovome dijelu sud želi osvrnuti tiče se označavanja vrijednosti predmeta spora koji je tužiteljica u tužbi označila u iznosu od 1.330,00 EUR, a u odnosu na koji iznos su tuženici ad. 1. – 8. u odgovoru na tužbu prigovorili kao suviše nisko označen te su predložili sudu odrediti vrijednost predmeta spora u iznosu od 100.000,00 EUR. Kraj činjenice da je predmet ovog sudskog postupka zemljište u površini od 200 m2 koje se nalazi na relativno atraktivnoj lokaciji u mjestu smještenom uz more i to očito unutar građevinske zone, posljedično čemu proizlazi po slobodnom uvjerenju ovog suda procjena po kojoj bi minimalna vrijednost jednog metra kvadratnog toga zemljišta iznosila 200,00 EUR, pa kako ovog postupka ima ukupno 200 m2, sud je na pripremnom ročištu održanom 20. prosinca 2024. odredio vrijednost predmeta spora u iznosu od 40.000,00 EUR (200 m2 x 200,00 EUR), a to sve sukladno odredbi čl. 40. st. 3. ZPP.

15. Imajući u vidu rezultate provedenog dokaznog postupka, posebice činjenice na koje je sud ukazao ranije u obrazloženju ove presude i za koje se drži da ne bi trebale biti sporne među strankama, ovaj sud izvodi zaključak da tužiteljica, na kojoj je bio teret dokazivanja odlučnih činjenica, nije usp jela dokazati ključnu od tih činjenica vezanu za njen uspjeh u pogledu osnovnog tužbenog zahtjeva , odnosno da se ista može pozivati na to da je prema tuženicima ad. 1. – 8. stekla valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva utuženog realnog dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji ima površinu od 200 m2. Naime, stajalište je ovog suda, a temeljem stanja ovog spisa, da bi pravni osnov tužiteljičina stjecanja prava vlasništva utuženog realnog dijela predstavljao onaj pravni posao – kupoprodaja zaključen sa ŽD, a na koji pravni posao se sud osvrnuo pod točkom 13.4. obrazloženja, a ponavlja se da se radi o ugovoru koji je datiran sa 13. lipnja 2010. i na kojem je potpis prodavateljice potvrđen od Javnog bilježnika gotovo četrnaest godina kasnije tj. dana 06. veljače 2024. Sud naime smatra, a prije svega imajući u vidu pod točkom 13.2. reproducirani povijesni prikaz za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], da potonji pravni posao predstavlja ogledni primjer stjecanje nekretnine od nevlasnika, naime, jer niti 2010. (kada je navodno zaključen taj pravni posao sa prodavateljicom ŽD), niti 2017. (od kada u zemljišnoj knjizi egzistira upis prava vlasništva prednika tuženika ERSTE&STEIERMARKISCHE BANK d.d. Rijeka na cijeloj čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), pa niti tijekom 2024. (kada je ovjeren potpis prodavateljice ŽD na onom pravnom poslu na koji se sud osvrnuo pod točkom 13.4. obrazloženja te kada je te godine i predmetna tužba predana ovome sudu), pravni prednik tužiteljice ŽD u niti jednom trenutku nije u zemljišnoj knjizi upisana vlasnicom sporne nekretnine ili dijela iste. Prethodno ukazano od strane suda je od značaja jer da bi se netko temeljem sklopljenog pravnog posla mogao pozivati na to da je tim pravnim poslom stekao pravo vlasništva neke nekretnine, za tako nešto trebali bi egzistirati tzv. titulus i modus, gdje bi onaj zaključeni Kupoprodajni ugovor datiran sa 13. lipnja 2010. predstavljao titulus, dok bi modus, sukladno čl. 120. st. 1. ZV, predstavljala uknjižba vlasništva u zemljišnu knjigu, a ponavlja se da ovaj sud smatra da se glede konkretnog pravnog posla tužiteljica ne može pozivati na postojanje modusa. Naime, nasuprot tužiteljici te ispravama kojima ista potkrjepljuje svoju tvrdnju glede pravnog osnova stjecanja prava vlasništva sporne nekretnine, ovaj sud drži da upravo na strani tuženika egzistira valjani pravni slijed stjecanja vlasništva cijele čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 1567 m2, a to obzirom isti stjecanje svoga prava vlasništva, odnosno suvlasništva temelje od pravnog prednika ERSTE&STEIERMARKISCHE BANK d.d. Rijeka koji je svoje pravo vlasništva ostvario u sudskom – ovršnom postupku i to temeljem pravomoćnog rješenja o dosudi broj Ovr-891/2016. Prije navedeno je od značaja po stavu ovog suda jer se nastupom pravomoćnosti rješenja o dosudi nekretnine sukladno čl. 108. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12 i dr., dalje OZ) brišu prava i tereti na predmetnoj nekretnini, nakon čega kupac iste u tom ovršnom postupku, a to je ponavlja se bila ERSTE&STEIERMARKISCHE BANK d.d. Rijeka, može upisati u svoju korist pravo vlasništva na dosuđenoj nekretnini. Prethodno je bitno za konkretnu pravnu stvar jer barem po stavu ovog suda, čini valjanom argumentaciju koju su tuženici ad. 1. – 8. isticali tijekom ovog postupka u smislu da su isti kada su svaki od njih kupili 1/8 dijela suvlasništva na nekretnini oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od ERSTE&STEIERMARKISCHE BANK d.d. Rijeka kao isključivog i jedinog vlasnika cijele te nekretnine i koji je, ponavlja se, to vlasništvo stekao kroz valjano provedeni sudski – ovršni postupak, da su tuženici tada doista postupali u skladu s načelom povjerenja u zemljišne knjige.

16. Daljnji razlog temeljem kojeg ovaj sud smatra da ona kupoprodaja između ŽD kao prodavateljice i ovdje tužiteljice kao kupca na koju se sud osvrnuo pod točkom 13.4. obrazloženja ne može predstavljati valjani pravni temelj stjecanja vlasništva točno određenog dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji bi imao površinu od 200 m2 ima svoje utemeljenje u odredbi čl. 59. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine broj 63/19 i dr., na snazi od 06. srpnja 2019., dalje ZZK), a koja zakonska odredba je sadržajno identična odredbi čl. 54. st. 1. "starog" Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine broj 91/96 i dr., koji je bio na snazi do 06. srpnja 2019.), a koje zakonske odredbe imperativno propisuju da neka privatna isprava temeljem koje bi trebalo dopustiti uknjižbu prava vlasništva u zemljišnoj knjizi treba sadržavati, i to kumulativno, točnu oznaku zemljišta te izričitu izjavu onoga čije se pravo ograničava, ukida ili prenosi na drugu osobu da pristaje na uknjižbu (tzv. tabularna izjava). Sud ukazuje na prije navedeno jer onaj pravni posao naveden u točki 13.4. obrazloženja, koji je ponavlja se datiran sa 13. lipnja 2010., u sebi ne sadrži niti točnu oznaku zemljišta (naime, u istom ugovoru je kao predmet kupoprodaje označena čestica 1164/1 k. o. [katastarska općina] koja je poništena prijavnim listom katastra koji je na zemljišnoknjižnom odjelu ovog suda zaprimljen 21. siječnja 2009. pod brojem Z-64/09) kao što taj pravni posao u sebi ne sadrži niti tzv. tabularnu izjavu, odnosno izričitu izjavu označene prodavateljice ŽD da temeljem toga ugovora pristaje na uknjižbu u korist kupca ED, što sve u svojoj ukupnosti po stavu ovog suda dovodi do toga da spomenuti pravni posao datiran sa 13. lipnja 2010. ne može predstavljati pravni temelj tužiteljičina stjecanja prava vlasništva utuženog realnog dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji bi imao površinu od 200 m2.

17. Dakle, obzirom slijedom svega navedenog u nekoliko prethodnih odlomaka obrazloženja presude sud zaključuje da tužiteljica nije potkrijepila adekvatnim dokazima svoje navode u smislu da su ispunjeni uvjeti iz odredbi čl. 115. st. 1. i čl. 119. st. 1. ZV slijedom kojih bi sud trebao izvesti zaključak da onaj pravni posao datiran sa 13. lipnja 2010. predstavlja valjanu pravnu osnovu za tužiteljičino stjecanje prava vlasništva utuženog realnog dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji bi imao površinu od 200 m2 i kao takav je prikazan na skici sudskog očevida iz lipnja 2025. izrađenoj od vještaka za geodeziju Vicka Burčula, radi čega je odbijen kao neosnovan osnovni tužbeni zahtjev tužiteljice te je odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude.

18. Obzirom je sud odbio kao neosnovan osnovni tužbeni zahtjev tužiteljice njegova je slijedeća zadaća odrediti se, a sukladno odredbi čl. 188. st. 2. ZPP, o osnovanosti eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva tužiteljice. Ponavlja se da eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom tužiteljica od suda traži donošenje presude kojom će se utvrditi da je ista vlasnica za cijelo točno određenog realnog dijela u površini od 200 m2 čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Imajući s jedne strane u vidu kako je sadržajno koncipiran eventualno kumulirani tužbeni zahtjev ("utvrđuje se da je tužiteljica vlasnica za cijelo…") te držeći s druge strane da tužiteljica tijekom ovog postupka nije posebno istaknula koji bi to konkretno bio način njenog stjecanja vlasništva utuženog realnog dijela, za zaključiti je od strane ovog suda da bi se ovdje radilo o dosjelosti, a to obzirom sud ne nalazi koji bi to drugi način bio stjecanja vlasništva, jer se tužiteljica nije pozivala niti na npr. nasljeđivanje, niti na odluke suda ili neke druge nadležne vlasti. Međutim, kada se netko poziva na dosjelost kao temelj stjecanja vlasništva na nekoj konkretnoj nekretnini, isti obzirom na prethodno citiranu zakonsku odredbu iz čl. 159. ZV mora dokazati s jedne strane svoj samostalni posjed te nekretnine kroz zakonom određeno vrijeme, te se mora dokazati da taj posjed ima i određenu kakvoću, pritom se misli na kumulativnu dokazanost postojanja zakonitosti, istinitosti i poštenja posjeda konkretne nekretnine. Sud ukazuje na prije navedeno jer se doduše sukladno odredbi čl. 18. st. 5. ZV predmn ijeva da se nečiji posjed smatra poštenim, ali sve dok se ne dokaže suprotno. Kraj činjenice da stanje u zemljišnoj knjizi istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine, ovo sukladno čl. 122. st. 1. ZV, dok sukladno odredbi čl. 120. st. 1. ZV proizlazi da se vlasništvo na nekretnini stječe uknjižbom u zemljišnu knjigu, to bi značilo da bi se od dana 14. srpnja 2017. kada je pod brojem Z-16558/2017 provedena uknjižba prava vlasništva za cijelo na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], upravo prednika tuženika ERSTE&STEIERMARKISCHE BANK d.d. Rijeka imalo smatrati vlasnikom ovdje sporne nekretnine, ali bi se, barem prema mišljenju ovog suda, imalo smatrati da je na strani tužiteljice prestao egzistirati element poštenja na način kako je isti određen u čl. 18. st. 3. ZV, jer je tužiteljica obzirom na potonju spomenutu okolnost imala dovoljno razloga posumnjati da joj ne može pripadati pravo na posjed sporne nekretnine, ukoliko je ista doista i bila u samostalnom posjedu ovdje spornog realnog dijela površine 200 m2.

19. Slijedom navedenog u prethodnom odlomku obrazloženja ove presude proizlazi stajalište ovog suda da se ne može ocijeniti osnovanim niti eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužiteljice na način kako je isti postavljen, radi čega je isti odbijen te je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.

20. Držeći da je iz svih prije navedenih razloga činjenično stanje glede merituma spora u dovoljnoj mjeri razjašnjeno ovaj sud je na ročištu održanom 15. svibnja 2026., unatoč tome što je na pripremnom ročištu održanom 26. veljače 2025. određeno da će se u ovoj pravnoj stvari provesti, između ostalog i dokaz saslušanjem svjedoka DD, ŽD, TD i ND, odlučio da se ti dokazi ipak neće provoditi. Nadalje, što se tiče predloženih svjedoka DD i ŽD, koji su suprug, odnosno kćerka ovdje tužiteljice, razumno je i logički, kraj te činjenice, za pretpostaviti da se radi o svjedocima koji imaju interes da tužiteljica uspije u ovoj parnici, što je još jedan razlog temeljem kojega je sud smatrao da iskazi tih dvoje svjedoka nisu od značaja za pravilno presuđenje u ovoj pravnoj stvari, posebice kraj svih drugih provedenih materijalnih dokaza na koje se sud pozvao ranije u obrazloženju ove presude.

21. Obzirom su tuženici ad. 1. – 8. u cijelosti uspjeli u postupku odluka o trošku temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP, pritom imajući u vidu da je vrijednost predmeta spora na pripremnom ročištu održanom 20. prosinca 2024. od strane suda određena u iznosu od 40.000,00 EUR. Prije navedeno bi značilo da su stranke ovog postupka za svaku radnju poduzetu od strane njihovih punomoćnika iz reda odvjetnika sukladno Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23 – dalje Tarifa) mogle popisati nagradu od 500 bodova, no kako je ta nagrada u popisu troška tuženika ad. 1. – 8. u biti popisana od po 250 bodova po poduzetoj radnji, odnosno 500,00 EUR po poduzetoj radnji, sud će se sukladno tome ravnati kod određivanja parničnih troškova priznatih tuženicima ad. 1. – 8. Stoga je tuženicima ad.

1. – 8., a po njihovom popisu troška sa ls 189, najprije priznat trošak zastupanja u ovoj pravnoj stvari od strane punomoćnika iz reda odvjetnika i to na ime sastava odgovora na tužbu od 250 bodova sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife, dok sud međutim nije tuženicima ad. 1. – 8. priznao 250 bodova, odnosno popisanih 500,00 EUR za sastav obrazloženog podneska od 25. veljače 2025. iz razloga jer su tuženici ad. 1. – 8. sve ono što su naveli u tome podnesku mogli istaknuti na ročištu koje je održano sutradan, tj. 26. veljače 2025. Što se tiče popisanih 500,00 EUR za sastav podneska od 17. travnja 2026. (ls 163-164), ovaj sud je u tome dijelu smatrajući da se ne radi o obrazloženom podnesku iz Tbr. 8. toč. 1. Tarife, tuženicima sukladno Tbr. 8. toč. 3. Tarife priznao nagradu od 100 bodova držeći da se tu radi o obrazloženom podnesku izvan Tbr. 8. toč. 1. Tarife kada odvjetniku pripada 50% nagrade iz Tbr. 7. toč. 1. Tarife, ali ne više od 100 bodova. Sud je nadalje tuženicima ad. 1. – 8. sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife priznao 250 bodova za svako od tri ročišta koja su održana u ovoj pravnoj stvari i na kojima su isti bili zastupani po punomoćniku iz reda odvjetnika, a radi se o ročištima održanim 26. veljače 2025., 16. svibnja 2025. i 14. svibnja 2026. Sud nije tuženicima ad. 1. – 8. priznao popisanu stavku od 500,00 EUR za zastupanje na raspravi dana 20. listopada 2024., obzirom iz stanja spisa proizlazi da u ovoj pravoj stvari nije održano ročište toga datuma. Zbrajajući sve stavke priznate tuženicima ad.

1. – 8. dođe se do ukupno 1100 bodova, pa obzirom vrijednost jednog boda iznosi 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife) dođe se do iznosa od 2.200,00 EUR, koji iznos potom valja uvećati za odgovarajući porez na dodanu vrijednost nakon čega se dođe do krajnjeg iznosa od 2.750,00 EUR kojeg sud priznaje tuženicima ad. 1. – 8. kao parnični trošak. Razvidno je da sud tuženicima ad. 1. – 8. kao parnični trošak nije priznao popisane stavke na ime sudske pristojbe na tužbu i sudske pristojbe na presudu obzirom tuženici nisu obveznici plaćanja tih pristoji, već je to ovdje tužiteljica . Stoga je, a u odnosu na parnični trošak popisan od strane tuženika ad. 1. – 8., odlučeno kao pod točkom III. izreke ove odluke.

Biograd na Moru, 16. srpnja 2026.

S U D A C

Ivica Marinović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka otpravka iste, putem ovog suda na Županijski sud kojemu će se dodijeliti u rad elektroničkom nasumičnom dodjelom s primjenom odgovarajućeg algoritma, sukladno odredbama Sudskog poslovnika.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

DNA:

1. Tužiteljici po punomoćniku Davidu Bajlu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Franko Kotlar, Ana Vidov & Partneri iz Zadra,

2. Tuženicima ad. 1. do 8. po punomoćniku Luki Mrkiću, odvjetniku u Zadru .

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte