Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj: K-14/2025-36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Vesne Osmanović, kao predsjednika vijeća te sudaca porotnika Anite Delić i Branimira Vasilja, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Ane Mahmutović, u kaznenom predmetu protiv optuženog BV, zbog kaznenog djela iz članka 227. stavka 4. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona (''Narodne novine'' br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 - dalje u tekstu: KZ/11), povodom optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku, broj KO-DO- 23/2025 od 2. prosinca 2025., nakon javnih rasprava održanih 16. veljače, 13. ožujka, 6. svibnja, 6. i 13. srpnja 2026., održane u prisutnosti zamjenika županijskog državnog odvjetnika u Osijeku Ivane Kolesarić, optuženog BV i branitelja optuženika Ivana Jukića, odvjetnika iz [adresa], **.**.2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

Optuženi RV, OIB [osobni identifikacijski broj], sin B i R r. K, rođen **.**.1990. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, konobar, pismen sa završenom ugostiteljsko- turističkom srednjom školom, živi u izvanbračnoj zajednici, otac troje maloljetne djece starosti 13, 10 i 7 godina, s plaćom od 1.000,00 eura, bez imovine, vojsku nije služio, nekažnjavan, osuđivan,

k r i v  j e

I/ što je:

dana 31. listopada 2024., oko 17,45 sati, na županijskoj cesti Ž-4257 između Osijeka i Bilja, iako svjestan da je prethodno konzumirao alkoholna pića i drogu konoplju tipa marihuane, te da uslijed toga nije sposoban za sigurnu vožnju i da time može ugroziti druge sudionike u prometu, pa pristajući na to, pod utjecajem alkohola s koncentracijom apsolutnog alkohola u krvi od najmanje 1,98 g/kg te pod utjecajem i droge tipa marihuane-cannabis sativa i metabolita THC-a s koncentracijom od 0,6 ng/mL, protivno odredbi članka 199. stavak 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 133/23), u pijanom stanju, zbog čega je bio apsolutno nesposoban za upravljanje motornim vozilom, unatoč tome, upravljao osobnim automobilom marke „Audi“, model „A6“, registarske oznake [registarska oznaka], kolnikom ceste iz smjera Osijeka prema Bilju, te je uslijed alkoholom i drogom bitno smanjenih vozačkih sposobnosti, protivno odredbi čl. 70. stavak 1. t. 4. i st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama započeo pretjecanje autobusa marke „MAN“, model „Lions 2066“, registarske oznake [registarska oznaka], koji se kretao istim kolnikom i u istom smjeru ispred njega, iako se nije prethodno uvjerio da iz suprotnog smjera ne nailaze druga vozila i da radnju pretjecanja može obaviti na siguran način te prilikom pretjecanja nije držao svoj osobni automobil, na potrebnoj bočnoj udaljenosti od autobusa, uslijed čega je desnim dijelom svog osobnog automobila udario u lijevi bočni dio autobusa, nakon čega se nastavio kretati u pretjecajnom traku kolnika, uslijed čega je prednjim dijelom svog osobnog automobila udario u prednji dio osobnog automobila marke „Peugeot“, model „3008“, registarskih oznaka [registarska oznaka], kojim je, suprotnom kolničkom trakom i iz smjera Bilja prema Osijeku, upravljao KV, koji osobni automobil je uslijed, siline udara i više rotacija, sletio s kolnika niz kosinu nasipa sa zapadne strane kolnika, a kojom prilikom su, putnici u osobnom automobilu marke „Peugeot“, model „3008“, registarske oznake [registarska oznaka], dijete ŠV zadobila ozljede u vidu oguljotina lijeve šake i prijelom 5. kosti dlana lijeve šake koje ozljede su u cjelini teška tjelesna ozljeda, BVO ozljede u vidu podljeva lijevog kuka, prijeloma 10. rebra lijevo i razdora lijeve kupole ošita s prodorom dijela organa trbušne šupljine u lijevo prsište, koje ozljede su u cjelini osobito teška i po život opasna tjelesna ozljeda, dok je KV zadobio niz višestrukih osobito teških tjelesnih ozljeda, i to tankoslojno krvarenje unutar tvrde ovojnice mozga, krvarenja unutar mekih ovojnica mozga, dvostruke prijelome rebara 1. -10. lijevo, nagnječenja pluća, razdor srčane ovojnice, srca i aorte, razdor lijeve kupole ošita, parcijalni razdor hvatišta tankog i debelog crijeva, prijelom lijeve nadlaktice te prijelom zdjeličnog obruča (hvatišta stidnih kostiju i spoja između krstačne i crijevne kosti s lijeve strane), koje ozljede su pojedinačno i u svom zbroju osobito teške tjelesne ozljede, uslijed kojih ozljeda je

KV preminuo na mjestu događaja,

II/ dakle, kao sudionik u cestovnom prometu, kršenjem propisa o sigurnosti prometa izazvao opasnost za život i tijelo ljudi, a kaznenim djelom je prouzročena smrt jedne osobe,

čime je počinio kazneno djelo protiv sigurnosti prometa – izazivanje prometne nesreće u cestovnom prometu opisano u članku 227. stavku 4. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona (Narodne novine br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/21, 114/23 i 36/24 - u daljnjem tekstu: KZ/11), a kažnjivo po članku 227. stavku 4. KZ/11

III/ pa se optuženi RV na temelju članka 227. stavka 4. KZ/11

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU 7 (SEDAM) GODINA.

IV/ Na temelju članka 72. stavka 1. i 3. KZ/11 optuženom BV izriče se sigurnosna mjera - zabrane upravljanja motornim vozilom u trajanju 3 (tri) godine dulje od izrečene kazne zatvora i počinje teći od izvršnosti presude.

Na temelju članka 72. stavka 7. KZ/11 u vrijeme zabrane upravljanja motornim vozilom uračunava se vrijeme privremenog oduzimanja vozačke dozvole od 24. siječnja 2025. do 16. srpnja 2026.

V/ Na temelju članka 161. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 – dalje u tekstu ZKP/08) mobitel ''iPhone 15 Pro'' koji predmet je privremeno oduzet od HV (vlasništvo BV) temeljem potvrde PU osječko-baranjske, Postaje prometne policije Osijek o privremenom oduzimanju predmeta, serijski broj [serijski broj] od 1. studenoga 2024., vratit će se nespornom vlasniku BV po pravomoćnosti ove presude.

VI/ Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08 nalaže se optuženom BV da podmiri djelomično troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 1. i 2. točke 1. i 6. ZKP/08, odnosno trošak za svjedoka u iznosu 184,94 eura

(stoosamdesetčetirieuraidevedesetčetiricenta), troškove očevida u ukupnom iznosu

285,67 eura (dvjestoosamdesetpeteuraišezdesetsedamcenti), troškove analize alkohola u krvi i urinu u ukupnom iznosu 298,62 eura

(dvjestodevedesetosameuraišezdesetdvacenta), troškove analize prisutnosti droge u krvi i urinu u ukupnom iznosu 326,50 eura (tristodvadesetšesteuraipedesetcenti), troškove obdukcije u iznosu 720,00 eura (sedamstodvadeseteura), troškove sudsko- medicinskog vještačenja u ukupnom iznosu 282,45 eura

(dvjestoosamdesetdvaeuraičetrdesetpetcenti), troškove psihijatrijskog vještačenja u ukupnom iznosu 525,00 eura (petstodvadesetpeteura) i paušalnu svotu u iznosu 500,00 eura (petstoeura), što sveukupno iznosi 3.123,18 eura (tritisućestodvadesettrieuraiosamnaestcenti), u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe, dok se ostalih troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. ZKP/08, odnosno troška analize prisutnosti droge u krvi i urinu u iznosu 513,64 eura (petstotrinaesteuraišezdesetčetiricenta) i troškova prometno-tehničkog vještačenja u ukupnom iznosu 1.377,10 eura

(tisućutristosedamdesetsedameuraidesetcenti), što sveukupno iznosi 1.890,74 eura

(tisućuosamstodevedeseteuraisedamdesetčetiricenta), oslobađa na temelju članka 148. stavka 6. ZKP/08. Na temelju članka 145. stavka 2. točke 8. ZKP/08 optuženi RV dužan je naknaditi nagradu i nužne izdatke opunomoćenika oštećene žrtve RVO, VV, odvjetnice iz [adresa], o čijoj će visini predsjednik vijeća donijeti posebno rješenje kada se ti podaci pribave.

Obrazloženje

1. Optužnicom Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku broj KO-DO-23/2025 od 2. prosinca 2025. optužen je RV, zbog kaznenog djela protiv sigurnosti prometa – izazivanje prometne nesreće u cestovnom prometu iz č. 227. st. 4. u vezi sa st. 1. KZ/11.

2. Oštećena žrtva BVO osobno ni putem opunomoćenika VV, odvjetnice iz [adresa], do okončanja kaznenog postupka nije postavila imovinskopravni zahtjev.

3. Očitujući se o optužbi optuženi RV izjavio je da se ne smatra krivim za počinjenje kaznenog djela koje mu se stavlja na teret.

4. U dokaznom postupku sud je ispitao svjedoka ošt. žrtvu KVO (list 367- 370 spisa), svjedoka CV (list 365-367 spisa), sudskomedicinskog vještaka doc. dr. sc. Boris Dumenčića, dr. med. (list 329-331 spisa), samostalnog vještaka za toksikološka vještačenja Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja ''Ivan Vučetić'', ĐV, dipl. inž. (list 331-332 spisa), glavnog vještaka za toksikološka vještačenja Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja ''Ivan Vučetić'', dr. sc. Ljubicu Tomašek, dipl. ing. (list 332-333 spisa), prometnog vještaka Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja ''Ivan Vučetić'', Sanju Krajinović, mag. educ. phys. (list 333-335 i 403-406 spisa) te na završetku dokaznog postupka optuženog BV (list 412 spisa).

4.1. Od materijalnih dokaza sukladno odredbi čl. 329. st. 3. ZKP/08 pročitani su izvješće o poduzetom PP Beli Manastir K-235-1/2024 (list 3-4 spisa), zapisnik sekcije broj: 112/2024 KBC Osijek od 4. studenoga 2024. (list 79a-79f spisa), intervencijska lista T1 Zavoda za hitnu medicinu Osječko-baranjske županije (list 5 spisa), nalaz KBC-a protokol br. 2024045789 za ošt. KVO (list 6 spisa) i prijava KBC-a za ošt. KVO (list 7 spisa), nalaz KBC-a protokol br. 2024045789 za ošt. ŠV (list 8 spisa) i prijava KBC-a za ošt. ŠV (list 9 spisa), medicinska dokumentacija KBC Osijek za BV (list 10-16 spisa), analiza alkohola u krvi i mokraći, uz mišljenje o stupnju alkoholiziranosti Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić", KLASA: NK235-01/24-03/3278, URBROJ 511-01-114-24-3 od 13. studenoga 2024. na ime okr. BV (list 17-20 spisa), toksikološki nalaz i mišljenje (analiza prisutnosti droge u krvi i mokraći) Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić" KLASA: NK- 235-01/24-03/3278, URBROJ 511-01-114-24-5 od 11. prosinca 2024. na me okr. BV (list 22-26 spisa), zapisnik o očevidu broj K-235/2024 Policijske postaje Beli Manastir od 1. studenoga 2024. (list 38-42 spisa), medicinska dokumentacija na ime ošt. RVO i ŠV (list 165-192 spisa), nalaz i mišljenje sudsko-medicinskog vještaka doc. dr. sc. Borisa Dumenčića, dr. med. od 23. travnja 2025. (list 200-206 spisa), nalaz i mišljenje psihijatrijskog vještaka prim. dr. sc. Ivana Požgaina, dr. med. za okr. BV od 1. listopada 2025. (list 224-234 spisa), nalaz i mišljenje prometno-tehničkog vještaka Centra za forenzička ispitivanja, istraživanja i vještačenja ''Ivan Vučetić'' KLASA: NK-235-01/25-02/867, URBROJ: 511-01-115-25-4 od 30. listopada 2025. (list 242-253 spisa), potvrda o visini dohotka za okr. RV (list 258-259 spisa), dopuna nalaza i mišljenja prometno-tehničkog vještaka Centra za forenzička ispitivanja, istraživanja i vještačenja ''Ivan Vučetić'' KLASA: NK-235-01/25-02/867, URBROJ: 511-01-115-26- 6 od 30. lipnja 2026. (list 385-398 spisa), te su pregledani situacijski plan mjesta prometne nesreće od 17. studenoga 2024. (list 41 spisa) i ispis tahografskog zapisa za autobus reg. oznake [registarska oznaka] (list 52-53 spisa), a prije ispitivanja optuženika pročitana je potvrda Odjela za prekršajne evidencije na ime opt. RV od 15. lipnja 2026. (list 378-379 spisa) i uvjerenje Odjela za kaznene evidencije na ime opt. RV od 15. lipnja 2026. (list 380-381 spisa).

5. Slijedom svih provedenih dokaza, ovaj sud smatra da je činjenično stanje utvrđeno u dovoljnoj mjeri za donošenje pravilne i zakonite sudske odluke.

6. Polazeći od sadržaja iskaza optuženika, posebice očitovanja obrane koji točno dio optužnice poriče i sadržaja same optužnice, u ovom postupku je nesporno utvrđeno vrijeme i mjesto inkriminacije, točnije da se prometna nesreća dogodila 31. listopada 2024. oko 17,45 sati, na Županijskoj cesti Ž-4257, između Osijeka i Bilja, da su u prometnoj nesreći sudjelovali optuženik kao vozač osobnog automobila ''Audi A6'', reg. oznaka [registarska oznaka], koji je kritične zgode upravljao navedenom cestom, iz smjera Osijeka prema Bilju, svjedok CV koji je upravljao autobusom ''MAN Lions 2066'' reg. oznake [registarska oznaka], koji se kretao u istom pravcu kao i optuženik, ispred vozila optuženika te sada pok. KV kao vozač osobnog automobila ''Peugeot 3008'' reg. oznake [registarska oznaka], koji je upravljao vozilom iz suprotnog smjera u čijem su se vozilu nalazili dijete ŠV i ošt. žrtva BVO. Također, nije sporno da je u prometnoj nesreći sada pok. KV zadobio osobito teške tjelesne ozljede uslijed kojih je preminuo na mjestu događaja prometne nesreće.

7. Sporno je, je li optuženi RV kritične zgode upravljao vozilom pod utjecajem alkohola s koncentracijom apsolutnog alkohola u krvi od najmanje 1,98 g/kg te pod utjecajem droge tipa marihuane – cannabis sative i metabolita THC-a s koncentracijom od 0,6 ng/mL, kao što to tvrdi optužba ili se radilo o manjoj koncentraciji, na što upire obrana kada prigovara da sudsko-medicinski vještak nije uzeo u obzir eliminaciju koncentracije alkohola u krvi obzirom na fizička svojstva optuženika. Također je sporno, je li optuženik kao sudionik u prometu – vozač kršio propise o sigurnosti prometa i koje, odnosno je li pored vožnje u alkoholiziranom stanju i pod utjecajem droge započeo s radnjom pretjecanja autobusa, a da se nije uvjerio da iz suprotnog smjera ne nailaze druga vozila te da tu radnju može obaviti na siguran način, kao i da prilikom pretjecanja nije držao svoje vozilo na potrebnoj bočnoj udaljenosti od autobusa, čime je povrijedio blanketne odredbe iz čl. 199. st. 2. i čl. 70. st. 1. toč. 4. i st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Na koncu je sporno jesu li upravo vožnja uslijed alkoholom i drogom bitno smanjenih vozačkih sposobnosti i nepropisno pretjecanje bili razlogom sudara vozila optuženika sa stražnjim, bočnim dijelom autobusa, a potom i prelaska njegovog vozila u suprotnu prometnu traku namijenjenu za kretanje vozila iz suprotnog smjera te na toj traci sudara s vozilom KV koji je tom prilikom od siline udara i rotacija sletio s kolnika, pri čemu je zadobio osobito teške tjelesne ozljede uslijed kojih je preminuo, kako to tvrdi optužba.

8. Optuženi RV u svom iskazu je naveo da se same prometne nesreće ne sjeća, već da se sjeća da se toga dana našao s gospođom Š na kupalištu Copacabana oko 16,00 – 16,30 sati kako bi se dogovorili o čuvanju psa, nakon čega je još trebao otići u pansion za čuvanje ljubimaca ''Habitat'' koji se nalazi u Bilju. Tog dana vozio je automobil svoje supruge, radi se o automobilu ''Audi A6''. Sjeća se da je tijekom dana popio dva piva ''Carlsberg'' od 0,33 dcl i pelinkovac te da je na Copacabani popio još dvije rakije od 0,03 dcl. Toga dana nije ništa jeo. Na upit predsjednika vijeća pojasnio je da s oštećenicom do danas ni na koji način nije kontaktirao, jer mu prvih deset dana dok se nalazio u bolnici nisu rekli što se dogodilo. Kasnije kada je nakon mjesec i pol izašao iz bolnice, imao je prvo jednog odvjetnika s kojim je imao namjeru napisati pismo isprike oštećenici, a onda je u svemu tome promijenio odvjetnika i jednostavno je došlo do raskoraka iz kojeg razloga se na koncu oštećenici ni na koji način do danas nije javio, niti ispričao. Tog dana kada se dogodila prometna nesreća u jutarnjim satima je zapalio joint. Osobno je u prometnoj nesreći zadobio vanjski prijelom bedrene kosti, stradali su mu prednji i stražnji ligamenti, cijelo koljeno mu je bilo otvoreno, imao je i nagnječenje pluća s lijeve strane i krvarenje u mozak te na lijevoj ruci razderotinu ruke sve do kosti. Zbog ozljede na nozi bio je podvrgnut operativnom zahvatu i ima šipku u lijevoj nozi. Njegova rehabilitacija je završena. Iz prvog braka ima dvoje djece u dobi 13 i 10 godina. Dijete od 13 godina živi u zajednici s majkom, a dijete od 10 godina živi s njim i njegovom sadašnjom suprugom, s tim da u novom braku ima još jedno maloljetno dijete u dobi od 7 godina. Što se tiče djeteta koje živi s majkom, za to dijete ne plaća alimentaciju, jer trenutno jedno dijete uzdržava on, a drugo majka s kojom dijete živi u zajedničkom kućanstvu. Prije prometne nesreće je bio vlasnik dva ugostiteljska objekta, no nakon prometne nesreće je njegova supruga u vlasništvu jednog ugostiteljskog objekta u kojemu je on zaposlenik s plaćom u iznosu 1.000,00 eura. Iskazuje da mu je žao zbog svega, no da ne može vratiti vrijeme.

9. Iskaz optuženog BV, posebice u dijelu u kojemu isti navodi da je tijekom cijelog dana kada se dogodila prometna nesreća popio svega dva piva od 0,33 dcl, pelinkovac i dvije rakije od 0,03 dcl, sud cijeni neuvjerljivim i protivnim sadržaju prvenstveno nalazu i mišljenju sudsko-medicinskog i toksikoloških vještaka, te da takva obrana predstavlja nastojanje ovog optuženika da od sebe otkloni kaznenopravnu odgovornost.

10. Sporne činjenice sud je utvrdio na temelju ocjene vjerodostojnosti/ nevjerodostojnosti izvedenih dokaza, prvenstveno iskaza tijekom postupka ispitanih svjedoka, sudsko-medicinskog vještaka, toksikoloških vještaka, prometno-tehničkog vještaka i obrane optuženika, kao i ocjene materijalnih dokaza.

11. U odnosu na spornu činjenicu alkoholiziranosti optuženika u vrijeme inkriminacije, točnije stupnja alkoholiziranosti iz nalaza i mišljenja sudsko-medicinskog vještaka doc. dr. sc. Borisa Dumenčića, dr. med. proizlazi da je uvidom u medicinsku dokumentaciju (nalaz Kliničkog zavoda za laboratorijsku dijagnostiku KBC Osijek od 31. listopada 2024. na ime BV) utvrđeno da su BV izuzeti krv i urin odmah po prijemu OHBP KBC Osijek u 18,32 sati. U krvi je tom prilikom utvrđen alkohol od 1,90 g/kg te u urinu 2,23 g/kg. U urinu su bili pozitivni kanabinoidi, dok ostale droge nisu utvrđene. Uvidom u alkoholometrijsku analizu uzoraka krvi i mokraće izvršenu u CKV ''Ivan Vučetić'' u Zagrebu, retrogradnim proračunom je utvrđeno da je u trenutku prometne nesreće RV imao najmanje 1,20 g/kg alkohola u krvi. Od prometne nesreće pa do uzimanja uzoraka krvi i mokraće u 23,10 sati prošlo je 05,25 sati, a uzorci krvi i mokraće su izuzeti nakon operacije. Prije uzimanja uzoraka zbog medicinskih indikacija, RV je primio najmanje 3000 mL infuzije, dvije doze krvi i dvije doze svježe, smrznute plazme. Utvrđene intravenozne tekućine su bitno utjecale na eliminaciju alkohola, zbog čega je vještak mišljenja da je vjerodostojnija koncentracija alkohola u krvi i mokraći koja je utvrđena u uzorcima koji su izuzeti odmah po prijemu u KBC Osijek 31. listopada 2024. u 18,32 sati (alkohol u krvi 1,90 /kg i u mokraći 2,23 g/kg). Budući je od prometne nesreće pa do vađenja krvi i mokraće prošlo 47 minuta, odnosno 0,78 sati, koncentraciji od 1,90 g/kg alkohola u krvi treba dodati količinu koja se izeliminirala u to vrijeme (0,78 g/kg) iz čega proizlazi da je u trenutku prometne nesreće optuženik imao najmanje 1,98 g/kg alkohola u krvi. Glede utjecaja ovakve koncentracije alkohola na vozačke sposobnosti vještak je naveo da se kod koncentracije od 1,98 g/kg alkohola u krvi većina ljudi nalazi u pijanom stanju i vozači su apsolutno nesposobni za sigurno upravljanje motornim vozilom, a njihove vozačke sposobnosti su bitno smanjene. Glavne karakteristike većine ovako alkoholiziranih vozača su da se bitno produžuje vrijeme reakcije od uočavanja opasnosti pa do adekvatnog reagiranja, smanjuje se oštrina vida, sužava se vidno polje, otežana je procjena udaljenosti između dva predmeta te je bitno narušena koordinacija pokreta. Nadalje, vještak je naveo da je toksikološkom analizom u CKV ''Ivan Vučetić'' utvrđena prisutnost THC-a u krvi u koncentraciji od 0,6 ng/mL i metabolita THC-a, što ukazuje na koncentraciju bez psihoaktivnog učinka. Obzirom da je od prometne nesreće pa do uzimanja uzorka prošlo 05,25 sati koncentracija THC-a u krvi je mogla biti značajno veća te je optuženik mogao biti pod utjecajem THC-a. Prema mišljenju vještaka, kombinacija alkohola i THC-a ima sinergistički učinak na vozačke sposobnosti što dovodi do produljenja i pojačanja negativnih učinaka alkohola, ali i THC-a. Ostale psihoaktivne supstance (midazolam, ketamin, fentanil i petidin) utvrđene u krvi/mokraći su terapijskog podrijetla.

11.1. Ispitan na raspravi sudsko-medicinski vještak doc. dr. sc. Boris Dumenčić, dr. med. je dodatno pojasnio da se kod optuženika radi ustvari o dva vremena vađenja uzoraka krvi i mokraće za alkoholometrijsku analizu, pri čemu je prvi uzorak krvi i mokraće izvađen neposredno po prijemu u KBC Osijek i utvrđena koncentracija od 1,99 g/kg alkohola u krvi i 2,23 g/kg alkohola u mokraći, a da je drugi uzorak krvi i mokraće kod optuženika izvađen 05,25 sati nakon prometne nesreće, odnosno u 23,10 sati i to, nakon operacije i nakon što je optuženik primio najmanje 3 litre infuzije, dvije doze krvi i dvije doze svježe smrznute plazme. Za izračunavanje alkoholiziranosti optuženika u vrijeme prometne nesreće vjerodostojniji je uzorak krvi i mokraće koji je izuzet u KBC Osijek neposredno nakon prometne nesreće iz razloga što u tom uzorku nije došlo do razrjeđenja alkohola i radi se o uzorku bez utjecaja infuzije i transfuzije krvi, zbog čega je vještak mišljenja da je u vrijeme prometne nesreće optuženik imao najmanje 1,98 g/kg alkohola u krvi. Vještak je također pojasnio da vid reanimacije ne utječe na količinu alkohola u krvi i mokraći. Ukoliko je kod osobe koja je reanimirana primijenjena intravenska nadoknada tekućine, tada je to moglo utjecati na farmakokinetiku alkohola, no ukoliko se radilo samo o mehaničkom reanimacijskom postupku (masaža srca i umjetno disanje) takav način reanimacijskog postupka ne utječe na farmakokinetiku alkohola. Ukoliko je optuženik u vrijeme transporta u bolnicu i u samoj bolnici prije vađenja uzoraka krvi i mokraće primio infuzije, tada bi došlo do razrjeđenja krvi, odnosno u trenutku vađenja uzoraka u KBC Osijek imao bi manju utvrđenu količinu alkohola, što znači da bi u toj situaciji ustvari bio više alkoholiziran. Prilikom izrade nalaza i mišljenja nije imao podatke o opsegu reanimacijskog postupka kod optuženika. Također je pojasnio da protek vremena utječe na koncentraciju alkohola u krvi, točnije da se protekom vremena koncentracija alkohola u krvi smanjuje. Ako je alkohol u fazi eliminacije iz organizma tada se na koncentraciju koja je utvrđena u trenutku vađenja krvi dodaje 0,10 do 0,15 g/kg po satu. Utvrđena koncentracija iz toksikološkog nalaza i mišljenja od 0,6 ng/mL THC-a u krvi i mokraći optuženika je koncentracija bez psihoaktivnog učinka, zbog nelinearne farmakokinetike THC-a te se ne može retrogradno utvrditi koncentracija THC-a u vrijeme prometne nesreće. Unatoč psihoneaktivnosti te koncentracije THC-a ukoliko se uzme u obzir alkoholiziranost optuženika tada se može govoriti o sinergijskom učinku i da je i ta mala minimalna koncentracija droge negativno djelovala na psihomotoričke sposobnosti optuženika na način da se pogoršavaju svi učinci i djelovanja alkohola koje je prethodno opisao u svom pisanom nalazu i mišljenju.

12. Iskaz sudsko-medicinskog vještaka glede koncentracije alkohola u organizmu optuženika u vrijeme inkriminacije suglasan je sa iskazom samostalnog vještaka za toksikološka vještačenja ĐV, dipl. inž. koji je u svom iskazu naveo da obzirom na nove okolnosti i saznanja koje je dobio na današnjoj raspravi iz iskaza sudsko-medicinskog vještaka doc. dr. sc. Borisa Dumenčića, dr. med. mijenja svoj nalaz i mišljenje koje se nalazi na listu 18-19 spisa (radi se o zapisniku o vještačenju, točnije analizi alkohola u krvi i mokraći uz mišljenje o stupnju alkoholiziranosti BV) iz kojega proizlazi da je kod BV ustanovljena koncentracija apsolutnog alkohola u krvi 0,61 g/kg promila, te u mokraći od 0,87 g/kg promila, slijedom čega je dao mišljenje da je optuženik u trenutku vađenja krvi bio pripit, uz opasku da se ne može dati precizna ocjena o stupnju alkoholiziranosti u trenutku događaja, zbog prevelikog vremenskog razmaka između događaja i vađenja krvi, jer je sudsko-medicinski vještak imao ispravnije uzorke krvi i informacije o samom medicinskom zahvatu i svim ostalim događajima koji su vezani uz analizu o stupnju alkoholiziranosti, koje podatke on osobno nije imao prilikom izrade svog nalaza i mišljenja te je zbog toga dao općenito mišljenje da je optuženik sigurno imao više od 1,20 g/kg, no da ne zna točno koliko.

13. Iskaz sudsko-medicinskog vještaka doc. dr. sc. Borisa Dumenčića, dr. med. glede koncentracije droga u organizmu optuženika i utjecaja utvrđene koncentracije na njegove vozačke sposobnosti u cijelosti je suglasan i s iskazom glavnog vještaka za toksikološka vještačenja dr. sc. Ljubice Tomašek, dipl. ing. koja je u svom nalazu i mišljenju navela da su u dostavljenim biološkim uzorcima krvi i mokraće BV utvrđeni prisutnost tetrahidrokanabinola (THC) u koncentraciji 0,6 ng/mL i njegovih metabolita 11-nor-9-karboxi-THC (THC-COOH), midazolama, ketamina i njegovih metabolita, fentanila, petidina, metamizola i njegovih metabolita, metokopramida, metronidazola i traneksamične kiseline što ukazuje da je RV konzumirao konoplju (cannabis sativu L.), smolu konoplje, ekstrate ili tinkturu konoplje, hipnotik midazolam (djelatni sastojak lijekova dormicum, midazolam i dr.), opći anestetik ketamin (djelatni sastojak lijekova ketanest, ketalar i dr.), neuroleptanalgetik fentanil (djelatni sastojak lijekova Fentanyl i dr.), narkoanalgetik petidin (djelatni sastojak lijekova demerol, dolantin i dr.) i analgoantipiretik metamizol (djelatni sastojak lijekova analgin i dr.), antiemetik metokolpromid (djelatni sastojak lijekova reglan i dr.), antimikrobiotik i trihomonacidmetronidazol (djelatni sastojak lijekova arilin rapid, efloran, medazol i dr.) i antifibrinolitik tranekskamičnu kiselinu (djelatni sastojak lijekova cyklokapron, trenolk i dr.). Prema podacima iz medicinske dokumentacije KBC Osijek, Klinike za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivno liječenje imenovani je primio lijekove dormicum (midazolam), ketamin i tranekskamičnu kiselinu, a vjerojatno i ostale utvrđene lijekove, iako to nije navedeno. Utvrđena koncentracija tetrahidrokanabinola u uzorku krvi se nalazi ispod vrijednosti koje ukazuju na njegov psihoaktivni učinak. Međutim, s obzirom na metabolizam tetrahidrokanabinola, kao i činjenicu da je od prometne nesreće do uzimanja uzoraka krvi prošlo 05,25 sati vrijednost THC-a u vrijeme prometne nesreće mogla je biti i znatno veća te je imenovani mogao biti pod utjecajem THC-a. Pri istovremenom uzimanju droge i alkohola, zbog pojačanog depresornog učinka na središnji živčani sustav, povećava se rizik za nastanak prometne nesreće s teškim ozljedama i smrtnim ishodom, odnosno ta vjerojatnost je 5 do 30 puta veća nego u trijeznog vozača. Koncentracija tvari utvrđenih u mokraći nije relevantan podatak za procjenu njihova utjecaja te određivanje istih nije provedeno. Prema Popisu droga, psihotropnih tvari i biljaka iz kojih se može dobiti droga te tvari koje se mogu uporabiti za izradu droga (''Narodne novine'' broj 19/23) tetrahidrokanabinol (THC) se nalazi na Popisu psihotropnih tvari i biljaka u Odjeljku 1., a fentanil i petidin na Popisu droga i biljaka iz kojih se može dobiti droga u Dijelu 1, Odjeljku 1.

13.1. Ispitana na raspravi toksikološki vještak, dr. sc. Ljubica Tomašek, dipl. ing. dodatno je pojasnila da se THC kao halucinogena droga veže za specifične kanabinoidne receptore u mozgu koji se najviše nalaze u dijelovima mozga zaduženim za pamćenje, razmišljanje, koncentraciju, percepciju, osjećaj zadovoljstva, koordinaciju pokreta, pa tako najviše i umanjuju te funkcije, odnosno kratkotrajne posljedice i efekti se manifestiraju kao poteškoće kratkotrajnog pamćenja, smanjena koncentracija, promjene percepcije stvarnosti i to, osobito vremena (vrijeme sporije prolazi), poremećaja ravnoteže, utječe na motoriku i refleksiju, koordinaciju pokreta, mogućnost koncentracije i slično, zbog čega slabi sposobnost upravljanja motornim vozilom. Prilikom istovremene konzumacije THC-a i alkohola zbog pojačanog depresornog učinka na središnji živčani sustav, odnosno sinergističkog djelovanja povećava se rizik za nastanak prometne nesreće s teško ozlijeđenim smrtnim posljedicama statistički gledano vjerojatnost je 5 do 30 puta veća nego u trijeznog vozača.

14. Ovakva utvrđenja sudsko-medicinskog vještaka i toksikoloških vještaka sud cijeni stručnim i uvjerljivim, budući su nalazi i mišljenja dani po stručnim osobama, s dugogodišnjim stručnim iskustvom u ovakvoj vrsti vještačenja, a također stranke i branitelj optuženika nisu imali prigovora ni primjedbi kako na pisani nalaz i mišljenje, tako niti na iskaze vještaka na raspravi, izuzev primjedbe na dio iskaza vještaka toksikologa dr. sc. Ljubice Tomašek, dipl. ing. u dijelu gdje je vještak pojašnjavao sinergijsko djelovanje opojnih droga i alkohola, budući prema navodima obrane postoji više teorija o njihovom učinku, kao i iz razloga jer su navodi vještaka teorijski, budući je reakcija na konzumaciju alkohola i opojnih droga individualna od osobe do osobe. Na navedenu primjedbu vještak je pojasnio da istraživanja govore o prosječnoj osobi, točnije kako pojedina vrsta droge djeluje na prosječnu, a ne na konkretnu osobu.

15. Imajući u vidu naprijed navedenu materijalnu dokumentaciju, točnije analizu alkohola u krvi i mokraći uz mišljenje o stupnju alkoholiziranosti u organizmu BV, samostalnog vještaka za toksikološka vještačenja ĐV, dipl. inž., nalaz i mišljenje toksikološkog vještaka dr. sc. Ljubice Tomašek, dipl. ing., nalaz i mišljenje sudsko-medicinskog vještaka doc. dr. sc. Borisa Dumenčića, dr. med. kao i iskaze navedenih vještaka koji su međusobno u suglasju glede koncentracije alkohola i droge u organizmu optuženika i njihovom sinergijskom učinku na vozačke sposobnosti optuženika, kao i s medicinskom dokumentacijom KBC Osijek, Klinike za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivno liječenje, iz koje jasno proizlazi da je optuženi RV tijekom prijema u KBC Osijek i operativnog zahvata primio infuzije i transfuzije krvi, što je prema mišljenju sudsko-medicinskog vještaka dovelo do razrjeđenja alkohola, a time i manje koncentracije alkohola u krvi i mokraći prilikom drugog vađenja krvi, zbog čega se kao relevantno uzima prvo vađenje krvi, ovaj sud zaključuje da je optuženi RV u vrijeme inkriminacije imao najmanje 1,98 g/kg alkohola u krvi, dakle, da se isti nalazio u pijanom stanju te koncentraciju od najmanje 0,6 ng/mL tetrahidrokanabinola koje se nalazi na Popisu opojnih droga, koja droga i alkohol su zajedničkim (sinergijskim) djelovanjem utjecali na optuženika tako što su ga kao vozača apsolutno onesposobili za sigurno upravljanje motornim vozilom i bitno umanjili njegove vozačke sposobnosti čime je optuženi RV prekršio blanketnu odredbu čl. 199. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama koja propisuje da vozač vozila, između ostalog, kategorije ''B'' (radi se o kategoriji osobnog automobila kojim je upravljao optuženik) ne smije upravljati vozilom na cesti, niti početi upravljati vozilom ako je pod utjecajem droga ili lijekova, ili ako u krvi ima alkohola iznad 0,50 g/kg, odnosno odgovarajući iznos miligrama u litri izdahnutog zraka, koja povreda je ustvari prva karika uzročno- posljedičnog lanca kritičnog događaja.

16. U odnosu na daljnji uzrok prometne nesreće, točnije spornu činjenicu nepropisnog pretjecanja, u dokaznom postupku ispitana su dva svjedoka i to, vozač autobusa koji se pravocrtno kretao ispred vozila optuženika, CV i ošt. žrtva BVO, koja se u trenutku prometne nesreće nalazila u vozilu koje je dolazilo iz suprotnog smjera kojim je upravljao njezin sada pok. suprug KV.

17. Svjedok CV je iskazao da je kao zaposlenik TD ''Arriva'' d.d. koje se bavi prijevozom putnika kritičnog dana oko 17,30 sati krenuo s autobusnog kolodvora autobusom reg. oznaka [registarska oznaka] za Beli Manastir, te se kretao Biljskom cestom. Misli da se prometna nesreća dogodila oko 17,45 sati. U jednom trenutku je pogledao u retrovizor i vidio svjetlo od lijevog fara vozila koje je bilo iza njega. To vozilo svojim gabaritom je izašlo iz gabarita autobusa kojim je upravljao, tako da je jasno vidio njegov lijevi far. Profesionalni je vozač više od 30 godina i kada upravlja vozilom prati cjelokupnu situaciju na kolniku, ispred i iza sebe. Tom prilikom nije primijetio vozilo u dolasku. Ne može preciznije reći kolika je bila gustoća prometa, zna da je bilo i drugih vozila iza autobusa, no ne zna koliko su se dugo ta vozila kretala iza njega. Nije primijetio gledajući u retrovizor da neko vozilo povećava brzinu i da mu se približava, nije primijetio niti da se neko vozilo kretalo tik iza stražnjeg dijela njegovog autobusa ''priljubljeno''. Nakon samog udara se fokusirao da zaustavi svoj autobus. Kada ga je zaustavio i izašao van, uočio je da je vozač tog vozila koje ga je udarilo tijelom i glavom naslonjen na upravljač svog vozila, misli da se nalazio u nesvjesnom stanju. U tom trenutku uopće nije primijetio drugi automobil koji je sudjelovao u prometnoj nesreći, već je jedna gospođa upitala ''Kakav je ovo automobil?'' te je tek tada vidio da se jedno vozilo nalazi sa suprotne strane kolnika u kanalu. Tom prilikom je alkotestiran i utvrđeno mu je 0,00 g/kg alkohola. Obzirom da se to vozilo odjednom pojavilo iza stražnjeg dijela njegovog autobusa, njegov zaključak je da je on došao do njega iznimno velikom brzinom. Iz suprotnog smjera su dolazila druga vozila. Uobičajeno kada kao vozač autobusa vidi da ga netko želi zaobići, a da neće stići, tada prikoči kako bi ga ta osoba mogla nesmetano zaobići. Međutim, u konkretnoj situaciji nije kočio, jer to vozilo uopće nije vidio iza sebe, već ga je vidio tek u trenutku samog udara i tada je u daljnjem kretanju kočio kako bi stabilizirao i zaustavio autobus. Kritične zgode oštećen je zadnji kraj autobusa, točnije lijevi ugao branika, hladnjak koji se nalazi na lijevoj strani udaljen nekih 30-40 cm od branika te se otvorila zadnja hauba koja je udarena. Vozilo koje ga je udarilo je bio ''Audi A6'', crne boje. Dolaskom na Biljsku cestu koja je duga i ravna cesta, kretao se brzinom između 60 i 70 km/h i ta brzina je bila konstantna. U autobusu se nalazilo oko 10-ak srednjoškolaca i tom prilikom nitko od njih nije bio ozlijeđen. U trenutku kontakta i neposredno nakon kontakta, autobus je ostao u svojoj kolničkoj traci, jer ga taj udarac nije bitno destabilizirao, već ga je samo malo pogurnuo prema naprijed.

17.1. Nakon stavljene primjedbe branitelja optuženika na dio iskaza svjedoka CV u kojemu svjedok tvrdi da je vozio brzinom između 60 do 70 km/h, te dio iskaza u kojemu svjedok opisuje kretanje autobusa nakon udara, a nakon što je svjedoku od strane predsjednika vijeća predočeno da je nalazom i mišljenjem prometnog vještaka utvrđeno da se u trenutku sudara autobus kretao brzinom od oko 80 km/h, svjedok je naveo da ne vjeruje da se radilo o toj brzini. Od njega je prilikom prometne nesreće izuzet tahograf i prema tahografu se točno može vidjeti o kojoj se brzini radi. Također je pojasnio da je prema nalazu i mišljenju vještaka brzina kretanja njegovog autobusa od 83 km/h bila brzina u trenutku sudara, a da je on u trenutku sudara postigao određeno ubrzanje zbog udarca tog drugog vozila u autobus. Nakon što mu je predočen tahograf, odgovara da tahograf odgovara upravo onome što i danas tvrdi, a to je da je njegova brzina koja je iskazana crvenom crtom u trenutku sudara bila 83,37 km/h, no da je iz grafikona vidljivo da je neposredno prije brzina bila manja, kao i da je nakon trenutka sudara ista počela padati u odnosu na tih 83,37 km/h.

18. Svjedok ošt. žrtva BVO je iskazala da se zajedno sa svojim suprugom i djetetom u vrijeme događaja nalazila na godišnjem odmoru te da su bili u posjetu Osijeku, jer su htjeli kćerkicu odvesti u zoološki vrt, a njezin suprug pok. KV je tom prilikom posjetio svoju obitelj u Vukovaru. 31. listopada 2024. bili su na večeri u Čingi Lingi Čardi koja se nalazi malo izvan Osijeka. Kada su se vraćali iz restorana vozilom ''Peugeot 3008'', reg. oznake [registarska oznaka] (koju oznaku je po mišljenju suda pod očitim utjecajem stresa ošt. žrtva krivo navela, budući se stvarno radi o reg. oznaci [registarska oznaka]) kojim je upravljao njezin suprug, ona se nalazila na suvozačevom sjedalu, a iza se nalazila u sjedalici njihova kći ŠV. Tom prilikom bili su vezani. Suprug je po njezinoj procjeni vozio normalnom brzinom, no ne može reći koja je to brzina bila i kretao se desnom stranom kolnika iz pravca Bilja u pravcu Osijeka, kada je iznenada drugo vozilo naletjelo na njihovo i sjeća se samo strašnog udarca i praska. Netom prije samog sudara bila je okrenuta prema stražnjem dijelu vozila prema djetetu, tako da nije vidjela iz kojeg pravca je to vozilo uopće došlo. Od siline udara počeli su se rotirati na cesti i njihovo je vozilo završilo u kanalu s desne strane. U vozilu je pokušavala doći do supruga, no mogla mu je dotaknuti samo traperice i stopala, na što on nije reagirao. Njezina kći je zapomagala govoreći ''Mamice pomozi'' te je ona pokušavala osloboditi svoju kći iz pojasa sjedalice, kada im je netko pomogao otvoriti vrata vozila. Kći i ona su izvučene iz vozila i odvežene vozilom HMP u osječku bolnicu. Tijekom vožnje joj je od strane medicinskih djelatnika priopćeno da je njezin suprug preminuo. Njezina kći je tom prilikom slomila dva prstića na lijevoj ruci zbog čega je dobila longetu, a ona je tom prilikom zadobila prijelom dva rebra i rupturu dijafragme (ošita) zbog čega je operirana i u bolnici provela 12 dana nakon čega je sanitetskim vozilom vraćena u [adresa] na kućnu njegu. Prije nekih dva mjeseca imala je kontrolu fizijatra zbog zadobivenih ozljeda, prošla je fizikalne terapije i misli da je liječenje gotovo. Nakon prometne nesreće kći i ona su u Općoj bolnici Pula zatražili psihijatrijsku pomoć, a još i danas su obje u tretmanu psihologa u privatnom aranžmanu. Mišljenja je da će njezinoj kćeri ŠV ta vrsta podrške trebati duže vremena. Niti ona, niti suprug tom prilikom nisu bili pod utjecajem alkohola. Tog dana uz ručak su popili svaki po 0,1 dcl crnog vina najviše. Predsjednik vijeća je utvrdio da ošt. žrtva BVO prilikom davanja iskaza plače. Optuženi RV do dana njezina svjedočenja ni na koji način nije komunicirao s njima, osobno ili putem nekoga u smislu da bi se raspitivao o njihovom zdravstvenom stanju. Navela je da se i danas nalazi na bolovanju. Izuzev fizičkih ozljeda, zadobila je psihičke traume, a trpe gubitak i u materijalnom smislu riječi, jer su ostali bez jednog primanja, a ona se nalazi pod kreditom.

19. Iz zapisnika o očevidu PU osječko-baranjske, PP Beli Manastir, proizlazi da se prometna nesreća dogodila izvan naselja, na Županijskoj cesti, s kolnikom u oba smjera, širine kolnika 6,90 metara, podijeljenog isprekidanom uzdužnom crtom na dvije prometne trake namijenjene za odvijanje prometa u oba smjera, da je kolnik suh i čist, na mjestu gdje nema javne rasvjete, s ograničenjem brzine na 70 km/h, da je stanje prometa bilo gusto, da je bilo oblačno i da je bio sumrak.

20. U odnosu na okolnosti koje su od odlučnog značaja za ocjenu je li se u konkretnom slučaju radilo o nepropisnom pretjecanju, odnosno je li optuženik s obzirom na brzinu, udaljenost, preglednost i prometnu situaciju uopće imao objektivne uvjete za sigurno pretjecanje, iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka Sanje Krajinović, mag. educ. phys., proizlazi da je prema načinjenoj simulaciji sudara osobnog automobila ''Audi'' kojim je upravljao optuženik i autobusa do primarnog sudara došlo na istočnoj kolničkoj traci, pri čemu je centralna točka sudara bila udaljena oko 4,025 m sjeverno od PPTMa i oko 4,00 m istočno od zapadnog ruba kolnika. U trenutku sudara brzina osobnog automobila ''Audi'' bila je oko 110 km/h, a brzina autobusa oko 83 km/h. Brzina autobusa dobivena u simulaciji odgovara očitanju tahografskog listića. Prema načinjenoj simulaciji sudara osobnog automobila ''Audi'' i osobnog automobila ''Peugeot'' kojim je upravljao sada pok. KV do čeonog sudara osobnog automobila ''Audi'' i ''Peugeot'' došlo je oko 0,891 s nakon primarnog sudara, na zapadnoj kolničkoj traci, pri čemu je centralna točka sudara bila udaljena oko 25,85 m sjeverno od PPTMa i oko 1,68 m istočno od zapadnog ruba kolnika. U trenutku sudara osobni automobil ''Audi'' kretao se brzinom od oko 86 km/h, a automobil ''Peugeot'' brzinom od oko 89 km/h. Nakon sudara, osobni automobil ''Audi'' se nekontrolirano kretao po istočnoj kolničkoj traci do zaustavne pozicije, dok je osobni automobil ''Peugeot'' odbačen u smjeru jugozapada te nakon minimalno jedne, a vjerojatno i više rotacija sletio s kolnika i zaustavio se na položaju kako je označeno na situacijskom planu, prethodno udarivši od zemljanu površinu. Vezano za predsudarno kretanje, vještak je naveo da se predsudarna kretanja predmetnih vozila koja su sudjelovala u prometnoj nesreći ne mogu jednoznačno odrediti, niti se može jednoznačno odrediti jesu li vozači osobnih automobili poduzeli kočenje prethodno prometnoj nesreći. Da bi se našao u položaju koji odgovara primarnom sudarnom položaju, uz uvjet da se kretao brzinom jednakom sudarnoj brzini od 110 km/h, vozač osobnog automobila ''Audi'' najvjerojatnije reagirao izmicanjem vozila udesno, na udaljenosti od najmanje 38,68 metara južno od mjesta primarnog sudara, što odgovara vremenu od 1,27 s prije primarnog sudara, odnosno 2,17 s prije sekundarnog sudara. U tom trenutku (1,27 s prije primarnog sudara) autobus se nalazio udaljen oko 29,18 metara južno od mjesta primarnog sudara, a međusobni razmak osobnih automobila ''Audi'' i ''Peugeot'', je bio oko 93,78 m. Ukoliko se osobni automobil ''Audi'' kretao stalnom brzinom od oko 110 km/h i uzevši u obzir najvjerojatniji položaj osobnog automobila ''Audi'' u trenutku reakcije izmicanjem udesno – na zapadnoj prometnoj traci, desnim bokom uz razdjelnu crtu, isti je započeo pretjecanje autobusa na udaljenosti od minimalno 120 m prije primarnog sudara što bi odgovaralo vremenu od oko 3,93 sekunde prije primarnog sudara. U tom slučaju, međusobna udaljenost predmetnih osobnih automobila bila je oko 240 metara. Govoreći o mogućnosti izbjegavanja prometne nesreće vještak je naveo kako nije moguće jednoznačno utvrditi gdje je vozač osobnog automobila ''Audi'' prešao na prostor zapadne kolničke trake, nije moguće odrediti jednoznačno mogućnost izbjegavanja prometne nesreće, niti mogućnost međusobnog uočavanja. Vozači osobnih automobila su se mogli najvjerojatnije uočiti kada je vozač osobnog automobila ''Audi'' prešao na zapadnu prometnu traku te tako postao potencijalna opasnost za vozača osobnog automobila ''Peugeot''. Da bi, na siguran način, dovršio pretjecanje predmetnog autobusa koji se kreće brzinom od 83 km/h, vozač osobnog automobila ''Audi'', ukoliko se kretao brzinom od oko 110 km/h trebao je prostor od minimalno 519 metara. Obzirom da se osobni automobil ''Peugeot'' u susret osobnom automobilu ''Audi'' kretao brzinom od oko 89 km/h, vozač osobnog automobila ''Audi'' je trebao uočiti osobni automobil ''Peugeot'' na minimalnoj udaljenosti 938,91 metar da bi dovršio pretjecanje autobusa na siguran način, što tehnički nije bilo moguće. Prometnu nesreću nije bilo moguće izbjeći u slučaju da je vozač osobnog automobila ''Audi'' uočio nailazak osobnog automobila ''Peugeot'' oko 2,17 s, prije sekundarnog sudara te se pri tome nalazio na međusobnom razmaku od 93,78 m, kako proizlazi iz najvjerojatnijeg predsudarnog kretanja vozila. Da bi se, pri brzini od 110 km/h mogao pravovremeno vratiti u istočnu prometnu traku, uz usporavanje od oko 5,5 m/s² vozač osobnog automobila ''Audi'' trebao je reagirati na udaljenosti od oko 86 m prije mjesta primarnog sudara, odnosno oko 2,83 s prije primarnog sudara. Zaključno je vještak naveo da bi prometna nesreća bila izbjegnuta u slučaju da vozač osobnog automobila ''Audi'' nije poduzeo radnju pretjecanja autobusa, odnosno da se mogao pravovremeno vratiti u istočnu prometnu traku.

21. Ispitan na raspravi vještak Sanja Krajinović, mag. educ. phys., iskazala je da je prema tahografu koji je bio dostavljen vidljivo da se autobus pet minuta prije primarnog sudara kretao brzinom od oko 65 km/h nakon čega je uslijedilo usporavanje i ponovno ubrzavanje, no da se ne može iščitati ništa što bi ukazivalo da je od strane vozača autobusa došlo do intenzivnih radnji, odnosno naglih usporenja ili ubrzavanja. Autobus sa svojom širinom od 2,5 metara predstavlja prepreku koja smanjuje mogućnost uočavanja za vozilo koje se nalazi iza njega, ali isto tako smanjuje mogućnost uočavanja vozilima koja dolaze iz suprotnog smjera. Udaljenost na kojoj je vozač osobnog automobila ''Audi'' započeo pretjecanje autobusa nije moguće izračunom odrediti, jer ne postoje tragovi koji upućuju na to. Na upit branitelja, pojasnila je da ukoliko se vozač osobnog automobila ''Audi'' kretao stalnom brzinom od 110 km/h i ukoliko se nalazio u desnoj traci svojim bokom blizu razdjelne crte, tada mu je trebalo minimalno 120 metara da dođe u poziciju u kojoj se našao u trenutku primarnog sudara. U tom slučaju i u tom trenutku osobni automobil ''Peugeot'' se nalazio na udaljenosti od osobnog automobila ''Audi'' 240 metara. Obzirom da se radi o ravnom pravcu, noćnim uvjetima vožnje, vjerojatno je vozač osobnog automobila ''Audi'' mogao uočiti snop svjetala koja dolaze iz suprotnog smjera. Također je pojasnila da mogućnost uočavanja ne ovisi isključivo o prometnoj situaciji, nego i o psihofizičkim karakteristikama samog vozača i eventualno nekim radnjama koje je vozač poduzimao u tom trenutku. Pod uvjetima do kojih je u konkretnom slučaju došlo do sekundarnog sudara, intenzivno kočenje ne bi dovelo do izbjegavanja prometne nesreće. Intenzivnim istovremenim kočenjem oba automobila (''Audi'' i ''Peugeot'') pri brzini 110 km/h i 89 km/h bi u svakom slučaju došlo do kontakta i ne bi mogla biti izbjegnuta prometna nesreća. U trenutku kada je vozač osobnog automobila ''Audi'' reagirao na način da je počeo izmicati vozilo udesno, dakle, kada se htio vratiti u svoju desnu traku od autobusa je bio udaljen oko 39 metara. Pri brzini od 110 km/h to nije dovoljna udaljenost da bi se vozač mogao vratiti u svoju desnu traku. Ukoliko autobus u tom trenutku usporava, ta udaljenost će se smanjiti i onemogućiti povratak u desnu traku. Isto tako, ukoliko autobus ubrzava u tom trenutku stvorio bi nešto veći prostor, no nije moguće odrediti bi li taj prostor bio ponovno dovoljan za vraćanje u desnu traku. Kretanje autobusa, u smislu da je ubrzavao ili usporavao nema toliku ulogu na mogućnost povratka osobnog automobila ''Audi'' u desnu prometnu traku. Da bi se uspješno vratio u svoju desnu traku, vozač osobnog automobila ''Audi'' je trebao reagirati 80 metara prije, odnosno 50 metara prije no što je reagirao. Na upit predsjednika vijeća vještak je naveo da prosječno vrijeme reakcije vozača u prosječnim uvjetima iznosi oko 0,8 sek. Obzirom na vrijeme reakcije od 0,89 sek. vozač vozila ''Peugeot'' nije mogao apsolutno ništa napraviti. Pod pretpostavkom da je vozač vozila ''Peugeot'' kočio, u svakom slučaju bi došlo do kontakta između vozila ''Peugeot'' i ''Audi''.

22. Na prijedlog obrane provedena je dopuna prometno-tehničkog vještačenja kako bi se vještak očitovao bi li prometna nesreća bila izbjegnuta pod pretpostavkom da su vozač osobnog automobila ''Peugeot'' i vozač autobusa vozili propisanom brzinom od 70 km/h, odnosno bi li u tom slučaju postojala mogućnost izbjegavanja sudara.

23. U dopuni nalaza i mišljenja prometno-tehnički vještak je naveo da sukladno prethodno utvrđenim brzinama i udaljenostima pod pretpostavkom da su se vozač osobnog automobila ''Peugeot'' i autobusa kretali brzinama od 70 km/h, prometna nesreća ne bi mogla biti izbjegnuta na način da je vozač osobnog automobila ''Peugeot'' intenzivno kočio. U situaciji da nije došlo do primarnog sudara, sudar osobnog automobila ''Audi'' i ''Peugeot'' bio bi izbjegnut u slučaju a) da su se oba automobila zaustavila prije sudara i b) da se jedan od automobila, ukoliko mu je to prometna situacija dozvoljavala izmaknuo u istočnu prometnu traku. Obzirom na međusobni razmak osobnih automobila ''Audi'' i ''Peugeot'', da se osobni automobil Peugeot i zaustavio intenzivnim kočenjem, preostali raspoloživi prostor ne bi bio dovoljan za zaustavljanje osobnog automobila ''Audi'' prije mjesta sudara. U prostoru od 67,45 m koliko je imao na raspolaganju u slučaju zaustavljanja osobnog automobila ''Peugeot'', uz intenzivno kočenje s maksimalnim usporenjem vozač osobnog automobila ''Audi'' je mogao usporiti na brzinu od oko 74,26 km/h što bi ujedno bila i sudarna brzina s tada zaustavljenim osobnim automobilom ''Peugeot''. Da bi se zaustavio unutar raspoloživih 67,45 m, osobni automobil ''Audi'' se trebao kretati maksimalnom brzinom od oko 88,60 km/h u trenutku reakcije vozača. Ukoliko se autobus nalazio udaljen 29,28 m od mjesta primarnog sudara u trenutku kada je vozač automobila ''Audi'' reagirao izmicanjem vozila udesno, pod pretpostavkom da se autobus kretao stalnom brzinom od 70 km/h, autobus bi predstavljao prepreku za izmicanje osobnog automobila ''Audi'' u vozaču desnu prometnu traku te vozač osobnog automobila ''Audi'' nije mogao izbjeći sudar s osobnim automobilom ''Peugeot'' izmicanjem u desnu prometnu traku. Analizom kretanja autobusa koji se kreće brzinom od 70 km/h i osobnog automobila ''Audi'' proizlazi da će se prednji dio osobnog automobila naći u ravnini sa stražnjim dijelom autobusa za oko 0,85 s od trenutka uočavanja potencijalne opasnosti, što odgovara vremenu reakcije vozača u noćnim uvjetima, te da bi isti najvjerojatnije ostvario kontakt s bočnim dijelom autobusa (ukoliko se isti kretao sredinom istočne trake) 1,65 s nakon uočavanja potencijalne opasnosti (uz uvjet da je vozač osobnog automobila ''Audi'' poduzeo radnju izmicanja vozila udesno). Isto tako, u danih 2,17 s, koliko je vozač osobnog automobila ''Audi'' imao na raspolaganju, isti ne bi mogao preteći autobus koji se kreće brzinom od 70 km/h, jer bi se osobni automobil svojim prednjim dijelom tada našao na udaljenosti od oko 14,71 m od stražnjeg dijela autobusa, odnosno oko 2,46 m od prednjeg dijela autobusa, što je manje od duljine osobnog automobila ''Audi''. Da bi se osobni automobil ''Peugeot'' izmaknuo na njemu lijevu stranu, pri brzini od 70 km/h trebalo bi mu minimalno 55,74 m, odnosno minimalno 2,87 s, što je manje od 2,17 s koliko je isti imao na raspolaganju za izbjegavanje sudara.

24. Ispitana na raspravi vještak Sanja Krajinović, mag. educ. phys., je dodatno pojasnila da je u dopuni nalaza i mišljenja napravila prostorno-vremensku analizu u kojoj je za pretpostavku uzela da su se vozač osobnog automobila ''Peugeot'' i autobusa kretali brzinom od 70 km/h, te pod daljnjom pretpostavkom da se vozač osobnog automobila ''Audi'' kretao brzinom od 110 km/h koja brzina je utvrđena prvotnim nalazom i mišljenjem. Vozač autobusa najvjerojatnije gledajući pravocrtno ispred sebe je uočio nailazak vozila ''Peugeot'', dok je osobni automobil Audi koji se kretao iza njega mogao uočiti pod pretpostavkom da je gledao u bočni lijevi retrovizor. Međusobna udaljenost osobnih automobila ''Peugeot'' i ''Audi'' od 240 metara koja je bila u trenutku kada je vjerojatno vozač osobnog automobila ''Audi'' prešao na njemu lijevu prometnu traku je određena na temelju izračuna pod uvjetom da je osobni automobil ''Audi'' započeo pretjecanje autobusa u trenutku kada se nalazio desnim bokom uz razdjelnu crtu i kretao se brzinom od 110 km/h te da je u tom trenutku vozač osobnog automobila ''Audi'' uočio osobni automobil ''Peugeot'' i odustao od pretjecanja, odnosno prelaska u njemu lijevu prometnu traku, prometna nesreća bi bila izbjegnuta. Nema materijalnih tragova koji bi upućivali na okolnost da su vozač autobusa i vozač osobnog automobila ''Peugeot'' poduzeli radnje u smislu kočenja ili izbjegavanja izmicanjem vozila u neku od strana te se ne može utvrditi jesu li oni doista poduzeli neku od tih radnji. Da je vozač osobnog automobila ''Peugeot'' intenzivno kočio i zaustavio se, čak da nije došlo do primarnog sudara, već da je osobni automobil ''Audi'' ostao u njemu lijevoj traci, do sudara bi opet došlo s brzinom od oko 84 km/h zato što je autobus predstavljao prepreku za povratak osobnog automobila ''Audi'' udesno. Vozača osobnog automobila ''Peugeot'' nije mogao skrenuti na njemu lijevu traku, jer bi u tom slučaju došlo do sudara s autobusom. Vozač osobnog automobila ''Peugeot'' se kretao u traci koja je namijenjena za njegov smjer kretanja jednako kao i autobus. Nadalje je pojasnio da je iz tahografa razvidno da je vozač autobusa prije same prometne nesreće u jednom trenutku vozio 70 km/h te da je u narednom trenutku došlo do ubrzanja na 83 km/h. U situaciji kada je došlo do udara prednjeg dijela vozila osobnog automobila ''Audi'' u stražnji dio autobusa moguće je da je takav udar izazvao ubrzanje autobusa od najviše 6 km/h. Na upit predsjednika vijeća vještak je iskazao da je, obzirom na utvrđenu brzinu kretanja osobnog automobila ''Peugeot'', izostao bilo kakav doprinos vozača osobnog automobila ''Peugeot'' u prometnoj nesreći.

25. Prihvaćanjem mišljenja prometno-tehničkog vještaka ovaj sud zaključuje da prije svega optuženik već u trenutku započinjanja radnje pretjecanja autobusa nije raspolagao potrebnim prostornim uvjetima za njezino sigurno izvršenje. Naime, prema izračunu vještaka da bi pri brzini od 110 km/h (kojom je optuženik upravljao u trenutku kada je započeo radnju pretjecanja) sigurno dovršio pretjecanje autobusa koji se kretao brzinom od 83 km/h optuženik je morao raspolagati s najmanje 519 metara slobodnog prostora za pretjecanje. Međutim, budući mu je iz suprotnog smjera u trenutku kada je započeo pretjecati, u susret dolazilo drugo vozilo (''Peugeot'') brzinom od 89 km/h, nije dovoljno imao samo tih 519 m, već je optuženik morao uočiti osobni automobil ''Peugeot'' na udaljenosti 938,91 m kako bi završio pretjecanje i vratio se u svoju traku. Budući da takvi uvjeti u konkretnoj prometnoj situaciji objektivno nisu postojali (međusobna udaljenost automobila ''Audi'' i ''Peugeot'' je bila oko 240 m), tehnički nije bilo moguće sigurno dovršiti radnju pretjecanja autobusa prije nailaska vozila iz suprotnog smjera, zbog čega je manevar pretjecanja od samog početka bio tehnički nesiguran. Pri tome valja ima u vidu da veličina sigurnosnog razmaka nije propisana u apsolutnom iznosu, već ovisi o konkretnim okolnostima prometne situacije, osobito o brzini kretanja vozila, preglednosti ceste te sposobnosti vozača da pravodobno uoči opasnost i na nju reagira. U konkretnom slučaju ta sposobnost optuženika kao vozača je bila dodatno umanjena činjenicom da je optuženik upravljao vozilom pod utjecajem alkohola od najmanje 1,98 g/kg i pod utjecajem droge, što je nesumnjivo kada stavimo u korelaciju s nalazom i mišljenjem sudsko-medicinskog i toksikološkog vještaka u dijelu gdje isti navode da se kod vozača u pijanom stanju bitno produžuje vrijeme reakcije od uočavanja opasnosti pa do adekvatnog reagiranja, te da je otežana procjena udaljenosti između dva predmeta nesumnjivo utjecalo na njegovu mogućnost pravilne procjene potrebnog razmaka i sigurnosnog izvođenja radnje pretjecanja. Nadalje, imajući u vidu da je vještak utvrdio da je optuženik u trenutku kada je mogao uočiti nailazak osobnog automobila ''Peugeot'' i započeti s reakcijom raspolagao međusobnim razmakom od svega 93,78 m-97,78 m, dok je za izbjegavanje sudara uz intenzivno kočenje oba vozila bio potreban međusobni razmak od najmanje 164-170 m, ovaj sud zaključuje da optuženik u trenutku kada je mogao uočiti nailazak osobnog automobila ''Peugeot'' i reagirati više nije imao stvarnu mogućnost izbjeći sudar, čime je optuženik nedvojbeno prekršio blanketnu odredbu čl. 70. st. 1. toč. 4. i st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama koja propisuje da vozač ne smije vozilom početi pretjecati ako prometna traka kojom namjerava pretjecati nije slobodna na dovoljnoj udaljenosti tako da bi, vodeći računa o razlici između brzine kretanja svojeg vozila za vrijeme pretjecanja i brzine kretanja vozila drugih sudionika u prometu koje namjerava preteći, pretjecanjem ugrozio sigurnost prometa ili omeo promet iz suprotnog smjera, kao i da je vozač koji pretječe dužan svoje vozilo držati na potrebnoj udaljenosti od vozila koje pretječe, tako da ga ne ometa ni ugrožava u prometu. Pri čemu treba istaći da pretjecanje treba izvoditi tako da vozač koji dolazi u susret ne bude prisiljen kočiti ili skretati sa svojeg pravca kretanja.

26. Iako je obrana tijekom postupka ustrajala na pitanju što bi se dogodilo pod pretpostavkom da su vozač osobnog automobila ''Peugeot'', pok. KV i vozač autobusa CV upravljali dopuštenom brzinom od 70 km/h imputirajući time da uzrok prometne nesreće nije isključivo u nepropisnom pretjecanju optuženika, nego da su nastanku posljedice bitno pridonijele nedopuštene brzine kretanja autobusa (83 km/h) i posebice osobnog automobila ''Peugeot'' (89 km/h), prije svega valja naglasiti da je sud ispitujući predmet optužbe (je li optuženik započeo pretjecanje u uvjetima u kojima ga je bilo moguće sigurno dovršiti) utvrdio da je pretjecanje već u trenutku započinjanja bilo tehnički nesigurno. Kada tome dodamo dopunu nalaza i mišljenja prometno-tehničkog vještaka iz koje proizlazi da čak i pod pretpostavkom da su se isti kretali dopuštenom brzinom od 70 km/h prometna nesreća nije mogla biti izbjegnuta ni intenzivnim kočenjem, ni izmicanjem vozila u desnu prometnu traku, da optuženik u raspoloživom vremenu i prostoru nije mogao sigurno dovršiti pretjecanje autobusa, niti je imao dovoljno vremena i udaljenosti za povratak u svoju prometnu traku prije nailaska vozila iz suprotnog smjera, sud zaključuje da je brzina drugih sudionika prometne nesreće irelevantna za ocjenu uzročne veze ili eventualnog doprinosa drugih sudionika prometnoj nesreći.

27. Unatoč stavljenoj primjedbi obrane na iskaz prometno-tehničkog vještaka da nakon učinjene prostorno-vremenske analize i dalje ostaje otvoreno pitanje zašto vozač autobusa i vozač osobnog automobila ''Peugeot'' nisu poduzeli niti jednu radnju ''da olakšaju'' nastalu kritičnu situaciju, već su zadržali brzinu kretanja svog vozila, kao i u dijelu gdje vještak navodi da je u konkretnoj situaciji u cijelosti izostao bilo kakav doprinos vozača osobnog automobila ''Peugeot'', tvrdeći pri tome da je vozač radnjom intenzivnog kočenja mogao smanjiti brzinu kretanja, te u konačnici zaustaviti vozilo u svojoj desnoj kolničkoj traci, sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka držeći kako je vještak proveo vještačenje kvalitetno, stručno i objektivno koristeći metode koje se i inače primjenjuju kod analiza prometnih nesreća, uz uzimanje u obzir svih prostornih i vremenskih okolnosti događaja, te imajući u vidu da je prometni vještak svoje izračune jasno prikazao u pisanim nalazima i mišljenjima uz vizualnu simulaciju prometne nesreće u programu za simulaciju realnih sudarnih procesa - PC CRASH kojim je potkrijepio svoje zaključke. Za istaknuti je da je vještak, pored prvotnog, dao i dopunu nalaza i mišljenja, a potom na raspravi jasno i detaljno odgovorio na sva postavljena pitanja, a ujedno dao i dostatno obrazloženje zašto na pojedina pitanja nije mogao odgovoriti, te je po ocjeni ovog suda, njegov nalaz i mišljenje u skladu s mogućnostima i postojećim tehničkim parametrima. Suprotno navodima obrane koja imputira da nije odgovoreno na pitanje zašto vozači osobnog automobila ''Peugeot'' i autobusa u fazi pretjecanja nisu poduzeli niti jednu radnju koja bi moguće dovela do drugačijeg ishoda, vještak je jasno u svom prvotnom nalazu i mišljenju iskazao da je prema načinjenoj simulaciji do čeonog sudara osobnog automobila ''Audi'' i ''Peugeot'' došlo oko 0,891 s nakon primarnog sudara pa ukoliko se uzme standardno vrijeme reagiranja vozača (od 0,8 do 1,00 sek.) tada jasno proizlazi da vozač osobnog automobila ''Peugeot'' u vremenu reagiranja nije mogao ništa napraviti, već tek dignuti nogu s gasa, što je vještak dodatno i potvrdio na raspravi od 13. ožujka 2026. kada je odgovarajući na upit predsjednika vijeća odgovorio da obzirom na vrijeme reakcije od 0,89 sekundi vozač osobnog automobila ''Peugeot'' nije mogao apsolutno ništa napraviti. Na koncu, obrana zanemaruje dio iskaza svjedoka CV koji je jasno iskazao da nije primijetio u dolasku vozilo optuženika, kao i da u konkretnoj situaciji nije kočio, jer je vozilo optuženika vidio iza sebe tek u trenutku samog sudara, što po ocjeni suda predstavlja logično objašnjenje izostanka bilo kakve reakcije ovog sudionika u prometnoj nesreći.

28. Sud je iskaze ispitanih svjedoka, ošt. žrtve RVO, unatoč činjenici da se radi o supruzi preminulog KV, kao i iskaz svjedoka CV cijenio vjerodostojnim i istinitim, jer se radi o neposrednim očevicima prometne nesreće te su im činjenice i okolnosti o kojima su se svjedoci izjašnjavali u bitnome osobno poznate, a sudu nije predočen niti jedan razlog koji bi ukazivao da se njihovo iskazivanje ne prihvati i da je izvjesno da nitko od njih nema niti jedan razlog da lažno iskazuje i tako tereti optuženika, tim više što su ovi svjedoci iskazivali generalno o činjenicama (kada i gdje se dogodila prometna nesreća, uopće ne potvrđujući da je došlo do sudara s vozilom optuženika i tko je stradao), koje činjenice potvrđuju i drugi izvedeni dokazi, a ne osporava ih niti sam optuženik.

29. Sud je u cijelosti prihvatio kao istinitu materijalnu dokumentaciju koja je pročitana te istu posebno analizirao, pri čemu istinitost sadržaja materijalnih dokaza tijekom postupka nije osporena.

30. Analizirajući sve dokaze zajedno kao i u međusobnoj vezi, sud smatra da je provedenim dokaznim postupkom nedvojbeno utvrđeno i dokazano da je optuženi RV počinio kazneno djelo izazivanje prometne nesreće u cestovnom prometu iz čl. 227. st. 4. u vezi sa st. 1. KZ/11, za koje ga je sud i proglasio krivim.

31. Sud je na temelju čl. 421. st. 1. toč. 2. i 4. ZKP/08 kao nevažni i kao prijedlog koji odugovlači postupak odbio dokazni prijedlog obrane za provođenjem prometnog vještačenja po novom prometnom vještaku, imajući u vidu da su provedenim dokazima utvrđene sve odlučne činjenice u ovom postupku, kao i iz razloga jer nalaz i mišljenje prometnog vještaka, kao i dopune navedenog nalaza i mišljenja nemaju nedostataka, niti je obrana učinila izvjesnu sumnju u točnost danog nalaza i mišljenja te je sud navedeni prijedlog cijenio nevažnim i usmjerenim na znatno odugovlačenje postupka.

32. Na temelju utvrđenja spornih činjenica, podvođenjem istih pod odredbu čl. 227. st. 4. u vezi sa st. 1. KZ/11, odnosno primjenom materijalnog prava na utvrđeno činjenično stanje, sud utvrđuje da je optuženi RV u vrijeme i na mjestu inkriminacije kao vozač osobnog automobila pod utjecajem alkohola i droge uslijed čega je bio apsolutno nesposoban za vožnju, započeo pretjecanje autobusa koji se kretao ispred njega u istom smjeru, a da se nije prethodno uvjerio da iz suprotnog smjera ne nailaze druga vozila i da radnju pretjecanja može obaviti na siguran način te prilikom pretjecanja nije držao svoje vozilo na potrebnoj bočnoj udaljenosti od vozila ispred njega čime je povrijedio blanketne odredbe čl. 199. st. 2. i čl. 70. st. 1. toč. 4. i st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, uslijed čega je desnim dijelom svog vozila udario u lijevi bočni dio autobusa nakon čega se nastavio nekontrolirano kretati u suprotnom kolničkom traku kojom prilikom je došlo do udara u vozilo koje je dolazilo iz suprotnog smjera kojim je upravljao KV čije vozilo je od siline udara i rotacija sletjelo s kolnika kojom prilikom su putnici u njegovom vozilu dijete ŠV koja se nalazila na stražnjem sjedalu zadobila tešku tjelesnu ozljedu, BVO koja se nalazila kao suvozač u njegovom vozilu zadobila teške i po život opasne tjelesne ozljede, dok je KV od zadobivenih osobito teških tjelesnih ozljeda preminuo na mjestu događaja. Dakle, sud zaključuje da je upravo vožnja optuženika koja bila protivna citiranim odredbama Zakona o sigurnosti prometa na cestama u uzročno-posljedičnoj vezi s nastankom prometne nesreće u kojoj je nastupila smrt ošt. KV, čime su u radnjama optuženika ostvarena sva objektivna obilježja kaznenog djela izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz čl. 227. st. 4. u vezi sa st .1 KZ/11.

33. Glede subjektivnog odnosa počinitelja prema djelu, optuženik je po stavu suda kazneno djelo počinio s neizravnom namjerom. Naime, prema svojoj obrani, a i prema utvrđenim činjenicama o njegovoj alkoholiziranosti i utjecaju droge, optuženik je poduzeo vožnju u vrijeme kada je u krvi imao koncentraciju alkohola od najmanje 1,98 g/kg, te pod utjecajem droge tipa marihuane – cannabis sative i metabolita THC- a s koncentracijom od 0,6 ng/mL, zbog čega je bio bitno smanjenih vozačkih sposobnosti, svjestan da je toga dana prije inkriminiranog događaja konzumirao alkoholna pića i drogu. Sjedajući u takvom stanju za upravljač automobila i svjestan utjecaja alkohola i droge na svoje vozačke sposobnosti, optuženik je poduzeo vožnju te je u sasvim jednostavnoj prometnoj situaciji (ravni, široki kolnik, pregledan) započeo pretjecati i izazvao prometnu nesreću. Vozač s ovakvom količinom alkohola kada je još k tome konzumirao i drogu svjestan je da može izazvati prometnu nesreću i time što poduzima vožnju, stvara opasnu situaciju u prometu na koju pristaje. Dakle, optuženik svjesno krši prometne propise i pristaje na rizičnu vožnju, pa je u smislu čl. 28. st. 3. KZ/11 ovo kazneno djelo počinio s neizravnom namjerom u odnosu na osnovnu posljedicu – izazivanje opasnosti za život i tijelo ljudi. U odnosu na težu posljedicu optuženik je postupao s nehajem, svjestan mogućnosti nastanka i smrtne posljedice u prometnoj nesreći za druge osobe, olako držeći da do toga neće doći, sukladno odredbi čl. 27. st. 2. KZ/11. Obzirom da kod optuženika BV ne postoje okolnosti koje bi upućivale na zaključak da u vrijeme djela ne bi bio ubrojiv, da je nedvojbeno bio svjestan protupravnosti svojih radnji, a ne postoje ispričavajući razlozi, proglašen je krivim za počinjenje kaznenog djela izazivanje prometne nesreće u cestovnom prometu iz čl. 227. st. 4. u vezi sa st. 1. KZ/11 i osuđen po zakonu.

34. Proglasivši optuženog BV krivim zbog počinjenja kaznenog djela iz čl. 227. st. 4.u vezi sa st. 1. KZ/11, valjalo je istome u okviru propisanih okvira kazne za navedeno kazneno odmjeriti kaznu, pri čemu je sud primijenio opće pravilo o odmjeravanju kazne (vrsta i visina), polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, istovremeno cijeneći sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža, posebice jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra, prijašnji život počinitelja, njegove osobne i imovinske prilike te njegovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela.

34.1. Olakotnim je optuženiku sud cijenio činjenicu da prema podacima iz prekršajne evidencije isti nije prekršajno kažnjavan, što ukazuje na usklađenost njegovog ponašanja s zakonskim propisima. Kao olakotnu okolnost sud je cijenio činjenicu da je optuženik otac troje maloljetne djece u dobi od 13, 10 i 7 godina, od kojih dvoje djece živi s njim u zajedničkom kućanstvu i uz svoju sadašnju suprugu pridonosi njihovom uzdržavanju, obzirom da jedno od troje djece živi u zajednici s majkom, odnosno prvom suprugom optuženika. Sud je također cijenio olakotnom činjenicu da je optuženik u predmetnoj prometnoj nesreći pretrpio teške tjelesne ozljede. Naime, iz iskaza sudsko-medicinskog vještaka doc. dr. sc. Borisa Dumenčića, dr. med. proizlazi da je isti kritične zgode zadobio krvarenje meke moždane ovojnice čeono tjemeno desno, prodor zraka u lijevo prsište, nagnječenje oba plućna krila i nagnječenje lijevog bubrega, koje ozljede se u svom zbroju kvalificiraju kao teške tjelesne ozljede te je optuženik zbog ozljede prsnog koša bio podvrgnut operaciji s ciljem drenaže nakupljenog zraka u lijevom prsištu. Također, optuženik je zadobio otvoreni prijelom donjeg dijela lijeve natkoljenice i čašice lijevog koljena, zbog čega je podvrgnut operativnom zahvatu vanjskog prijeloma lijeve natkoljenice. Na koncu, sud je olakotnom okolnošću cijenio činjenicu da je optuženik u svom iskazu izrazio žaljenje, iako doduše vrlo šturo. Iako iz nalaza i mišljenja psihijatrijskog vještaka prim. dr. sc. Ivana Požgaina, dr. med., kojega je ovaj sud prihvatio kao vjerodostojan, proizlazi da je optuženik u vrijeme počinjenja predmetnog kaznenog djela mogao biti u srednje-teškom pijanom stanju (imajući u vidu sinergijske učinke alkohola i konzumirane droge tipa marihuane) što je imalo izrazitog učinka na njegovu vidnu percepciju zbivanja na cesti, brzinu reagiranja, percepciju i procjenu moguće opasnosti, pretjeranu i neosnovanu samouvjerenost pod utjecajem alkohola uslijed čega su njegove sposobnosti shvaćanja i upravljanja postupcima u konkretnoj situaciji bile bitno umanjene, sud navedenu okolnost bitno smanjene ubrojivosti nije uzeo u obzir, jer se ovdje radi o isključivoj posljedici njegovog samoskrivljenog ponašanja koje se u smislu čl. 26. KZ/11 ne može uzimati olakotnim.

34.2. Kao otegotnu okolnost sud je optuženiku cijenio okolnosti počinjenja kaznenog djela i to, da je optuženik pri počinjenju kaznenog djela počinio povredu ustvari tri odredbe Zakona o sigurnosti prometa na cestama, tako što je izuzev dvije odredbe koje su obuhvaćene izrekom presude povrijedio još i odredbu o dopuštenoj brzini, budući iz nalaza i mišljenja prometno tehničkog vještaka nesporno proizlazi da se optuženik kritične zgode kretao brzinom od 110 km/h na prometnici na kojoj je dopuštena brzina prometnim znakom 70 km/h. Iako navedena brzina u konkretnom slučaju nije uzrok prometne nesreće, ista svakako predstavlja vid nedopuštenog ponašanja u prometu, koja okolnost upućuje na bezobzirnost optuženika te značajni stupanj ugrožavanja, odnosno povrede zaštićenog dobra u ovom slučaju sigurnosti sudionika u prometu. Kao otegotnu okolnost sud je cijenio da je u prometnoj nesreći koju je prouzročio optuženik ozlijedio tri osobe, točnije da je izuzev smrtno stradalog KV, stradalo njegovo osmogodišnje dijete, ŠV, koja je zadobila teške tjelesne ozljede (prema nalazu i mišljenju sudsko-medicinskog vještaka oguljotine lijeve šake, prijelom 5. kosti dlana lijeve šake, oguljotine donjih ekstremiteta, nagnječenje na prsnom košu i trbuhu i nagnječenje na čelu lijevo) i supruga BVO, koja je zadobila tešku i za život opasnu tjelesnu ozljedu i čiji je život spašen pravodobnom intervencijom liječnika (prema nalazu i mišljenju sudsko-medicinskog vještaka imenovana je zadobila nagnječenje oko lijevog oka, krvni podljev lijevog kuka, prijelom 10. rebra lijevo, razdor lijeve kupole ošita s prodorom dijela organa trbušne šupljine u lijevo prsište i prijelom poprečnog nastavka 4. slabinskog kralješka), zbog kojih ozljeda je BVO bila podvrgnuta rehabilitaciji u trajanju od gotovo godinu i pol dana, te se i danas nalazi na bolovanju, te je zajedno sa svojom maloljetnom kćeri zbog posljedica proživljene traume i gubitka supruga odnosno oca uključena u psihološki tretman. Unatoč okolnostima koje je optuženik navodio odgovarajući na upit predsjedniku vijeća o razlozima izostanka isprike (da zbog boravka u bolnici u prvo vrijeme nije znao za posljedice prometne nesreće, te da je kasnije došlo do promjene branitelja, zbog čega je u njihovoj međusobnoj komunikaciji došlo do propusta vezano za ispriku oštećenici), sud je otegotnom okolnošću cijenio činjenicu da je izostala isprika i pokušaj bilo kakvog kontakta s oštećenom žrtvom radi isprike, posebice jer je tu mogućnost optuženik imao u krajnjem slučaju na samoj raspravi na kojoj je bio prisutan zajedno s vidno potresenom ošt. žrtvom KVO. Na koncu, sud je otegotnom cijenio okolnost da je optuženik prema podacima iz kaznene evidencije osuđivan zbog kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz čl. 190. st. 2. KZ/11 koje u ovom slučaju nije istovrsno, niti istovjetno kazneno djelo, držeći kako djelo za koje je optuženik prethodno pravomoćno osuđen ima doticaja s kaznenim djelom za koje je optuženik proglašen krivim, budući je kazneno djelo u konkretnom slučaju počinjeno pod odlučujućim utjecajem alkohola i droge, kao i činjenicu koja proizlazi iz mišljenja psihijatrijskog vještaka, da je optuženik alkohol i drogu tipa marihuanu počeo konzumirati u srednjoj školi te da sporadično konzumira obje supstance te da unatoč činjenici da kod optuženika nema elemenata koji ukazuju na postojanje sindroma ovisnosti se može govoriti o razini štetne uporabe ovih supstanci koje kod njega dovode do određenih interpersonalnih, socijalnih i zakonskih problema.

35. Uzimajući u obzir stupanj optuženikove krivnje i svrhu kažnjavanja, vodeći računa o rasponu propisane kazne (u trajanju od tri do petnaest godina), uz postojanje utvrđenih olakotnih i otegotnih okolnosti, na temelju zahtjeva i opće i specijalne prevencije izrekao zatvorsku kaznu u trajanju 7 (sedam) godina. Sud smatra da će izrečenom kaznom na koju je optuženi RV osuđen ostvariti svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11 u smislu da se ubuduće suzdržava od činjenja kaznenih djela, da svoje ponašanje uskladi sa zakonima, te da će se istom kaznom istovremeno utjecati i na ostale da ne čine kaznena djela. Ovo posebice stoga što je posljednjih godina velik broj prometnih nesreća koje su prouzročile osobe upravljajući u prometu u alkoholiziranom stanju, koje su imale posljedicu smrtno stradale osobe, čime se šalje poruka da će zbog činjenja takvih i sličnih kaznenih djela biti adekvatno sankcionirani, a s druge strane će se jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava.

36. Unatoč činjenici da optuženi RV prije inkriminirane prometne nesreće nije prekršajno kažnjavan ni kazneno osuđivan za isto, odnosno istovjetno djelo/prekršaj, sud smatra da navedena okolnost nije jedina relevantna za procjenu postojanja realne i konkretne opasnosti da će optuženik upravljajući motornim vozilom ugroziti sigurnost prometa. Naime, čl. 72. st. 1. KZ/11 propisuje se da se sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom može izreći počinitelju kaznenog djela protiv sigurnosti prometa kada postoji opasnost da će isti, upravljajući motornim vozilom ugroziti sigurnost prometa. Imajući u vidu sve utvrđene okolnosti ove prometne nesreće, posebice način vožnje i okolnost da je optuženik kritične zgode grubo kršio prometne propise, po ocjeni ovog suda, u konkretnom slučaju postoji realno predvidiva opasnost da će optuženik upravljajući motornim vozilom ugroziti sigurnost prometa, odnosno druge sudionike u prometu zbog čega mu je sud izrekao sigurnosnu mjeru iz čl. 72. st. 1. i 3. KZ/11 zabrane upravljanja motornim vozilom u trajanju od 3 (tri) godine dulje od izrečene kazne zatvora. Obzirom da se optuženiku sukladno odredbi čl. 72. st. 7. KZ/11 u vrijeme zabrane upravljanja motornim vozilom uračunava i vrijeme privremenog oduzimanja vozačke dozvole od 24. siječnja 2025. do 16. srpnja 2026., sud je odredio mjeru u trajanju od 3 (tri) godine.

37. Na temelju čl. 161. st. 3. ZKP/08 optuženiku je vraćen mobitel privremeno oduzet na temelju potvrde PU osječko-baranjske, Postaje prometne policije Osijek, ser. broj [serijski broj] od 1. studenoga 2024., koji predmet je privremeno oduzet od HV, supruge optuženika, budući se radi o mobitelu koji nesporno pripada optuženom BV. U konkretnom slučaju radi se o predmetu koji tijekom postupka nije upotrijebljen za utvrđivanje činjenica, koji predmet će istome biti vraćen po završetku postupka imajući u vidu da vlasnik stvari prije završetka postupka nije postavio zahtjev da mu se iste vrate kao stvar koja mu je prijeko potrebna.

38. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 optuženom BV je naloženo da djelomično podmiri troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 1. i 2. toč. 1., 6. i 8. ZKP/08, točnije trošak za svjedoka i to, trošak prijevoza za ošt. žrtvu KVO u iznosu 184,94 eura, troškove očevida koje obuhvaća trošak preuzimanja mrtvog tijela KV od strane TD ''Ukop'' d.o.o. u iznosu 258,14 eura i trošak izrade fotografskog elaborata i situacijskog plana PP Beli Manastir u iznosu 27,53 eura, što ukupno iznosi 285,67 eura, troškove analize alkohola u krvi i urinu Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja ''Ivan Vučetić'' za svjedoka CV u iznosu 99,54 eura, trošak istoga Centra analize prisutnosti droge u krvi i urinu za svjedoka CV u iznosu 54,42 eura, trošak analize alkohola u krvi i urinu za optuženog BV od 6. i 13. studenoga 2024. svaki u pojedinačnom iznosu 99,54 eura, te trošak analize prisutnosti droge u krvi i urinu za ošt. KV u iznosu 272,08 eura, što sveukupno iznosi 625,12 eura, trošak obdukcije Kliničkom bolničkom centru Osijek u iznosu 720,00 eura, troškove sudsko- medicinskog vještačenja TD ''Dumenčić'' d.o.o., po vještaku doc. dr. sc. Borisu Dumenčiću, dr. med., točnije troškove izrade pisanog nalaza i mišljenja sudsko- medicinskog vještaka u iznosu 198,45 eura i dopune nalaza i mišljenja na raspravi u iznosu 84,00 eura, što ukupno iznosi 282,45 eura, troškove psihijatrijskog vještačenja psihijatrijskog vještaka prim. dr. sc. Ivana Požgaina, dr. med., u iznosu 525,00 eura te paušalnu svotu u iznosu 500,00 eura, što sveukupno iznosi 3.123,18 eura, te nagradu i nužne izdatke opunomoćenika oštećene žrtve RVO, VV, odvjetnice iz [adresa], o čijoj će visini predsjednik vijeća donijeti posebno rješenje kada se ti podaci pribave. Ostalih troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. ZKP/08, odnosno troška analize prisutnosti droge u krvi i urinu Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja '' ČV' za okr. BV u iznosu 513,64 eura i troškova prometno-tehničkog vještačenja Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja '' ČV' po vještaku Sanji Krajinović, mag. educ. phys., koji obuhvaćaju izradu pisanog nalaza i mišljenja prometno-tehničkog vještaka u iznosu 931,90 eura, te dopune nalaza i mišljenja u iznosu 445,20 eura, što sveukupno iznosi 1.890,74 eura, optuženik je oslobođen na temelju čl. 148. st. 6. ZKP/08.

38.1. Naime, imajući u vidu da optuženik prima redovnu plaću u iznosu od svega 1.000,00 eura, da isti nema drugih prihoda, niti imovine iz koje bi mogao stjecati prihode, ocjena je suda da bi plaćanjem troškova kaznenog postupka u iznosu povrh onoga na koji je obvezan, bilo dovedeno u pitanje ne samo njegovo uzdržavanje, već i uzdržavanje maloljetne djece koju je dužan uzdržavati. Paušalnu svotu sud je odredio obzirom na složenost postupka i broj postupovnih radnji, vodeći računa da je u ovom postupku održano ukupno pet rasprava, te da su tijekom istrage i dokaznog postupka provedena mnogobrojna vještačenja (sudsko-medicinsko, psihijatrijsko, prometno-tehničko vještačenje i toksikološka vještačenja).

38.2. Optuženom BV naloženo je plaćanje troška zastupanja žrtve po opunomoćeniku iz čl. 145. st. 2. toč. 1. ZKP/08 obzirom da prema čl. 148. st. 6. ZKP/08 ne postoji mogućnost oslobađanja optuženika od plaćanja tog troška, s time da će predsjednik vijeća o iznosu, točnije visini troška donijeti posebno rješenje kada se ti podaci pribave, obzirom da opunomoćenik oštećene žrtve do dana zaključenja rasprave nije podnio troškovnik.

39. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

Osijek, 16. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća - sudac

Vesna Osmanović

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude žalbu mogu podnijeti stranke i branitelj, a u korist optuženika žalbu mogu podnijeti i osobe navedene u čl. 464. st. 2. ZKP/08. Oštećenik može pobijati presudu zbog odluke suda o njegovim troškovima kaznenog postupka i odluke o imovinskopravnom zahtjevu.

Žalba se može podnijeti u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovome sudu neposredno ili putem preporučene pošte u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje Visoki kazneni sud Republike Hrvatske.

Dostaviti:

1. Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku, broj KO-DO-23/2025

2. Optuženi RV – putem Zatvora u Osijeku

3. Branitelj optuženika Mislav Srb, odvjetnik iz Osijeka

4. Opunomoćenik ošt. žrtve, VV, odvjetnica iz [adresa]

Nakon pravomoćnosti:

5. Oštećena žrtva BVO, [adresa]