Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-1457/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ksenije Dimec, kao predsjednice vijeća, Ive Smokvina Dadasović kao sutkinje izvjestiteljice i Larise Gačanin kao članice vijeća u pravnoj stvari tužiteljice OHĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupana po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Marčan & Partneri iz Rijeke, protiv tuženika Karlovačka banka d.d. Karlovac, Ivana Gorana Kovačića 1, OIB: 08106331075, radi utvrđen ja i isplate, o dlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Karlovcu pod posl. br. P-577/2018 od 23. lipnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 16. srpnja 2026.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Karlovcu pod posl. br. P-577/2018 od 23. lipnja 2022., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točci I) izreke utvrđeno je da postoji potraživanje tužiteljice prema tuženiku u visini od 770.495,64 kn, te da se ono prebija s tuženikovim potraživanjem od 1.267.466,09 kn s osnova kredita po partiji 20008857, prema ugovoru kojeg su stranke zaključile 14.09.2006. tako da nakon prijeboja ostaje potraživanje tuženika prema tužiteljici po navedenoj kreditnoj partiji u iznosu od 496.970,45 kn, pa da je tuženik dužan u roku od 8 dana napraviti novi otplatni plan po toj kreditnoj partiji i to na iznos glavnice od 496.970,45 kn, te ga obračunati u protuvrijednosti eura prema srednjem tečaju banke na dan 09.03.2015. i ponuditi tužiteljici otplatu po tom novom otplatnom planu na glavnicu od 496.970,45 kn ili plaćanje tog iznosa odjednom, sve po izboru tužiteljice.

2. Nadalje toč. II) izreke utvrđeno je da tuženikov otkaz ugovora o kreditu od 09.03.2015. nije bio osnovan i zakonit, dok je toč. III) izreke utvrđeno da je ništavna odluka o povećanju kamatne stope od 25.02.2009. kojom je tuženik po ugovoru o kreditu – partija br. 20008857 povećao kamatnu stopu sa 5,95 % godišnje na 9,00 % godišnje. Također je toč. IV) izreke utvrđena ništetnom ugovorna odredba navedena u točci 3. st 2. ugovora o stambenom kreditu od 14.09.2006. a koja glasi da se na dospjela, nenaplaćena dugovanja po kreditu banka obračunava zateznu kamatu u skladu sa odlukom o kamatnim stopama banke, dok je toč. V) izreke obvezan tuženik da tužiteljici naknaditi troškove postupka u iznosu od 19.450,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

3. Protiv citirane presude žalbu podnosi tuženik zbog svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ( NN 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP-a), te predlaže preinačiti pobijanu odluku.

4. U žalbi tuženik u bitnom navodi da je nepravilan i nezakonit stav prvostupanjskog suda da postoje razlozi za ništetnost Odluke o povećanju kamatne stope od 25.02.2009. kojim je tužiteljici povećana kamatna stopa sa 5,95% godišnje na 9,00% godišnje jer da je tužiteljica kao korisnica kredita bila upoznata da je ugovorena kamatna stopa od 5,95% godišnje primjenjiva i da se odnosi na redovne klijente banke ( uz obvezu da tužiteljica otvori tačun kod tuženika i prebaci redovna primanja na isti ). Navodi da je tužiteljica bila obaviještena o svim parametrima promjene kamatne stope, te da joj je kamatna stopa i smanjivana. Navodi da je tužiteljica bila informirana o svim uvjetima kredita, te da naplata kamate koju je platila nije bila suprotna načelu savjesnosti i poštenja, niti je uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice. Navodi da je predmetna tužba usmjerena isključivo na pokušaj tužiteljice da ga onemogući u namirenju tražbine u ovršnom predmetu pod posl. br. Ovr-4416/2015, a čije postojanje da ne poriče i koji postupak da je zaustavljen u fazi utvrđivanja vrijednosti nekretnine. Navodi da se tijekom cijelog postupka protivio proširivanju tužbenog zahtjeva, te da tužiteljica tužbom na utvrđenje može tražiti samo da sud utvrdi postojanje, odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost, odnosno neistinitost kakve isprave, ali da ne može tražiti utvrđenje činjenice da dug ne postoji zbog čega da je tužba nedopuštena. Navodi da odluka Trgovačkog suda u Zagrebu pod posl. br. P- 1401/12 i odluka Vrhovnog suda RH pod posl. br. Revt-249/14 nisu primjenjivi na konkretni postupak. Stoga da je donošenjem pobijane odluke počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a

5. Tužiteljica je u odgovoru na žalbu osporila sve žalbene navode, te je predložila odbijanje žalbe kao neosnovane.

6. Žalba je osnovana.

7. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom tužiteljice zahtjeva utvrđenje:

- da postoji njeno potraživanje prema tuženiku u visini od 770.495,64 Kn, pa da se isto prebija sa tuženikovim potraživanjem od 1.267.466,09 kn s osnova kredita po partiji 20008857 od 14.09.2006. tako da nakon prijeboja ostaje potraživanje tuženika prema tužiteljici u iznosu od 496.970,45 kn, pa da je tuženik dužan u roku od 8 dana napraviti novi otplatni plan na iznos glavnice od 496.970,45 kn, te ga obračunati u protuvrijednosti eura prema srednjem tečaju banke na dan 09.03.2015. i ponuditi tužiteljici otplatu po tom novom otplatnom planu na glavnicu od 496.970,45 kn ili plaćanje tog iznosa odjednom po njenom izboru,

- da tuženikov otkaz ugovora o kreditu od 09.03.2015. nije bio osnovan i zakonit,

- da je ništetna odluka o povećanju kamatne stope tuženika od 25.02.2009. kojom je povećana kamatnu stop sa 5,95 % godišnje na 9,00 % godišnje,

- da je ništetna ugovorna odredba navedena u čl. 3. st. 2. Ugovora o stambenom kreditu od 14.09.2006. koja glasi da se na dospjela, nenaplaćena dugovanja po kreditu banka obračunava zateznu kamatu u skladu sa odlukom o kamatnim stopama banke.

8. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud utvrđuje:

- da su stranke zaključile Ugovor o stambenom kreditu od 14.09.2006. na iznos od 200.000,00 eura sa promjenjivom kamatnom stopom koja je u trenutku zaključenja ugovora iznosila 5,95% godišnje, a mjesečni anuitet 1.263,51 eura,

- da prigovor zastare nije osnovan iz razloga što da je pokretanjem postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu došlo do prekida zastare temelje čl. 241. Zakona o obveznim odnosima ( NN 35/2005, 41/008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/22, dalje ZOO ), pa da je zastara individualnih zahtjeva počela teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke u navedenom predmetu, odnosno od donošenja odluke Visokog trgovačkog suda RH u predmetu pod posl. br. Pž-7129/13 od 13.06.2014., a predmetna tužba da je podnijeta unutar roka od 5 godina iz čl. 225. ZOO-a ( 18.05.2018. ),

- da niti prigovori tuženika u pogledu proširivanja tužbenog zahtjeva nisu osnovani jer da je tužiteljica s osnova iste činjenične i pravne osnove uskladila svoj tužbeni zahtjev prema vještačkom nalazu,

- da je tuženik tijekom razdoblja otplate kredita više puta mijenjao ugovorenu kamatnu stopu, bez da je ugovoren način mijenjanja kamatne stope jer da u ugovoru nema niti jedne odredbe, niti formulacije iz koje bi bilo vidljivo korisniku kredita kolika će ta kamatna stopa iznositi tijekom trajanja ugovorenog vremena kredita, niti ga jasno informira o kojim će to parametrima ovisiti visina kamatne stope, kako se ona kreira te što utječe na nju,

-kako da se u konkretnom slučaju ugovorni odnos mijenjao jednostavno i bez ikakvog obrazloženja u svom bitnom dijelu koji se odnosi na visinu kamatne stope, to da po stavu prvostupanjskog suda taj odnos nije bio niti savjestan, niti pošten sukladno odredbama čl. 3. i 4. ZOO-a,

- da imajući u vidu da je predmetni Ugovor o stambenom kreditu od 14.09.2006. sastavljen u tipskom obliku, to da tužiteljica nije mogla pregovarati o njegovom sadržaju, odnosno da je morala prihvatiti sve uvjete koje je tuženik odredio i takav ugovorni odnos da je omogućio tuženiku mijenjanje kamatne stope bez ikakvog razloga što je protivno čl. 54. st. 1. alineja 10. i 11. Zakona o zaštiti potrošača ( NN 19/22 ), pa da je takva odredba nezakonita,

- da je postupanje tuženika bilo nepošteno jer tužiteljici nisu bile dane informacije na temelju kojih može procijeniti rizik kojim može biti izložena, a ista informacija predstavlja bitan uvjet o kojem ovisi procjena rizika, pa da takva praksa predstavlja nepoštenu praksa, a ugovorne odredbe i odluke tuženika sukladno čl. 59. Zakona o zaštiti potrošača da su ništetne,

- da je stoga ništavna odluka o povećanju kamatne stope tužitelja od 25.02.2009. kojom je povećana kamatnu stopu sa 5,95 % godišnje na 9,00 % godišnje, kao i da je ništetna ugovorna odredba navedena u čl. 3. st. 2. ugovora koja glasi da se na dospjela nenaplaćena dugovanja po kreditu banka obračunava zatezna kamata u skladu sa odlukom o kamatnim stopama banke,

- kako da je prethodno tome tuženik jednostrano donio otkaz ugovora o kreditu od 09.03.2015. to da je isti sukladno odredbama Zakona o zaštiti potrošača nezakonit,

- da je provedenim financijskim vještačenjem utvrđeno da razlika između redovnih kamata obračunatih po osnovnom ugovoru o kreditu i iznosa redovnih kamata obračunatih i plaćenih prema odlukama tužen ika o promjeni kamatne stope iznosi 19.757,89 eura, a što da predstavlja protuvrijednost od 147.292,75 kn, dok da razlika kamate koja bi se obračunavala slijedom 3M euribora uz maržu 2,36 % i obračunate kamate iznosi 41.693,65 eura, odnosno 312.457,98 kn, a zatezna kamata obračunata na neplaćenu preplatu utvrđenu u osnovnom nalazu do dana izrade dopune nalaza i mišljenja da iznosi 310.745,04 kn,

9. Slijedom navedenog prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev u cijelosti, dok odluku o trošku donosi na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a.

10. Ispitujući pobijanu presudu u okviru žalbenih razloga, ovaj je sud utvrdio da je donošenjem predmetne odluke počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 190. ZPP-a, kao i bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a zbog čega presudu nije moguće ispitati.

11. Prvenstveno valja istaknuti da je tužiteljica tijekom postupka pismenim podnescima od 11.04.2019. ( list 165-167 spisa ) i od 31.05.2021. ( list 217-218 spisa ) preinačila tužbu u smislu odredbe čl. 191. st. 1. ZPP-a, kako to osnovano tuženik navodi u žalbi jer je istima istakla i druge zahtjeve, štoviše konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u cijelosti je izmijenila istovjetnost prvotno postavljenog tužbenog zahtjeva u tužbi.

12. Međutim prvostupanjski sud je o predmetnoj objektivnoj preinaci, zbog pogrešnog stava da se ne radi o preinaci tužbe, propustio donijeti odluku, odnosno odlučiti posebnim rješenjem. Naime, odredbom čl. 190. st. 9. ZPP-a propisano je da protiv rješenja kojim se prihvaća preinaka tužbe nije dopuštena posebna žalba iz čega jasno proizlazi da o preinaci tužbe sud uvijek mora odlučiti rješenjem, bilo da prihvaća preinaku tužbe ili je ne prihvaća, kako bi stranke mogle znati o kojem tužbenom zahtjevu se raspravlja. Kako je sud propustio donijeti rješenje o preinaci tužbe zbog pogrešnog pravnog stava, to je taj propust utjecao na pravilnost i zakonitost pobijane presude, pa je počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 190. st.9. ZPP-a.

13. Dakle, u nastavku postupka prvostupanjski sud će prvenstveno odlučiti posebnim rješenjem o predmetnoj preinaci tužbenog zahtjeva i to na način da ukoliko istu dopusti, može nastaviti sa raspravljanjem jer protiv rješenja kojom se prihvaća preinaka nije dopuštena posebna žalba, ali prihvaćanje preinake mora obrazložiti u odluci o glavnoj stvari.

14. Ukoliko sud ne dopusti predmetnu preinaku, tada mora zastati sa raspravljanjem do pravomoćnosti rješenja kojim se odbija preinaka tužbe jer je na to rješenje dopuštena posebna žalba.

15. Nadalje, ukoliko prvostupanjski sud dopusti preinaku tužbe po konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, a o kojem je odlučio pobijanom odlukom, tada treba odlučiti da li se radi o dopuštenom zahtjevu u toč. I) tužbenog zahtjeva.

16. Naime, navedenim zahtjevom tužiteljica zahtjeva utvrđenje da postoji njeno potraživanje prema tuženiku, te da se isto prebija sa potraživanjem tuženika tako da nakon prebijanja ostaje potraživanje tuženika prema njoj po predmetnoj kreditnoj partiji, pa da je tuženik dužan napraviti novi otplatni plan i ponuditi tužiteljici otplatu po tom novom otplatnom planu.

17. Navedeni tužbeni zahtjev po svom sadržaju, u prvom dijelu koji se odnosi na utvrđenje o postojanju potraživanja tužiteljice i postojanju potraživanja tuženika uz konstitutivnu odluku o prijeboju tih dvaju potraživanja, predstavlja u biti procesno pravni prigovor radi prebijanja. Međutim prigovor radi prebijanja ne može zahtijevati tužitelj tužbenim zahtjevom jer se radi o tuženikovom procesno-pravnom zahtjevu, a o kojem sud odlučuje jednako kao i o zahtjevu tužitelja. Dakle, prigovor radi prijeboja nema svoju samostalnost, već se radi o akcesoranom tužbenom zahtjevu u odnosu na kojeg je istaknut, a čija je svrha ograničena na to da spriječi tužiteljev uspjeh u parnici.

18. U drugom dijelu taj tužbeni zahtjev odnosi se na izmjenu ugovornih odredbi ( naložiti tuženiku da tužiteljici ponudi otplatu po novom otplatnom planu ili plaćanje odjednom ). Međutim sud svojom odlukom može intervenirati u ugovorne odredbe stranaka samo u iznimnim zakonom propisanim slučajevima.

19. Nadalje pobijanom odlukom prvostupanjski sud je odlučio da tuženikov otkaz ugovora o kreditu nije bio osnovan i zakoniti, međutim pri tom uopće ne navodi koji su razlozi za prihvaćanje tog dijela tužbenog zahtjeva.

20. Isto tako je prvostupanjski sud odlučio da je ništetna odluka o povećanju kamatne stope tuženika, kao i da je ništetna ugovorna odredba da se na dospjela nenaplaćena dugovanja po kreditu obračunava zatezna kamata, ali pri tom niti u odnosu na taj dio nije naveo razloge.

21. Naime, pobijenom presudom prvostupanjski sud obrazlaže razloge zbog čega je ništetna odredba čl. 3. st. 1. predmetnog ugovora kojim je ugovorna promjenjiva kamatna stopa, iako predmet tužbenog zahtjeva uopće nije utvrđenje ništetnosti te ugovorne odredbe, niti razlozi za ništetnost te ugovorne odredbe ukazuju automatski da bi otkaz ugovora bio neosnovan i nezakonit ili pak da bi Odluka tuženika o povećanju kamatne stope bila ništetna ili pak da bi bila ništetna ugovorna odredba o naplati zatezne kamate na neplaćena dospjela potraživanja.

22. Naime, posljedica eventualne ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi je restitucija stečenog bez osnove tj. naplaćenog na temelju ništetne ugovorne odredbe ( što tužiteljica konačno postavljenim tužbenim zahtjevom ne potražuje ), a ne neosnovanost otkaza ugovora o kreditu ili ništetnost odluke tuženika o povećanju kamatne stope, odnosno ništetnost druge ugovorne odredbe ( čl. 3. st. 2. ).

23. Također osnovano navodi tuženik u žalbi i da je posve promašeno pozivanje prvostupanjskog suda u svezi prigovora zastare na utvrđenja iz kolektivne presude jer se ta utvrđenja odnos na ugovore o kreditu zaključene sa valutnom klauzulom u CHF, dok se ovdje radi o valutnoj klauzuli u EUR.

24. Budući da u konkretnom slučaju nije sporno da tužiteljica ima status potrošača, to su za donošenje odluke o tužbenom zahtjevu mjerodavne odredbe Zakona o zaštiti potrošača ( NN 96/03 ) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu kao lex specialis i odredbe ZOO-a kao općeg propisa.

25. Obzirom na navedeno, a primjenom odredbe čl. 369. st. 1. ZPP -a odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Rijeci, 16. srpnja 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Ksenija Dimec