REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj P-2103/2026-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A Z B O G O G L U H E
Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Ivani Markotić, u pravnoj stvari tužiteljice CI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Krešimir Sušilović, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Erste&Steiermärkische Banka d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, radi utvrđenja i isplate, dana 16. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e :
I. Usvaja se tužbeni zahtjev koji glasi:
I. Utvrđuje se da je ništetan čl. 10. st. 1. Ugovora o kreditu od 1. travnja 2005.g. broj 2402006-1031262160/51400607-5102318037, sklopljenog između tužiteljice CI (ranije Zaklan) i tuženika Erste&steiermärkische Bank d.d., koji glasi: „Za obradu zahtjeva i odobravanje kredita Korisnik kredita dužan je prije korištenja kredita platiti 01,00% (jedanposto) naknade na iznos kredita, odnosno minimalno =200,00 HRK (dvjestokuna), obračunate s datumom Ugovora. Korisnik kredita suglasan je da se obračunati iznos naknade naplati prilikom isplate plasmana.
II. Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., Rijeka, Jadranski Trg 3/a, OIB: 23057039320, Zagreb, da tužiteljici CI (ranije C) [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti s osnove ulazne naknade iznos 1.305,12 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, tekućim od 13.travnja 2005.godine pa do isplate, po stopi od 12% godišnje do 31.7.2015. godine; od 1.8.2015. godine do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena; od 1.1.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana."
II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 358,09 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. srpnja 2026. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi navodi da je kao korisnik kredita dana 1. travnja 2005.g. sklopila Ugovor o namjenskom kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5102318037, s tuženikom, kojim joj je isti odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 207.800,91 CHF obračunato prema srednjem tečaju Banke na dan puštanja kredita u tečaj (članak 2). Člankom 7 je propisano da je otplata kredita u 360 (tristošezdeset) mjesečnih obroka nakon prijenosa kredita u otplatu, kredit dospijeva svakog prvog u mjesecu, iznos mjesečnog obroka je 1.114,25 CHF.
2. Člankom 10 predmetnog ugovora propisane su ulazna i izlazna naknada, kako slijedi: 10. NAKNADA
Za obradu zahtjeva i odobravanje kredita Korisnik kredita dužan je prije korištenja kredita platiti 01,00 % (jedanposto) naknade na iznos kredita, obračunate s datumom Ugovora.
3. Tužiteljica je dana 12. travnja 2005.g. na ime obrade kreditnog zahtjeva tuženika (ulazna naknada) isplatila tuženiku iznos od 9.833,43 kn, odnosno 1.305,12 EUR.
4. Tužiteljica smatra da je predmetna ugovorna odredba ništetna. Riječ je o jednostranoj odluci tuženika o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo niti je tužiteljica mogla utjecati na sadržaj navedene ugovorne odredbe. Nadalje, temeljem gornje odredbe Ugovora o kreditu samo jedna ugovorna strana – tuženik je bila ovlaštena odrediti iznos jednokratne naknade za troškove obrade kredita, što je prouzročilo neravnotežu o pravima i obvezama ugovornih strana pa je takva odredba ugovora, protivna načelu savjesnosti i poštenja, i posljedično ništetna. Jednako tako, tuženik prije sklapanja Ugovora o kreditu nije kao trgovac u cijelosti informirao tužiteljicu kao potrošača o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a niti je tužiteljica na bilo koji način bila upoznata s Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, posebice iz razloga što predniku tužitelja od strane tuženika nije bila razjašnjena relacija odnosa između iznosa jednokratne naknade za obradu kredita i zauzvrat pruženih usluga. O navedenim ugovornim odredbama ugovorne strane nisu nikada pojedinačno pregovarale, niti je tuženik prethodno, a niti naknadno jasno i nedvosmisleno predočio predniku tužitelja, a niti tužiteljima strukturu troškova obrade kredita, odnosno od čega se konkretno isti sastoje, već je istu odredio u paušalnom iznosu od upravo gore naznačenim iznosima. Sve navedeno govori u prilog tome da tako ugovorenom naknadom za obradu kredita nisu pokriveni stvarni troškovi koje tuženik ima pri obradi svakog kreditnog zahtjeva, jer bi logično u suprotnom navedena naknada bila ugovorena u nominalnom iznosu.
5. Tužiteljica kao korisnik kredita nije mogla utjecati na sadržaj sporne ugovorne odredbe o jednokratnom trošku obrade kredita niti su ugovorne strane o samoj odredbi o visini naknade za obradu zahtjeva ugovorne ikada pojedinačno pregovarale, stoga je ista prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, pa je kao takva ništetna u smislu odredbe čl. 87. st. 1. ZZP/03. Na koncu, tužiteljica smatra da je predmetni Ugovor o kreditu, zaključen između parničnih stranaka, standardni, tipizirani ugovor na čiji sadržaj tužiteljica nije imala nikakav utjecaj niti je imao mogućnost pregovora glede bilo koje odredbe. Tuženik je stoga nepošteni stjecatelj, u smislu čl.1115. ZOO-a. Obzirom da su ugovorne odredbe sadržane u čl 10. ništetne sukladno odredbi čl. 270. ZOO-a, tužitelj traži utvrđenje ništetnosti predmetne odredbe ugovora o kreditu, te isplatu iznosa od 1.305,12 EUR za ulaznu naknadu. Slijedom navedenog, tužiteljica predlaže donošenje odluke sadržaja opisanog u točci I. izreke, uz naknadu prouzročenog parničnog troška. U prilogu opisane tužbe tužiteljica kao dokaze prilaže: presliku Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-510231803 i tuženikov obračun dugovanja, kamata i naknade po kreditu.
6. Sukladno odredbi čl. 284. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91., 91/92., 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, u nastavku ZPP-a) tuženik je rješenjem od dana 10.2.2026. pozvan dostaviti pisani odgovor na tužbu, uz upozorenje na posljedice iz čl. 331b st. 1. ZPP-a. Dostava za tuženika je uredno izvršena dana 20.4.2026.
7. Tuženik u određenom roku od 30 dana, kao niti do dana donošenja ove odluke, nije podnio odgovor na tužbu. Budući tuženik nije osporio istinitost navoda tužbe i osnovanost tužbenog zahtjeva, a isto proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi koje nisu suprotnosti s podnesenim dokazima, to je temeljem čl. 331.b ZPP-a donesena presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe).
8. Odluka o trošku se temelji na čl. 154. st. 1. ZPP-a a odnosi se na naknadu troška zastupanja tužiteljice po punomoćniku odvjetniku, prema vrijednosti predmeta spora (1.500,00 EUR), sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Priznat je trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova (Tbr. 7. 1.). Uz vrijednost jednog boda od 2,00 EUR i 25 % PDV-a od 50,00 EUR, trošak 250,00 EUR. Navedenom trošku treba dodati trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 53,09 EUR i na presudu zbog ogluhe u iznosu od 55,00 EUR pa ukupno priznati trošak tužiteljice iznosi 358,09 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 16.7.2026. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, plativo u roku od 15 dana.
U Zagrebu 16. srpnja 2026.
Sutkinja:
Ivana Markotić
POUKA O PRAVNOM LIJEKU :
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda županijskom sudu. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
Dna:
- tužiteljici po pun. uz rj o pristojbi na presudu zbog ogluhe (55,00 EUR)
- tuženiku
