Republika Hrvatska

Općinski sud u Đakovu

Trg dr. Franje Tuđmana 2

31400 Đakovo

Poslovni broj: Psp-4/2025-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Đakovu, po sutkinji toga suda Ivanki Banović, u pravnoj stvari tužitelja ANAMIL LOGISTIKA d.o.o., OIB: 72272725407, Bjelovar, Zvijerci 71, zastupanog po punomoćniku Domagoju Tomiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika JŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Jurici Juriću, odvjetniku u Đakovu, radi smetanja posjeda, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 25. lipnja 2026. u prisutnosti zakonskih zastupnika tužitelja FŽ, direktora i ŠŽ, prokurista te tuženika uz punomoćnika, dana 16. srpnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je Tuženik TŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] smetao u listopadu 2025. godine Tužitelja ANAMIL LOGISTIKA d.o.o. OIB: 72272725407 Bjelovar, Zvijerci 71 u mirnom posjedu kat. čestice [katastarska čestica] upisane u zk ul [broj ZK uloška] katastarska općina: 308803, ĐAKOVO, Općinskog suda u Đakovu, Zemljišnoknjižni odjel Đakovo, u naravi KUĆA I DVORIŠTE U KNIJI površine 105 čhv (378m2) anagrafske oznake [adresa] i to promjenom brave na ulaznim vratima dvorišta, promjenom brave na garažnim vratima te prostoru u koje se ulazi kroz dvorište te nanošenjem raznog otpada oko kuće po dvorištu.

2. Nalaže se Tuženiku TŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] da u roku osam (8) dana uspostavi posjedovno stanja kakvo je bilo prije smetanja posjeda na način da preda Tužitelju ANAMIL LOGISTIKA d.o.o. OIB: 72272725407 Bjelovar, Zvijerci 71 sve ključeve od brave ulaznih dvorišnih vrata, brave od garažnih vratima te prostora u koje se ulazi kroz dvorište te neodložno ukloni otpad oko kuće po dvorištu koje je donio.

3. Zabranjuje Tuženiku SOLDO GORAN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] takvo ili slično buduće smetanje posjeda Tužitelja ANAMIL LOGISTIKA d.o.o. OIB: 72272725407 Bjelovar, Zvijerci 71 kat. čestice [katastarska čestica] upisane u zk ul [broj ZK uloška] katastarska općina: 308803, ĐAKOVO, Općinskog suda u Đakovu, Zemljišnoknjižni odjel Đakovo.

4. Žalba ne zadržava ovrhu rješenja.

5. Nalaže se Tuženiku SOLDO GORAN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] da Tužitelju ANAMIL LOGISTIKA d.o.o. OIB: 72272725407 Bjelovar, Zvijerci 71 namiri trošak ovog postupka uvećano za zakonske zatezane kamate tekuće od donošenja ovog rješenja do isplate po stopi određenoj uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena."

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 625,00 eura, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 16. srpnja 2026. pa nadalje do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 22. listopada 2025. godine podnio ovome sudu tužbu protiv tuženika, radi smetanja posjeda. U tužbi je naveo kako je tužitelj u mirnom i poštenom posjedu kao vlasnik nekretnine kč. br. [katastarska čestica], kuća i dvorište u [adresa] sa 105 čhv (378 m[2] ), upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], anagrafske oznake [adresa]. Dalje je naveo kako je tužitelj po zakonskoj zastupnici dana 20. listopada 2025. oko 12,00 sati došao do navedene nekretnine, zatekao promijenjenu bravu na ulaznim vratima od dvorišta te nabacan razni otpad oko kuće po dvorištu, zamijenjene brave na garažnim vratima te prostoru u koji se ulazi kroz dvorište, što je odmah prijavio nadležnoj Policijskoj postaji u [adresa]. Pozivajući se na odredbe članka 21. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, tužitelj je predložio nakon provedenog postupka usvojiti tužbeni zahtjev, a kojeg je postavio kako je to sve pobliže navedeno u izreci ovog rješenja pod točkom I.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, navodeći kako nije sporno da je tužitelj vlasnik nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a da je tuženik vlasnik nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Tuženik je naveo da nema saznanja tko je smetao tužitelja u posljednjem mirnom posjedu nekretnine navedene u tužbi, zatim, da tuženik nije zamijenio nikakve brave ili nabacao otpad po dvorištu nekretnine tužitelja te da nema saznanja da bi on bio prijavljen kao osumnjičenik ili počinitelj kaznenog ili prekršajnog djela nadležnoj Policijskoj postaji Đakovo. S obzirom na navedeno, tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, jer nije nikakvim činom smetao posjed tužitelja. Tuženik je dalje naveo kako mu nije jasno na temelju čega tužitelj zasniva pasivnu legitimaciju odnosno odgovornost tuženika za izmijenjeno posjedovno stanje, jer da tuženik nema stvarnog niti pravnog interesa mijenjati posjedovno stanje nekretnine tužitelja, tim više što je sudskim putem pokrenuo izvanparnični postupak radi osnivanja nužnog prolaza kako bi omogućio pristup nekretninama u svojem vlasništvu. Dalje, tuženik navodi kako je svoje, susjedne nekretnine, stekao temeljem kupoprodaje u veljači 2025. godine, dok nema saznanja o posjedovnom stanju nekretnina tužitelja prije tog vremena, kao niti danas. Navodi kako mu je iz javnog pogovora poznato da je tužitelj ranije imao podstanare ili najmoprimce s kojima je navodno bio u različitim prijeporima, pa predlaže od nadležne Policijske postaje Đakovo pribaviti službene podatke o prijavljenom boravištu osoba na adresi u [adresa], kao i podatke o prijavama tužitelja protiv nepoznatih osoba u proteklom vremenskom razdoblju. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan i obvezati tužitelja na naknadu troškova tuženiku, s pripadajućim zateznim kamatama, počevši od donošenja prvostupanjskog rješenja.

3. Na pripremnom ročištu stranke su ostale kod svojih navoda iz tužbe i odgovora na tužbu, tužitelj je predlagao da se u dokaznom postupku pročita materijalna dokumentacija priložena uz tužbu te da se saslušaju stranke, kao i da će u nastavku postupka dostaviti u spis račun o zamjeni brave, dok daljnjih dokaznih prijedloga nije imao, a tuženik se protivio dokaznim prijedlozima tužitelja, ukazujući da se istima ne dokazuje pasivna legitimacija tuženika, odustao je stoga od svojih dokaznih prijedloga smatrajući iste nepotrebnim te predložio odbijanje tužbenog zahtjeva u cijelosti. Na upit suda, zakonski zastupnici tužitelja su odgovarali da sumnjaju da je tuženik učinio utuženo smetanje posjeda iz razloga jer je jedino on imao za to interesa, a osim svojih iskaza, naveli su da nemaju daljnjih dokaza. Na daljnji upit suda, isti su navodili kako tuženika nisu zatekli na licu mjesta da bi on mijenjao brave i činio smetanje posjeda, ali sumnjaju da je on to učinio iz razloga jer je zainteresiran za kupnju nekretnine tužitelja, čime bi riješio prolaz do svoje nekretnine.

4. Nakon čitanja priložene materijalne dokumentacije u spisu, odnosno materijalnih dokaza koji su bili priloženi uz tužbu i odgovor na tužbu, a to su zemljišnoknjižni izvadak za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] od 21. listopada 2025. (str. 5 do 7 spisa), izvod iz katastarskog plana za kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od 20. listopada 2025. (str. 8 spisa), zemljišnoknjižni izvadak za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] od 20. listopada 2025. (str. 9 spisa), ispis fotografija (str. 10 spisa), zahtjev za izdavanje zapisnika/potvrde o postupanju po prijavi PP Đakovo (str. 14 spisa), zemljišnoknjižni izvadak za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] s povijesnim prikazom od 20. listopada 2025. (str. 15 do 23 spisa), ispis fotografija (str. 24 do 28 spisa i str. 30 do 33 spisa) i zemljišnoknjižni izvadak za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] s povijesnim prikazom od 29. listopada 2025. (str. 40 do 48 spisa), sud je odbio daljnje dokazne prijedloge - saslušanje zakonskih zastupnika tužitelja i pribava računa o zamjeni brave, kao nepotrebne, te zaključio glavnu raspravu i odredio ročište za donošenje, objavu i uručenje odluke u predmetnoj stvari.

5. Međutim, rješenjem od 2. lipnja 2026. posl. broj Psp-4/2025-8, sud je ponovno otvorio glavnu raspravu jer je razmatranjem spisa u svrhu donošenja odluke, utvrđeno da su pojedina važna pitanja ostala nedovoljno razjašnjena, a kako nisu izvedeni svi predloženi dokazi, odlučeno je ponovno otvoriti glavnu raspravu, kako bi se točno i potpuno utvrdilo činjenično stanje i izbjegle moguće bitne povrede odredaba Zakona o parničnom postupku.

6. Na ponovno održanoj (preotvorenoj) glavnoj raspravi, zakonski zastupnik tužitelja je navodio da tužitelj ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti te dokaznog prijedloga za saslušanje stranaka, a da dodatno predlaže saslušanje osobe za koju pretpostavlja da je djelatnik tuženika, a koja je prilikom očevida na licu mjesta koji je provođen od strane ovoga suda u predmetu broj R1-12/2025, otključao vrata (ulaz) u halu do koje se dolazi kroz dvorište nekretnine tužitelja, a kako tužitelj nema saznanja o identitetu te osobe, predložio je da se podaci o toj osobi pribave od tuženika. Tužitelj je predložio i da se izvrši uvid u spomenuti predmet R1-12/2025, jer se u tom predmetu spomenuti očevid na licu mjesta održavao nakon što je u ovoj parnici bilo održano pripremno ročište. Tužitelj je predložio još da se, osim stranaka, sasluša i svjedok EŽ, sin zakonskih zastupnika tužitelja.

7. Tuženik se i nadalje protivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti te se protivio izvođenju dokaza koji su predloženi nakon zaključenja prethodnog postupka.

8. Sud je prihvatio prijedloge tužitelja te je u nastavku postupka saslušao stranke, kao i izvršio priklop te uvid u ovosudni predmet broj R1-12/2025. Naime, iako je uvid u spomenuti predmet broj R1-12/2025 predložen od strane tužitelja nakon zaključenja prethodnog postupka, sud je isto ocijenio opravdanim prihvatiti iz razloga jer je to predmet na koji su se prije svega obje strane pozivale (tuženik je u odgovoru na tužbu navodio kako nije imao interesa za smetanje posjeda jer je pokrenuo postupak radi osnivanja nužnog prolaza preko nekretnine tužitelja), a u tome predmetu se očevid na licu mjesta, a koji je provodio ovaj sud (isti uredujući sudac kao i u ovoj parnici), doista održavao nakon zaključenja prethodnog postupka u ovom predmetu.

9. Sud, međutim, nije uzeo u obzir prijedlog tužitelja za saslušanje svjedoka EŽ, sina zakonskih zastupnika tužitelja, jer isti nije predložen u tužbi, kao niti na pripremnom ročištu, a tužitelj nije iznio opravdanje da ovog svjedoka bez svoje krivnje nije mogao ranije predložiti, a nije ni konkretizirao na koje okolnosti bi ovog svjedoka trebalo saslušavati. Odredbama članka 299. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje ZPP) propisano je da su stranke dužne već u tužbi i odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu, iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze potrebne za utvrđenje iznesenih činjenica te se izjasniti o činjeničnim navodim i dokaznim prijedlozima protivne stranke, dok tijekom glavne rasprave mogu iznositi nove činjenice i dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka. Također, propisano je da nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile tijekom glavne rasprave protivno prethodno navedenom, sud neće uzeti u obzir.

10. Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja za saslušanje osobe koja je prilikom očevida na licu mjesta u predmetu broj R1-12/2025, otključala vrata u halu do koje se dolazi kroz dvorište nekretnine tužitelja, jer se isto nakon saslušanja stranaka i čitanja sve materijalne dokumentacije u spisu i predmeta R1-12/2025, obzirom na utvrđeno činjenično stanje, ukazalo nepotrebnim. Ovo prije svega jer je utvrđeno da se radi o hali koja se ne nalazi na utuženoj nekretnini tužitelja, već nekretnini koja je u vlasništvu tuženika, a za koju tužitelj u niti jednom trenutku tijekom ovog postupka nije ustvrdio da je prethodno, prije utuženog smetanja, imao u zadnjem posjedu.

11. Naime, zakonski zastupnik tužitelja ŠŽ je u svom iskazu navodio da je tužitelj predmetnu nekretninu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kupio negdje tijekom 2016. godine od prethodnog vlasnika ČŽ, koja nekretnina je i danas u vlasništvu tužitelja, a kupio je i nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koje se sastoje od dvije čestice, a koje su danas u vlasništvu tuženika. Po kupnji ovih nekretnina, tužitelj je iste koristio kao jednu cjelinu, no, kasnije su nekretnine u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] prešle u vlasništvo firme njegova sina EŽ, te je sin te nekretnine koristio i u njima imao strojeve (ali se radilo o fiducijarnom vlasništvu jer su nekretnine bile kupljene preko kredita). Nije se mogao sjetiti o kojoj se točno godini radilo, ali je naveo da je nakon toga sin svoju firmu i ove nekretnine prodao trećoj osobi, a ta treća osoba je otišla u stečaj i u stečaju ostala bez ovih nekretnina, kada su iste prešle u vlasništvo tuženika. Opisivao je kako je ta treća osoba prije stečaja, na nekretninama dakle upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koje su sada u vlasništvu tuženika, bila nastavila poslovanje koje je prethodno obavljao njegov sin, odnosno firma sina. Dalje je opisivao kako je posjed nekretnine koja je (ostala) u vlasništvu tužitelja, zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koja je u naravi kuća, dvorište i dvorišne prostorije, u razdoblju od 2022. do 2024. godine bio oduzet tužitelju od strane stečajnog upravitelja Vinka Ljubičića, a koji je bio određen za stečajnog upravitelja firme Robiplast u stečaju, a to je firma treće osobe kojoj je njegov sin bio prodao firmu i nekretninu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a tužitelj je zaštitu posjeda uspio ostvariti u parnici te se od 2024. godini ponovno nalazio u nesmetanom posjedu ove svoje nekretnine, sve do predmetne prilike, kada je po dolasku na ovu nekretninu zajedno sa suprugom FŽ, zatekao zamijenjenu bravu na ulaznim vratima dvorišta, odnosno na ulaznoj kapiji. Naveo je kako su on i supruga odmah, isti dan, zamijenili bravu, a po ulasku u dvorište, našli su hrpu smeća. Kroz dvorište su došli i do hale u kojoj je prethodno njihov sin poslovao te svoj posao prodao spomenutoj trećoj osobi. Ulaz u tu halu nije imao prethodno posebnu bravu za zaključavanje i u nju se moglo slobodno ući. Tada su uvidjeli da je ta hala počišćena. Nisu znali tko je to napravio, a sve su prijavili policiji i fotodokumentirali. Dalje je navodio kako je opisano smetanje mogao počiniti samo tuženik, a iz razloga jer je jedino on za to imao interesa jer je kupio spomenutu halu i nekretninu do koje može doći samo preko nekretnine tužitelja. Za kuću i dvorište koji se nalaze na nekretnini u vlasništvu tužitelja, navodio je da je tužitelj koristio za skladištenje gotove robe i u toj kući je povremeno znao živjeti djelatnik koji je bio zaposlen u firmi njihova sina. ŠŽ je navodio još kako kuću nisu iznajmljivali i nisu imali stanare jer ju je bilo potrebno adaptirati. Dalje je navodio kako su spomenutu bravu na ulaznim vratima u dvorište (ulaznoj kapiji) on i supruga mijenjali u još jednom navratu, a to je bilo nakon što je sudska komisija u predmetu R1-12/2025 izašla na uviđaj na licu mjesta, kada je ponovno zatečena zamijenjena brava te se zbog toga uviđaj nije mogao obaviti. Sud je tada naložio tužitelju da zamijeni bravu, što je tužitelj i učinio te je naknadno obavljen očevid. Prije toga je već bila podnesena predmetna tužba. Na upit suda odgovorio je da "brava na garažnim vratima" i "brava za prostor u koji se ulazi kroz dvorište" - kako se to navodi u tužbenom zahtjevu, jesu ulaz u prethodno opisivanu halu, koji ulaz prethodno nije bio zaključavan i nije imao ključa u bravi za zaključavanje, da bi se po dolasku na očevid na licu mjesta 26. svibnja 2026. godine u predmetu R1-12/2025 zateklo da je postavljena brava i da je hala zaključana. ŠŽ je još na upite odgovarao kako je siguran da je brave zamijenio tuženik, da je na spomenutom očevidu na licu mjesta, brava na ulazu hale bila zaključana, a istu je otključao djelatnik tuženika, a na upit suda čija je to hala, odgovorio je da je to hala u vlasništvu tuženika, ali da će ju u vlasništvo vratiti Alu Pack Plastic d.o.o., odnosno firma njegova sina EŽ.

12. Tuženik je u svom iskazu navodio kako se tijekom 2024. godine javio na javni natječaj za kupnju nekretnina u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koje su se prodavale u stečajnom postupku nad Robiplast d.o.o. Predmetnu nekretninu je kupio kroz navedeni natječaj te je od strane stečajnog upravitelja, nakon rješenja o dosudi, uveden samo formalno u posjed iste, međutim, u naravi nikada nije stupio u posjed i koristio ovu nekretninu iz razloga jer je naknadno utvrdio da do iste ne može pristupiti. Naime, do iste je jedini prolaz preko nekretnine koja je u vlasništvu tužitelja, a to je nekretnina upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Radi toga je pokrenuo izvanparnični postupak radi osnivanja nužnog prolaza, koji se vodi pred ovim sudom u spomenutom predmetu broj R1-12/2025. Dalje je navodio kako se inače bavi kupoprodajom nekretnina, za što ima firmu, te ovu nekretninu stoga nije nužno kupio radi korištenja. U odnosu na halu koju je u svom iskazu spominjao zakonski zastupnik tužitelja, naveo je kako je u njegovom (tuženikovom) vlasništvu pa se tužiteljeva opisivanja oko ulaska i korištenja hale mogu shvatiti kao smetanje njegova vlasništva i posjeda, a ne obratno. Navodio je kako ne zna ranije odnose tužitelja i prethodnog vlasnika njegove (tuženikove) nekretnine, ali zna da su se u hali koja je sada u njegovu vlasništvu nalazili razni strojevi i pokretnine koje su se također prodavale u stečajnom postupku, ali koje on (tuženik) nije kupovao niti je za iste licitirao, već je kupovao isključivo nekretnine. Tuženik je zatim izrijekom tvrdio da ne zna tko je učinio zamjenu brava niti tko je ostavljao otpad u dvorištu tužitelja te sporio da bi to on napravio jer nikada nije dolazio na tu nekretninu, niti ikome drugome davao nalog da dolazi i mijenja brave. Dalje je navodio kako ga nikada nije kontaktirala policija zbog prijave koju su učinili tužitelji, da on nije imao interesa činiti utužena smetanja, a da se ne bi htio upuštati u nagađanje tko je to sve mogao učiniti, ali da je isto tako poznata činjenica da je od predmetnih prostorija ključeve imao stečajni upravitelj, da su tamo zasigurno dolazili kupci za strojeve i ostale pokretnine te da su se ti prostori trebali otključavati radi izvoženja prodanih pokretnina u stečajnom postupku. Pretpostavljao je stoga da se predmetnim nekretninama kretao stečajni upravitelj i zainteresirani kupci, ali je navodio da, isto tako, ima saznanja da je u kući tužitelja boravilo više stanara, a s kojima su zakonski zastupnici tužitelja, prema priči susjeda, imali problema i radi čega su pravili prijave policiji. Tuženik je navodio kako mu je sve to u telefonskom razgovoru sama ispričala zakonska zastupnica tužitelja, FŽ, a zvao ju je iz razloga što je, kada je postao vlasnik nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koja se nalazi dakle iza nekretnine tužitelja, htio kupiti nekretninu tužitelja, međutim, kada je uočio sva opterećenja (založna prava) koja su upisana na toj nekretnini, odustao je od kupnje. Tuženik je, dalje, odgovarao na upite zakonskog zastupnika tužitelja da ne zna tko je osoba koja je donijela ključeve za otključavanje ulaza u halu na očevidu koji se održavao u predmetu broj R1-12/2025, jer da nije bio na tom ročištu, zatim da nije mijenjao brave jer nikada nije bio na predmetnim nekretninama, da on nikoga nije ovlastio i slao da otključava vrata, da je iz samog iskaza zakonskog zastupnika tužitelja razvidno da je stečajni upravitelj imao ključeve i bio na predmetnim nekretninama.

13. Iz priloženih zemljišnoknjižnih izvadaka proizlazi da je tužitelj vlasnik nekretnine kč. br. [katastarska čestica] kuća i dvorište u [adresa] sa 105 čhv (378 m[2] ) upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a tuženik vlasnik nekretnina kč. br. [katastarska čestica] zgrade i dvorište u [adresa] sa 105 čhv (378 m[2] ) i kč. br. [katastarska čestica] oranica u [adresa] sa 146 čhv (525 m ) upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], što nije sporno u ovom postupku.

14. Iz izvoda iz katastarskog plana te ovosudnog predmeta R1-12/2025, proizlazi da su nekretnine stranaka susjedne i to na način da se nekretnine tuženika nalaze iza nekretnine tužitelja, te je tuženik dana 11. ožujka 2025. godine pokrenuo spomenuti izvanparnični postupak radi osnivanja nužnog prolaza na nekretnini tužitelja kao poslužnoj nekretnini u korist svojih nekretnina kao povlasnih.

15. Iz predmeta spisa broj R1-12/2025 je razvidno da je bio zakazan očevid na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodete, dana 27. listopada 2025., a isti je odgođen iz razloga jer je sudska komisija naišla na zaključanu ogradu (kapiju) kroz koju se ulazi na nekretninu koja u vlasništvu ovdje tužitelja, a istom prilikom su stranke izjavljivale kako ni jedna ni druga nemaju ključeve za istu i da ne znaju tko je mijenjao bravu. Punomoćnik predlagatelja, ovdje tuženika, je predlagao da se protustranci, ovdje tužitelju, naloži omogućavanje ulaska na predmetne nekretnine uz prijetnju izricanja novčane kazne, a zakonski zastupnik protustranke FŽ, je molila dodjelu primjerenog roka u kojem bi sama promijenila bravu na ulaznoj ogradi (kapiji) i da bi do sljedećeg ročišta omogućila njeno otvaranje i ulazak na predmetne nekretnine. Sud je protustranci dodijelio rok za zamjenu brave na ulaznoj ogradi (kapiji), te je novi očevid zakazan i održan dana 26. svibnja 2026. godine. Na tom ročištu su ulaz (kapiju) na nekretninu koja je u vlasništvu ovdje tužitelja (kč. br. [katastarska čestica]) otključali njegovi zakonski zastupnici, ŠŽ i FŽ, a prolaskom kroz dvorište preko ove nekretnine, došlo se do kč. br. [katastarska čestica], koje su u vlasništvu ovdje tuženika, a na koje se dolazi ulaskom kroz vrata u gospodarski objekt - halu, čiji ulaz je otključao punomoćnik predlagatelja, odnosno osoba koju je on telefonom pozvao. Obilaskom predmetnih i susjednih nekretnina, a uz potvrdu vještaka geodete, utvrđeno je da za kč. br. [katastarska čestica] nema drugog prikladnog prolaza do javnog puta osim preko kč. br. [katastarska čestica]. Pri tome očevidu, sudska komisija je, također, uvidjela postojanje raznog mješovitog otpada po dvorištu nekretnine u vlasništvu tužitelja, a kako je to i zabilježeno na ispisu fotografija koje se nalaze priložene uz tužbu (str. 24 do 27 spisa i str. 30 do 33 spisa).

16. Iz zahtjeva za izdavanje zapisnika/potvrde o postupanju policijskih službenika Policijske postaje Đakovo, proizlazi da ga je podnosila FŽ u svezi navedenog događaja: "provale i zamjene brava dana 20. listopada 2025. godine u 11,00 sati, poslovnog objekta u [adresa]", uz opis da je "nasilno provaljeno u poslovni objekt, zamijenjene brave i navezeno smeće u dvorište nekretnine u vlasništvu Anamil Logistika i nanesena šteta". Kao razlog izdavanja zapisnika/potvrde navodi se pokretanje parnice za smetanje posjeda i učinjenu štetu na imovini Anamil Logistika.

17. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno u smislu članka 8. ZPP-a, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka te primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP-a), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

18. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje smetanja posjeda počinjenog od strane tuženika na nekretnini kč. br. [katastarska čestica] kuća i dvorište u [adresa], površine 105 čhv (378 m[2] ), u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], anagrafske oznake [adresa], koja je u vlasništvu tužitelja, a koje smetanje je učinjeno promjenom brave na ulaznim vratima dvorišta, promjenom brave na garažnim vratima te prostoru u koji se ulazi kroz dvorište te nanošenjem raznog otpada oko kuće po dvorištu, s nalogom tuženiku da uspostavi ranije posjedovno stanje na način da preda tužitelju sve ključeve i ukloni otpad, te zabranom tuženiku takvog i sličnog budućeg smetanja tužitelja na navedenoj kč. br. [katastarska čestica], upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

19. Među strankama nije sporno da je tužitelj vlasnik i posjednik nekretnine upisane na kč. br. [katastarska čestica] u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi kuća i dvorište na adresi [adresa], a da je tuženik vlasnik susjednih nekretnina, koje se nalaze odmah do nekretnine tužitelja, kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi dvije zgrade i oranica, te da je tuženik zbog nemogućnosti pristupa s javnog puta do svojih nekretnina, dana 11. ožujka 2025. godine pokrenuo izvanparnični postupak radi osnivanja nužnog prolaza – kolnog puta preko nekretnine tužitelja, kao poslužne nekretnine, do svojih nekretnina, kao povlasnih nekretnina, koji se postupak vodi pred ovim sudom pod poslovnim brojem R1-12/2025.

20. Među strankama je sporno je li tuženik učinio smetanje posjeda tužitelja na nekretnini kč. br. [katastarska čestica] u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja je u vlasništvu i posjedu tužitelja, u naravi kuća i dvorište na adresi [adresa], na način da je izmijenio pobrojane brave u tužbenom zahtjevu i nabacao otpad u dvorište navedene nekretnine.

21. U parnicama zbog smetanja posjeda primjenjuju se odredbe članka 438. do 445. ZPP-a te odredbe članka 21. do 27. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine” broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17., dalje ZVDSP).

22. Odredbom članka 441. ZPP-a propisano je da će se raspravljanje po tužbi zbog smetanja posjeda ograničiti samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja, dok je isključeno raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.

23. Odredbama članka 21. ZVDSP-a propisano je da koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda, a pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od 30 dana od dana kada je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastalog smetanja, dok se pravo na zaštitu posjeda može ostvariti u posebnom postupku pred sudom (postupak zbog smetanja posjeda) ili putem samopomoći.

24. Odredbom članka 22. st. 1. ZVDSP-a propisano je da je posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan, ovlašten svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće, a odredbom članka 22. st. 2. ZVDSP-a propisano je da sud pruža ovu zaštitu posjeda u posebnom hitnom postupku, prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvom društvenom, javnom ili sličnom interesu.

25. Odredba članka 27. st. 1. ZVDSP-a propisuje, tko ima pravo na zaštitu posjeda, smije svoj posjed zaštititi za vrijeme trajanja rokova iz članka 21. st. 3. ovog Zakona i silom od onoga tko mu posjed samovlasno oduzme ili ga u posjedovanju uznemirava, ako je to nužno jer bi sudska pomoć stigla prekasno, a opasnost je neposredna, ali samo ako za zaštitu svog posjeda ne primjeni silu veće jakosti nego li je primjerena okolnostima (dopuštena samopomoć). Također, odredba članka 27. st. 3. ZVDSP-a propisuje, ostvari li posjednik svoje pravo na zaštitu posjeda putem samopomoći kad nisu ispunjene pretpostavke iz stavka 1. ovog članka, zaštitio je svoj posjed, ali odgovara za štetu koju je pritom nanio.

26. Dakle, iz navedenih zakonskih odredbi koje se imaju primijeniti u predmetnoj stvari, proizlazi da je u ovom postupku po tužbi radi smetanja posjeda, odlučno utvrditi posljednje stanje posjeda i nastalo smetanje, bez obzira na pravo na posjed, odnosno pravni temelj posjeda i poštenje posjednika. U ovom predmetu se nije dovodilo u pitanje da bi tužba bila podnesena unutar rokova iz članka 21. st. 3. ZVDSP-a.

27. Temeljem izvedenih dokaza, sud je utvrdio da je utužena "promjena brave na ulaznim vratima dvorišta", zapravo brava na ogradi (kapiji) kroz koju se ulazi na nekretninu kč. br. [katastarska čestica], upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koja je u vlasništvu i (zadnjem) posjedu tužitelja. Naime, tijekom ovog postupka nije bilo sporno da je ova nekretnina i ograda na njoj, bila u posljednjem mirnom posjedu tužitelja. Međutim, tuženik je sporio da bi zamijenio bravu na ovoj ogradi (kao i sve ostale), dok je tužitelj po zakonskom zastupniku iskazivao sumnju da je to napravio upravo tuženik, a jer da za to on ima interesa radi pristupa svojoj nekretnini. U situaciji kada tužitelj pored svog iskaza, a u kojem iznosi dakle tek sumnju da je zamjenu predmetne brave mogao učiniti tuženik, a za to nema niti jednog dokaza, a tuženik pak, s druge strane, tvrdi kako za opisano smetanje nije imao razloga i interesa jer nekretnine koje se nalaze iza nekretnine tužitelja, nije kupio u svrhu stanovanja ili korištenja, već ih je kupio samo zbog povoljne cijene na javnoj dražbi, jer ima firmu koja se bavi prometom nekretnina, a kada je doznao da do kupljene nekretnine nema pristupa s javne ceste, pokrenuo je postupak osnivanja nužnog prolaza, budući je odustao od namjere za kupovinu i nekretnine tužitelja, jer je ista višestruko opterećena založnim pravima, pa dakle s takvim iskazima stranaka, a obzirom i na nesporno iznesene činjenice da su se u stečajnom postupku osim prodaje nekretnina koje je kupio tuženik (kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]), prodavali i strojevi i pokretnine koje su se nalazile u hali izgrađenoj na tim nekretninama, a po navodima zakonskog zastupnika tužitelja da je prodaju i otpremu tih strojeva sve neovlašteno vršio stečajni upravitelj, koji je čak u određenom razdoblju bio oduzeo tužitelju posjed nekretnine u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] a koja se nije prodavala u stečajnom postupku, kao i obzirom da je sam tužitelj potvrdio da je u kući na njegovoj nekretnini, znao povremeno živjeti pojedini radnik, a s druge strane, tuženik je navodio kako ima saznanja da je u kući tužitelja boravilo više stanara te da su, prema priči susjeda, zakonski zastupnici tužitelja imali problema, radi čega su radili prijave policiji, u znači svim ovim navedenim okolnostima, a u osnovi proturječnim navodima je li smetanje učinio tuženik ili ne, uvažavajući činjenicu kako nisu predočena nikakva dopunska dokazna sredstva o tome da bi utuženo smetanje - promjenu brave na ulaznim vratima dvorišta, učinio upravo tuženik, sud nije mogao ocijeniti da je tuženik isto doista i učinio.

28. Naime, kada na temelju međusobno proturječnih iskaza stranaka nije moguće utvrditi je li konkretno smetanje doista počinjeno od strane tuženika, sud o osnovanosti tužbenog zahtjeva odlučuje primjenom pravila o teretu dokazivanja, a teret dokazivanja je na tužitelju. Iz priloženih materijalnih dokaza u spisu, odnosno fotografija, zemljišnoknjižnih izvadaka i zahtjeva policijskoj postaji o postupanju po prijavi protiv nepoznate osobe, ne može se zaključiti da bi utuženo smetanje počinio upravo tuženik, jer to iz istih nije razvidno, a koji je izrijekom osporio da bi isto počinio, kao i davao razloge zašto za to nema interesa. S druge strane, sudu je neživotno da tužitelji nisu mogli pribaviti i predložiti dodatne dokaze, posebice susjede predmetnih nekretnina kao svjedoke, koji su zasigurno mogli imati određena saznanja tko je mijenjao brave obzirom se radi o gusto naseljenom predjelu i da je vanjska ograda vidljiva sa ulične strane, a radi se o izrazito frekventnoj ulici, ili u krajnjem slučaju, predložiti saslušanje i stečajnog upravitelja kojeg su zakonski zastupnici tužitelja u više navrata prozivali za nezakonito postupanje i prodaju imovine u stečajnom postupku, pa tako i za oduzimanje posjeda nekretnine koja je upravo predmet ovog spora.

29. Ali ovdje treba još navesti kako iz iskaza samog zakonskog zastupnika tužitelja ŠŽ proizlazi kako su on i supruga FŽ odmah po dolasku na nekretninu kada su "prvi puta" zatekli zamijenjenu bravu na ogradi (kapiji) za ulazak u dvorište, a to je po navodu iz tužbe bilo 20. listopada 2025. godine, zamijenili istu tu bravu i podnijeli prijavu policiji protiv nepoznate osobe, jer nisu znali tko je to napravio, a zatim su nakon što je sud u ovosudnom predmetu broj R1-12/2025 odgodio očevid jer je brava bila ponovno zamijenjena, po drugi puta istu mijenjali. Dakle, iz navoda samog zakonskog zastupnika tužitelja proizlazi da je tužitelj prije podnošenja predmetne tužbe, putem samopomoći zaštitio svoj posjed, jer je, dakle, bravu zamijenio istog dana kada je nađeno da je promijenjena, dakle dana 20. listopada 2025., a tužbu je podnio 22. listopada 2025., pa proizlazi da je tužitelj glede ove brave svoj posjed zaštitio putem samopomoći, i to dva dana prije nego je podnio predmetnu tužbu.

30. Kako tužitelj nije dokazao da je upravo tuženik zamijenio brave na ogradi, odnosno ulaznim vratima (kapiji) dvorišta, a prije podnošenja tužbe je tužitelj sam zamijenio bravu, to je ovaj sud tužbeni zahtjev u tome dijelu valjao odbiti, kao i u dijelu da je smetanje počinjeno nanošenjem raznog otpada "oko kuće po dvorištu", jer za isto opet nema dokaza da ga je počinio tuženik. Zakonski zastupnik tužitelja u svom iskazu nije ništa konkretno ni navodio u svezi tog otpada, dok je tuženik s druge strane pak u svom iskazu ustvrdio da po kupnji nekretnine na javnoj dražbi zapravo nikada nije ni stupio u njen posjed, a kada je uvidio da do nje nema pristupa, pokrenuo je postupak za osnivanje nužnog prolaza.

31. U odnosu na preostalo utuženo smetanje, i to "promjenu brave na garažnim vratima te prostoru u koji se ulazi kroz dvorište", tužbeni zahtjev je također valjalo odbiti, a iz razloga jer je utvrđeno da se radi o ulazu u halu koja se nalazi na nekretnini koja je u vlasništvu tuženika, a ne na nekretnini iz tužbenog zahtjeva na kč. br. [katastarska čestica] u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja je u vlasništvu tužitelja. Naime, zakonski zastupnik tužitelja je upravo u svom iskazu na konkretan upit suda odgovorio da se radi o ulazu u halu za koju je prethodno opisivao da je bila u vlasništvu i posjedu firme njegova sina, sve dok ju sin nije prodao trećoj osobi, Robiplastu, a Robiplast je potom otišao u stečaj, te je stečajni upravitelj iz te hale prodavao strojeve i pokretnine. Iz ovih navoda je jasno da tužitelj uopće nije imao zadnji posjed ove nekretnine, odnosno posljednje stanje posjeda, već da ga je nekada imala firma koja je bila u vlasništvu sina zakonskih zastupnika tužitelja, a zatim firma Robiplast kojoj je sin tužitelja prodao ovu nekretninu, a u kojoj je Robiplast nastavio poslovati kao što je to prethodno poslovala firma sina zz tužitelja, sve dok nije otišla u stečaj kada je u posjed došao stečajni upravitelj, pa već iz tog razloga, nema uvjeta da bi se tužitelju u ovom dijelu pružala posjedovna zaštita, jer proizlazi da nema aktivnu legitimaciju. Ovo iz razloga jer, dakle, ovaj ulaz i halu tužitelj nikada nije ni imao u posjedu, pa za isti ne može ni tražiti posjedovnu zaštitu a koja se, kako je to po prethodno navedenim zakonskim odredbama propisano, pruža isključivo prema posljednjem stanju posjeda. Stoga je potpuno neodlučno tko je mijenjao odnosno stavljao bravu na ulaz u ovu halu, i tko je prilikom očevida u predmetu broj R1-12/2025, 26. svibnja 2026. godine, po pozivu punomoćnika predlagatelja, otključao ovaj ulaz, jer tužitelj nije imao prethodno posjed pa nema ni pravo na utuženu posjedovnu zaštitu.

32. Slijedom svega navedenog, tužbeni zahtjev je valjalo u cijelosti odbiti kao neosnovan.

33. Odluka o trošku pod točkom II. izreke ovog rješenja temelji se na odredbama članka 151. i članka 154. st. 1. ZPP-a. Naime, kako je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu, dužan je tuženiku naknaditi parnični trošak.

34. Tuženiku je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku, a sve sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine” broj 138/2023., dalje Tarifa) i priloženom troškovniku. Tako je priznat trošak jednokratne nagrade sukladno Tbr. 7.2. Tarife u iznosu od 500,00 eura, što s pripadajućim PDV-om ukupno iznosi 625,00 eura.

35. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Đakovu 16. srpnja 2026.

Sutkinja

Ivanka Banović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka rješenja. Žalba se podnosi ovome sudu, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku