Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-1773/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci po sutkinji Heleni Vlahov Kozomara, u pravnoj stvari t užitelja ČISTOĆA d.o.o., OIB: 84923155727, Stjepana Radića 33, 23000 Zadar, kojeg zastupa zakonski zastupnik TUI, a ovoga punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Marinović i partneri j.t.d., Zadar, protiv tuženika TU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, u odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinsko suda u Zadru, poslovni broj Povrv-208/2022-8 od 16. travnja 2024.,16. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Uvaženjem žalbe tužitelja preinačuje se presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Povrv-208/2022-8 od 16. travnja 2024. i sudi.

1. Odražava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika mr.sc. Davora Miškovića u Zadru, od 15. travnja 2022. broj Ovrv-4640/2022, UPP/OS-Ovrv-473/2022 kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 68,37 eura (šezdesetosameuratridesetsedamcenti) sa zateznom kamatom:

- na iznos od 5,14 eura od 16. kolovoza 2021.,

- na iznos od 5,14 eura od 16. prosinca 2020.,

- na iznos od 5,14 eura od 16. lipnja 2021.,

- na iznos od 5, 14 eura od 16. travnja 2021.,

- na iznos od 5,14 eura od 16. srpnja 2021.,

- na iznos od 5,14 eura od 16. svibnja 2021.,

- na iznos od 5,14 eura od 16. studenog 2021.,

- na iznos od 5,14 eura od 16. prosinca 2021.,

- na iznos od 5,14 eura od 16. listopada 2021.,

- na iznos od 5,14 eura od 16. siječnja 2021.,

- na iznos od 6,74 eura od 18. veljače 2021.,

- na iznos od 5,14 eura od 16. ožujka 2021.,

- na iznos od 5,14 eura od 16. rujna 2021.,

pa do isplate i to za razdoblje od 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uz uvećanje prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, za razdoblje od 1. siječanj 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju Europska središnja banka primjenjuje na svoje posebne i glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, a od 30. prosinca 2023. do isplati po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3% poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi da dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi da dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 134,95 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika mr.sc. Davora Miškovića broj Ovrv-4640/2022, UPP/OS-Ovrv- 473/2022 od 15. travnja 2022. te je tužbeni zahtjev odbijen.

2. Protiv te presude žali se tužitelj zbog bitne povrede odredaba paničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

3. Bitnu povredu nalazi u tome što sud nije uzeo u obzir podnesak tužitelja od 23. lipnja 2021. uz obrazloženje da je isti dostavljen nakon roka propisanog odredbom članka 461.a stavak 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP). U žalbi navodi da je tuženiku fakturirao isključivo i samo za točku 1. cijena obvezne minimalne javne usluge koju su dužni svi plaćati, neovisno o tome je li otpad proizveden ili ne. Navedeno proizlazi iz samog pojma cijene obvezne minimalne javne usluge kao dijela javne usluge koju je potrebno osigurati kako bi sustav sakupljanja komunalnog otpada mogao ispuniti svoju svrhu poštujući pritom obvezu o osiguranju primjene načela o "onečišćivač plaća" ekonomski održivo poslovanje te sigurnost, redovitost i kvalitetu pružanja javne usluge. Navodi da nije meritum spora onaj koji se navodi u točki 13. obrazloženja presude jer je sasvim jasno određeno naznačeno i napisano u Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Tuženik je vlasnik više etažnih jedinica, pa se ne može razlikovati od vlasnika odnosno korisnika koji ima više nekretnina u susjedstvu ili više nekretnina na različitim lokacijama u istom naselju. Pogrešnim smatra i stav suda da se ne može utvrditi za koju etažnu jedinicu se odnosi potraživanje, budući da navedeno nije osporeno u ovom postupku, već je isključivo riječ o pitanju je li tuženik u obvezi plaćati cijenu minimalne javne usluge odvoz komunalnog otpada za etažne jedinice.

4. Predlaže pobijanu presudu preinačiti i to na način da se u cijelosti održi na snazi platni nalog te naloži tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

5. Tuženik u odgovoru na žalbu osporava osnovanost žalbenih navoda i predlaže žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i presudu suda prvog stupnja potvrditi.

6. Žalba je osnovana.

7. Prije upuštanja u ocjenu osnovanosti žalbenih navoda tužitelja, valja istaknuti da je predmetni spor spor male vrijednosti u smislu odredbe članka 458. stavak 1. ZPP- a, jer novčano potraživanje tužitelja ne prelazi iznos 1.320,00 eura.

8. Prema odredbi članka 467. stavak 1. ZPP-a prvostupanjska presuda kojom se završava spor u postupku male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2., osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točka 3. ZPP-a.

9. Prvostupanjskom presudom kojom se završava spor u postupku sporovima male vrijednosti nije dopušteno pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

10. Tuženik u žalbi ističe da je sud postupio suprotno odredbi članka 461. a stavak 3. ZPP-a kad nije uzeo u obzir podnesak tužitelja od 23. lipnja 2021.

11. Takvim žalbenim navodima tuženik sadržajno ističe bitnu povredu iz odredbe članka 354. stavak 1. u vezi s člankom 461.a stavak 3. ZPP-a u vezi s člankom 467. ZPP-a. Međutim kako je već ranije navedeno presuda u sporu male vrijednosti ne može se pobijati zbog bitne povrede iz odredbe članka 354. stavak 1. ZPP-a tako da ni žalbeni navodi tužitelja koji sadržajno ukazuju na bitnu povredu iz odredbe članka 354. stavak 1. u vezi s člankom 461.a stavak 3. ZPP-a, odnosno kojima ukazuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje ne mogu biti predmet razmatranja u ovom žalbenom postupku.

12. Pazeći po službenoj dužnosti povodom izjavljene žalbe na postojanje neke od bitnih povreda iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da donošenjem pobijane presude nije počinjena ni jedna od tih povreda.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 68,37 eura na ime plaćanja minimalne obveze javne usluge za razdoblje od studenog 2020. do studenog 2021.

13. U provedenom postupku je utvrđeno:

- da je tužitelj ovlašten pružati javnu uslugu skupljanja i zbrinjavanja komunalnog otpada,

- da se potraživanje tužitelja odnosi na nekretninu na adresi [adresa] koja je etažirana na više samostalnih uporabnih cjelina koje su vlasništvo tuženika,

- da je pregledom izvoda iz otvorenih stavki da dan 16. veljače 2022. utvrđeno da tužitelj ima prema tuženiku potraživanje u ukupnom iznosu od 68,37 eura koje se odnosi na razdoblje od studenog 2020. do studenog 2021.,

- da iz navedene isprave nije razvidno na koju točno etažnu jedinicu tuženika se odnosi predmetno potraživanje,

- da je pregledom računa utvrđeno da tužitelj potražuje od tuženika iznose za prikupljanje mješovitog i biorazgradivog komunalnog otpada u razdoblju od studenog 2020. do studenog 2021. s time da u lijevom kutu dostavljenih računa u dijelu "ovjera" označena adresa [adresa], međutim iz dostavljenih računa ne može se utvrditi za koju etažnu jedinicu se isti odnose,

- da je pregledom kartice kupca za razdoblje od 3. travnja 2017. do 31. prosinca 2022. koja se odnosi na tuženika utvrđeno kako nije razvidno na koju se etažnu jedinicu odnosi potraživanje tužitelja,

- da je pregledom izvatka iz zemljišne knjige za katastarsku općinu [katastarska općina], zemljišnoknjižni uložak broj [broj ZK uloška], utvrđeno da je katastarska čestica broj [katastarska čestica], kuća i dvor površine 930 m[2] etažirana na ukupno 17 jedinica od čega 13 stanova i 4 garaže te da je tuženik vlasnik svih etažnih jedinica izuzev etažne jedinice E-10 koja je u vlasništvu RU,

- da je čitanje mišljenja Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja samostalnog sektora za pravne poslove KLASA: 011-01/23-01/825, ur.br. 517-14-23-2 od 27. prosinca 2023. utvrđeno da je navedeno Ministarstvo mišljenja da se višestrukom naplatom obveze minimalne javne usluge temelje činjenica vlasništva više posebnih dijelova nekretnine iste osobe na istom obračunskom mjestu neosnovano proširuje obveza plaćanja cijene javne usluge iz Zakona o gospodarenju otpadom i da navedeno nije u skladu s člankom 70. stavak 4. točka 5. Zakona o gospodarenju otpadom.

14. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja zaključuje da se obvezna minimalna javna usluga naplaćuje prema obračunskom mjestu koje je adresa nekretnine korisnika usluge, konkretno [adresa], neovisno o tome što korisnik na predmetnom obračunskom mjestu ima u svom vlasništvu više posebnih dijelova nekretnine. Stoga što iz odredbe članka 76. stavak 4. Zakona o gospodarenju otpadom ("Narodne novine" broj 84/21, 142/23) proizlazi da nije intencija zakonodavca višestruko naplaćivanje obveze minimalne javne usluge jednom korisniku na istom obračunskom mjestu, neovisno je li nekretnina etažirana. Osim toga, tužitelj u konkretnom slučaju nije odredio na koji do 13 stanova se odnosi predmetno potraživanje.

15. I u fazi ovog žalbenog postupka među strankama je sporno je li tuženik koji je vlasnik 13 etažnih jedinica koje su upisane kao samostalne uporabne cjeline (etažno vlasništvo) u obvezi plaćati minimalnu uslugu (tzv. fiksni dio naknade) za svaki stan, ili u obvezi plaćati samo jednu naknadu jer obračunsko mjesto jedna nekretnina-zgrada na adresi [adresa].

16. Dakle za ocjenu osnovanosti zahtjeva tužitelja, s obzirom na vrijeme nastanka obveze od studenog 2020. do studenog 2021., primjenjuje se Zakon o održivom gospodarenju otpadom ("Narodne novine" broj 94/13, 73/17, 14/19, 98/19), Uredba o gospodarenju komunalnim otpadom ("Narodne novine" broj 50/17, 84/19, 14/20, 31/21, 24/21, dalje Uredba) i Zakon o gospodarenju otpadom ("Narodne novine" broj - 84/21 i 142/23) koji je stupio na snagu 31. srpnja 2021.

17. Prema odredbi članka 6. stavak 1. Zakona o održivom gospodarenju otpadom gospodarenje otpadom temelji se na uvaženju načela zaštite okoliša propisanih zakonom kojim se uređuje zaštita okoliša i pravnom stečevinom Europske unije, načelima međunarodnog prava zaštite okoliša te znanstvenih spoznaja, najbolje svjetske prakse i pravila struke, a osobito na slijedećim načelima: "načelo onečišćivač plaća" proizvođač otpada, prethodni posjednik otpada, odnosno posjednik otpada snosi troškove mjera gospodarenja otpadom, te je financijski odgovoran za provedbu sanacijskih mjera zbog štete koju je prouzročio ili je mogao prouzročiti otpad. Prema odredbi članka 30. Zakona o održivom gospodarenju otpadom javna usluga prikupljanja mješovitog komunalnog otpada i prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada podrazumijeva prikupljanje tog otpada na određenom području pružanja usluge putem spremnika od pojedinih korisnika i prijevoz tog otpada do ovlaštene osobe za obradu tog otpada (stavak 1.), a javna usluga prikupljanja mješovitog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada smatra se uslugom od općeg interesa (stavak 2.), dok je člankom 33. stavak 1. Zakona o održivom gospodarenju otpadom propisano da je davatelj usluge dužan obračunati cijenu javne usluge iz članka 30. stavak 1. Zakona o održivom gospodarenju otpadom na način kojim se osigurava primjena načela "onečišćivač plaća", ali i sigurnost, redovitost i kvaliteta pružanja te usluge, pri čemu poslovanje mora biti ekonomski održivo, a kvaliteta sigurnosti i redovito pružanje te usluge sukladno odredbama Zakona o održivom gospodarenju otpadom, uredbi i odluci o načinu pružanja javne usluge koju donosi predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave.

18. Nadalje, odredbom članka 33. stavak 4. Zakona o održivom gospodarenju otpadom propisni su troškovi koje davatelj usluge dužan uključiti u cijenu javne usluge, u koji spadaju troškovi nabave i održavanja opreme za prikupljanje otpada, troškovi prijevoza otpada, troškovi obrade otpada i drugi troškovi koji su propisani Uredbom.

19. Odredbom članka 4. stavak 1. točka 7. Uredbe propisano je da odluka o načinu pružanja javne usluge prikupljanja mješovitog i biorazgradivog komunalnog otpada, koju donosi predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave mora, između ostalog sadržavati i odredbe o načinu izračuna i određivanju cijene te iznos obveze minimalne javne usluge za korisnike javne usluge, dok je člankom 20. stavak 2. Uredbe propisano da strukturu cijene javne usluge čini cijena javne usluge za količinu predanog mješovitog komunalnog otpada i cijene obveze minimalne javne usluge.

20. Dakle, struktura cijene javne usluge obuhvaća cijenu javne usluge za predanu količinu otpada (varijabilni dio) i cijenu obveze minimalne javne usluge (fiksni dio) s obzirom da je cilj propisivanja cijene bio da se kroz obračun cijene obvezne minimalne javne usluge (fiksni dio) osigura mogućnost primjene načela "onečišćivač plaća", a da se varijabilnim dijelom cijene osigura sama primjena načela "onečišćivač plaća". Isto tako odredbom članka 75. Zakona o gospodarenju otpadom propisano je da se cijena javne usluge plaća radi pokrića troškova pružanja javne usluge (stavak 1.) te da strukturu cijene javne usluge čini cijena za količinu predanog mješovitog komunalnog otpada i cijena obveze minimalne javne usluge (stavak 2.), dok je člankom 76. propisano da je obvezna minimalna javna usluga iznos koji se osigurava radi ekonomski održivog poslovanja te sigurnosti, redovitosti i kvalitete pružanja javne usluge, kako bi se sustav sakupljanja javnog otpada mogao ispuniti svoju svrhu (stavak 1.), te je cijena obveze minimalne javne usluge dio cijene javne usluge (stavak 2.), da se na području pružanja javne usluge primjenjuje jedinstvena cijena obvezne minimalne javne usluge za korisnika usluge razvrstanog u kategoriju korisnika kućanstvo i jedinstvena cijena obveze minimalne javne usluge za korisnike usluge razvrstane u kategoriju korisnika koji nije kućanstvo (stavak 3.), te ako se na istom obračunskom mjestu isti korisnik može razvrstati i u kategoriju kućanstva i u kategoriju korisnika koji nije kućanstvo korisnik je dužan plaćati samo cijenu obveze minimalne javne usluge obračunatu za kategoriju korisnika koji nije kućanstvo (stavak 4.).

21. Nadalje, odredbom članka 70. stavak 1. Zakona o gospodarenju otpadom propisano je da korisnik javne usluge na području pružanja usluge je vlasnik nekretnine odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine odnosno korisnik posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i tome obavijestio davatelja usluge ili stvarni korisnik nekretnine, a u stavku 4. točka 5. citirane zakonske odredbe propisano je da je korisnik usluge dužan platiti davatelju usluge iznos cijene javne usluge za obračunsko mjesto i obračunsko razdoblje, osim za obračunsko mjesto na kojem je nekretnina koja se trajno ne koristi.

22. Slijedom navedenog, tuženik koji je vlasnik 13 stanova koji se nalaze u zgradi na adresi [adresa], a koji iznajmljuje tijekom ljetnog perioda i za koje stanove tužitelj izvršava javnu uslugu zbrinjavanja komunalnog otpada, prema shvaćanja ovog suda, dužan je platiti tzv. minimalnu javnu uslugu za sve mjesece kalendarske godine i za sve stanove.

23. Nije prihvatljiv navod tuženik da stanovi kao dijelovi nekretnine ne mogu biti obračunsko mjesto. Naime, članak 30. stavak 5. Zakona o održivom gospodarenju otpadom cijenu obvezne minimalne javne usluge koja participira u ukupnoj cijeni javne usluge stavlja u omjer s cijenom količine predanog miješanog otpada na način koji će osigurati obavljanje javne usluge na kvalitetan, postojan i ekonomski učinkovit način u skladu s načelima održivog razvoja, zaštite okoliša, javnosti rada i onečišćivač plaća, a isto tako članak 76. stavak 1. i 2. Zakon o gospodarenju otpadom - koji definira obveznu minimalnu javnu uslugu kao dio cijene javne usluge kojim se osigurava ekonomski održivo poslovanje, sigurnost, redovitost i kvaliteta pružanja javne usluge da bi sustav sakupljanja komunalnog otpada mogao ispuniti svoju svrhu, potrebno je dovesti u vezu s činjenicom - da tužitelj izvršava javnu uslugu zbrinjavanja komunalnog otpada s posebnih dijelova nekretnine (stanova) i da je tuženik korisnik javne usluge za stanove, a da je svrha plaćanja fiksnog dijela naknade da bi se osigurala mogućnost primjene načela "onečišćivač plaća" na onim mjestima gdje se otpad proizvodi, a to su u konkretnom slučaju stanovi za koje tužitelj izvršava javnu uslugu zbrinjavanja komunalnog otpada u periodu iznajmljivanja.

24. Kako je svrha plaćanja fiksnog dijela naknade da bi se osigurala mogućnost primjene načela "onečišćivač plaća" na onim mjestima gdje se otpad proizvodi, a to u konkretnom slučaju nije vlasnik kao pojedinac već stanovi kao posebne jedinice, to je tuženik dužan plaćati minimalnu cijenu javne usluge za svaku od etažnih jedinica zgrade, odnosno stanova.

25. Na iznijeto shvaćanje ovoga suda nije od utjecaja mišljenje Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja od 27. prosinca 2023. Naime, iz navedenog mišljenja proizlazi da je obračunsko mjesto nekretnina (zgrada), odnosno da stanovi kao posebni dijelovi nekretnine nisu obračunska mjesta u smislu članka 70. stavak 4. točka 5. Zakona o gospodarenju otpadom, kao i da tužitelj kao davatelj javne usluge nije imao dodatan trošak za prikupljanje miješanog komunalnog otpada u posebnim dijelovima jer na toj adresi ne postoji novi korisnik javne usluge koji stvara otpad (osim tuženika kao vlasnika). Međutim, navedeno mišljenje nije primjenjivo u konkretnom slučaju s obzirom da sam tuženik navodi - da stanove koristi u svrhu iznajmljivanja u ljetnom periodu, iz čega može proizaći jedino daljnji zaključak da stanove koriste i druge osobe a ne samo tuženik, kao i da u stanovima nastaje otpad koji tužitelj zbrinjava.

26. Slijedom navedenog, a suprotno zaključku suda prvog stupnja, tužitelj ima pravo na naplatu troška minimalne javne usluge za odvoz komunalnog otpada kako bi osigurao i kvalitetno i sigurno funkcioniranje sustava gospodarenja otpadom, tako da je tuženik dužan plaćati minimalnu naknadu za uslugu odvoza komunalnog otpada odnosno snositi troškove gospodarenja komunalnim otpadom na području pružanja javne usluge kao fiksnog dijela cijene javne usluge i kada nije onečiščivač, odnosno kad mu nije pružena usluga zbrinjavanja otpada kao u ovom slučaju za sve preostale dijelove etažirane nekretnine u vlasništvu tuženika.

27. Kako je tuženik vlasnik stanova u jednoj zgradi koji su upisani kao etažne jedinice u zemljišnoj knjizi (u konkretnom slučaju 13 stanova), koje iznajmljuje tijekom ljetnog perioda i za koje zadužuje dodatni spremnik za zbrinjavanje otpada, u obvezi je plaćati cijenu minimalne javne usluge (tzv. fiksnu naknadu) za svaki stan sukladno odredbama Zakona o održivom gospodarenju otpadom.

28. Imajući u vidu da visina zahtjeva proizlazi iz izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja i računa ispostavljenih tuženiku, platni nalog sadržan u rješenju o ovsi javnog bilježnika u dijelu kojem je naloženo tuženiku da tužitelju plati iznos od 68,37 eura, održan je na snazi.

29. S obzirom na ishod ovog žalbenog postupka valjalo je odlučiti i o troškovima postupka.

30. U ovom parničnom postupku sukladno postavljenom tužbenom zahtjevu vrijednost predmeta spora je manja od 132,72 eura, pa tužitelj primjenom Tbr. 7.8 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 - dalje Tarifa) za zastupanje po punomoćniku odvjetniku pripada jednokratna nagrada u visini od 50 bodova što obračunato prema vrijednosti 1 boda od 2 eura i uvećano za 25% PDV-a iznosi 125,00 eura.

31. Ovome valja pridodati i ovršni trošak na ime javnobilježničke nagrade u iznosu od 7,96 eura s PDV-om, 25% (članak 6. stavak 1. i članka 8. Pravilima o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku "Narodne novine" broj 8/11, 112/12 i 114/12) koji iznosi 9,95 eura, a sukladno zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskim odjela Županijskih sudova broj Sud-IV-204/17 od 2. lipnja 2017.

32. Iz navedenih razloga valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude pozivom na odredbu iz članka 373. točka 3. ZPP-a.

U Rijeci, 16. srpnja 2026.

Sutkinja

Helena Vlahov Kozomara