REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Splitu

Gundulićeva 29 a, Split

Poslovni broj Gž-1599/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudca tog suda Dragice Samardžić, kao predsjednice vijeća, Vesne Kuzmičić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, Ankice Matić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. ĐC OIB: [osobni identifikacijski broj] pok. EC iz [adresa], 2. ĐC OIB: [osobni identifikacijski broj] pok. ČC iz [adresa], 3. PC OIB: [osobni identifikacijski broj] pok. Đ iz E [adresa], 4. ĐCV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 5. JC OIB: [osobni identifikacijski broj] pok. OC iz [adresa], Č, 6. PC OIB: [osobni identifikacijski broj] pok. OC iz [adresa], 7. ŠC pok. P, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], tužena 8 a) HC pok. J, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 8. b) ŽC pok. J, [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], Republika Srbija, 9. KC, OIB: [osobni identifikacijski broj] ud. J iz [adresa] 10. a) BC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 10. b) TC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] , 11. GC OIB: [osobni identifikacijski broj] pok. O,iz [adresa], 12. VC, OIB: [osobni identifikacijski broj] pok. O,[adresa], 13. ŠČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] pok. O, 14. ZC, OIB: [osobni identifikacijski broj] pok. P, iz [adresa], 15. RC OIB: [osobni identifikacijski broj] pok. P,iz [adresa], svi zastupani po punomoćniku Čedni Šantić, odvjetnici u Trogiru, protiv tuženika 1. Republika Hrvatska, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu, Građansko upravni odjel u Splitu, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru poslovni broj P-4652/2016-16 od 15. prosinca 2018., u sjednici vijeća održanoj 16. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužene kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru poslovni broj P-4652/2016-16 od 15. prosinca 2017 godine.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

"I. Utvrđuje se da je tužitelj ĐC pok. EC, OIB: [osobni identifikacijski broj] vlasnik čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pa je ovlašten temeljem ove presude izvršiti upis prava vlasništva na toj nekretnini na svoje ime uz istodobni izbris tog prava sa imena upisane vlasnice Državne hipotekarne banke, Glavne filijale u Splitu, čiji je pravni slijednik tužena Republika Hrvatska.

II. Utvrđuje se da je tužitelj ĐC, OIB: [osobni identifikacijski broj] vlasnik čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pa je ovlašten temeljem ove presude izvršiti upis prava vlasništva na toj nekretnini na svoje ime uz istodobni izbris tog prava sa imena upisane vlasnice Državne hipotekarne banke, Glavne filijale u Splitu, čiji je pravni slijednik tužena Republika Hrvatska.

III. Utvrđuje se da su tužitelji ĐC OIB: [osobni identifikacijski broj], PC, OIB: [osobni identifikacijski broj], NC, OIB: [osobni identifikacijski broj], ŠC pok. P, OIB: [osobni identifikacijski broj], ZC pok. P, OIB: [osobni identifikacijski broj], RC pok. P, OIB: [osobni identifikacijski broj], KC ud. J, OIB: [osobni identifikacijski broj], JC, OIB: [osobni identifikacijski broj], PC, OIB: [osobni identifikacijski broj], AC. O OIB: [osobni identifikacijski broj], GC, OIB: [osobni identifikacijski broj], VC pok. O, OIB: [osobni identifikacijski broj] i ŠČ pok. O, OIB: [osobni identifikacijski broj] suvlasnici čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to ĐC za 12/36 dijela, PC za 4/36 dijela, NC za 4/36 dijela, ŠC pok. P za 1/27 dijela, ZC za 1/27 dijela, RC pok. P za 1/27 dijela, KC ud. J za 4/36 dijela, JC za 2/36 dijela, PC za 2/36 dijela, AC za 1/36 dijela, GC za 1/36 dijela, VC za 1/36 dijela i ŠČ pok. O za 1/36 dijela pa su ovlašteni temeljem ove presude izvršiti upis prava suvlasništva na toj nekretnini na svoja imena u naprijed navedenim suvlasničkim dijelovima uz istodobni izbris tog prava sa imena upisane vlasnice Državne hipotekarne banke, Glavne filijale u Splitu, čiji je pravni slijednik tužena Republika Hrvatska.

IV. Nalaže se tuženiku pod 1. isplatiti tužiteljima parnični trošak u iznosu od 22.325,04 kune, sve u roku 15 dana."

2. Protiv navedene presude žali se tužena te presudu pobija u cijelosti zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01. 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje u tekstu: ZPP) predlažući pobijanu presudu preinačiti sukladno žalbenim navodima, podredno ukinuti i vratiti sudu prvog stupnja na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari čini zahtjev tužitelja na utvrđenje prava vlasništva (suvlasništva) na nekretninama koje su pobliže navedene u izreci prvostupanjske presude, upisane u zemljišnim knjigama kao vlasništvo državne hipotekarne banke, Glavna Filijala Split, čija je pravna sljednica tuženica, pri čemu tužitelji tvrde da su se njihovi pravni prednici obrađivali predmetne nekretnine još od početka 20. stoljeća pa da su slijedom toga stekli pravo vlasništva putem dosjelosti i nasljeđivanja.

6. Po provedenom postupku sud prvog stupnja utvrdio je sljedeće relevantne činjenice:

- da su se tužitelji prije podnošenja tužbe obratili tuženoj sa zahtjevom za mirnim rješenjem spora sukladno članku 186.a ZPP-a;

- da je održana pasivna legitimacija tužene – Republike Hrvatske, jer je dokazan pravni slijed stjecanja od Državne Hipotekarne Banke, Glavne filijale u Splitu na Republiku Hrvatsku;

- da iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za geodeziju Žaka Šolića "Kaštel Gomilica", od 21. ožujka 2012. proizlazi da dijelovi navedenih nekretnina ne odgovaraju obliku tih nekretnina u katastru, da su predmetne nekretnine na terenu vidljivo omeđene i da predstavljaju upravo one nekretnine koje su i naznačene u pisanom nalazu i mišljenu i to za cijelo;

- da je uviđajem na mjestu spora uz sudjelovanje istog vještaka, odnosno iz dopune "Kaštel Gomilica" 21. lipnja 2017. utvrđeno da je nekretnina označena kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisana kao pašnjak bez upisane površine, a prema opisu u katastarskom operatu i stvarno na terenu njena površina iznosi 2282 m2;

- da je nekretnina označena kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u zk ulošku upisana kao pašnjak bez upisane površine, a da prema upisu u katastarskom operatu površina predmetne nekretnine, kao stvarna površina na terenu iznosi 1156 m2;

- da je nekretnina označena kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u zk ulošku upisana bez upisa kulture i površine, a da prema upisu u katastarskom operatu površina predmetne nekretnine, kao i stvarna površina na terenu iznosi 1176 m2;

- da iz povijesnog izvatka iz katastra za predmetne kat. čest. upisane u k. o. [katastarska općina] proizlazi da je na kat.čest.:

- 2341/47 zvanoj ''Š' kao posjednik upisan ĐC pokojnog EC;

- 2341/46 zvanoj ''Š' kao posjednik upisan ČC. NC;

- 2341/45 zvanoj ''Š' kao posjednici su upisani CC. Đ i ČC pok. NC, za po 1/ 2 dijela svaki;

- da je iskazom, saslušanih svjedoka, odnosno tužitelja ad 1. utvrđeno kako su tužitelji preko svojih pravnih prednika (su)posjednici predmetnih nekretnina, njihovi su preci sadili vinovu lozu, masline i smokve, a početak posjedovanja istih da se može vezati uz pravne slijednike tužitelja ad 1. ĐC pok. EC, odnosno njegovog djeda ĐC koji je bio rođen 1899.;

- da je ĐC svoju imovinu ostavio svom unuku – tužitelju ad 1. temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 31. prosinca 1990. time da je EC, otac tužitelja ad 1. umro prije smrti svoga oca, tužitelja ad 1. ĐC, a što proizlazi iz rješenja o nasljeđivanju O-28/88;

- da su se FC pok. EC, MC, LC i ĆC izjavama i Ugovorom o odreci nasljednih prava odrekli svog nasljednog dijela u korist prvotužitelja;

- da je iz rješenja o nasljeđivanju iza smrti pok. ĐC pok. H razvidno da istog nasljeđuje unuk, ovdje prvotužitelj, da CC, upisanu suposjednicu na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nasljeđuju NC, OC, PC, SC, KC i IC, odnosno tužitelji (ili njihovi prednici) pod 3-9 (prvotni tužitelji), a što je razvidno je iz rješenja o nasljeđivanju posl. br. O-28/88 Općinskog suda u Trogiru od 22. ožujka 2006. godine;

- da tijekom postupka nije bilo sporno da je drugotužitelj naslijedio svog oca ČC;

- da su nasljednici pokojnog OC tužitelji pod 5/ JC i 6/ PC, a sve prema rješenju o nasljeđivanju kojeg je donijela javna bilježnica Jelica Kovačić dana 30. ožujka 2006.:

- da je temeljem Izjave obrađivača – Kotarska komisija za agrarnu reformu i kolonizaciju broj 1445 priznata Ž, OC, SC, NC i dr. svojstvo obrađivača temeljem odnosa, koji je nastao 1903. godine i to na čest. zem. [katastarska čestica], a uknjiženi vlasnik je Državna hipotekarna banka;

- da iz Odluke Kotarske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju u Splitu od 22. 2. 1947. proizlazi da je priznato pravo obrađivačima ž. Đ, OC, SC, NC, KC i Tonću djeci za 1/2 dijela, a ž. ČC i NC sinu PC za po 1/2 pravo vlasništva nekretnine označene kao [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina];

- da je pregledom izjave obrađivača ĐC upućenoj Kotarskoj komisiji za agrarnu reformu i kolonizaciju broj 1526 utvrđeno da isti zahtjeva da mu se prizna status obrađivača na čest. zem. [katastarska čestica] zvanoj ''Š' da bi Odlukom Kotarske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju u Splitu iz 1947. godine bilo priznato pravo SC, EC, K, GC i djeci UC vlasništvo nekretnine uknjižene vlasnosti Državne hipotekarne banke, a označene kao č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina];

- da je upis na ime Državne hipotekarne banke, Glavna filijala u Splitu izvršen 1934., a da se posjed tužiteljevih pravnih prednika odvijao najkasnije od 1903., odnosno još od vremena kada je obitelji B bila u vlasništvu predmetnih nekretnina, a svakako prije no što je ishođen upis na ime Državne hipotekarne banke – Glavne filijale u Splitu.

7. Polazeći od gore navedenih činjeničnih utvrđenja sud prvog stupnja, a osobito cijeneći činjenicu da se tužitelji osobno i preko svojih pravnih prednika nalaze u posjedu predmetnih nekretnina najkasnije od 1903. i 1934. pa sve do pokretanja predmetne parnice (2009.), dakle punih 106 godina i da je navedeni posjed u kontinuitetu bez prekida, da je taj posjed bio savjestan (pošten) jer tuženi u predmetnoj parnici nisu ni tvrdili protivno i da je predmetna nekretnina u vrijeme stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 i 81/15 – dalje u tekstu: ZV) bila u zemljišnoj knjizi upisana kao vlasništvo Državne hipotekarna banka, Glavna filijala u Splitu, čiji je pravni slijednik tužena i da nisu postojale treće osobe koje bi polagale bilo kakvo pravo na predmetnoj nekretnini, zaključuje da su tužitelji stupanjem na snagu navedenog Zakona stekli pravo vlasništva dosjelošću.

8. Slijedom izloženog je odlučeno kao u točki I-III izreke pobijane presude.

9. Odluku o troškovima postupku sud je utemeljio na odredbi članka 154. stavak 1. u svezi sa člankom 155. ZPP-a, a sve sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14 i 118/14, dalje u tekstu: Tarifa).

10. U povodu izjavljene žalbe na uvodnu citiranu prvostupanjsku presudu ovaj je sud donio presudu pod poslovnim brojem Gž-593/20218-2 od 24. siječnja 2019. koja je u povodu izjavljene revizije tužene rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-3713/2019-2 od 21. ožujka 2024. bila ukinuta i predmet je vraćen ovom drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

11. U nastavljenom postupku prvostupanjski je sud postupio po ukidnoj odluci VSRH Rev-3713/2019 od 21. ožujka 2024. godine te smatra kako je neosnovana žalba tužene, odnosno da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio kako je tužbeni zahtjev tužitelja pravno utemeljen.

12. Što se tiče stjecanja prava vlasništva na temelju dosjelosti u konkretnom slučaju za razrješenje odnosa između stranaka ima se primjenjivati mjerodavno pravo koje je bilo na snazi u vrijeme nastanka tih odnosa, dakle pravila bivšeg OGZ. Prema pravnom pravilu iz par. 1460. bivšeg OGZ za stjecanje prava vlasništva na temelju dosjelosti zahtijevalo se zakonit, pošten i istinit posjed, s time da onaj tko dosjelost svog posjeda temelji na vremenu od 30 ili 40 godina nije dužan dokazivati zakoniti način stjecanja. Odredba identičnog sadržaja nalazi se i u čl. 28. ZOVO i u čl. 159. ZVDSP. Navedeni rok iz par. 1460. bivšeg OGZ je zaista, prema Načelnom mišljenju Proširene opće sjednice Saveznog vrhovnog suda 4. travnja 1960. skraćen na dvadeset godina, bez obzira na to je li posjed zakonit ili ne, pod pretpostavkom da je pošten. Međutim u pravu je tuženica kada tvrdi da se to Načelno mišljenje može primijeniti samo u situaciji kada do njegovog donošenja (1960.) nije već proteklo vrijeme za dosjedanje.

13.1. Prema odredbi čl. 36. Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima ("Narodne novine" broj: 53/91, 92/94, dalje: ZOVO), koja odgovara čl. 128. ZV-a, nasljednik stječe vlasništvo nasljeđivanjem stvari u času otvaranja nasljedstva.

13.2. Prema čl. 129. Zakona o nasljeđivanju objavljenoga u "Narodnim novinama", broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13 i 33/05, dalje: ZN, (čl. 128. i 135. ranijeg Zakona o nasljeđivanju objavljenoga u „Službenom listu FNRJ“ broj 20/55, „Službenom listu SFRJ“ broj 12/65, "Narodnim novinama", broj 52/71, 47/78, 71/91, 37/94, 56/00) u času ostaviteljeve smrti nasljednik stječe nasljedno pravo i na njega po sili zakona prelazi ostavina umrle osobe, čime postaje njegovo nasljedstvo.

13.3. Prema odredbi čl. 72. ZOVO, savjesnost posjeda se pretpostavlja, a prema odredbi čl. 28. ZOVO nasljednik postaje savjestan od trenutka otvaranja nasljedstva i u slučaju kad je ostavilac bio nesavjestan posjednik. Slična je odredba i st. 3. čl. 160. ZVDSP kojom je propisano da nasljednik postaje poštenim posjednikom od trenutka otvaranja nasljedstva i u slučaju kad je ostavitelj bio nepošteni posjednik, ali ne ako je nasljednik to znao ili morao znati.

13.4. Nasljednik se postaje i nasljedno pravo stječe po zakonu, trenutkom smrti umrle fizičke osobe, a rješenje o nasljeđivanju u svojem je bitnom dijelu deklaratorne naravi jer se njime utvrđuje ono što se zbilo već u trenutku ostaviteljeve smrti tj. tko je postao njegov nasljednik i uz koje modalitete.

14. Po stavu ovog žalbenog suda, cijeneći sveukupno izvedene dokaze ocjenjujući isti sukladno odredbi članka 8. ZPP-a nedvojbenim proizlazi da su prednici tužitelja doista bili u agrarnom odnosu, ali sa prednikom upisane vlasnice DC do 24. travnja 1934. godine kada je Državna Hipotekarna banka, Glavna filijala u Splitu temeljem odluke suda u ovršnom postupku stekla pravo vlasništva na predmetnim nekretninama a prestala je postojati 1945. bez pravnog slijednika, stoga su sporne nekretnine postale državno vlasništvo, bez obzira na što kao takve nisu bile upisane u zemljišnoj knjizi.

15. Državna hipotekarna banka, Glavna filijala u Splitu od 1934. pa do 1945. kada je prestala postojati. Međutim, nije stupila u posjed u svezi tih nekretnina niti ih je kao vlasnica tražila njihovu predaju u posjed ili na bilo koji drugi način osporavala prednicima tužiteljima posjed istih. Tužitelji su u tužbi tvrdili, kako je gore izneseno, da su pravo vlasništva na predmetnim nekretninama stekli dosjelošću i nasljeđivanjem, jer su znali i imali svijest o tome da posjeduju predmetne nekretnine kao izvanknjižno vlasništvo svojih prednika.

16. Po stavu ovog suda, cijeneći sve izvedene dokaze, zaključiti je da su pravni prednici tužitelja bili su u kontinuiranom i nesmetanom posjedu predmetnih nekretnina od 1903. do 1934. kada je kao vlasnik u zemljišnoj knjizi upisana Državna Hipotekarna banka, Glavna filijala u Splitu, sve do svoje smrti (CC do 1988., ČC svakako do 1990. kada je sa svojim sinom zaključio Ugovor o doživotnom uzdržavanju i UC do 1989.), a nesmetani posjed je nastavljen nakon 1945. kada su predmetne nekretnine postale državno vlasništvo u čemu im će ni tuženik ali ni treće osobe nisu protivili niti im osporavali posjed sve do podnošenja tužbe 2009. godine. U trenutku podnošenja tužbe tužitelji očito nisu imali saznanje o postojanju agradnjih prijava niti agrarnih odluka koje nisu sudu dostavili jer iste nisu bile evidentirane u zemljišnoj knjizi ni u arhivi suda, a u posjed istih su došli 2014. kada su ih dostavili sudu. Dakle, navedena činjenica ne može se pripisati krivnji tužitelja.

16.1. Prema odredbi članka 186. stavak 3. ZPP-a sud će po tužbi postupiti kada tužitelj nije naveo pravnu osnovu tužbenog zahtijeva, a ako je tužitelj pravnu osnovu naveo sud nije za nju vezan i pravnu osnovu utvrđuje prema dokazima izvedenim tijekom postupka kojima se utvrđuju relevantne činjenice za presuđenje i temeljem navedenog utvrđuju pravnu kvalifikaciju spornog pravnog odnosa.

17. Stoga, temeljem dokaza izvedenih tijekom prvostupanjskog postupka i utvrđenih relevantnih činjenica sud je ovlašten primijeniti i drugu materijalnu pravnu odredbu iz koje proizlazi postojanje predstavki za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

18. Budući da iz rezultata postupka nedvojbeno proizlazi da su prednici tužitelja bili u kontinuiranom, neometanom posjedu predmetnih nekretnina od 1934. godine, kada je prednica tuženog upisana kao vlasnica tih nekretnina pa do 1945., kada je prestala postojati bez pravnih slijednika, po stavu ovog suda, posjed tužitelja bio je neometan pošten i od 1946. kada im je agrarnim odlukama deklaratorno priznato pravo vlasništva na tim nekretninama, da su od osnutka katastra 1956. u katastru nekretnina upisani kao posjednici predmetnih nekretnina, a koji posjed je trajao i u trenutku stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 i 81/15 – dalje u tekstu: ZV) do kada su ih iz posjedovali kao svoje vlasništvo znatno duže od 40 godina, pa su se ostvarile pretpostavke za stjecanje prava vlasništva i primjenom odredbe članka 159. stavak 4. a u svezi članka 388. stavak 4. ZV-a.

19. Radi svega iznesenog, ovaj sud drži da su pravni prednici tužitelja dosjeli predmetne nekretnine, a time postali i izvanknjižni vlasnici istih a onda su ih tužitelji naslijedili.

20. S obzirom na činjenice da su još prednici tužitelja, dakle, predmetne nekretnine posjedovali kao pošteni posjednici jer su imali svijest o tome da ih posjeduju kao svoje vlasništvo duže od 40 godina, a cijeneći odluke Europskog suda za ljudska prava, Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev-2776/16 od 29. siječnja 2019) kao i Ustavnog suda Republike Hrvatske prema kojoj sudovi ne smiju u ovakvoj vrsti predmeta postupati strogo formalistički, u konkretnom slučaju ostvarene su pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću do 17. studenoga 1999. U ovom predmetu radi se i o zaštiti temeljnog prava vlasništva u smislu Europske Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda.

21. Radi svega iznesenog kako nisu ostvareni žalbeni razlozi koji upućuju na protivno gore iznesenom, a pritom sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer pobijana presuda sadrži valjane razloge o odlučnim činjenicama i ista se može ispitati, a nisu počinjene ni druge bitne povrede na koje ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je odbiti žalbu tužene kao neosnovanu te presudu prvostupanjskog suda potvrditi, sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a, kao i odluku o troškovima postupka.

U Splitu, 16. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Dragica Samardžić