REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U POŽEGI

Sv. Florijana 2, POŽEGA

Poslovni broj: Pn-83/2025-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Požegi, po sucu ovog suda Ilki Leko kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja IO, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] koga zastupa punomoćnik Velimir Galić, odvjetnik iz [adresa] protiv tuženika ĆO OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koga zastupa punomoćnik Tomislav Metić, odvjetnik iz Požege, radi naknade štete, nakon glavne rasprave održane 19. lipnja 2026. u nazočnosti tužitelja IO, punomoćnika tužitelja Velimira Galić, odvjetnika iz [adresa], tuženika ĆO i punomoćnika tuženika Tomislava Metić, odvjetnika iz [adresa] i presude objavljene 16. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku ĆO OIB [osobni identifikacijski broj], da tužitelju IO, OIB [osobni identifikacijski broj] s osnova naknade neimovinske štete isplati iznos od 660,00 eur sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na taj iznos od dana podnošenja tužbe do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 % poena u roku od 15 dana.

II Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva s osnova isplate neimovinske štete u iznosu od 2.240,00 eur kao s neosnovanim.

III Tuženik ĆO, OIB [osobni identifikacijski broj] dužan je tužitelju IO, OIB [osobni identifikacijski broj] naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 375, 17 eur u roku od 15 dana.

S preostalim zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka tužitelj se kao s neosnovanim odbija.

Obrazloženje

1. Tužitelj MO podnio je tužbu protiv ĆO radi naknade štete. U tužbi navodi da je dana 14. svibnja 2025. tužitelj je od tuženika zadobio tjelesne ozljede na način da ga je tuženik u [adresa], u caffe baru „Wald“ zatvorenom šakom snažno udario u lijevu stranu obraza iznad usnice, od kojeg udarca je tužitelj pao na tlo. Tom prilikom tužitelj je zadobio kontuziju i edem lijevog obraza. Na dan povređivanja tužitelj je zaprimljen u OŽB Požega, Objedinjeni hitni bolnički prijem gdje su mu utvrđene gore opisane ozljede. Nakon učinjene obrade tužitelj je otpušten kući uz preporuku stavljanja hladnih obloga i analgetik po potrebi. Kako se nakon tjedan dana kod tužitelja pojavio otok, bolnost i trnci u obrazu tužitelj se dana 23.05.2025. odmah javio na hitnu gdje mu je liječnik utvrdio palpatorno u lijevom obrazu supkutani indurat veličine oko 10 mm, bolan na palpaciju, pomičan te mu je propisao lokalno hladne obloge i antibiotska mast i analgetike po potrebi. Dana 28.05.20025., tužitelj je došao ponovno na kontrolu gdje se palpatorno u lijevom obrazu utvrđena regresija indurata te prisutnost čvora 5 mm, bezbolan, pomičan, uz upotrebu iste terapije. Zatim je tužitelj dana 18.06.2025, došao na kontrolu OŽB Požega, Služba za kirurške bolesti, gdje je subjektivno bolje, te se palpatorno na lijevom obrazu nađe indurat veličine oko 5 mm, bezbolan, pomičan te se prilikom smijanja utvrđuje diskretno udubljenje u području lijeve nazolabijalne brazde, bez podležeće fluktuacije. Naime, prilikom nanošenja ozljede tužitelju, tuženik se ponašao na način da iskaže svoju fizičku nadmoć i omalovaži tužitelja (koji je gotovo 40 godina stariji od njega), te da ga ponizi. Tužitelj nije mogao pretpostaviti da će ga tuženik (koji je u tom lokalu radio kao konobar), tako neočekivano i podmuklo snažno zatvorenom šakom udariti u glavu. Iako je tužitelj od tog udarca odmah pao na tlo te onako krvav i ošamućen od tog snažnog udarca u glavu tužitelj se nekako uspio dići i otići izvan lokala. Tužitelj je bio strašno uplašen i zaprepašten, a pri tome se bojao da ga tuženik onakvog bespomoćnog i ošamućenog od udarca još udari nogom u glavu. Zbog gore navedenog tužitelj zbog povrede prava osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje temeljem članka 1100 i 1089 Zakona o obveznim odnosima od tuženog da mu isplati slijedeću neimovinsku štetu: za pretrpljene fizičke bolove, za pretrpljeni strah za duševne bolove zbog naruženosti 1.500,00 eur, 3.500,00 eur, 1.500,00 eur. Zbog iznesenog, tužitelj predlaže sudu da temeljem članka 1100. i 1089 Zakona o obveznim odnosima donese presudu kojom se nalaže tuženom ĆO, Velika, [adresa], da tužitelju, MO, [adresa], s osnova naknade neimovinske štete isplati iznos od 6.500,00 EUR-a, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na taj iznos od dana podnošenja tužbe, do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena te mu se nalaže da tužiteljima naknadi parnični trošak, sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

2. Tuženik ĆO u odgovoru na tužbu naveo je da tuženik ne spori da je dana 14. svibnja 2025. godine došlo do sukoba između njega i tužitelja, prvo verbalnog, a potom i fizičkog, međutim osporava sve daljnje navode iz tužbe. Naime, iz priloženog prekršajnog naloga proizlazi kako je tužitelj prvi nasrnuo na tuženika i to prvo uvredama, a potom i fizički udarivši ga nogom u nogu na što je tuženik instinktivno reagirao, međutim nije ga udario zatvorenom šakom kako to stoji u prekršajnom nalogu već otvorenom šakom (šamar) zbog čega tuženik u cijelosti osporava dijagnoze sadržane u medicinskoj dokumentaciji odnosno osporava da bi iste bile posljedica jednog njegovog udarca. Iz medicinske dokumentacije koja prileži tužbi proizlazi kako je u štetnom događaju tužitelj zadobio nagnječenje obraza što samo po sebi ne može biti definirano kao ozljeda. Sva kasnija dokumentacija ukazuje kako je tužitelju dijagnosticiran celulitis lica, a što predstavlja akutnu bakterijsku infekciju kože i potkožnog tkiva na području lica koju uzrokuju streptokoki i stafilokoki. Dakle, dijagnoza koja proizlazi iz medicinske dokumentacije od 23. svibnja 2025. godine pa nadalje posljedica je isključivo bakterijske infekcije i nema nikakve uzročno posljedične veze sa štetnim događajem. Takvim tvrdnjama tuženika ide u prilog i činjenica da se tužitelj nakon inicijalnog javljanja na hitni bolnički prijem dana 14. svibnja 2025. godine, sljedeći put javio tek devet dana nakon štetnog događaja u kojem periodu je mogao zadobiti tjelesne ozljede ili se zaraziti kakvom bakterijom nevezeno za štetni događaj. Tuženik također ističe kako je tužitelj svojim ponašanjem, u bitno alkoholiziranom stanju, doprinio nastanku štete, prvo provociranjem i vrijeđanjem tuženika, a potom i udaranjem istoga. Tužitelj je predmetnog dana, a što se ispostavilo kasnijim alkotestiranjem, vidno alkoholiziran tražio da plati račun za konzumirano piće. Nakon što mu je tuženik objasnio da mu ne može izdati račun jer je prošlo radno vrijeme, tužitelj je nizom uvreda napao tuženika, a potom ga i prvi udario. Tek tada je tuženi obrambeno reagirao, a kako bi spriječio daljnji napad na sebe te mu zadao jedan udarac otvorenom šakom u lice. Dakle, tužitelj je prvi inicirao sukob, započeo s vrijeđanjem, a kasnije i udario tuženika čime je faktično preuzeo odgovornost za sve posljedice koje mogu proizaći iz takvog sukoba. Tuženik, nakon što je udario tužitelja, nije nastavio sa svojim napadom što samo dokazuje kako se radilo o radnji kojoj je svrha bila spriječiti daljnji napad tužitelja pa ne bi bilo pravično da tužitelj ostvari bilo kakvu vrstu naknade štete za eventualne posljedice sukoba koji je sam, na više načina, inicirao i započeo. Člankom 1100. Zakona o obveznim odnosima je propisano kako će sud dosuditi pravičnu novčanu naknadu u slučaju povrede prava osobnosti ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju. Tuženik je stava kako tužitelju u predmetnom događaju nije povrijeđeno pravo osobnosti, a čak i da je, okolnosti u kojima bi došlo do povrede nisu takve da bi bilo opravdano tužitelju dosuditi naknadu štete. Da tužitelju nije povrijeđeno pravo osobnosti u vidu pretrpljenog straha govori i činjenica da je tužitelj, nakon primljenog udarca zvao policiju i svojim kombijem (znatno alkoholiziran) se udaljio od lokala te se nakon nekoliko minuta vratio sam i obilazio lokal, a prije nego li je došla policija. Osoba koja je pretrpjela strah uslijed napada se zasigurno neće vratiti na mjesto događaja nakon nekog vremena bez pratnje policije zbog čega su tužbeni navodi kontradiktorni stvarnim činjenicama. Pored osporavanja pravnog osnova tužbenog zahtjeva, tuženik osporava i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva jer smatra kako je isti suviše visoko postavljen, a osobito zbog toga što ničime ne dokazuje svoje tvrdnje i potraživanja. Kako je već navedeno, priložena medicinska dokumentacija nije vjerodostojna u smislu da se tek jedan medicinski nalaz odnosi na predmetni događaj i može se povezati s njim dok preostala dokumentacija obuhvaća dijagnozu koja je posljedica bakterijske infekcije i koja je vremenski toliko udaljena od predmetnog događaja da se ne može dovesti s njim u uzročno posljedičnu vezu. S obzirom na navedeno tuženik predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te naložiti tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom.

3. U podnesku od 19. ožujka 2026. tužitelj se očitovao na nalaz i mišljenje medicinskog vještaka na koji primjedbi nije imao i isti je prihvatio te je smanjio tužbeni zahtjev i predložio da sud donese presudu kojom se nalaže tuženiku da tužitelju s osnova naknade neimovinske štete isplati iznos od 2.900,00 eur da zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od podnošenja tužbe pa do isplate te da mu se naloži da tužitelju naknadi parnični trošak.

4. Tuženik se u podnesku od 10. travnja 2026. očitovao na nalaz i mišljenje medicinskog vještaka na koji je imao primjedbi te se očitovao na podnesak tužitelja kojim je tužitelj smanjio tužbeni zahtjev te je osporio i pravnu osnov i visinu tako postavljenog zahtjeva, a ostao je i kod prigovora doprinosa tužitelja nastanku štete te je predložio da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti.

5. U dokaznom postupku izvršen je uvid u preslik prekršajnog naloga Općinskog suda u Požegi broj Pp-799/2025-2 od 29. srpnja 2025., prijavu OŽB Požega od 14. svibnja 2025., izvršen je uvid u medicinsku dokumentaciju tužitelja, saslušani su svjedoci PO i ČO, pročitan je nalaz i mišljenje medicinskog vještaka Damira Matokovića od 3. ožujka 2026. i njegova usmena dopuna, a u svrhu dokazivanja saslušani su tužitelj MO i tuženik ĆO.

6. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka sud je nesporno utvrdio da je tužitelj MO dana 15. svibnja 2025. s društvom bio u kafe baru Wald u [adresa] u kojem je kao konobar radio tuženik ĆO. Nadalje utvrđeno je da je tužitelj zatražio od tuženika kao konobara u tome kafiću plaćanje računa za konzumirano piće, a tuženik je istome rekao novčani iznos za konzumirano piće rekavši mu da je blagajna zatvorena i da mu za to račun ne može izdati. Tužitelj je iz kafića otišao i račun nije platio te se kasnije poslije ponoći vratio u kafić.

7. Nije sporno da je tužitelj po povratu u kafić svojom nogom udario u nogu tuženika, a nije sporno niti da je tuženik udario tužitelja rukom u lice. Tužitelj tvrdi da je tuženika nogom udario u nogu navodeći da se branio, a tuženik tvrdi da je tužitelj u lice udario otvorenom rukom, a ne šakom.

8. Sud je na te sporne činjenice i okolnosti kritički analizirao kako iskaze svjedoka tako i iskaz tužitelja i iskaz tuženika, iste međusobno usporedio, a usporedio i s nalazom i mišljenjem medicinskog vještaka JO.

9. Medicinski vještak Damir Matokoviću u svom pisanom nalazu i mišljenju naveo je da je uvidom u medicinsku dokumentaciju utvrdio da je MO **.**.2025. zadobio nagnječenje lijeve strane lica. Pregledan je na objedinjenom hitnom bolničkom prijemu bolnice u [adresa] te je nakon učinjene radiološke obrade upućen na daljnje liječenje u kućnu njegu. Slijedile su brojne kontrole otorinolaringologa. Liječenje je završeno početkom kolovoza 2025. Ozljeda zadobivena u nezgodi je laka tjelesna ozljeda i u uzročno-posljedičnoj vezi je s e nezgodom od 14. svibnja 2025. Medicinski vještak pregledao je medicinsku dokumentaciju, pregledao je tužitelja i njegov zdravstveni karton. Zbog zadobivenih ozljeda tužitelj je trpio bolove srednjeg intenziteta tijekom 4 dana, bolove lakog intenziteta tijekom 3 tjedna. Pretrpio je primarni strah jakog intenziteta do dolaska u bolnicu, a sekundarni strah trpio je tijekom liječenja radi zabrinutosti za tijek i ishod liječenja. Trpio je sekundarni strah srednjeg intenziteta tijekom 4 dana i slabog intenziteta tijekom 10 dana. Nakon završenog liječenja zaostalo je udubljenje na lijevoj strani lica radi čega je zaostala naruženost lakog stupnja.

9.1. U svojoj usmenoj dopuni medicinski vještak u pogledu prigovora tuženika na pisani nalaz i mišljenje naveo je da je ozljeda koju je tužitelj zadobio u događaju od 4. svibnja 2025. nastala kao posljedica djelovanja tupo tvrde mehaničke sile u području lijeve strane lica, a najvjerojatniji mehanizam nastanka je zatvorena šaka. U odnosu na naruženost radi se o naruženosti lakog stupnja jer je na licu tužitelja zaostalo udubljenje vidljivo svima. Celulitis je posljedica navedene ozljede, a radi se o upalnim promjenama koje su se razvile nakon udarca u lijevu stranu lica. Zbog toga je tužitelj u nekoliko navrata išao na pregled ORL specijaliste i uzimao je preporučenu antibiotsku terapiju, a navedeni bolovi i strah su posljedica nagnječenja i naknadno razvijene upale u smislu celulitisa. Osoba koja ima 1,31 g/kg alkohola u krvi može osjetiti strah zbog incidenta i fizičkog napada, a kasnije zbog zabrinutosti za tijek i ishod liječenja koje je bilo popraćeno upalnim promjenama na licu što nije uobičajeno nakon udarca i ozljede. Upalne promjene su se pojavile u skladu s očekivanim vremenom nastanka ozljede, a prvi klinički simptom u smislu upale su se javili 6. ili 7. dan nakon ozljede što je evidentirano u medicinskoj dokumentaciji. Liječenje ozljede po biologiji cijeljenja i saniranja upalnih promjena i zadebljanja mekih tkiva završeno je u kolovozu 2025., a zadnji pregled ORL specijaliste bio je 16. listopada 2025. Zaostala naruženost u vidu udubljenja s lijeve strane lica je posljedica ozljede tkiva.

10. Sud nije prihvatio iskaze svjedoka ŠO, BO i iskaz tuženika ĆO u dijelu iskaza u kojima isti navode da je tuženik otvorenom rukom udario tužitelja u lice odnosno da ga je ošamario jer su ti dijelovi njihovih iskaza u suprotnosti s nalazom i mišljenjem medicinskog vještaka JO koji u svom nalazu i mišljenu navodi da je mehanizam nastanka ozljede tužitelja najvjerojatnije udarac zatvorenom šakom.

11. Isto tako sud nije prihvatio dio iskaza tužitelja u kojem navodi da se branio i da je svojom nogom udario u nogu tuženika.

12. Temeljem iskaza svjedoka ŠO i BO i iskaza tuženika ĆO sud je utvrdio da je tužitelj nakon ponovnog dolaska u kafić koji je bio zatvoren i nakon što mu je tuženik govorio da iz kafića izađe, a tuženik nije napadao tužitelja, tužitelj je svojom nogom udario u nogu tuženika bez ikakvog povoda, a nije sporno, a utvrđeno je i temeljem iskaza svjedoka i tuženika da je tužitelj bio pod utjecajem alkohola.

13. Tuženi je istaknuo prigovor podijeljene odgovornosti i sud je našao da je osnovan prigovor podijeljene odgovornosti.

14. Prema odredbi članka 19. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23) svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava i osobnosti pod pretpostavkama utvrđenih zakonom.

14.1. Prema odredbi članka 1100. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima u slučaju povrede prava osobnosti sud će ako nađe da to težina povrede i okolnost slučaja opravdavaju dosuditi pravičnu novčanu naknadu nezavisno od naknade imovinske štete i kada nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o visini i trajanju povrede izazvane fizičke boli, duševne boli i straha u cilju kojom služi ta naknada i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive njenom naravi i društvenom svrhom.

14.2. Prema odredbi članka 1095. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima tko drugom nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.

14.3. Prema odredbi članka 1092. stavak 1. istog zakona oštećenik koji je pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila ima pravo samo na razmjerno sniženu naknadu.

15. Temeljem izvedenih dokaza sud je nesporno utvrdio da je tuženik kritičnog dana tužitelju nanio ozljedu i to nagnječenje lijeve strane lica. No, isto tako sud je utvrdio da je tužitelj pridonio štetnom događaju jer je bio pod utjecajem alkohola i bez ikakvog razloga po zatvaranju kafića u kojem je tuženik radio kao konobar došao u kafić i bez ikakvog valjanog povoda svojom nogom udario u nogu tuženika 16. Stoga sud nalazi da je tužitelj ovom štetnom događaju pridonio 40%, a doprinos tuženika je 60%.

17. Na temelju izvedenih dokaza i to uvidom u medicinsku dokumentaciju tužitelja kao i na temelju nalaza i mišljenja medicinskog vještaka sud je našao da obzirom na težinu ozlijede koju je tužitelj zadobio u događaju od 14. svibnja 2025. pravo osobnosti je u toj mjeri povrijeđeno da tužiteljica ima pravo na isplatu pravične novčane naknade.

18. Prema nalazu i mišljenju medicinskog vještaka JO tužitelj je trpio bolove srednjeg intenziteta tijekom 4 dana, a bolove lakog intenziteta tijekom 3 tjedna. Tužitelj je pretrpio primarni strah jakog intenziteta do dolaska u bolnicu, a sekundarni strah srednjeg intenziteta tijekom 4 dana i slabog intenziteta tijekom 10 dana, a sve zbog zabrinutosti za tijek i ishod liječenja. Kod tužitelja je zaostalo nakon liječenja udubljenje s lijeve strane lica što je naruženost lakog stupnja.

19. Obzirom na trajanje i jačinu bolova sud je tužitelju odmjerio pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 500,00 eur, a za pretrpljeni primarni i sekundarni strah sud tužitelju odmjerio iznos od 390,00 eur zbog opravdane zabrinutosti za posljedice ozljeđivanja i ishod liječenja, a za naruženost iznos od 660,00 eur

20. Stoga sud tužitelju s osnova povrede prava osobnosti odnosno neimovinske štete dosudio iznos od 1.550,00 eur

21. Obzirom da je sud našao da je tužitelj ovom štetnom događaju pridonio 40% to sud dosuđuje tužitelju pravičnu novčanu naknadu s osnova povrede prava osobnosti u iznosu od 620,00 eur, a tužitelja je s preostalim zahtjevom za naknadu štete u iznosu od 2.280,00 eur kao s neosnovanim odbio.

22. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23). Tužitelj je u ovom postupku uspio s 23% tužbenog zahtjeva dok je uspjeh tuženika u ovom postupku 77%. Sud je kao osnovan priznao trošak tužitelja za sastav tužbe u iznosu od 250,00 eur, za pristup na pripremno ročište održano 15. siječnja 2026. u iznosu od 250,00 eur, za sastav obrazloženog podneska od 19. ožujka 2026. u iznosu od 250,00 eur, za pristup na glavnu raspravu održanu 27. travnja 2026. u iznosu od 125, 00 eur budući je glavna rasprava bila odgođena bez izvođenja dokaza te za pristup na glavnu raspravu održanu 19. lipnja 2026. u iznosu od 250,00 eur sve s PDV-om. Dakle sud je kao osnovan priznao trošak zastupanja tužitelja u iznosu od 1.125,00 eur. Sud je kao osnovan priznao i trošak tužitelja na ime sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 55,73 eur koliko bi tužitelj platio na ime sudske pristojbe da je isti platio danom podnošenja tužbe te na ime sudske pristojbe na presudu u iznosu od 185,00 eur koliko iznosi sudska pristojba na presudu te na ime troškova medicinskog vještačenja u iznosu od 265,45 eur. Dakle, sud je priznao ukupan trošak tužitelja u iznosu od 1.631,18 eur, a obzirom na uspjeh tužitelja u ovom postupku od 23% sud je tužitelja dosudio trošak parničnog postupka u iznosu od 375,17 eur, a tužitelja je s preostalim zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka kao s neosnovanim odbio.

23. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Požegi, 16. srpnja 2026.

S u d a c

Ilka Leko

Naputak o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dana objave presude, odnosno od primitka prijepisa presude u 3 istovjetna primjerka.

DNA:

1. Odvjetnik Velimir Galić, Požega

2. Odvjetnik Tomislav Metić, Požega