REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-9389/2021-57
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Mariju Klariću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja: Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika: 1. Hrvatska radiotelevizija, javna ustanova, Zagreb, Prisavlje 3, OIB 68419124305, kojeg zastupa opunomoćenik Nevio Svilar, odvjetnik u Zagrebu, Pavlenski put 17 i 2. Electus DGS d.o.o., Zagreb, Strojarska cesta 20, OIB: 91413782576, kojeg zastupa opunomoćenica Kristina Cezner Bujan, odvjetnica u Zagrebu, Julija Knifera 7, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave, zaključene 17. lipnja 2026. u nazočnosti tužiteljeve opunomoćenice po zaposlenju te 1. tuženikovog opunomoćenika i 2. tuženikove opunomoćenice, 16. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se 1. tuženiku Hrvatska radiotelevizija, Zagreb, Prisavlje 3, OIB: 68419124305 i 2. tuženiku Electus DGS d.o.o., Zagreb, Strojarska cesta 20, OIB: 91413782576, solidarno isplatiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, ukupan iznos 19.768,91 EUR / 148.948,86 HRK sa zateznim kamatama, od toga tekućim i to na iznos:
- 12.667,70 EUR / 95.440,28 HRK od 24. studenoga 2021. do isplate i
- 7.101,81 EUR / 53.508,58 HRK od 2. studenoga 2022. do isplate,
po kamatnoj stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, nadalje, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja iste godine, dok referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.
II. Odbija se 1. tuženikov zahtjev za naknadom parničnih troškova, kao neosnovan.
III. Odbija se 2. tuženikov zahtjev za naknadom parničnih troškova, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužba je predana ovome sudu e-Komunikacijom 24. studenoga 2021. (obavijest o primitku elektroničkog podneska, koja prethodi listu 1), u kojoj se navodi da je OA, osiguranik HZMO-a, pretrpio 18. svibnja 2015. ozljedu na radu, kao radnik angažiran za potrebe 1. tuženika putem 2. tuženika na način da je prilikom rezanja fosne na kružnoj pili iz iste izletio raspiljeni komad i pogodio navedenog radnika u oko. U predmetnom slučaju obavljen je inspekcijski nadzor te je zapisnikom o inspekcijskom nadzoru utvrđeno niz propusta u primjeni mjera zaštite na radu pa je tako utvrđeno da radnik nije koristio zaštitne naočale, poslodavac nije nabavio odgovarajuće zaštitne naočale, na stroju na kojem je došlo do ozljede radnika nije bila postavljena odgovarajuća zaštitna naprava, poslodavac nije skrbio da radnici-stolari pri radu na strojevima pravilno odaberu drveni materijal koji će rezati, obrađivati na istom te da moraju prilagoditi zaštitne naprave onom predmetu koji obrađuju. Radi posljedica predmetnog štetnog događaja tužitelj je rješenjem broj 470754 od **.**.2017. OA, osiguraniku HZMO-a, priznao pravo na invalidsku mirovinu zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti koja je nastala zbog predmetne ozljede na radu, a isplata koje mirovine za tužitelja predstavlja štetu. Iz nalaza i mišljenja vještaka razvidno je da su upravo ozljede koje je navedeni osiguranik HZMO-a zadobio na radu utjecale na umirovljenje osiguranika. Isplatom invalidske mirovine svom osiguraniku OA tužitelj trpi štetu. Za razdoblje od 1. travnja 2017. do 31. listopada 2020. tužitelj je isplatio mirovinska primanja u ukupnom iznosu 95.440,28 HRK, koji iznos tužitelj ovom tužbom zahtijeva. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže, temeljem čl. 161.-170. Zakona o mirovinskom osiguranju, donijeti presudu kojom će se prihvatiti tužbeni zahtjev za solidarnom isplatom iznosa 95.440,28 HRK sa zateznim kamatama od podnošenja tužbe do isplate.
2. Podneskom predanim 27. ožujka 2023. (list 55-57) je tužitelj konačno postavio tužbeni zahtjev, kao u izreci presude, zahtijevajući solidarnu isplatu iznosa 19.768,91 EUR / 148.948,86 HRK sa zateznim kamatama, od toga tekućim na iznos 12.667,70 EUR / 95.440,28 HRK od 24. studenoga 2021. i na iznos 7.101,81 EUR / 53.508,58 HRK od 2. studenoga 2022.
3. Odgovor na tužbu 1. tuženika je predan ovome sudu e-Komunikacijom 21. listopada 2022. (obavijest o primitku elektroničkog podneska, koja prethodi listu 42), u kojem se navodi da 1. tuženik, kao ugovaratelj osiguranja, ima sklopljene police osiguranja s osiguravajućim društvom, moli pozvati Croatia osiguranje d.d., Zagreb, na miješanje na strani 1. tuženika. Naime, 1. tuženik u cijelosti osporava osnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva, ističući činjeničnu i pravnu neosnovanost tužbe. Točno je da je tužitelj 18. svibnja 2015. zadobio ozlijede, radeći kod 1. tuženika, zaposlen putem agencije za zapošljavanje Electus DGS d.o.o., Zagreb, ovdje 2. tuženika, kao stolar, na način da je rezao drvenu fosnu na kružnoj pili iz koje je izletio ispiljeni komad kvrge i pogodio tužiteljevog osiguranika u oko. Rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 5. travnja 2017. je utvrđeno da je tužiteljevom osiguraniku nastao djelomičan gubitak radne sposobnosti. Također, istim rješenjem je određeno da će tužiteljev osiguranik kontrolni pregled obaviti najkasnije do siječnja 2019. Međutim, tužitelj nije dostavio dokaz da je isto učinio, što može biti od odlučne važnosti za predmet spora. U rješenju o isplati predujma od 30. svibnja 2017. je određena isplata predujma od 1. travnja 2017. Predmetnom rješenju nedostaje potvrda pravomoćnosti i ovršnosti. Tužiteljevom osiguraniku je plaću za odrađeni rad kod 1. tuženika isplaćivao njegov poslodavac-agencija Electus DGS d.o.o., Zagreb, ovdje 2. tuženik. Tužiteljev osiguranik je privremeno obavljao poslove za 1. tuženika putem agencijskih ugovora koje su agencija (2. tuženik) i 1. tuženik sklapali za razdoblje od 10 mjeseci. Dakle, 1. tuženik bi mjesečno slao 2. tuženiku svoju potrebu za određenom vrstom radnika, a 2. tuženik bi prema tome slao radnike kod 1. tuženika. U pojedinim mjesecima kod 1. tuženika nije bilo potrebe za stolarskim poslovima, pa tužitelj nije niti radio kod 1. tuženika, a u nekim mjesecima potreba je bila mala, pa bi tužitelj radio samo nekoliko sati mjesečno. Sukladno evidencijskim listama radnog vremena koje je 1. tuženik dostavljao 2. tuženiku-poslodavcu, 2. tuženik bi isplaćivao plaću tužiteljevom osiguraniku za odrađeni rad kod 1. tuženika. Dakle, 1. tuženik nije bio poslodavac tužiteljevog osiguranika u vrijeme štetnog događaja, već je to bila agencija za zapošljavanje Electus DGS d.o.o., Zagreb, ovdjet 2. tuženik. Stoga, 1. tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Tužiteljev osiguranik i 1. tuženik nisu sklopili nikakav ugovor o radu niti suradnji. Za štetu koja na radu ili u vezi s radom ustupljeni radnik pretrpi kod korisnika (1. tuženika) odgovara agencija/poslodavac/, ovdje 2. tuženik, odnosno 1. tuženik ne odgovara za profesionalno oboljenje ili invalidnost ustupljenog radnika. Naime, 2. tuženik i 1. tuženik sklopili su 8. siječnja 2015., Ugovor o ustupanju radnika, HRT br. 109/15 na određeno vrijeme, i to od 1. veljače 2015. do 31. prosinca 2015. Predmetnim Ugovorom uređuje se ustupanje radnika koje agencija, ovdje 2. tuženik ustupa korisniku, ovdje 1. tuženiku za obavljanje privremenih poslova. Stoga, odgovornost za štetu je uređena čl. 10. istog Ugovora, kojim je isključena odgovornost Korisnika. Tuženik ističe prigovor zastare tražbine. Tražbina naknade štete zastarjeva za tri godine temeljem čl. 230. Zakona o obveznim odnosima, dok sukladno čl. 165. st. 2. Zakona o mirovinskom osiguranju, rokovi zastare tražbine naknade štete prema istom Zakonu počinju teći od dana pravomoćnosti rješenja kojim je osiguraniku odnosno korisniku proznato pravo iz mirovinskog osiguranja, točnije od 24. travnja 2017., dok je tužba predana 24. studenoga 2021. Napominjemo da je u tijeku sudski postupak pred Općinskim radnim sudom u Zagrebu, radi naknade štete koji je pokrenuo OA, osiguranik HZMO-a, protiv Hrvatske radiotelevizije, radi naknade štete zbog izgubljene zarade, posl. br. Pr-1299/2019., u kojem je osporena pasivna legitimacija, s obzirom da HRT, Zagreb, nije poslodavac OA, već je to agencija Electus DGS d.o.o., Zagreb. S obzirom na navedeno, 1. tuženik nije odgovoran za naknadu štete po osnovi isplaćene invalidske mirovine, pa se predlaže odbiti tužbeni zahtjev, uz naknadu 1. tuženiku parničnih troškova.
4. Odgovor na tužbu 2. tuženika je predan ovome sudu e-Komunikacijom 3. studenoga 2022. (obavijest o primitku elektroničkog podneska, koja prethodi listu 50), u kojem se navodi da 2. tuženik u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev u osnovu i visini. Prije svega, 2. tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Naime, 2. tuženik je agencija za privremeno zapošljavanje. U ovom slučaju se radi o tužbi radi regresne isplate invalidske mirovne uslijed 100% ozljede na radu. Ističe se da je čl. 50. Zakona o radu propisano je da se u smislu obveze primjene istog Zakona i drugih zakona i propisa kojima su uređeni sigurnost i zaštita zdravlja poslodavcem ustupljenog radnika smatra Korisnik. Ratio legis citirane odredbe proizlazi iz činjenice da agencija kao posrednik, ovdje 2. tuženik nema nikakve nadležnosti nad radom ustupljenog radnika, budući se sav rad obavlja kod korisnika. Naime, 2. tuženik je agencija za privremeno zapošljavanje, registrirana sukladno čl. 44. Zakona o radu. Osnovna djelatnost mu je ustupanje radnika za privremeno obavljanje poslova kod korisnika. Pojašnjenja radi, to znači da 2. tuženik sklapa ugovor o radu za privremeno zapošljavanje i zapošljava tog radnika samo i u slučaju kada korisnik ima potrebu za tim radnikom na određenom radnom mjestu. Taj ustupljeni radnik radi kod korisnika. Korisnik mu zadaje naloge i nadzire njegov rad, a na isto ukazuje i Ugovor o ustupanju. Tako je čl. 4. Ugovora o ustupanju jasno utvrđeno kao u citiranoj odredbi Zakona o radu i dodatno ugovoreno čl. 4. st. 1. da je korisnik dužan upoznati ustupljene radnike sa svim uvjetima obavljanja poslova, a osobito sa svim rizicima obavljanja poslova kod korisnika koji se odnose na zdravlje i zaštitu na radu, dok je st. 2. propisano da se korisnik u odnosu na ustupljenog radnika smatra poslodavcem u smislu obveze primjene odredaba Zakona o radu i drugih zakona i propisa kojima su uređeni zaštita zdravlja, zaštita na radu i posebna zaštita određenih grupa radnika, te je st. 3. utvrđeno je da je osposobljavanje radnika za zaštitu na radu obveza korisnika. Da je poslodavac isključivo i jedino korisnik, ovdje 1. tuženik razvidno je i iz zapisnika o inspekcijskom nadzoru Ministarstva rada i mirovinskog sustava, Inspektorata rada, Područnog ureda Zagreb, Službe za nadzor zaštite na radu, od 29. svibnja 2015., gdje je na str. 2. toč. 4. Zapisnika kao poslodavac radnika OA, iz gore navedenih razloga naveden isključivo korisnik, ovdje 1. tuženik. Osim toga, predmetni nadzor je proveden u prostorijama korisnika gdje se ozljeda dogodila, nad ispravama korisnika (primjerice: Revizija procjene opasnosti, Pravilnika o zaštiti na radu itd.) te na sredstvu rada korisnika predmetne kružne pile. U nadzoru su sudjelovale isključivo ovlaštene osobe korisnika i iste su potpisale zapisnik o nadzoru. Na kraju, 2. tuženik nije sudjelovao niti u jednom od ovdje prethodećih upravnih postupaka kojih je stranka ustupljeni radnik OA, radi utvrđenja radne sposobnosti, ozljede na radu, utvrđenja prava na invalidsku mirovinu i slično, dakle, 2. tuženik je prvo saznanje dobio iz predmetne tužbe. Stoga, 2. tuženik, u smislu odredbe čl. 50. ZOR-a ne može biti stranka niti u ovom postupku i stoga ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Ne spori se da je ustupljeni radnik OA **.**.2015. bio ustupljen na rad korisniku, ovdje 1. tuženiku temeljem Ugovora o ustupanju radnika HRT br. 109/15, sklopljenog 8. siječnja 2015. između 1. i 2. tuženika. Ne spori se da je ustupljeni radnik OA **.**.2015. ozlijeđen na radu, kako to proizlazi iz prijave o ozljedi na radu od 26. svibnja 2015. No, spori se da bi 2. tuženik bio regresno odgovoran za naknadu štete tužitelju. Ovo poglavito jer odgovornost za štetu s uslijed 100% ozljede na radu snosi jedino možebitno poslodavac u smislu čl. 50. ZOR-a, dakle, korisnik, ovdje 1. tuženik. Osim toga, ovdje 2. tuženik nije sudjelovao u postupcima koji su prethodili utvrđenju ozljede na radu, a za koje postupke je razvidno temeljem ovdje dostavljenih isprava da su utemeljeni na pogrješnim činjenicama, odnosno da su mjerodavne činjenice pogrješno protumačene, a na čemu je onda posljedično donesen pogrješan zaključak o osnovanosti ozljede na radu. Pojašnjenja radi, ukazuje se da je ustupljeni radnik po struci stolar, da obavlja poslove s posebnim uvjetima rada jer radi na strojevima za preradu i obradu drva, da posjeduje Uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti, da je stručno osposobljen za poslove stolara, da su kod korisnika, ovdje 1. tuženika, na snazi propisane isprave i uspostavljene potrebiti postupci za zaštitu na radu i utvrđene obveze radnika, s kojima je radnik upoznat, ali čega se ustupljeni radnik nije pridržavao jer je: a) započeo rad bez zaštitne opreme (naočale), b) nije otklonio ''žive čvorove'' na drvetu i c) radio bez nadzora voditelja itd. No, unatoč navedenom, tužitelj navedene činjenice skrivljenog postupanja ustupljenog radnika, odnosno ekskulpacije korisnika u smislu čl. 25. st. 2. Zakona o zaštiti na radu, nije cijenio kao mjerodavne, odnosno nije obrazložio zašto ih nije cijeno i donio je rješenja kojim je utvrdio da je ustupljenom radniku ČA zbog 100% ozljede na radu nastao djelomični gubitak radne sposobnosti, pripada pravo na invalidsku mirovinu počev 31. siječnja 2017., koja rješenja sada predstavljaju osnovu za predmetnu tužbu, uključivo i prema ovdje 2. tuženiku. Da je tužitelj smatrao da je ovdje 2. tuženik poslodavac ustupljenog radnika u smislu propisa zaštite na radu, to bi već tada u te postupke uključio i o tome obavijestio ovdje 2. tuženika, a nije, niti to u tužbi ne tvrdi, niti je takvo što razvidno iz priloženih isprava. Na kraju, predmet spora treba se gledati i kroz primjenu odredbe čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu kojom je propisano da se za ozljedu na radu i profesionalnu bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra da potječu od rada i poslodavac, ovdje korisnik, za njih odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Stoga je u ovom predmetu potrebno ispitati postojanje razloga za isključenje ili umanjenje odgovornosti poslodavca uzimajući u obzir obrazložene okolnosti. Glede visine tužbenog zahtjeva, opreza radi 2. tuženik isti u cijelosti spori i ističe prigovor zastare za sve tražbine starije od 3 godine prije podnošenja tužbe. Kako se u ovom predmetu ne radi o naknadi štete ustupljenom radniku, već o regresnoj odgovornosti poslodavca ovdje tužitelju za isplatu invalidske mirovine, to 2. tuženik u cijelosti odbacuje navode 1. tuženika o odgovornosti ovdje 2. tuženika tužitelju s bilo koje pravne osnove. Uostalom, nelogično bi bilo da 2. tuženik, koji nema nikakve nadležnosti nad radom ustupljenog radnika, koji ustupljeni radnik radi kod korisnika, po njegovom nalogu i po njegovim uputama i postupcima, u ovom slučaju i na adresi sjedišta samog korisnika, odgovara ustupljenom radniku ili kome trećemu za štetu koju bi ovi možebitno pretrpjeli zbog propusta istog korisnika, u smislu propisa sigurnosti i zaštite zdravlja na radu. Slijedom navedenog, 2. tuženik predlaže odbaciti predmetnu tužbu, podredno predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu 2. tuženiku parničnih troškova.
5. Tijekom postupka izvedeni su dokazi i to uvidom u prijavu o ozljedi na radu (list 5-8), zapisnik o inspekcijskom nadzoru, od 29. svibnja 2015. (list 9-18), tužiteljevo pravomoćno rješenje klase: UP/I-141-02/16-01/03294605540, od 5. travnja 2017., (list 19 i 20), tužiteljevo rješenje o isplati predujma, od 30. svibnja 2017. (list 21 i 22), nalaz i mišljenje vještaka od 31. siječnja 2017. (list 23-27), mišljenje vještaka-revizora o nalazu i mišljenju, od 31. siječnja 2017. (list 29-36), obračun isplata na teret HZMO-a, od 3. studenoga 2020. (list 37), Ugovor o ustupanju radnika HRT br. 109/15 (list 45- 49), nalaz i mišljenje o radnoj sposobnosti osiguranika nakon ponovnog/kontrolnog pregleda, od 14. kolovoza 2019. (list 58-62), obračun isplata na teret HZMO-a, od 6. rujna 2022. (list 63), tužiteljeve dopise upućene 1. i 2. tuženicima, uz povratnice (list 64-69), popratni dopis tužitelja od 29. listopada 2024. uz odnosni spis predmeta:
OA, broj: 470754 (list 106), popratni dopis HZZO-a od 11. lipnja 2025., uz odnosni spis predmeta (list 121-160), presudu Županijskog suda u Splitu posl. br. Gž- 355/2026-3 od 4. ožujka 2026. (list 219-226) i te popratni dopis Općinskog radnog suda u Zagrebu od 11. svibnja 2026. (Iist 244 i 245) uz odnosni spis predmeta posl. br. Pr- 1069/2016 te uvidom u isti na ročištu 17. lipnja 2026. (list 251) te je izveden dokaz saslušanjem svjedoka CA, TA i RA, na ročištu 18. veljače 2026. (list 191-195), te saslušanjem svjedoka OA na ročištu 21. travnja 2026. (list 227-230) i saslušanjem svjedoka ZA na ročištu 17. lipnja 2026. (list 251-255).
6. Tužbeni zahtjev je osnovan.
7. Predmet spora je regresni zahtjev, kao naknada štete nastale tužitelju isplatama invalidske mirovine tužiteljevom osiguraniku, koji je 18. svibnja 2015. doživio ozljedu na radu, kao radnik 1. tuženika, privremeno zaposlen putem 2. tuženika, te mu je priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad, a za koju je odgovoran poslodavac.
Sporna je osnovanost i visina tužbenog zahtjeva. Istaknut je prigovor promašene pasivne legitimacije i prigovor zastare.
8. Uvidom u prijavu o ozljedi na radu, od 22. svibnja 2015. (list 5-8), utvrđeno je da je istu podnio Electus DGS d.o.o., Zagreb, ovdje 2. tuženik, kao poslodavac, za OA, kao radnika-ozlijeđenu osobu, a kao uzrok ozljede navodi se izvođenje radne operacije bez uporabe odgovarajućeg osobnog zaštitnog sredstva ili neispravnog osobnog zaštitnog sredstva. Kao radni postupak navodi se: ozlijeđeni radnik radio je s kolegom, vršio rezanje letve dužine oko 3 metra na kružnoj pili (cirkular) te da je uzdužno rezao letvu na kružnoj pili.
9. Uvidom u zapisnik o inspekcijskom nadzoru Ministarstva rada i mirovinskog sustava, Inspektorata rada, Područnog ureda Zagreb, Službe za nadzor zaštite na radu, od 29. svibnja 2015. (list 9-18), utvrđeno je da je povodom predmetnog štetnog događaja-ozljeđivanja OA, tužiteljevog osiguranika, 18. svibnja 2015. na radnom mjestu, proveden inspekcijski nadzor od strane Inspektorata rada, Područni ured u Zagrebu, Služba za nadzor zaštite na radu. U istom zapisniku o inspekcijskom nadzoru navodi se da je do ozljede došlo na način da je ozlijeđeni radnik rezao fosne na kružnoj pili za uzdužno rezanje, proizvođača Bratstvo, tip PCP450, dakle stojeći na ulaznoj strani stroja, tako da je gurao fosnu, dok je na suprotnoj izlaznoj strani razrezanu letvu pridržavao ŠA. Tužitelj nije koristio zaštitne naočale, niti je spustio improviziranu zaštitnu napravu iznad lista kružne pile. Nadalje, pod toč. 8.2. zapisnika o inspekcijskom nadzoru se navodi da su zaštitne naočale predviđene procjenom opasnosti te da su u prostoru stolarske radionice scenografije na više mjesta obješeni znakovi da radnici moraju pri radu koristiti radne zaštitne naočale. Pri svom radu ozlijeđeni radnik nije koristio propisane zaštitne naočale jer poslodavac nije na vrijeme nabavio i osigurao radne zaštitne naočale jer su u petak 15. svibnja 2015. naočale stigle u Službu ekspedita, a u ponedjeljak 18. svibnja 2015. u prijepodnevnim satima dostavljene su u Službu zaštite na radu, ali do trenutka nastanka ozljede nisu još bile podijeljene radnicima. U ladici radnog stola poslovođe bile su jedne zaštitne naočale koje nisu odgovarajuće u potpunosti za predmetne poslove i na kojima je oznaka norme EN166 od 2. lipnja 1995. tip naočala ZN-42TP, proizvođača Optika Zagreb, u čijoj je uputi za uporabu navedeno da su namijenjene za opću uporabu u industriji. Jedan i pol mjesec prije nastanka ozljede dostavljeno je pet komada takvih zaštitnih naočala, ali kako se radi o potrošnom materijalu radnici nisu potpisali zaduženje istih. Prema podacima proizvođača naočale su izvedene s podesivom trakom i mostićem te izmjenjivim dvoslojnim sigurnosnim staklima promjera 50 mm. Okulari su izrađeni od celuloznog acetata, a naočale služe za zaštitu očiju od čestica većih brzina. Predviđene su za zaštitu oka od letećih čestica, no radnici prema njihovim iskazima pri korištenju naočala nemaju dovoljno široko vidno polje, stoga je služba zaštite na radu pokrenula postupak nabave novih zaštitnih naočala koje omogućuju šire vidno polje te štite i dio lica od letećih čestica. Novonabavljene zaštitne naočale sukladne su odredbama Pravilnika o stavljanju na tržište osobne zaštitne opreme i usklađene s normom EN166. Nadalje, pod toč. 9. glede strojeva i uređaja navodi se u svezi stroja na kojemu je tužitelj radio da je inspektorica vizualnim pregledom ustanovila da cirkular, iako ima valjano uvjerenje o ispravnosti, nije ispravan jer nema propisanu zaštitnu napravu. Iznad kružne pile bila je postavljena improvizirana zaštitna naprava napravljena od komada drveta dužine u donjem dijelu 40 cm, u gornjem dijelu 49 cm i širine 3 cm, a koja je bila postavljena na postojeći izvorni nosač zaštitne naprave. Širina improvizirane zaštitne naprave nije dovoljna da bi mogla zadržati komadić drveta koji može odskočiti i pogoditi radnika, a što se i dogodilo. Ista je postavljena na stroj prije više od deset godina te je utvrđeno da se ne može niti dovoljno spustiti do predmeta koji se reže, budući je Pravilnikom o zaštiti na radu pri mehaničkoj preradi i obradi drveta i sličnih materijala, čl. 36., određeno da maksimalni razmak između predmeta koji se obrađuje i zaštitne naprave ne smije biti veći od 6 mm, a prilikom ponovnog pregleda stroja poslovođa CA je nije mogao spustiti, približiti predmetu koji se obrađuje, na manje od 1,5 cm. Nadalje se navodi da bi prema pravilima o zaštiti na radu poslodavac trebao dati upute za rad na siguran način, koje bi morale biti istaknute na vidljivome mjestu kod stroja, a gdje bi trebalo biti napisano da prije rezanja dugih komada na stroju radnik mora vizualno pregledati dasku, letvu i ako ima čvorova da ih mora izvaditi. U blizini stroja na zidu se nalaze upute za rad s kružnom pilom, ali ne tako detaljnim uputama. Na predmetnoj letvi je bio čvor koji je pogodio radnika, a s obzirom na svoje dimenzije bio je uočljiv, pa je radnik morao prvo izvaditi čvor, pa tek onda rezati, ako mu je bila potrebita puna dužina predmetne letve. Nadalje se navodi da je izvršen uvid u uvjerenje o ispravnosti broj 2550/339-449-14- SU izdano od EcoMission d.o.o., Varaždin, kao i u zapisnik o ispitivanju te je iz predočenih isprava razvidno da je ispitivač obavio ispitivanje 12. prosinca 2014., no ne vidi se podatak o neodgovarajućoj zaštitnoj napravi, već se utvrđuje da su zaštitne naprave i uređaji neoštećeni, pravilni i ispravni.
Naposljetku, glede utvrđenih propusta se navodi da poslodavac nije skrbio da radnici koriste zaštitne naočale, a na stroju na kojem je došlo do ozljede tužitelja nije bila postavljena odgovarajuća zaštitna naprava, te poslodavac nije skrbio da radnici pravilno odaberu drvni materijal koji će rezati i obrađivati, odnosno da moraju prilagoditi zaštitne naprave onom predmetu koji obrađuju.
10. Uvidom u Ugovor o ustupanju radnika HRT br. 109/15 (list 45-49) utvrđeno je da je isti sklopljen 8. siječnja 2015. između Electus DGS d.o.o., Zagreb, kao agencija za privremeno zapošljavanje i Hrvatska radiotelevizija, Zagreb, kao korisnika, u svezi ustupanja radnika koje agencija ustupa korisniku za obavljanje privremenih poslova temeljem Ugovora br. 44/15 i pripadajućim ispravama za nadmetanje koje se smatraju sastavnim dijelom Ugovora (čl. 1.); glede trajanja Ugovora o ustupanju radnika ugovoreno je da se Ugovor sklapa na određeno vrijeme od 1. veljače 2015. do 31. prosinca 2015. (čl. 3.); glede upoznavanja i osposobljavanja radnika određeno je da je korisnik dužan upoznati ustupljene radnike sa svim uvjetima obavljanja poslova, a osobito sa svim rizicima obavljanja poslova kod korisnika koji se odnose na zdravlje i zaštitu na radu; Korisnik se u odnosu na ustupljenog radnika smatra poslodavcem u smislu obveza primjene odredaba Zakona o radu i drugih zakona i propisa kojim su uređeni zaštita zdravlja, zaštita na radu i posebna zaštita određenih grupa radnik; Osposobljavanje radnika za zaštitu na radu obveza je korisnika; Troškove osposobljavanja za zaštitu od požara na radu i zdravstvenih pregleda radnika prije početka rada snosi agencija (čl. 4) i glede odgovornosti za štetu je određeno da za štetu koju na radu ili u svezi s radom ustupljeni radnik pretrpi kod korisnika, odgovara agencija; Ako se radnik za štetu iz prethodnog st. namiri od agencije-poslodavca, agencija-poslodavac će se regresno naplatiti od korisnika za naknađenu štetu iz prethodnog st. istog čl.; Korisnik ne snosi trošak za profesionalno oboljenje ili invalidnost ustupljenog radnika; Za štetu koju ustupljeni radnik na radu ili u svezi s radom uzrokuje trećoj osobi, dužan je naknaditi korisnik koji se u odnosu na regresnu odgovornost radnika smatra poslodavcem; Za štetu koju ustupljeni radnik na radu ili u svezi s radom uzrokuje korisnik odgovara agencija (čl. 10.).
11. Uvidom u tužiteljevo pravomoćno rješenje klase: UP/I-141-02/16- 01/03294605540, od 5. travnja 2017., (list 19 i 20), tužiteljevo rješenje o isplati predujma, od 30. svibnja 2017. (list 21 i 22), nalaz i mišljenje vještaka od 31. siječnja 2017. (list 23-27), mišljenje vještaka-revizora o nalazu i mišljenju, od 31. siječnja 2017. (list 29-36), nalaz i mišljenje o radnoj sposobnosti osiguranika nakon ponovnog/kontrolnog pregleda, od 14. kolovoza 2019. (list 58-62) te popratni dopis tužitelja od 29. listopada 2024. uz odnosni spis predmeta: OA, broj: 470754 (list 106), utvrđeno je da je radi posljedica predmetnog štetnog događaja tužitelj rješenjem broj 470754 od **.**.2017. OA, osiguraniku HZMO-a, priznao pravo na invalidsku mirovinu zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti koja je nastala zbog predmetne ozljede na radu. Iz nalaza i mišljenja vještaka razvidno je da su upravo ozljede koje je navedeni osiguranik HZMO-a zadobio na radu utjecale na umirovljenje osiguranika.
12. Uvidom u obračun isplata na teret HZMO-a, od 3. studenoga 2020. (list 37) i obračun isplata na teret HZMO-a, od 6. rujna 2022. (list 63) te tužiteljeve dopise upućene 1. i 2. tuženicima, uz povratnice (list 64-69), utvrđeno je da je tužitelj isplatio OA za razdoblje od 1. travnja 2017. do 31. listopada 2020. invalidsku mirovinu u ukupnom iznosu 12.667,70 EUR / 95.440,28 HRK, te u daljnjem razdoblju od 1. studenoga 2020. do 31. kolovoza 2022. invalidsku mirovinu u ukupnom iznosu 7.101,81 EUR / 53.508,58 HRK, dakle u ukupnom iznosu 19.768,91 EUR / 148.948,86 HRK, a isplatom invalidske mirovine svom osiguraniku OA tužitelj trpi štetu pa je stoga u istom smislu pozvao 1. i 2. tuženike na naknadu štete.
13. Uvidom popratni dopis HZZO-a od 11. lipnja 2025., uz odnosni spis predmeta (list 121-160), utvrđeno je da je liječničko povjerenstvo ocijenilo predmetnu dijagnozu kod ozlijeđenog radnika OA uzročno-posljedično povezanim s predmetnim štetnim događajem od 18. svibnja 2015. pa je stoga priznata ozljedom na radu.
14. Uvidom u presudu Županijskog suda u Splitu posl. br. Gž-355/2026-3 od 4. ožujka 2026. (list 219-226), utvrđeno je u istoj pravnoj stvari tužitelja: OA, protiv tuženika: HRT, j.u., Zagreb, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika:
Croatia osiguranje d.d., Zagreb, radi naknade štete, usvojena žalba tuženika i umješača na strani tuženika te preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu posl. br. Pr-168/2023-148 od 17. prosinca 2025., ispravljena rješenjem istoga suda posl. br. Pr-168/2023-149 od 17. prosinca 2025., odnosno odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa 8.915,56 EUR sa zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose razlika i naloženo tužitelju naknaditi umješaču na strani tuženika naknaditi parnične troškove u iznosu 1.250,00 EUR sa zateznim kamatama od 17. prosinac 2025. i trošak žalbenog postupka u iznosu 312,50 EUR, dok je odbijen tužiteljev zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu 4.565,67 EUR, uz obrazloženje da tužitelj kao oštećenik nije se pokušao zaposliti na poslovima koje je mogao obavljati u skladu sa svojom preostalom radnom sposobnošću, pa stoga nema pravo na izgubljenu zaradu, kao razlike između plaće koju bi ostvario i invalidske mirovine u utuženom razdoblju (lipanj 2021.-svibanj 2025.).
15. Uvidom u popratni dopis Općinskog radnog suda u Zagrebu od 11. svibnja 2026. (Iist 244 i 245) uz odnosni spis predmeta posl. br. Pr-1069/2016, u koji je obavljen uvidom u isti na ročištu 17. lipnja 2026. (list 251), utvrđeno je istom predmetu postupak pokrenut tužbom predanom 4. svibnja 2016. kod Općinskog radnog suda u Zagrebu tužitelja: OA, protiv tuženika: HRT, j.u., Zagreb, radi naknade štete te da je u istoj pravnoj stvari presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu posl. br. Pr- 1069/2016-81 od 26. travnja 2018. djelomično prihvaćen tužbeni zahtjev, odnosno naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos 39.340,00 HRK sa zateznim kamatama (toč. I. izreke); naloženo tuženiku isplatiti tužitelju zatezne kamate na iznos 55.000,00 HRK od 9. rujna 2016. do 13. studenoga 2017. (toč. II. izreke); dok je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa 74.820,00 HRK sa zateznim kamatama (toč. III. izreke); odbijen tužbeni zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos 2.340,00 HRK u razdoblju od 9. rujna 2016. do 25. travnja 2018. (toč. IV. izreke) i naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu 18.740,00HRK sa zateznim kamatama od 26. travnja 2018. (toč. V. izreke). Presudom Županijskog suda u Osijeku posl. br. GžR- 232/2018-2 od 21. lipnja 2018. odbijene su žalbe parničnih stranaka kao neosnovane i potvrđena potonja prvostupanjska presuda.
16. Svjedok OA, saslušan na ročištu 21. travnja 2026. (list 228 i 229), iskazao je, u bitnom, da je kritičnog dana bio zaposlenik 2. tuženika te je bio raspoređen na poslovima kod 1. tuženika temeljem Ugovora. I prije kritičnog dana je isti svjedok u više navrata na isti način obavljao poslove za potrebe 1. tuženika. Do štetnog događaja došlo je 18. svibnja 2015. u prijepodnevnim satima i to prilikom obavljanja posla, ispilavanje fosne u letvu. Do štetnog događaja došlo je na posebnom stroju-veliki cirkular pila tzv. raskrajač, koji služi za pilanje većih komada drveta u manje odgovarajuće, primjerene za daljnju obradu. Predmetni stroj je imao određene nedostatke, poglavito je bio stariji, zastario stroj te nije imao odgovarajuću zaštitu koja bi se mogla prilagoditi obradi materijala. Za isti nedostatak je 1. tuženik od ranije znao, s obzirom da je isti svjedok, kao i drugi zaposlenici koji su radili na istom stroju, upozorili i ukazali o istome predradniku-djelatniku HRT-a i to DA. Kritičnog dana je istom svjedoku radne zadaće odredio g. ZA, djelatnik 1. tuženika, dakle, odredio je poslove koje treba obavljati isti svjedok. Dan ranije je TA, voditelj, pozvao istog svjedoka kod sebe u ured i izložio mu projekt "Dubrovačka Republika", za koji dokumentarni film su isti zaposlenici trebali izraditi prozore, sukladno projektu. No, kritičnog dana je isti svjedok doživio ozljedu na radu i to na način da prilikom rada na navedenom stroju-raskrajaču i to pri obavljanju radnje-ispiljavanje fosne u letve, iz iste fosne iskočila je "kvrga", koja je čvrsto bila urasla u fosnu, te je ista pogodila svjedoka u lijevo oko, koje je od siline udarca puklo. Uslijed predmetnog ozljeđivanja je isti svjedok bio u više navrata podvrgnut operativnim zahvatima te je bio privremeno nesposoban za rad u trajanju od 2 godine, a zatim je isti svjedok umirovljen (invalidska mirovina). Nakon predmetnog štetnog događaja isti svjedok više nije radio. Naime, 1. tuženik je ponudio istom svjedoku nastavak suradnje i to na radnom mjestu skladištara za rekvizite, ali je isto bilo uvjetovano da isti svjedok ne tuži 1. tuženika zbog predmetnog štetnog događaja, a što je isti svjedok odbio. Zaposlenici u Odjelu stolarije su izabrali materijal koji je podoban za izradu i daljnju obradu, sukladno projektu. Međutim, ovdje se radilo o trećoj klasi graditeljske robe, loš materijal-fosne, koje nisu bile podobne za daljnju obradu. Od 2 m3 mokre kvrgave fosne je trebalo izabrati podoban materijal i ispilati letve. Stoga se je isti svjedok kritičnog dana trudio izabrati podoban materijal, dakle bez puno uraslih kvrga, ali s obzirom na raspoloživi materijal, nisam imao veliku mogućnost izbora. Isti svjedok kritičnog dana nije primijetio uraslu kvrgu u predmetnoj fosni. U predmetnu fosnu je kvrga bila u cijelosti urasla po cijeloj debljini fosne. Sukladno pravilima strojarske struke prije obrade materijala vade se sve kvrge koje se mogu izvaditi. Predmetna fosna je bila zadnja koju je isti svjedok trebao obraditi kritičnog dana te na istoj fosni isti svjedok nije primijetio da bi stršala bilo kakva kvrga iz iste fosne. Načelno, ukoliko iz materijala-drvne građe koju treba obraditi, ništa površinski ne strši ili ne ispada, tada u pravilu strojar prije obrade istog materijala, ne vadi iz istog materijala ništa pa tako niti kvrgu koja je urasla svojom cijelom dužinom- širinom materijala. Kritičnog dana je isti svjedok predmetnu fosnu pilao uzdužno. Od prvog dana kada je isti svjedok počeo raditi kod 1. tuženika je istog svjedok, kao i ostale strojare, odveo g. ZA, djelatnik 1. tuženika i povjerenik za zaštitu na radu, do skladišta te ih je zadužio s bravarskim naočalama, te zaštitnim rukavicama, odijelima, dok nisu zadužili zaštitne cipele. Međutim, bravarske naočale nisu prikladne za rad strojara. Stoga, nitko od njih stolara nije nosio navedene bravarske naočale tijekom obavljanja radnih zadaća za potrebe 1. tuženika. Zaključno, za potrebe 1. tuženika su stolari obavljali zadane poslove bez ikakve zaštite glave. U predmetnom Odjelu stolarije je bio raspoloživ samo predmetni stroj-raskrajač, kao jedini veliki cirkular (pila) za rezanje ovakvog grubog materijala kao što su fosne. Naime, u istom odjelu bila su još dva stroja-pile, koji su bili za finu obradu i to iverala i pleksiglasa, a za predviđeno za pilanje materijala debljine oko 50 mm, dok je predmetni stroj- raskrajač predviđen za pilanje materijala debljine do 250 mm.
17. Svjedok CA, saslušan na ročištu 18. veljače 2026. (list 192 i 193), iskazao je, u bitnom, da je isti svjedok tijekom 2015. godine bio poslovođa predmetne radione 1. tuženika pa je stoga bio nadređen OA, koji je radio kao stolar, vanjski suradnik, zaposlen preko agencije za zapošljavanje. Stoga je isti svjedok kritičnog dana ujutro dao radnu zadaću OA te je isti svjedok napustio isto mjesto rada. Dakle, isti svjedok nije očevidac predmetnog štetnog događaja. OA je osposobljen za rad na siguran način. No, isti svjedok je čuo od ostalih radnih kolega da kritičnog dana, u vrijeme štetnog događaja, OA nije koristio zaštitne naočale. Ujedno, po priči kolega zna da je kritičnog dana OA rezao dasku koja je imala ispadajuću kvrgu, koja je prilikom rezanja iste daske iskočila i odbila se od graničnika-zaštitnika i pogodila OA u oko. Iskusni majstori- stolari znaju da se takve ispadajuće kvrge treba prethodno ukloniti iz daske prije nego se reže daska. Nebrojeno puta uvjerio se je isti svjedok da ispadajuće kvrge prilikom rezanja daske ispadaju iz daske te mogu ozlijediti radnika. Kritičnog dana je OA radio sa stolarom g. ŠA koji je prilikom rezanja daske istu dasku "vukao". Isti svjedok, kao poslovođa radione 1. tuženika, je uvijek nadzirao sebi podređene radnike, poglavito rade li na propisan i siguran način. S obzirom da je isti svjedok kritičnog dana bio odsutan iz radione 1. tuženika, za nadzor rada na siguran način bio je zadužen RA, voditelj svih radiona u scenografiji 1. tuženika. OA je u veljači 2015. zadužio zaštitne naočale, odnosno cjelokupnu zaštitnu opremu za rad stolara, pa je stoga isto ima na raspolaganju i kritičnog dana. Svu zaštitnu opremu radnici drže u svojim radnim ormarima. U svezi kakvoće zaštitnih naočala nije bilo nikakvih prigovora od strane korisnika istih zaštitnih naočala. Pila na kojoj je OA kritičnoga dana radio bila je ispravna, o čemu postoji zapisnik sastavljen od povjerenstva za zaštitu na radu. Predmetna kružna pila je imala zaštitnu kapu na pili. Predmetna zaštitna kapa na kružnoj pili nije zaštita radnika od ispadajućih kvrga, što je ovdje slučaj. Isti svjedok je 1993. godine zadužio predmetnu cijelu stolarsku radionu kod 1. tuženika pa je stoga i predmetna kružna pila bila u svom izvornom obliku, dakle, bez ikakvih dorada, prepravaka i improvizacija, odnosno ista pila je bila u potpunosti ispravna i podobna za rad na siguran način. Ujedno, 1. tuženik ima referenta za zaštitu na radu. Nakon predmetnog štetnog događaja je isti svjedok sudjelovao pri obavljanju inspekcije te nakon obavljene inspekcije nije naloženo postaviti novu funkcionalnu napravu na predmetnoj kružnoj pili, dakle, nije bilo nikakvih naloga da se na predmetnoj kružnoj pili otklone bilo kakvi nedostaci i kvarovi. Isti svjedok je 1. siječnja 2021. umirovljen, pa stoga zna da se predmetna kružna pila koristila neometano i na ispravan način, dakle, do tada nije bilo nikakvih popravaka niti dorada na predmetnoj kružnoj pili. Predmetna kružna pila je imala zaštitnu napravu-kapu (tzv. srp), kao i zaštitne naočale koje je zadužio OA, koje imaju uvjerenje o ispitivanju i ispravnosti izdano od ovlaštenog nadzornog tijela. Naime, 1. tuženik je preko Agencije za privremeno zapošljavanje angažirao radnike u razdoblju od 80-tih godina prošlog stoljeća do 2020. godine pa je stoga 1. tuženik na taj način zapošljavao radnike za povećane potrebe i opseg posla, poglavito za provedbu projekata. Isti svjedok, kao poslovođa stolarske radione kod 1. tuženika, je određivao ispunjava li potencijalni radnik sve potrebite uvjete za angažiranje na određeno vrijeme, a to su: liječnička svjedodžba, potvrda o stručnoj kvalifikaciji i položeni ispit o radu na siguran način, a na koji rad ih je slao 1. tuženik. OA i HA su radili i obavljali poslove koje im je toga dana ujutro zadao isti svjedok. Ukoliko dođe do oštećenja zaštitne opreme, radnik isto prijavi referentu za zaštitu na radu i odmah, bez odgode dobije novu zaštitnu opremu. Kritičnog dana je isti svjedok zadao radne zadaće njemu podređenima, među inima, i OA te je isti svjedok napustio istu radionu i otišao na teren. Stoga, isti svjedok nije nadzirao je li OA prije početka istih radova i tijekom radova koristio zaštitne naočale, već je za isto bio zadužen RA. Od zapošljavanja istog svjedoka 1977. g. do njegovog odlaska 2020. g. na predmetnoj kružnoj pili nikad se ništa nije popravljalo, dorađivalo, niti improviziralo, poglavito glede zaštitne kape (srpa). Pored svakog stroja u predmetnoj radioni 1. tuženika je istaknuta plastificirana pisana obavijest, kao uputa o radu na siguran način pa tako i o obveznom korištenju zaštitnih sredstava. Isti svjedok, kao poslovođa predmetne radione, je raspolagao s uputama proizvođača predmetne kružne pile o dopuštenoj debljini materijala za rezanje na istoj pili. Ovdje se radi o kružnoj pili promjera 350 mm, a pilao se materijal debljine 50 mm. Nakon predmetnog štetnog događaja je isti svjedok je zatražio i dobio od ZA, referenta za zaštite na radu, ispravu koja sadrži sva zaštitna sredstva koja je zadužio OA.
18. Svjedok TA, saslušan na ročištu 18. veljače 2026. (list 193 i 194), iskazao je, u bitnom, da isti svjedok nije očevidac predmetnog štetnog događaja. Isti svjedok je zaposlenik 1. tuženika te je kritičnog dana bio na radnom mjestu rukovoditelja odjela realizacije scene. Isti odjel ima tri odsjeka, a jedan od tri odsjeka je projektiranje i izrada, koji odsjek ima više radiona, među inima je i stolarska radiona. Po čuvenju znam da je OA radio kao stolar u stolarskoj radioni te da mu je prilikom obrade daske na pili izletjela kvrga iz iste daske te pogodila OA u oko. Tom prilikom OA nije koristio zaštitne naočale. Neposredno nadređeni OA su bili poslovođe strojarske radione, među inima, CA, za kojeg misli da je toga jutra bio odsutan iz iste radione, dok je drugi poslovođa također bio odsutan. U istom odjelu, odnosno odsjeku, se pridržavalo predviđenih zaštitnih mjera za rad na siguran način pa je tako bilo predviđeno i korištenje zaštitnih naočala. Poznato mu je da su radnici koji su radili u prostorima i za potrebe 1. tuženika imali osigurana predviđena zaštitna sredstva. Distribuciju, odnosno zaduženje zaštitnih naočala bilježi, odnosno evidentira Odjel zaštite na radu pri 1. tuženiku. Stoga, isti svjedok nema detaljnijih saznanja o tome kada je koji radnik zadužio zaštitnu opremu te njihove karakteristike, svojstva. Isti svjedok je rijetko dolazio u stolarsku radionu te je pritom primijetio da su stolari koristili predviđenu zaštitnu opremu. Isti svjedok je upoznat s provedbom inspekcijskog nadzora povodom predmetnog štetnog događaja. U zaključku provedenog inspekcijskog nadzora je navedeno da postoje neki nedostatak u smislu da je na predmetnoj kružnoj pili bila drvena zaštitna obloga umjesto metalne. To je istaknut propust inspekcijskog nadzora u primjeni zaštite na radu. Međutim, 1. tuženik preko Odjela za zaštitu na radu svakih 1-2 godine zatraži od vanjskog suradnika-trgovačkog društva za obavljanje nadzora provjeru ispravnosti strojeva u stolarskoj radioni te je isto ovlašteno trgovačko društvo u navedenom razdoblju izdalo potvrdu o ispravnosti i valjanosti strojeva u istoj stolarskoj radioni. Dakle, u ovom slučaju nitko od ovlaštenih trgovačkih društava nije ukazao na nedostatak i neispravnost bilo kojeg stroja u stolarskoj radioni 1. tuženika, već naprotiv izdana je potvrda o ispravnosti istih strojeva. U slučaju da ovlašteno trgovačko društvo utvrdi nedostatak tog stroja, Odjel za zaštite na radu 1. tuženika sam ili uz pomoć vanjskih suradnika otkloni isti ukazani nedostatak glede stroja. Inspekcijski nadzor obavljen nakon predmetnog štetnog događaja je naložio 1. tuženiku poduzeti dodatne mjere za rad na siguran način te koliko se sjeća isti svjedok trebalo je poduzeti određene mjere upravo na predmetnom stroju-pili, no uspostavilo se da isto nije moguće zadovoljiti kako bi zaštita bila funkcionalna, no, isti svjedok se ne sjeća svih detalja. Isti svjedok smatra da tijekom 2015. godine nisu bile česte ozljede na radu kod 1. tuženika. Dužnost je Odjela za zaštite na radu pri 1. tuženiku poduzete sve mjere zaštite na radu za rad na siguran način. Projekt koji se odredio od strane 1. tuženika ujedno određuje potrebu za angažiranjem vanjskih suradnika. Na taj način je 1. tuženik surađivao s barem dva trgovačka društva za privremeno zapošljavanje, dok je ovakva praksa privremenog zapošljavanja je trajala do 2018. godine. Nakon predmetnog štetnog događaja je 1. tuženik ponudio OA stalno zaposlenje na radnom mjestu u skladištu, što je isti odbio. Svim stolarima u stolarskoj radioni nadređeni su dvojica poslovođa EA i CA. Stolari rade sredstvima 1. tuženika, te 1. tuženik osigurava sredstva za rad na siguran način.
19. Svjedok RA, saslušan na ročištu 18. veljače 2026. (list 194 i 195), iskazao je, u bitnom, da je isti svjedok zaposlenik 1. tuženika te je u vrijeme štetnog događaja bio zaposlen na radnom mjestu tehnologa, odnosno voditelja Odsjeka projektiranja i proizvodnje. Tog kritičnog dana bio je isti svjedok na poslu pa je stoga 5 min nakon štetnog događaja isti svjedok došao u stolarsku radionu i zatekao OA, koji je ozlijedio oko. Dakle, isti svjedok nije očevidac štetnog događaja. OA nije koristio zaštitne naočale pri pilanju drvne građe na kružnoj pili te je prilikom istog pilanja kvrga iz daske izletila i pogodila OA u oko. Naime, 1. tuženik ima ustrojenu službu za zaštitu na radu, u kojoj se aktivni radnici ZA i MA. Poslovođa stolarske radione je zadužen za nadzor u primjeni i korištenju zaštitnih sredstava. Stolarska radiona 1. tuženika je tada imala dvojicu poslovođa: CA, koji je kritičnog dana došao ujutro, podijelio radne zadaće i potom otišao na službeni put i drugi poslovođa EA, koji je toga dana koristio godišnji odmor. Isti svjedok ne zna, ali pretpostavlja da je OA, kao i drugi stolari, zadužio zaštitne naočale i imao mogućnost koristiti ih pri izvođenju radova. OA su neposredno nadređeni bili poslovođe EA i CA, dok je potonjima nadređen isti svjedok. Isti svjedok ne zna je li isti, kao nadređeni navedenim poslovođama bio zadužen za nadzor provedbe rada na siguran način, u ovom slučaju kada su poslovođe bili odsutni. OA je bio jedan od boljih vanjskih radnika te je znao raditi neprekidno i nekoliko tjedana. Na ovakav način za potrebe vanjskih radnika surađivali su s dva trgovačka društva, među inima, ovdje 2. tuženikom. Nakon predmetnog štetnog događaja je 1. tuženik ponudio OA trajno zaposlenje, no isti je to odbio.
20. Svjedok ZA, saslušan na ročištu 17. lipnja 2026. (list 252 i 253), iskazao je, u bitnom, da je isti svjedok bio zaposlen kod 1. tuženika na radnom mjestu voditelja Službe za zaštitu na radu i to u razdoblju 2004. -2018. godine. Isti svjedok nije očevidac predmetnog štetnog događaja. Međutim, odmah po nastanku štetnog događaja o istome je svjedoka izvijestio RA, voditelj Odsjeka scenografije 1. tuženika. Do predmetnog štetnog događaja došlo je u jutarnjim satima, oko 9,00 sati ujutro, dakle na samom početku smjene koja počinje u 7,00 ujutro. U predmetnom štetnom događaju OA je zadobio teže ozljede u vidu ozljede oka. S obzirom na mjerodavne propise je isti svjedok o štetnom događaju odmah obavijestio inspekciju rada i policiju. Do predmetnog težeg ozljeđivanja OA došlo je prilikom rada OA na kružnoj pili za uzdužno rezanje drveta. Prije svega isti svjedok je istaknuo da postoje osnovna i posebna pravila zaštite na radu, s time da osnovna pravila imaju prednost. Osnovna pravila su: sigurnost strojeva, sigurnost okoliša, alata, uređaja instalacija, dok su posebna pravila: stručna osposobljenost radnika, zdravstvena sposobnost radnika, dane upute za obavljanje radnog postupka, zaštitna sredstva. U predmetnom štetnog događaju nisu zadovoljena, kako osnovna, tako niti posebna pravila zaštite na radu. Prije svega nije zadovoljeno osnovno pravilo a to je da predmetni stroj (kružna pila za uzdužno rezanje drveta) nije bio ispravan. Naime 1. tuženik je imao od stručne ustanove uvjerenje da je predmetni stroj ispravan, a u sastavu istog uvjerenja je navod o ispravnosti zaštitnih naprava i uređaja, dok su isti svjedok, kao i inspekcija rada, utvrdili pri očevidu da predmetni stroj nije ispravan, a niti su bile ispravne zaštitne naprave i uređaji. Također niti posebna pravila nisu bila zadovoljena i to: radnik OA nije koristio zaštitne naočale pri obavljanju radnog postupka, zaštitne naočale su bile na raspolaganju kod poslovođe predmetne radionice te su radnici povremeno, po potrebi zaduživali iste naočale. Međutim, inspektor rada je utvrdio da potonje zaštitne naočale koje su bile na raspolaganju poslovođi predmetne radionice, nisu bile u potpunosti zadovoljavajuće jer su sužavale vidno polje radnika. Naime, poslodavac je 4. svibnja 2015. naručio odgovarajuće zaštitne naočale za rad na siguran način na predmetnom radnom mjestu, no iste nisu dostavljene poslodavcu do kritičnog dana, dakle radnici nisu imali na raspolaganju odgovarajuće zaštitne naočale. Glede obavljanja radnog postupka ističe isti svjedok da je OA radio na radnom mjestu stolara i to kao KV stolar, bio je obučen za rad na siguran način, te je kao KV stolar trebao prije nego je započeo radnju pilanja fosne provjeriti ima li isti materijal "žive kvrge", a očito OA nije to provjerio, s obzirom da je ista kvrga izletjela prilikom rezanja i pogodila OA u oko. U ovom slučaju radilo se o vidljivoj "živoj kvrgi", jer je bila s vanjsku stranu iste fosne i vidljiva golim okom. Ujedno radnik je imao pravo odbiti rad koji mu je nadređeni zadao, ukoliko nisu provedene mjere zaštite na radu, a koje u ovom slučaju očito nisu. Isti svjedok, kao voditelj Službe zaštite na radu, nije prethodno bio upoznat s nedostacima odnosno neispravnošću predmetne kružne pile, ali je bio upoznat da raspoložive zaštitne naočale nisu bile odgovarajuće za rad na siguran način stolara u predmetnoj radionici pa je stoga pokrenut postupak nabave odgovarajućih zaštitnih naočala i to 4. svibnja 2015. Isti svjedok nije bio upoznat s činjenicom da predmetni stroj-kružna pila, nije imala odgovarajuću zaštitnu napravu. Naime, isti svjedok je znao da je predmetni stroj imao zaštitnu napravu, ali nije znao da se ista zaštitna naprava ne može porihtati odnosno spustiti do 6 mm iznad predmetnog materijala. To tim više što je 1. tuženik imao uvjerenje od stručne ustanove o ispravnosti predmetnog stroja, kao i njemu pripadajući zaštitnih naprava i uređaja. Isti svjedok nije primio nikakvu dojavu o neispravnosti navedenog uređaja, poglavito zaštitne naprave u smislu nemogućnosti porihtavanja iste na određenu visinu. S obzirom na stručnu kvalifikaciju, isti svjedok je upoznat s primjenom odgovarajućih mjera i pravila za rad na siguran način za radno mjesto stolara. Predmetni stroj-kružna pila za uzdužno rezanje drveta je mogla i smjela biti u uporabi, s obzirom na izdano uvjerenje od strane stručne ustanove o ispravnosti da je isti stroj ispravan. Zaštitne naočale koje je OA mogao zadužiti od voditelja predmetne radionice, vjerojatno bi donekle zaštitile istog radnika od predmetnog ozljeđivanja, ali ne u potpunosti, s obzirom da su iste raspoložive naočale imale sigurnosna stakla i okulare. Naime, 1. tuženik je u propisanom roku od dvije godine provjeravao po stručnim ustanovama ispravnost svih strojeva i uređaja, pa tako i glede predmetne kružne pile za uzdužno rezanje drveta. Sukladno pravilima o radu na siguran način je poslodavac trebao prekinuti svaki daljnji rad na radnom mjestu ukoliko ne raspolaže odgovarajućim zaštitnim sredstvima, pa tako i u ovom slučaju odgovarajućim zaštitnim naočalama. No, poslodavac u ovom slučaju nije postupio sukladno pravilima, već je nastavljen rad u predmetnoj radionici. Osim radnika, također je i poslovođa dužan primijetiti nedostatak odgovarajućih zaštitnih sredstava, u ovom slučaju nedostatak odgovarajućih zaštitnih naočala.
21. Dovodeći u svezu iskaze svjedoka OA i ZA, koji se u cijelosti prihvaćaju kao životno logični i neposredno uvjerljivi, te suglasne dijelove iskaza svjedoka CA, TA i RA, s ostalim podudarnim (pisanim) dokazima, poglavito zapisnikom o inspekcijskom nadzoru, koji se kao javna isprava u potpunosti prihvaća, utvrđena je istinitost činjeničnih navoda tužbe. Na temelju iskaza svjedoka OA, tužiteljevog osiguranika, utvrđeno je da je do štetnog događaja došlo na posebnom stroju-veliki cirkular pila tzv. raskrajač, koji služi za pilanje većih komada drveta u manje odgovarajuće, primjerene za daljnju obradu, i to način da prilikom rada na navedenom stroju-raskrajaču i to pri obavljanju radnje-ispiljavanje fosne u letve, iz iste fosne iskočila je "kvrga", koja je čvrsto bila urasla u fosnu, te je ista pogodila svjedoka u lijevo oko, koje je od siline udarca puklo. Predmetni stroj je imao određene nedostatke, poglavito je bio stariji, zastario stroj te nije imao odgovarajuću zaštitu koja bi se mogla prilagoditi obradi materijala. Za isti nedostatak je 1. tuženik od ranije znao, s obzirom da je isti svjedok, kao i drugi zaposlenici koji su radili na istom stroju, upozorili i ukazali o istome predradniku- djelatniku HRT-a. Uslijed predmetne ozljede na radu je OA u više navrata podvrgnut operativnim zahvatima te je bio privremeno nesposoban za rad u trajanju od 2 godine, a zatim je isti svjedok umirovljen (invalidska mirovina). Nakon predmetnog štetnog događaja isti svjedok više nije radio. Zaposlenici u Odjelu stolarije su izabrali materijal koji je podoban za izradu i daljnju obradu, sukladno projektu. Međutim, ovdje se radilo o trećoj klasi drvne građe, loš materijal-fosne, koje nisu bile podobne za daljnju obradu. Od 2 m3 mokre kvrgave fosne je trebalo izabrati podoban materijal i ispilati letve. Stoga se je isti svjedok kritičnog dana trudio izabrati podoban materijal, dakle bez puno uraslih kvrga, ali s obzirom na raspoloživi materijal, nije imao veliku mogućnost izbora. Isti svjedok kritičnog dana nije primijetio uraslu kvrgu u predmetnoj fosni. Predmetna fosna je bila zadnja koju je isti svjedok trebao obraditi kritičnog dana te na istoj fosni isti svjedok nije primijetio da bi stršala bilo kakva kvrga iz iste fosne. Kritičnog dana je isti svjedok predmetnu fosnu pilao uzdužno. Od prvog dana kada je isti svjedok počeo raditi kod 1. tuženika je istog svjedok, kao i ostale strojare, odveo g. ZA, djelatnik 1. tuženika i povjerenik za zaštitu na radu, do skladišta te ih je zadužio s bravarskim naočalama, te zaštitnim rukavicama, odijelima, dok nisu zadužili zaštitne cipele. Međutim, bravarske naočale nisu prikladne za rad strojara. Stoga, nitko od njih stolara nije nosio navedene bravarske naočale tijekom obavljanja radnih zadaća za potrebe 1. tuženika. Zaključno, za potrebe 1. tuženika su stolari obavljali zadane poslove bez ikakve zaštite glave. U predmetnom Odjelu stolarije je bio raspoloživ samo predmetni stroj-raskrajač, kao jedini veliki cirkular (pila) za rezanje ovakvog grubog materijala kao što su fosne. Nadalje, na temelju iskaza svjedoka ZA, voditelja Službe za zaštitu na radu kod 1. tuženika, utvrđeno je da u predmetnom štetnog događaju nisu zadovoljena, kako osnovna, tako niti posebna pravila zaštite na radu. Prije svega nije zadovoljeno osnovno pravilo, a to je da predmetni stroj (kružna pila za uzdužno rezanje drveta) nije bio ispravan. Naime 1. tuženik je imao od stručne ustanove uvjerenje da je predmetni stroj ispravan, a u sastavu istog uvjerenja je navod o ispravnosti zaštitnih naprava i uređaja, dok su isti svjedok, kao i inspekcija rada, utvrdili pri očevidu da predmetni stroj nije ispravan, a niti su bile ispravne zaštitne naprave i uređaji. Također niti posebna pravila nisu bila zadovoljena i to: radnik OA nije koristio zaštitne naočale pri obavljanju radnog postupka, zaštitne naočale su bile na raspolaganju kod poslovođe predmetne radionice te su radnici povremeno, po potrebi zaduživali iste naočale. Međutim, inspektor rada je utvrdio da potonje zaštitne naočale koje su bile na raspolaganju poslovođi predmetne radionice, nisu bile u potpunosti zadovoljavajuće jer su sužavale vidno polje radnika. Predmetni stroj-kružna pila za uzdužno rezanje drveta je mogla i smjela biti u uporabi, s obzirom na izdano uvjerenje od strane stručne ustanove o ispravnosti da je isti stroj ispravan. Zaštitne naočale koje je OA mogao zadužiti od voditelja predmetne radionice, vjerojatno bi donekle zaštitile istog radnika od predmetnog ozljeđivanja, ali ne u potpunosti, s obzirom da su iste raspoložive naočale imale sigurnosna stakla i okulare.
Djelomično se prihvaća iskaz svjedoka TA kada tvrdi da je u zaključku provedenog inspekcijskog nadzora navedeno da postoje neki nedostatak u smislu da je na predmetnoj kružnoj pili bila drvena zaštitna obloga umjesto metalne. To je istaknut propust inspekcijskog nadzora u primjeni zaštite na radu. Stolari rade sredstvima 1. tuženika, te 1. tuženik osigurava sredstva za rad na siguran način. Ujedno se djelomično prihvaća iskaz svjedoka RA kada tvrdi da je poslovođa stolarske radione zadužen za nadzor u primjeni i korištenju zaštitnih sredstava. Stolarska radiona 1. tuženika je tada imala dvojicu poslovođa: CA, koji je kritičnog dana došao ujutro, podijelio radne zadaće i potom otišao na službeni put i drugi poslovođa EA, koji je toga dana koristio godišnji odmor. Međutim, ne može prihvatiti iskaz svjedoka CA u dijelu kojim tvrdi da u svezi kakvoće zaštitnih naočala nije bilo nikakvih prigovora od strane korisnika istih zaštitnih naočala. Pila na kojoj je OA kritičnoga dana radio bila je ispravna, o čemu postoji zapisnik sastavljen od povjerenstva od zaštite na radu. Predmetna kružna pila je imala zaštitnu kapu na pili. Predmetna zaštitna kapa na kružnoj pili nije zaštita radnika od ispadajućih kvrga, što je ovdje slučaj. Ista pila je bila u potpunosti ispravna i podobna za rad na siguran način.
Nadalje, ne može se prihvatiti iskaz svjedoka TA u dijelu kojim navodi da mu je poznato da su radnici koji su radili u prostorima i za potrebe 1. tuženika imali osigurana predviđena zaštitna sredstva.
Naposljetku, ne može se prihvatiti iskaz svjedoka RA u dijelu kojim navodi da je OA, kao i drugi stolari, zadužio zaštitne naočale i imao mogućnost koristiti ih pri izvođenju radova.
22. Za rješenje spornog odnosa mjerodavne su odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, br. 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21. i 119/22., dalje: ZOMO), Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO), Zakon o radu (Narodne novine, br. 93/14., 127/17., 98/19., 151/22, 46/23 i 64/23., dalje: ZR) i Zakon o zaštiti na radu (Narodne novine, br. 71/14., 118/14., 154/14., 94/18. i 96/18., ZZR).
Tako su odredbama čl. 50. ZR-a uređene obveze korisnika odnosno korisnik se u odnosu na ustupljenog radnika smatra poslodavcem u smislu obveza primjene odredbi ovoga i drugih zakona i propisa kojima su uređeni sigurnost i zaštita zdravlja na radu i posebna zaštita određenih grupa radnika (st. 1.); Korisnik je dužan, pri sklapanju ugovora iz čl. 45. ovoga Zakona, agenciju potpuno i istinito, pisano izvijestiti o uvjetima rada radnika zaposlenih kod korisnika na poslovima koje će obavljati ustupljeni radnik (st. 2.); Korisnik je dužan najmanje jednom godišnje obavijestiti radničko vijeće o broju i razlozima uzimanja na rad ustupljenih radnika, kao i ustupljene radnike o slobodnim radnim mjestima za koje ispunjavaju uvjete (st. 3.). Nadalje, glede naknade štete je odredbama čl. 51. ZR-a propisano da štetu koju ustupljeni radnik na radu ili u vezi s radom kod korisnika uzrokuje trećoj osobi, dužan je naknaditi korisnik koji se u odnosu na regresnu odgovornost ustupljenog radnika smatra poslodavcem (st. 1.); Za štetu koju ustupljeni radnik na radu ili u vezi s radom uzrokuje korisniku, odgovara agencija u skladu s općim propisima obveznoga prava (st. 2.); Ako ustupljeni radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom kod korisnika, naknadu štete može potraživati od agencije ili korisnika u skladu sa čl. 111. ovoga Zakona (st. 3.). Naposljetku, glede odgovornost poslodavca za štetu uzrokovanu radniku je odredbama čl. 111. ZR-a propisano da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava (st. 1. ); Pravo na naknadu štete iz st. 1. ovoga članka odnosi se i na štetu koju je poslodavac uzrokovao radniku povredom njegovih prava iz radnog odnosa (st. 2.). Nadalje, odredbom čl. 19. st. 1. ZZR-a je propisano da je poslodavac odgovoran za organiziranje i provođenje zaštite na radu u svim dijelovima organizacije rada i u svim radnim postupcima. Ujedno je čl. 25. ZZR-a propisano je da ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti (st. 1.); Poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe na koje poslodavac nije mogao utjecati, niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu (st. 2.).
23. Na temelju ovako izvedenih dokaza utvrđeno je da je OA, tužiteljev osiguranik, 18. svibnja 2015. zadobio ozljedu na radu, zaposlen kod 1. tuženika, kao stolar, a putem agencije za zapošljavanje Electus DGS d.o.o., Zagreb, ovdje 2. tuženika. Tuženik, kao poslodavac, je odgovoran jer se je tužiteljev osiguranik, radeći na svom radnom mjestu po nalogu nadređene osobe, ozlijedio prilikom rada na cirkularnom stroju na način da mu je prilikom obrade fosne iskočio dio kvrge (čvora) i pogodio ga u predjelu oka, pri čemu tužitelj nije odgovoran za nastanak štetnog događaja, niti pridonio nastanku štete. Stoga je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, od 5. travnja 2017., navedeno kako je kod tužitelja zbog 100% ozlijede na radu nastao djelomični gubitak radne sposobnosti od 31. siječnja 2017., s pravom na invalidsku mirovinu.
24. Slijedom navedenog, utvrđeno je da je OA, osiguranik HZMO-a, pretrpio 18. svibnja 2015. ozljedu na radu, kao radnik angažiran za potrebe 1. tuženika putem agencije za privremeno zapošljavanje, ovdje 2. tuženika, na način da je prilikom rezanja fosne na kružnoj pili iz iste izletio raspiljeni komad i pogodio navedenog radnika u oko. Inspekcijskim nadzorom je utvrđeno niz propusta u primjeni mjera zaštite na radu pa je tako utvrđeno da radnik nije koristio zaštitne naočale, poslodavac nije nabavio odgovarajuće zaštitne naočale, na stroju na kojem je došlo do ozljede radnika nije bila postavljena odgovarajuća zaštitna naprava, poslodavac nije skrbio da radnici- stolari pri radu na strojevima pravilno odaberu drveni materijal koji će rezati, obrađivati na istom te da moraju prilagoditi zaštitne naprave onom predmetu koji obrađuju. Radi posljedica predmetnog štetnog događaja tužitelj je rješenjem broj 470754 od **.**.2017. OA, osiguraniku HZMO-a, priznao pravo na invalidsku mirovinu zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti koja je nastala zbog predmetne ozljede na radu. Iz nalaza i mišljenja vještaka razvidno je da su upravo ozljede koje je navedeni osiguranik HZMO-a zadobio na radu utjecale na umirovljenje osiguranika. Nadalje, utvrđeno je da je tužitelj isplatio OA za razdoblje od 1. travnja 2017. do 31. listopada 2020. invalidsku mirovinu u ukupnom iznosu 12.667,70 EUR / 95.440,28 HRK, te u daljnjem razdoblju od 1. studenoga 2020. do 31. kolovoza 2022. invalidsku mirovinu u ukupnom iznosu 7.101,81 EUR / 53.508,58 HRK, dakle u ukupnom iznosu 19.768,91 EUR / 148.948,86 HRK, a isplatom invalidske mirovine svom osiguraniku OA tužitelj trpi štetu.
25. Na temelju ovako izvedenih dokaza je utvrđeno da je tužitelj doživio ozljedu na radu, radeći na svom radnom mjestu po nalogu nadređene osobe. Utvrđeno je da se ozlijedio radeći na cirkularnom stroju na način da mu je prilikom obrade fosne iskočio dio kvrge (čvora) iz iste i pogodio ga u predjelu oka, dok u ovom slučaju tužiteljev osiguranik nije odgovoran za nastanak štetnog događaja, niti je pridonio nastanku istog, jer nije kritične zgode koristio zaštitne naočale. Iz zapisnika o inspekcijskom nadzoru te iz iskaza tužitelja nedvojbeno je utvrđeno da tužitelj kritične zgode nije koristio zaštitne naočale. Međutim, utvrđeno je da zaštitne naočale koje su tužitelju bile na raspolaganju 18. svibnja 2015. nisu bile odgovarajuće. Navedeno proizlazi iz zapisnika o inspekcijskom nadzoru u kojem se navodi da su naočale tip ZN-42TP proizvođača Optika Zagreb (koje je tužitelj mogao koristiti) predviđene za zaštitu oka od letećih čestica, no nemaju dovoljno široko vidno polje, što proizlazi iz iskaza radnika, zbog čega je Služba zaštite na radu pokrenula postupak nabave novih zaštitnih naočala koje omogućuju šire vidno polje i zbog čega su iste naručene, ali nisu bile na raspolaganju radnicima 18. svibnja 2015. Naime, naočale koje su bile na raspolaganju radnicima u trenutku nastanka štetnog događaja nisu bile podobne za stolarske poslove, budući se radilo o bravarskim naočalama, te su imale zaštitna stakla koja uklanjanju periferni vid, bez čega se stolarski poslovi ne mogu obavljati. Dakle, proizlazi da je poslodavac bio svjestan manjkavosti naočala ZN-42TP koje su bile na raspolaganju u trenutku nastanka štetnog događaja, zbog čega su kako proizlazi iz zapisnika o inspekcijskom nadzoru, bile naručene nove odgovarajuće stolarske naočale podobne za obavljanje stolarskih poslova.
26. Slijedom navedenog, budući da je utvrđeno da u trenutku štetnog događaja poslodavac tužiteljevom osiguraniku nije osigurao odgovarajuće zaštitne naočale podobne za obavljanje stolarskih poslova, već naočale za koje je utvrđeno da su djelomično sužavale periferni vid, pri čemu su radnici koji rade na cirkularu morali imati puni periferni vid, te na kojima se brzo nakupljala prašina i znoj, tužiteljev osiguranik ne može biti odgovoran za nastanka štetnog događaja zbog toga što pri izvođenju radnog postupka nije koristio takve zaštitne naočale. Ujedno, poslodavac je dužan nadzirati imaju li radnici na sebi propisanu zaštitnu opremu, stoga ako je smatrao da radnici stolari pri obavljanju stolarskih poslova moraju imati na sebi zaštitne naočale koje su im bile u tom trenutku na raspolaganju, morao je to nadzirati, te ukoliko je smatrao da je tužiteljev osiguranik kritične zgode morao imati na sebi zaštitne naočale ZN-42TP bio je dužan na to tužiteljevog osiguranika upozoriti, odnosno spriječiti tužiteljevog osiguranika da radi na cirkularu bez odgovarajuće zaštitne opreme, no poslodavac to nedvojbeno nije učinio.
27. Slijedom navedenog, tuženici nisu dokazali da je tužiteljev osiguranik odgovoran za nastanka štetnog događaja ili da postoji doprinos tužiteljevog osiguranika nastanku istog. Naprotiv, glede propusta poslodavca utvrđeno je da 1. tuženika, kao poslodavac, nije skrbio da radnici koriste zaštitne naočale, a na stroju na kojem je došlo do ozljede tužitelja nije bila postavljena odgovarajuća zaštitna naprava, te poslodavac nije skrbio da radnici pravilno odaberu drvni materijal koji će rezati i obrađivati, odnosno da moraju prilagoditi zaštitne naprave onom predmetu koji obrađuju.
28. Neosnovan je prigovor promašene pasivne legitimacije. Naime, 1. tuženik se u odnosu na ustupljenog radnika smatra poslodavcem u smislu obveza primjene odredbi zakon i propisa kojima su uređeni sigurnost i zaštita zdravlja na radu, te su osposobljavanje, opremanje i primjena sredstava zaštite na radu obveza korisnika, ovdje 1. tuženika, dakle 1. tuženik ima saznanja o rizicima obavljanja posla te bi trebao provest osposobljavanje ustupljenog radnika i osigurati mu potrebita zaštitna sredstva, dok je glede potonjeg utvrđen propust upravo 1. tuženika. Ujedno je 2. tuženik poslodavac tužiteljevog osiguranika, kao ustupljenog radnika. S obzirom da se ovdje radi o regresnom zahtjevu tužitelja, koji trpi štetu isplatama invalidske mirovine svojem osiguraniku, upravljenog protiv 1. tuženika, kao korisnika, koji se smatra poslodavcem u smislu propisa o zaštiti na radu, dok je utvrđen propust primjeni istih, i protiv 2. tuženika, kao agencije, kao formalnog poslodavca, osnovano je tužitelj ustao tužbom protiv 1. i 2. tuženika, koji su solidarno odgovorni tužitelju, kao trećoj osobi, za izvanugovornu odgovornost naknade štete, s obzirom na čl. 50., 51. i 111. ZR-a, te odredbe ZZR-a, kao i odredbe ZOMO-a, pri tome imajući na umu i odredbe Ugovora o ustupanju radnika HRT br. 109/15 od 8. siječnja 2015.
29. Neosnovan je prigovor zastare. Naime, ovdje se radi o regresnom zahtjevu tužitelja prema tuženicima, kao odgovornim osobama. Isplatom invalidske mirovine došlo je do subrogacije odnosno prijelaza prava s tužiteljevog osiguranika prema odgovornoj osobi na tužitelja. Stoga se primjenjuje opći zastarni rok iz čl. 225. ZOO-a prema kojem tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare. Rokovi zastare počinju teći od dana pravomoćnosti rješenja kojim je osiguraniku odnosno korisniku priznato pravo iz mirovinskog osiguranja. S obzirom da se predmetna tražbina odnosi na razdoblje od 1. travnja 2017. do 31. listopada 2020. te nadalje od 1. studenoga 2020. do 31. kolovoza 2022., dok je tužba podnesena 24. studenoga 2021., dakle unutar zastarnog roka.
30. Tužiteljev obračun isplata na teret HZMO-a (list 37 i 63) ima značenje javne isprave, u smislu čl. 159. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, br. 47/09.) i čl. 161. i 170. ZOMO-a. To stoga što je tužitelj javna ustanova koja prema odredbi čl. 127. st. 2. ZOMO-a ima javne ovlasti u rješavanju o pravima i obvezama iz mirovinskog osiguranja pa stoga predmetna ovjerovljena isprava-obračun isplata na teret HZMO-a (list 37 i 63) o isplatama invalidske mirovine, a na kojoj tužitelj temelji svoj tužbeni zahtjev da je u istom razdoblju isplatio sredstva u ukupnom iznosu 19.768,91 EUR / 148.948,86 HRK, predstavlja javnu ispravu koja dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje, sukladno odredbi čl. 230. st. 1. ZPP-a.
31. U pravu je tužitelj kada ističe da šteta za tužitelja nastaje svakom isplatom mirovine pa se i osnovanost tužiteljevog zahtjeva trebala ocjenjivati primjenom odredbi ZOMO- a, jer se predmetnom tužbom zahtijeva naknada štete nastale u razdoblju od 1. travnja 2017. do 31. listopada 2020. i preinačenom tužbom u daljnjem razdoblju do 31. kolovoza 2022., dakle mjerodavne su odredbe ZOMO-a koji je bio na snazi u trenutku nastanka štete. Stoga, u ovom slučaju se primjenjuje onaj zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete, a šteta za tužitelja nastaje svakom isplatom mirovine pa se, sukladno tome, na isplate nakon 1. siječnja 2014. primjenjuje odredba čl. 161. ZOMO- a, kojom je propisano da stvarna šteta za tužitelja predstavlja puni iznos isplaćene mirovine. Tužitelj trpi štetu upravo radi posljedice iz predmetnog štetnog događaja zbog kojeg je i posljedično došlo do priznavanja prava na invalidske mirovine odnosno što su posljedice iz predmetnog štetnog događaja utjecale na radnu sposobnost te je u nastavku kod istog priznato pravo na invalidsku mirovinu uslijed ozljede na radu. Stoga tužitelj i dalje po osnovi čl. 161. ZOMO-a trpi štetu uslijed isplaćene invalidske mirovine te takvu štetu ima pravo zahtijevati sve dok traje isplata istih davanja. Dakle, predmetna isplata predstavlja stvarnu štetu sukladno čl. 1046. ZOO-a, jer svakom takvom isplatom tužitelj umanjuje svoju imovinu, odnosno i dalje trpi štetu. Ujedno, 1. siječnja 2019. je stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, br. 115/18., dalje: ZID ZOMO), a kojim je izmijenjen čl. 161. st. 2. ZMO te se u čl. 41. ZID ZOMO-a određuje da tužitelj ima pravo potraživati štetu u punom iznosu isplaćene mirovine i sve dok traje isplata, bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu i starosnu mirovinu.
32. S obzirom na gornja utvrđenja, te citirane zakonske odredbe, a imajući na umu da tuženici tijekom postupka nisu s uspjehom osporili osnovu niti visinu postavljenog tužbenog zahtjeva, jer su navodi 1. i 2. tuženika neosnovani, dok je, naprotiv, temeljem izvedenih dokaza utvrđeno da su 1. i 2. tuženici u obveznom odnosu s tužiteljem, odnosno da su 1. i 2. tuženici solidarno odgovorni za naknadu tužitelju stvarne štete koju trpi i to u punom iznosu isplaćene mirovine i sve dok traje isplata, bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu i starosnu mirovinu.
33. Uzgred rečeno, tuženici nisu pridonijeli odgovarajući dokaz radi utvrđenja istinitosti svojih navoda, pa se u ovom slučaju ima primijeniti pravilo o teretu dokazivanja koje obvezuje sud da uzme da nije istinita tvrdnja za čiju istinitost stranka, koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava, u smislu čl. 221.a ZPP-a.
34. Zbog izloženog, na temelju ovako izvedenih dokaza utvrđena je osnovanost tužbenog zahtjeva. Visina i dospijeće istog utvrđena temeljem izvedenih dokaza, poglavito uvidom u tužiteljeve obračune isplata na teret HZMO-a (list 37 i 63), koja ima dokaznu snagu javne isprave, dakle ista dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje, sukladno odredbi čl. 230. st. 1. ZPP, a tko tvrdi suprotno treba to i dokazati. Stoga se ista isprava u cijelosti prihvaća kao istinita i potpuna, to tim više što niti tuženik svojim navodima nije doveo u sumnju točnost istih navoda, odnosno tuženik isto nije na valjani način osporio niti je stavio odgovarajuće dokaze kojim bi pobio tužiteljeve navode i dokaze. Ujedno, pored glavnog zahtjeva, tužitelju pripada pravo i na zatezne kamate, koje teku od dana nakon dospijeća predmetne tražbine. Naime, protekom roka za dobrovoljno ispunjenje obveze, odnosno istekom 15 dana od dana dostave poziva odgovornoj osobi na naknadu štetu (čl. 165. st. 3. ZOMO-a), a kako je prvi utuženi tužiteljev obračun isplata na teret HZMO-a od 3. studenoga 2020. (list 37) za koju tražbinu se zahtijevaju zatezne kamate od podnošenja tužbe 24. studenoga 2021., dok su odštetne zahtjeve po daljnjem tužiteljevom obračune isplata na teret HZMO-a (list 63) 1. i 2. tuženici primili 9. rujna 2022. (list 64-69), isti rok od 15 dana je istekao 24. rujna 2022., to su 1. i 2. tuženici sukladno odredbi čl. 183. st. 1. ZOO-a došli u zakašnjenje 25. rujna 2022., od kada su dužni platiti i zatezne kamate na utuženi iznos (čl. 29. st. 1. ZOO), no, s obzirom da je zahtjev za isplatu kamata stavljen i to na iznos 12.667,70 EUR / 95.440,28 HRK tekućim od podnošenja tužbe 24. studenoga 2021. i na iznos 7.101,81 EUR / 53.508,58 HRK od 2. studenoga 2022., sukladno čl. 2. st. 1. ZPP-a, to tužitelju pripadaju zatezne kamate kako se i zahtijevaju, sukladno čl. 1086. ZOO-a, po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a.
Slijedom navedenog, valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev, kako je odlučeno pod toč. I. izreke presude.
35. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, odnosno isti su odmjereni s obzirom na vrijednost predmeta spora, zahtjev za naknadu troškova i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22. te 138/23., dalje: OT), imajući na umu vrijednost boda u iznosu 2,00 EUR (Tbr. 54. OT) i pravo odvjetnika obračunati na sve obavljene radnje pripadajući porez na dodanu vrijednost (Tbr. 46. OT).
36. Tužitelj nije postavio zahtjeva za naknadu parničnih troškova pa stoga isti nisu odmjereni nije je odlučeno o istom.
37. Nadalje, 1. tuženiku je valjalo odmjeriti troškove postupka, kao potrebite za vođenje parnice, koji se sastoje od troška sastava podneska od 9. travnja 2026. (Tbr. 8./1. OT) te zastupanja na ročištima 21. travnja 2026. i 17. lipnja 2026. (Tbr. 9./1. OT), za svaku radnju u zahtijevanom iznosu 500,00 EUR, dakle ukupno u iznosu 1.500,00 EUR, uvećanog za PDV 25% (375,00 EUR). No, ovako odmjereni parnični troškovi u sveukupnom iznosu 1.875,00 EUR nisu dosuđeni 1. tuženiku, s obzirom na neuspjeh istoga u sporu, odnosno valjalo je odbiti 1. tuženikov zahtjev za naknadom parničnih troškova, kao neosnovan, kako je odlučeno pod toč. II. izreke presude.
38. Naposljetku, i 2. tuženiku je valjalo odmjeriti troškove postupka, kao potrebite za vođenje parnice, koji se sastoje od troška sastava odgovora na tužbu u zahtijevanom iznosu 199,00 EUR (Tbr. 8./1. OT) te zastupanja na ročištima 26. rujna 2024., 18. veljače 2026., 21. travnja 2026. i 17. lipnja 2026. (Tbr. 9./1. OT), za svaku radnju u zahtijevanom iznosu 500,00 EUR, te zastupanja na ročištu 16. svibnja 2024. u iznosu 100,00 EUR umjesto zahtijevanog iznosa 500,00 EUR (Tbr. 9./1. OT), dakle ukupno u iznosu 2.299,00 EUR, uvećanog za PDV 25% (574,75 EUR), kao i troška pristupa svjedoka na ročište 17. lipnja 2026. u zahtijevanom iznosu 90,00 EUR. Međutim, nije priznat trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu u zahtijevanom iznosu 172,53 EUR, jer obveza plateža istoga nastaje po pravomoćnom završetku postupka i ovisno o uspjehu u sporu. No, ovako odmjereni parnični troškovi u sveukupnom iznosu 2.963,75 EUR nisu dosuđeni 2. tuženiku, s obzirom na neuspjeh istoga u sporu, odnosno valjalo je odbiti 2. tuženikov zahtjev za naknadom parničnih troškova, kao neosnovan, kako je odlučeno pod toč. III. izreke presude.
39. Sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine, br. 57/22.) iskazane su novčane vrijednosti, s obzirom na fiksni tečaj konverzije 7,53450 HRK / 1 EUR.
40. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu 16. srpnja 2026.
S u d a c:
Mario Klarić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude je dopuštena žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano, u roku 15 dana od dana objave presude, odnosno od dana dostave ove presude u slučaju neuredne obavijesti o ročištu na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. ZPP-a).
DNA: - tužitelj,
- opun. 1. tuženika i
- opun. 2. tuženika.
