Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž R-1025/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Filke Pejković kao predsjednice vijeća, Kristine Vukelić Aničić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Svjetlane Pražić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ON iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Srđanu Simiću, odvjetniku iz Pule, protiv tuženika Opća bolnica Pula - Ospedale Generale di Pola, iz Pule, Santoriova ulica - Via Santorio Santorio 24A, OIB: 16089706543, zastupana po punomoćniku Tea Tončić, odvjetnica iz Pule, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj: Pr- 1849/2021-39 od 1. srpnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 16. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj: Pr-1849/2021-39 od 1. srpnja 2022. u točki III. izreke te u točki I. izreke u dijelu kojim je tuženiku naloženo tužiteljici isplatiti iznos od 1.578,30 eur/11.891,69 kn bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:

- na iznos od 128,85/970,82 kuna od 16.09.2014.,

- na iznos od 58,82//443,19 kuna od 16.11.2014.,

- na iznos od 11,21/84,47 kuna od 16.12.2014.,

- na iznos od 95,59/720,20 kuna od 16.01.2015.,

- na iznos od 149,45/1.126,01 kuna od 16.02.2015.,

- na iznos od 23,91/180,14 kuna od 16.03.2015.,

- na iznos od 39,19/295,29 kuna od 16.04.2015.,

- na iznos od 92,46/696,65 kuna od 16.05.2015.,

- na iznos od 86,67/653,00 kuna od 16.06.2015.,

- na iznos od 207,37/1.562,45 kuna od 16.07.2015.,

- na iznos od 71,44/538,25 kuna od 16.08.2015.,

- na iznos od 69,33/522,40 kuna od 16.09.2015.,

- na iznos od 127,91/963,73 kuna od 16.11.2015.,

- na iznos od 5,36/40,40 kuna od 16.12.2015.,

- na iznos od 24,48/184,43 kuna od 16.01.2016.,

- na iznos od 57,84/435,82 kuna od 16.02.2016.,

- na iznos od 20,20/152,17 kuna od 16.03.2016.,

- na iznos od 6,15/46,31 kuna od 16.04.2016.,

- na iznos od 4,04/30,43 kuna od 16.05.2016.,

- na iznos od 6,84/51,52 kuna od 16.06.2016.,

- na iznos od 5,39/40,58 kuna od 16.07.2016.,

- na iznos od 5,14/38,73 kuna od 16.08.2016.,

- na iznos od 5,39/40,58 kuna od 16.09.2016.,

- na iznos od 5,04/37,96 kuna od 16.10.2016.,

- na iznos od 35,33/266,16 kuna od 16.11.2016.,

- na iznos od 10,53/79,37 kuna od 16.01.2017.,

- na iznos od 18,31/137,99 kuna od 16.02.2017.,

- na iznos od 5,14/38,72 kuna od 16.03.2017.,

- na iznos od 5,37/40,48 kuna od 16.04.2017.,

- na iznos od 11,48/86,51 kuna od 16.05.2017.,

- na iznos od 9,63/72,57 kuna od 16.06.2017.,

- na iznos od 0,97/7,33 kuna od 16.07.2017.,

- na iznos od 5,77/43,44 kuna od 16.08.2017.,

- na iznos od 6,01/45,32 kuna od 16.09.2017.,

- na iznos od 6,05/45,62 kuna od 16.11.2017.,

- na iznos od 11,01/82,94 kuna od 16.12.2017.,

- na iznos od 1,071/12,91 kuna od 16.01.2018.,

- na iznos od 4,07/30,64 kuna od 16.02.2018.,

- na iznos od 12,53/94,38 kuna od 16.04.2018.,

- na iznos od 11,93/89,89 kuna od 16.06.2018.,

- na iznos od 11,39/85,80 kuna od 16.07.2018.,

- na iznos od 12,00/90,43 kuna od 16.08.2018.,

- na iznos od 3,53/26,61 kuna od 16.09.2018.,

- na iznos od 10,89/82,07 kuna od 16.10.2018.,

- na iznos od 5,69/42,90 kuna od 16.11.2018.,

- na iznos od 7,55/56,91 kuna od 16.12.2018.,

- na iznos od 11,44/86,22 kuna od 16.01.2019.,

- na iznos od 23,05/173,67 kuna od 16.02.2019.,

- na iznos od 28,84/217,28 kuna od 16.03.2019.,

- na iznos od 89,89 kuna od 16.04.2019.,

- na iznos od 615,39 kuna od 16.05.2019.,

- na iznos od 673,76 kuna od 16.06.2019.,

- na iznos od 137,90 kuna od 16.07.2019.,

- na iznos od 161,24 kuna od 16.08.2019.,

- na iznos od 1.102,09 kuna od 16.09.2019.,

- na iznos od 56,91 kuna od 16.10.2019.,

- na iznos od 300,70 kuna od 16.11.2019.,

- na iznos od 193,89 kuna od 16.12.2019.,

- na iznos od 1.339,90 kuna od 16.01.2020.,

kao i u odluci o trošku za iznos od 384,19 eur.

II. Djelomično se prihvaća žalba tuženika te se preinačuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj: Pr-1849/2021-39 od 1. srpnja 2022. u točki I. izreke preko iznosa od 1.578,30 eur/11.891,69 kn do iznosa od 3.599,29 eur/27.118,85 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom te u odluci o trošku preko iznosa od 384,19 eur i sudi:

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 2.020,99 eur /15.227,16 kn sa zakonskom zateznom kamatom te preostali dio zahtjeva tužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.142,12 eur.

III. Tužiteljica je dužna tuženiku naknaditi trošak žalbenog postupka u iznosu od 73,13 eur sve u roku od 15 dana dok se preostali dio zahtjeva tuženika za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan odbija.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke naloženo je tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 3.599,29 eur/27.118,85 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama na svaki pojedini mjesečni iznos od 16. -tog u mjesecu do isplate, kao i troškove postupka u iznosu od 1.526,31 eur/11.500,00 kuna. Točkom II. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima. Točkom III. izreke odbijen je zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik, sadržajno pobijajući točku I. i III. izreke, iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14., 70/19., 80/22., dalje: ZPP) s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 3.599,29 eur/27.118,85 kuna bruto sa pripadajućim zateznim kamatama, na ime razlike plaće za razdoblje od kolovoza 2014. do zaključno s prosincem 2019. s osnove neisplaćenog dodatka za otežane uvjete rada i dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenta, sve za vrijeme prekovremenog rada te pogrešno obračunate razlike plaće za godišnji odmor, kao i za prekovremeni rad odrađen u dane blagdana.

6. Tuženik se žalbom neosnovano poziva na počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč.11. ZPP -a jer suprotno žalbenim navodima pobijana presuda sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, a nema niti drugih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

7. Pazeći po službenoj dužnosti povodom podnesene žalbe na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a na bitne procesne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošen jem pobijane presude nije počinjena nijedna od tih procesnih povreda.

8. Među strankama nije sporno da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre te da ostvaruje pravo na isplatu plaće za redovan rad i prekovremeni rad te sporne dodatke na plaću. Također je nesporno da je tuženik dodatke za otežane uvjete rada i iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata obračunavao i isplaćivao tužiteljici samo za redovan rad.

9. Sporno je da li tužiteljici pripada pravo na isplatu dodataka i za sate ostvarene u prekovremenom radu, kao i da li je tuženik pogrešno obračunao mjesečni fond radnih sati, a posljedično tome i broj prekovremenih sat i te je posljedično tome sporno da li tužiteljici pripada i razlika manje isplaćene naknada plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora.

10. Prvostupanjski sud, cijeneći da je tužiteljica kao medicinska sestra obavljala jednake poslove i radne zadatke kako u redovnom tako i u prekovremenom radu, u istim uvjetima i sa istim kvalifikacijama, pozivom na čl. 47., čl. 51.st.1., čl. 52., čl. 57. st. 1.,čl. 59.a. i čl. 60. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13, 96/15, dalje: KU/13) odnosno čl. 45., čl. 49. st.1., čl. 50. i čl. 55., Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 28/18, dalje: KU/18) te čl. 90.st.1 i čl. 94. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14., 127/17., dalje :ZR) zauzima stav da tužiteljici pripada pravo na sporne dodatke neovisno o tome je li radila u redovnom ili prekovremenom radu, s time da se isti međusobno ne isključuju.

11. Vezano za visinu razlike plaće, prvostupanjski sud prihvaća osnovni nalaz i mišljenje financijskog vještaka Marina Rameša, dip l.oec., odnosno njegovu povoljniju varijantu kojim je mjesečni fond radnih sati za cijelo utuženo razdoblje izračunat prema Zaključku broj 148. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora kao umnožak radnih dana (bez blagdana, subota i nedjelja) u tekućem mjesecu sa 8 sati i kojim je utvrđeno da razlika plaće iznosi 3.599,29 eur/27.118,85 kuna (s osnove neplaćenog redovnog rada, dodatka za radni staž, dodatka za uvjete radnog mjesta, manje isplaćene plaće za prekovremeni rad, manje isplaćenih dodataka na prekovremeni rada i manje isplaćene naknade za godišnji odmor).

12. Prvostupanjski sud ne prihvaća dopunu nalaza i mišljenja vještaka od 23. siječnja 2022. kojim je mjesečni fond sati izračunat prema Zaključku broj 148. do studenog 2015. (bez subota, nedjelja i blagdana), a od prosinca 2015. prema Zaključku broj 153. (bez subota i nedjelja), iz razloga što utvrđuje temeljem izrađene dopune nalaza da je tuženik radnicima koji ne rade na blagdane (npr. radnicima računovodstva) redovni mjesečni fond sati izračunavao samo prema Zaključku broj 148., a ne i prema Zaključku broj 153. pa da redovni mjesečn i fond sati nije jednak za sve radnike odnosno da je tuženik takvim radnicima obračunavao i plaćao blagdane iako nisu radili jednako kao i tužiteljici koja je na blagdane radila, čime da je postupao suprotno Zaključcima zajedničke komisije br.148 i 153 koji izrijekom utvrđuju da „Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćeno.“.

13. Stoga, prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 3.599,29 eur/27.118,85 kn sa pripadajućim zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose od 16.-tog u mjesecu za prethodni mjesec do isplate pozivom na čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11, 78/15., 29/18., dalje: ZOO), osim zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u mjesečnim bruto iznosima, u kojem dijelu odbija tužbeni zahtjev, kao neosnovan.

14. Odluku o troškovima postupka, prvostupanjski sud donosi pozivom na čl. 154. st. 5. u vezi s čl. 155. ZPP-a pa cijeneći da tužiteljica nije uspjela samo s razmjerno neznatnim dijelom zahtjeva dosuđuje joj troškove postupka u cijelosti, u visini odmjerenoj prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., dalje: Tarifa).

15. U žalbenoj fazi postupka sporan je način utvrđivanja mjesečnog fonda radnih sati i posljedično tome broja prekovremenih sati koje je tužiteljica radila u utuženom razdoblju, budući da tuženik tvrdi da se primjenjuje Zaključak broj 153. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora od 21. prosinca 2015.. Također, je sporno da li tužiteljici pripada pravo na sporne dodatke kumulativno tj. i za sate ostvarene u prekovremenom radu, s obzirom na tvrdnju tuženika da se sukladno KU/13 i KU/18 dodaci obračunavaju isključivo na osnovnu plaću tj. za redovan rad, a tek od 1. travnja 2020. sukladno Dodatku III KU i na sate odrađene u prekovremenom radu.

16. Dakle, među strankama je sporno tumačenje odredbe čl. 51. st. 10. KU/13, odnosno čl. 49. KU/18, budući da je sporan način utvrđivanja mjesečnog fonda radnih sati, jer se prema tvrdnji tuženika mjesečni fond radnih sati računa na način da se radni dani u tjednu (bez subota i nedjelja, a ne i blagdana koji pada u tjednu od ponedjeljka do petka) pomnože sa osam sati.

17. Odredbom čl. 51. st. 10. KU/13 odnosno čl.49. KU/18, određeno je da redovni mjesečni fond radnih sati čine sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna, a mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s osam sati.

18. Prema Zaključku broj 148 Zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora, koji je donesen na 23. sjednici održanoj 1. srpnja 2015. zaključeno je:

"Sukladno Kolektivnom ugovoru, mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez blagdana, subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Svi sati odrađeni iznad te satnice predstavljaju prekovremeni rad. U skladu ustavnog izjednačavanja prava radnika prema Zakonu o blagdanima i neradnim danima, kada blagdan pada u radni dan svaki radnik odrađuje manji broj sati. Poslodavac ne može radnika koji u zdravstvu radi u smjenama ili u turnusu zaduživati s većim brojem sati od radnika s 40-satnim radnim tjednom. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira radi li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćen. Primjerice, s obzirom da u listopadu 2015. godine jedan blagdan pada u radni dan mjesečni fond radnih sati za taj mjesec iznosi 168 sati za sve je radnike isti neovisno u kojim oblicima rada oni rade (od ponedjeljka do petka, u smjeni, turnusu i dr.). Svaki sat rada koji radnik odradi iznad 168 sati predstavlja prekovremeni rad i treba biti plaćen."

19. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 na sjednici od 21. prosinca 2015. donijelo je Zaključak 153. koji glasi: "Sukladno Kolektivnom ugovoru redovni mjesečni fond radnih sati su sati koji radnik odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira radi li se samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćeno. Sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu. Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Radnik koji radi u dane blagdana, neradnih dana utvrđenim zakonom i na dan Uskrsa ima pravo na plaću uvećanu za 150% prema stvarno odrađenim satima. Svi radnici, bez obzira na oblik rada, koji ne rade na dan blagdana, neradni dan utvrđen zakonom i na dan Uskrsa, a koji pada u radni dan, imaju pravo na naknadu plaće. Ovim zaključkom stavljaju se izvan snage

Zaključci broj 21, 48 i 148."

20. Dakle, Zaključak broj 153 u bitnom se razlikuje od Zaključka broj 148 (koji je Zaključkom broj 153 stavljen izvan snage) u tome što redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i osam sati, dok je prema ranijem Zaključku broj 148 redovni mjesečni fond radnih sati činio umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i osam sati. Pored toga, u odnosu na tumačenje odredbe čl. 49. KU/18 Zajedničko povjerenstvo za tumačenje Kolektivnog ugovora Zaključkom broj 17. od 21. studenog 2018. utvrdilo je da mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i osam sati, dakle kao i prethodno Zaključkom broj 153..

21 Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 na 30. sjednici donijelo je Zaključak broj 169 koji glasi: "Zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu Kolektivnog ugovora, a izmijenjeni Zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana donošenja te izmjene."

22. Stoga, tumačenje odredbe čl. 51. st. 10. KU/13 donesene po Povjerenstvu Zaključkom broj 148 primjenjuje se od stupanja na snagu KU/13 dana 1. prosinca 2013., a budući da je to tumačenje izmijenjeno i stavljeno izvan snage tumačenjem donesenim Zaključkom broj 153 dana 21. prosinca 2015., od dana izmjene tumačenja, dakle od 21. prosinca 2015. primjenjuje se novo tumačenje. O tome je radi jedinstvene primjene prava pravni stav zauzeo Vrhovni sud Republike Hrvatske (tako rješenje poslovni broj Rev-873/2021-2 od 8. rujna 2021., poslovni broj Rev872/2021-2 od 31. kolovoza 2021., Rev-791/2021-2 od 18. listopada 2022).

23. Kako je u konkretnom slučaju utuženo razdoblje od prosinca 2014. do prosinca 2019., to se pravilnom primjenom materijalnog prava mjesečni fond radnih sati za razdoblje od prosinca 2014. do 21. prosinca 2015. utvrđuje prema Zaključku broj 148. (bez subota, nedjelja i blagdana), a od 21. prosinca 2015. nadalje prema Zaključku broj 153. (bez subota i nedjelja) tj. na način da se dani blagdana koji padaju od ponedjeljka do petka uračunavaju u mjesečni fond radnih sati.

24. Pri tome, valja napomenuti da je u skladu sa odredbom čl. 19. st. 6. KU/13, odnosno čl.16. st. 6. KU/18, prema kojim odredbama tumačenja povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora, sud u primjeni KU/13 i KU/18 vezan tumačenjima Zajedničkog povjerenstva, pri čemu nije isključena mogućnost da sud, prema općim odredbama obveznog prava, otkloni primjenu inače obvezujućeg tumačenja, ali kao sastavnog dijela kolektivnog ugovora iz razloga što je tumačenje nemoralno, pretjerano strogo ili sl., za što međutim s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja nema potrebe.

25. Iako prvostupanjski sud u obrazloženju presude navodi da je obavezna primjena stavova iz oba Zaključka br. 148. i 153. dosuđujući tužiteljici iznos od 3.599,29 eur/27.118,85 eur iz osnovnog nalaza , odnosno iznos prema povoljnijoj varijanti za tužiteljicu, nije na takav način postupio zbog čega je pogrešno primijenio materijalno pravo.

26. Stoga je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tužiteljici dosudio razliku plaće utvrđenu osnovnim nalazom i mišljenjem vještaka kojim je mjesečni fond radnih sati utvrđen prema Zaključku broj 148. za cijelo utuženo razdoblje, iako je za razdoblje nakon prosinca 2015. mjesečni fond radnih sati valjalo utvrditi prema Zaključku broj 153.

27. Pri tome, prvostupanjski sud pogrešno otklanja primjenu Zaključka broj 153. iz razloga što se radnicima tuženika koji ne rade na dan blagdana (djelatnici odjela računovodstva) taj dan obračunava u mjesečni fond radnih sati i plaća kao redovan rad isto kao i tužiteljici iako je radila na dan blagdana pa da mjesečni fond radnih sati nije isti za sve radnike kako je to propisano Zaključcima zajedničke komisije 148. i 153. Naime, prije svega valja reći da se u konkretnom slučaju vještak neosnovano upustio u pitanje „efektivnih sati rada osoblja koje ne radi u turnusima npr. djelatnici odjela računovodstva“ zaključujući da je takvim radnicima mjesečni fond radnih sati u utuženom razdoblju obračunat samo prema Zaključku broj 148., pa da su odradili manje sati nego im je plaćeno.

28. Prvostupanjski sud je prihvaćajući takav zaključak vještaka zapravo otklanja primjenu Zaključka broj 153. obrazlažući isto nejednakim postupanja tuženika prema radnicima koji ne rade na dan blagdana i onima koji rade (kao tužiteljica). Takav stav prvostupanjskog suda nije prihvatljiv, jer je svim radnicima mjesečni fond radnih sati isti, s time da radn ici koji ne rade na blagdan kao što su radnici računovodstva za taj dan primaju naknadu za redovan rad, dok radnici koji su radili (kao npr. tužiteljica) imaju pravo na uvećanje plaće (čl. 94. ZR-a), dakle pored naknade za redovan rad ostvaruju i uvećanje plaće (od 150%) pa takvi radnic i nisu u nejednakom položaju u odnosu na radnike koji na dan blagdana ne rade.

29. Stoga je pripadajući iznos tužiteljici pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo suditi temeljem Dopune nalaza i mišljenja vještaka od 25. travnja 2021. (list 367-373 spisa) kojom je mjesečni fond radnih sati utvrđen prema Zaključku broj 148. i Zaključku broj 153. i kojom je posljedično tome pravilno utvrđen i broj prekovremenih sati koje je tužiteljica radila u utuženom razdoblju a prema kojoj Dopuni nalaza i mišljenja sporna razlika plaće iznosi 1.578,30 eur/11.891,69 kn ( prema fiksnom tečaju 1 euro=7,53450 kuna).

30. Zbog navedenoge pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 51., 57. i 59 KU/13 i čl. 49., 55. i 57. KU/18 te čl. 36.KU/13 i čl. 34. KU/18 tužiteljici pripada pravo na isplatu navedenog iznosa sa pripadajućim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa mjesečne razlike plaće i naknade plaće utvrđenih na temelju dopune nalaza i mišljenja vještaka, dok se u preostalom dijelu za iznos od 2.020,99 eur/15.227,16 kn 1 euro=7,53450 kuna prema fiksnom tečaju) tužbeni zahtjev ukazuje neosnovanim.

31. Pri tome, suprotno žalbenim navodima tuženika, tužiteljici za utuženo razdoblje na temelju čl. 57. i 59. KU/13 te čl. 55. i 57. KU/18 pr ipada pravo na isplatu spornih dodataka kumulativno i za sate ostvarene u prekovremenom radu, a ne samo na osnovnu plaću, Naime, ukoliko radnik u redovnom radnom vremenu radi u posebnim uvjetima rada i s iznimnom odgovornošću za život i zdravlje ljudi te ukoliko u istim okolnostima obavlja prekovremeni rad, kao nesporno u konkretnom slučaju, onda radnik uz pravo na povećanje plaće za prekovremeni rad ima i pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada i na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi i za sate prekovremenog rada.

32. Navedeni stav sukladan je pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske donesenom na 8. sjednici Građanskog odjela održanoj 9. prosinca 2019. zbog različite sudske prakse glede prava na uvećanje plaće za sate ostvarene u prekovremenom radu, koji glasi: "Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj: 143/13. i 96/15. - dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz članka 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz članka 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu."

33. Iz navedenih razloga, valjalo je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP -a odbiti žalbu tuženika, kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu za iznos od 1.578,30 eur/11.891,69 kn te odlučiti kao u točki I. izreke ove presude, a djelomičnim prihvaćanjem žalbe tuženika pozivom na čl. 373.a ZPP-a preinačiti prvostupanjsku presudu u preostalom dijelu točke I. izreke te odlučiti kao u točki II. izreke ove presude.

34. S obzirom na ishod žalbenog postupka, primjenom čl. 166. st. 2. ZPP -a odlučeno je o troškovima cijelog postupka. Imajući u vidu da je tužiteljica u sporu uspjela sa pravnom osnovom tužbenog zahtjeva dok je u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva uspjela djelomično u omjeru od 43,85% to njezin uspjeh u parnici iznosi 71,93% ( 100+43,85=143,85:2=71,93%). Tuženik nije uspio u odnosu na osnov dok je u protivljenju visini zahtjeva uspio u omjeru od 56,15% pa njegovo uspjeh u parnici iznosi 28,08%. Kada se od omjera uspjeha tužitelja od 71,93% oduzme omjer uspjeha tuženika 28,08% dobije se omjer od 43,85% u kojem je tuženik u smislu odredbe čl. 154.st.2. ZPP-a obzirom na djelomični uspjeh stranaka u obvezi tužiteljici naknaditi parnični trošak.

35. Zbog navedenog tužiteljici za radnje poduzete po punomoćniku odvjetniku prema odvjetničkoj Tarifi koje su po prvostupanjskom sudu pravilno utvrđene u ukupnom iznosu od 1.194,51 eur/9.000,00 kn pripada pravo na naknadu 43,86 % navedenog iznosa odnosno iznos od 52,38 eur kojem u cijelosti valja pridodati trošak vještačenja u iznosu od 331,81 eur/2.500,00 kn jer je isti bio nužan radi odlučivanja o osnovanosti visine tužbenog zahtjeva, odnosno pravo na naknadu parničnog troška s obzirom na postignuti djelomični uspjeh u parnici u ukupnom iznosu od 384,19 eur.

36. Tuženiku temeljem odredbe čl. 154.st.2. u svezi s čl. 166.st.2. ZPP -a sukladno uspjehu u sporu od 28,08% pripadaju troškovi žalbenog postupka za sastav žalbe u razmjernom iznosu od 58,23 eur (Tbr.10.t.2. Tarife) te na ime sudske pristojbe na žalbu razmjeran iznos od 14,90 eur, što ukupno iznosi 73,13 eur.

37. Slijedom svega izloženog temeljem odredbe čl. 368.st.1. i čl. 373.t.3. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

38. Prvostupanjska presuda u točki II. izreke, kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci, 16. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Filka Pejković