Poslovni broj: UsI-2917/2025-6

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Marici Goreta, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Nataše Brajević, u upravnom sporu tužitelja TA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za ljudske potencijale, Služba disciplinskog sudovanja, Odjel drugostupanjskog disciplinskog sudovanja, zastupan po opunomoćeniku (zaposleniku tuženika) ŽA, radi teže povrede službene dužnosti, nakon neposredne i javne rasprave zaključene dana 18. lipnja 2026. u prisutnosti opunomoćenika tuženika a u odsutnosti tužitelja, dana 16. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za ljudske potencijale, Služba disciplinskog sudovanja, Odjel drugostupanjskog disciplinskog sudovanja, Klasa: UP/II-114-04/25-02/62, Urbroj: 511-01-158-25-5 od 17. listopada 2025.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II-114-04/25-02/62, Urbroj: 511-01-158-25-5 od 17. listopada 2025. (dalje: osporavano rješenje tuženika) obustavljen je disciplinski postupak protiv tužitelja jer su prestale pravne pretpostavke za vođenje postupka.

2. Tužitelj u pravodobno podnesenoj tužbi ovome sudu, pobijajući zakonitost osporavanog rješenja tuženika, navodi da je disciplinski postupak obustavljen iako su pravomoćne sudske odluke potvrdile oslobađajuće rješenje Prvostupanjskog disciplinskog suda MUP-a u Splitu od 21. svibnja 2020. Navodi naime da je oslobođen disciplinske odgovornosti rješenjem od 21.05.2020.; da je rješenjem tuženika od 22. rujna 2020. predmet vraćen na ponovni postupak; da su Visoki upravni sud i Upravni sud u Splitu potvrdili pravne učinke oslobađajućeg rješenja, no, unatoč tome, tuženik da je donio osporavano rješenje o obustavi postupka. U tužbi se ističe da je rješenje prvostupanjskog disciplinskog suda MUP-a u Splitu, Klasa:

UP/l-114-04/20-02/88, Urbroj: 511-01-158-20-9 od 21.05.2020., kojim je tužitelj oslobođen disciplinske odgovornosti, pravomoćno i da proizvodi sve pravne učinke. Sukladno članku 151. stavku 2. Zakona o upravnim sporovima, tuženik da je bio vezan pravnim shvaćanjem suda te da je morao postupiti u skladu s utvrđenim oslobađajućim učinkom. Donošenjem rješenja o obustavi postupka tuženik da je povrijedio načelo pravomoćnosti i zakonitosti. Ukazuje se na članak 46. Zakona o općem upravnom postupku uz navod da se obustava primjenjuje kada prestanu pretpostavke za vođenje postupka i kada se ne ulazi u meritum. Oslobađajuće rješenje, da je potvrđeno pravomoćnim presudama, da utvrđuje da disciplinska odgovornost ne postoji. U ovom slučaju meritum da je već riješen, pa da obustava nije dopuštena. Ukazuje se i na odredbu članka 3. te članka 29. st. 2. Ustava Republike Hrvatske. Neizdavanjem rješenja koje potvrđuje oslobođenje, tuženik da narušava pravnu sigurnost tužitelja i povređuje ustavno jamstvo zabrane dvostrukog suđenja i kažnjavanja. Meritum spora da je konačno i neopozivo riješen u korist tužitelja oslobađajućim rješenjem Prvostupanjskog disciplinskog suda MUP-a u Splitu, od 21. svibnja 2020., koje da su potvrdile pravomoćne presude upravnih sudova i koje da stoga proizvodi sve pravne učinke. U takvom pravnom položaju primjena instituta obustave da nije dopuštena jer da bi dovela do poništavanja učinaka pravomoćne sudske odluke i narušila pravnu sigurnost stranke. Okolnost umirovljenja tužitelja da ne može biti pravni temelj za obustavu postupka. Institut obustave u općem upravnom postupku da se primjenjuje u situacijama kada su prestale pretpostavke za vođenje postupka ili kada je nastavak postupka privremeno onemogućen, a ne u slučajevima kada je meritum već pravomoćno riješen. Stoga da pozivanje tuženika na umirovljenje ne može zamijeniti obvezu izvršenja pravomoćne sudske odluke niti opravdati izdavanje akta koji poništava ili zaobilazi pravomoćno oslobađajuće rješenje. Obnova spora u ovom predmetu da nije otvorila pitanje disciplinske odgovornosti tužitelja, jer da je ono već pravomoćno riješeno oslobađajućim rješenjem od 21. svibnja 2020. Svrha obnove da je bila isključivo ukloniti posljedice nezakonitih odluka nastalih na temelju poništenog rješenja iz 2020. godine. Obnova spora da ne smije služiti kao sredstvo zaobilaženja načela pravomoćnosti i zabrane dvostrukog suđenja, već isključivo za ispravljanje ozbiljnih povreda koje su onemogućile zakonito odlučivanje. Pravna teorija, sudska praksa i zakonske odredbe da jasno razlikuju obnovu spora od ponovnog odlučivanja o meritumu. Upravni sudovi RH da su u više navrata naglasili da je svrha obnove uklanjanje posljedica nezakonitih odluka, a ne ponovno odlučivanje o disciplinskoj odgovornosti. Slijedom navedenog, osporeno rješenje tuženika da je protivno načelu pravomoćnosti i nezakonito. Nadalje se u tužbi ukazuje na članak 66. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima te navodi da je tuženik bio obvezan postupiti po pravomoćnoj presudi i donijeti akt u skladu s njom. Donošenjem rješenja o obustavi tuženik da je ostavio dvojbu o pravnom statusu tužitelja i time povrijedio načelo pravne sigurnosti. Ističe se da tužitelj ima izravan pravni interes jer da je pravomoćnim oslobađajućim rješenjem utvrđeno da nije odgovoran za disciplinsko djelo, te da je nužno da se u službenim evidencijama tuženika jasno evidentira oslobađanje. Neizdavanjem rješenja koje eksplicitno potvrđuje oslobođenje, status tužitelja da ostaje nedovršen i da ostaje dvojba u pogledu njegove nevinosti koja je pravomoćno utvrđena. Takvo postupanje da narušava pravnu sigurnost tužitelja i da baca sjenu na njegov profesionalni ugled budući da se ne bilježi konačni ishod spora a to da je potpuno oslobođenje. Time da je povrijeđeno i pravo tužitelja na poštovanje privatnog i profesionalnog života zajamčeno člankom 8. Europske konvencije o ljudskim pravima. Slijedom navedenog tužitelj predlaže da da se donese presuda kojom se poništava osporavano rješenje tuženika te da se utvrdi da je pravomoćno rješenje Prvostupanjskog disciplinskog suda MUP-a u Splitu, Klasa:

UP/l-114-04/20-02/88, Urbroj: 511-01-158-20-9 od 21.05.2020., kojim je tužitelj oslobođen disciplinske odgovornosti, pravno valjano, obvezujuće i da proizvodi sve pravne učinke te da se naloži tuženiku da u roku od 30 dana od pravomoćne presude donese novo rješenje kojim će u izreci izričito navesti da je tužitelj pravomoćno oslobođen disciplinske odgovornosti.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je tužba neosnovana. Isti u bitnome ponavlja razloge obrazloženja osporavanog rješenja te ističe da tužitelj neosnovano navodi kako nije postojala pravna mogućnost obustave postupka. Drugostupanjski disciplinski sud da je u svom pobijanom rješenju jasno obrazložio i pravno argumentirao razloge radi kojih je obustavio disciplinski postupak protiv tužitelja. Zaključno se navodi da tuženik ostaje kod iznesenih navoda u pobijanom rješenju te predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev.

4. U sporu je održavanjem rasprave i razmjenom podnesaka strankama omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora, u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24 – dalje: ZUS).

5. Na raspravu nije pristupio tužitelj, iako uredno pozvan, a svoj izostanak nije opravdao, radi čega je rasprava održana u njegovoj odsutnosti.

6. Tuženik je po svom opunomoćeniku na raspravi ostao u cijelosti kod odgovora na tužbu i obrazloženja osporavanog rješenja. Naveo je i da nema daljnjih dokaznih prijedloga te je predložio da se rasprava zaključi.

7. U dokaznom postupku sud je čitao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog spora te spisu tuženog tijela dostavljenom uz odgovor na tužbu.

Drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

8. Tužitelj a ni tuženik nisu zatražili ni popisali troškove ovog upravnog spora.

9. Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a ovaj sud utvrđuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Iz podataka spisa ovog upravnog spora te podataka spisa tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu razvidno je kako slijedi:

11. Rješenjem Prvostupanjskog disciplinskog suda MUP-a u Splitu, Klasa:

UP/I-114-04/20-02/88, Urbroj: 511-01-158-20-9 od 21. svibnja 2020. tužitelj, policijski službenik, je oslobođen od odgovornosti da bi točno neutvrđenog dana tijekom mjeseca prosinca 2019. godine u ugostiteljskom objektu „Mandrač“ u mjestu Broce izrekao kako će CA i VA riješiti i kako će im on doći na očevid te da bi dana 08.09.2020. tijekom večere sa SA i ĆA u restoranu „Sorgo“ u [adresa] izrekao u više navrata kako će on CA riješiti odnosno da će se istoga riješiti pa da bi time počinio težu povredu službene dužnosti iz članka 96. stavak 1. točka 7. Zakona o policiji opisanu kao „Nedolično ponašanje u službi ili izvan službe kada teško šteti ugledu policije.“

12. Na navedeno prvostupanjsko rješenje žalbu je izjavio načelnik PU dubrovačko-neretvanske a koja žalba je rješenjem tuženika Klasa: UP/II-114-04/20- 02/57, Urbroj: 511-01 158-20-5 od 22. rujna 2020. uvažena te poništeno navedeno prvostupanjsko rješenje od 21. svibnja 2020.

13. Tužitelj je protiv navedenog drugostupanjskog rješenja pred ovim sudom pokrenuo upravni spor u kojem je presudom poslovni broj: 10 UsIrs-163/20-9 od 27. svibnja 2022. odbijen zahtjev tužitelja za poništenje drugostupanjskog rješenja tuženika od 22. rujna 2020. te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog upravnog spora.

14. Tužitelj je na navedenu presudu od 27. svibnja 2022. izjavio žalbu povodom koje je presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-4194/22.2 od 20. rujna 2023. poništena gore navedena presuda ovoga suda, poslovni broj: 10 UsIrs 163/20-9 od 27. svibnja 2022. te je suđeno „I. Poništava se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Drugostupanjskog disciplinskog suda, Klasa: UP/II-114-04/20-02/57, Urbroj: 511-01-158-20-5 od 22. rujna 2020. II. Žalba se odbija. III. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana od primitka presude tužitelju naknadi trošak postupka u ukupnom iznosu od 933.21 eur/7.031,25 kuna.“

15. U međuvremenu je, u izvršenju rješenja tuženika od 22. rujna 2020., rješenjem prvostupanjskog tijela, Klasa: UP/I-114-04/20-02/296, Urbroj:511-01-158- 20-21 od 4. prosinca 2020. tužitelj pod točkom 1. izreke rješenja oslobođen od odgovornosti da bi točno neutvrđenog dana tijekom mjeseca prosinca 2019. godine u ugostiteljskom objektu „Mandrač“ u mjestu Broce izrekao kako će CA i VA riješiti i kako će im on doći na očevid pa da bi time počinio težu povredu službene dužnosti iz članka 96. stavak 1. točka 7. Zakona o policiji opisanu kao „Nedolično ponašanje u službi ili izvan službe kada teško šteti ugledu policije“ dok je točkom 2. izreke rješenja proglašen odgovornim što je dana 08.09.2020. tijekom večere sa SA i ĆA u restoranu „Sorgo“ u [adresa] izrekao u više navrata kako će on CA riješiti odnosno da će se istoga riješiti čime je počinio težu povredu službene dužnosti iz članka 96. stavak 1. točka 7. Zakona o policiji opisanu kao „Nedolično ponašanje u službi ili izvan službe kada teško šteti ugledu policije“ te mu je temeljem članka 110. stavak 2. točka 1. istog Zakona izrečena disciplinska kazna i to novčana kazna u visini 10% od posljednje plaće koja mu je isplaćena za puni mjesec proveden na radu, u trajanju od 2 mjeseca (2x10%). Točkom 3. izreke rješenja tužitelj je oslobođen od odgovornosti da bi dana 08.09.2020. tijekom večere sa građaninom EA i policijskim službenikom ĆA na javnom mjestu u restoranu „Sorgo“ u [adresa], doveo sebe u vidno alkoholizirano stanje uslijed čega mu je u jednom trenutku pozlilo, te je navedenom prilikom na neprimjeren način ispred građanina komentirao razne osobe iz policije i rukovoditelje PU dubrovačko-neretvanske među kojima i CA govoreći kako su neki u redu, neki su odrađeni ili su na listi za odstrel, u više navrata govorio kako mu CA radi zlo, kako će se riješiti CA kada dođe na vlast u 9. mjesecu, te je rukovoditelje PU dubrovačko-neretvanske nazivao amaterima pa da bi time počinio težu povredu službene dužnosti iz članka 96. stavak 1. točka 7. Zakona o policiji opisanu kao „Nedolično ponašanje u službi ili izvan službe kada teško šteti ugledu policije“.

16. Tužitelj i načelnik PU dubrovačko-neretvanske su na navedeno prvostupanjsko rješenje od 04. prosinca 2020. izjavili žalbe. Točkom 1. izreke rješenja tuženika, Klasa: UP/II 114-04/21-02/10, Urbroj: 511-01-158-21-6 od 1. ožujka 2021. žalba tužitelja je odbijena. Pod točkom 2. je određeno da se djelomično usvaja žalba načelnika PU dubrovačko neretvanske, te se poništava rješenje Prvostupanjskog disciplinskog suda MUP-a u Splitu, broj: Klasa: UP/l-114-04/20- 2/296, Urbroj: 511-01-158-20-21. od dana 4. prosinca 2020. u odnosu na točku 3. izreke pobijanog rješenja. Pod točkom 3. određeno je da je tužitelj odgovoran da je dana 08/09 ožujka 2020. godine, tijekom večere s građaninom EA i policijskim službenikom ĆA na javnom mjestu, u restoranu „Sorgo“ u [adresa], doveo sebe u vidno alkoholizirano stanje uslijed čega mu je u jednom trenutku pozlilo, te je navedenom prilikom na neprimjeren način ispred građanina komentirao razne osobe iz policije i rukovoditelje PU dubrovačko-neretvanske među kojima i CA govoreći kako su neki u redu, neki su odrađeni ili su na listi za odstrel, te je rukovoditelje PU dubrovačko-neretvanske nazivao amaterima čime je počinio težu povredu službene dužnosti opisanu u članku 96. stavak 1. točka 7. Zakona o policiji kao „nedolično ponašanje u službi ili izvan službe kada teško šteti ugledu policije“, te mu je na temelju članka 110. stavak 2. točka 1. istog Zakona izrečena disciplinska kazna i to novčana kazna u visini 10% od posljednje plaće koja je policijskom službeniku isplaćena za puni mjesec proveden na radu, u trajanju od jednog mjeseca (1x10%). U odnosu na dio činjeničnog opisa ,,u više navrata govorio kako mu CA radi zlo, kako će riješiti CA kada dođe na vlast u 9. mjesecu određeno je da tužitelj nije odgovoran. Pod točkom 4., u odnosu na preostali dio pobijanog rješenja, potvrđena je odluka u odnosu na točku 1. izreke pobijanog rješenja kojom je utvrđeno da tužitelj nije odgovoran u dijelu činjeničnog opisa 1. točke zahtjeva za pokretanje disciplinskog postupka, kao i odluka o odgovornosti i izrečena disciplinska kazna - novčana kazna u visini 10% od posljednje plaće koja je policijskom službeniku isplaćena za puni mjesec proveden na radu, u trajanju od dva mjeseca (2x10%) izrečena za težu povredu službene dužnosti iz točke 2. izreke pobijanog rješenja. Pod točkom 5. izreke određeno je da temeljem članka 110. stavak 7. Zakona o policiji i članka 18. stavak 1. alineje 2. Pravilnika o disciplinskoj odgovornosti policijskih službenika, tužitelju izrečena je jedinstvena kazna - novčana kazna u visini 10% od posljednje plaće koja je policijskom službeniku isplaćena za puni mjesec proveden na radu, u trajanju od tri mjeseca (3x10%).

17. Tužitelj je protiv navedenog rješenja tuženika od 01. ožujka 2021. pokrenuo upravni spor u kojem je presudom poslovni broj: 14 UsI-1816/21-12 od 25. veljače 2022. odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika Klasa: UP/ll 114-04/21-02/10, Urbroj: 511-01-158-21-6 od dana 1. ožujka 2021. i točke 2. rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela prvostupanjskog disciplinskog sudovanja, Klasa: UP/l-114-04/20-02/296, Urbroj: 511-01-158-20-21 od dana 4. prosinca 2020.

18. Protiv navedene presude ovoga suda tužitelj je izjavio žalbu koja žalba je presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-2255/22-2 od 25. svibnja 2022. odbijena te potvrđena presuda ovoga suda poslovni broj: 14 UsI-1816/21-12 od 25. veljače 2022.

19. Tužitelj je nakon zaprimanja gore navedene presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-4194/22-2 od 20. rujna 2023. (kojom je poništena presuda ovoga suda, poslovni broj: 10 UsIrs 163/20-9 od 27. svibnja 2022. te je suđeno „I. Poništava se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Drugostupanjskog disciplinskog suda, Klasa: UP/II-114-04/20-02/57, Urbroj: 511-01- 158-20-5 od 22. rujna 2020. II. Žalba se odbija. III. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana od primitka presude tužitelju naknadi trošak postupka u ukupnom iznosu od 933.21 eur/7.031,25 kuna.“) tuženiku podnio prijedlog za obnovu disciplinskog postupka okončanog rješenjem tuženika Klasa UP/II-114-04/21-02/10, Urbroj: 511- 01-158-21-6 od 1. ožujka 2021. Taj prijedlog je rješenjem tuženika Klasa: UP/II -114- 04/23-02/126, Urbroj: 511-01-158-24-6 od 7. ožujka 2024. odbačen.

20. Protiv navedenog rješenja tuženika od 7.ožujka 2024. tužitelj je pokrenuo upravni spor u kojem je presudom ovoga suda poslovni broj: Us I-949/2024-7 od 24. rujna 2025. poništeno navedeno rješenje tuženika od 7. ožujka 2024. te je tuženik obvezan tužitelju naknaditi trošak tog upravnog spora.

21. Nadalje, tužitelj je ovome sudu podnio prijedlog za obnovu spora, okončanog gore navedenom pravomoćnom presudom ovoga suda, poslovni broj: 14 UsI-1816/21-12 od 25. veljače 2022. Presudom ovoga suda poslovni broj: Us I - 3481/2023-35 od 7. svibnja 2025. dopuštena je obnova spora vođenog kod ovoga suda pod poslovnim brojem UsI-1816/21, stavljena je izvan snage navedena presuda ovoga suda od 25. veljače 2022. te je poništeno rješenje tuženika, Klasa: UP/II-114- 04721-02/10, Urbroj: 511-01-158-21-6 od 1. ožujka 2021. i predmet vraćen tuženiku na ponovni postupak.

22. Potom je tuženik, u izvršenju navedene presude, ovdje osporavanim rješenjem tuženika Klasa: UP/II-114-04/25-02/62, Urbroj: 511-01-158-25-5 od 17. listopada 2025. disciplinski postupak protiv tužitelja obustavio, uz obrazloženje da je rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova, Klasa: UP/I-112-02/22-07/239, Urbroj: 511-01-149-22-3 od 25. ožujka 2022. utvrđeno da tužitelju prestaje služba dana 31. ožujka 2022. s pravom na mirovinu te da imajući u vidu da se disciplinski postupak može voditi samo protiv policijskog službenika a da tužitelj u vrijeme odlučivanja o žalbi nije niti državni niti policijski službenik, to da nisu ispunjene pravne pretpostavke za vođenje postupka radi čega se u ponovljenom postupku drugostupanjski sud nije upuštao u odlučivanje o osnovanosti žalbenih navoda tužitelja a jednako tako ni o žalbi podnositelja zahtjeva, Načelnika PU, a sve to poštujući obvezujuće upute suda sadržane u obrazloženju navedene presude da su poništeni svi pravni učinci koje je proizvelo rješenje Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Drugostupanjskog disciplinskog suda, Klasa: UP/II - 114-04/20-02/57, Urbroj: 511-01158-20-5 od 22. rujna 2020. godine (kojim je uvažena žalba načelnika PU dubrovačko neretvanske i poništeno prvostupanjsko rješenje od 21. svibnja 2020. godine te predmet vraćen na ponovni postupak).

23. Obzirom na podatke spisa predmeta ovakvo obrazloženje osporavanog rješenja tuženika ovaj sud nalazi pravilnim, te isto u cijelosti prihvaća, dok tužbeni prigovori nisu osnovani niti od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari.

24. Naime, odredbom članka 93. stavak 1. Zakona o policiji („Narodne novine“ br. 34/2011, 130/2012, 89/2014, 151/2014, 33/2015, 121/2016, 66/2019, 155/2023) propisano da policijski službenik odgovara za povredu službene dužnosti ako povjerene poslove i zadatke ne obavlja savjesno, stručno i u predviđenim rokovima, ako se ne pridržava Ustava, zakona, drugih propisa i pravila o ponašanju za vrijeme službe ili izvan službe kada šteti ugledu službe.

25. Odredbom članka 100. Zakona o policiji je propisano da se postupak zbog povrede službene dužnosti provodi na temelju odredbi ovoga Zakona i Pravilnika o disciplinskoj odgovornosti policijskih službenika, a u onim pitanjima koja nisu uređena ovim propisima, da se primjenjuju odredbe zakona kojima se uređuje opći upravni postupak.

26. Među strankama nije sporno da je rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova, Klasa: UP/I-112-02/22-07/239, Urbroj: 511-01-149-22-3 od 25. ožujka 2022. utvrđeno da tužitelju prestaje služba dana 31. ožujka 2022. s pravom na mirovinu.

27. Nadalje, nije sporno da je u obrazloženju gore navedene presude ovoga suda, poslovni broj: Us I-3481/2023-25 od 7. svibnja 2025. (u izvršenju koje je doneseno ovdje osporavano rješenje tuženika od 17. listopada 2025.) navedeno da je tuženik u ponovnom postupku „dužan ponovno odlučiti o žalbi tužitelja uloženoj na prvostupanjsko upravno rješenje posebno vodeći računa o tome da je donesena presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske pod posl. brojem: Usž-4194/22- 2 od dana 20. rujna 2023. kojom je poništena presuda Upravnog suda u Splitu broj:

10 Uslrs-163/20 od dana 27. svibnja 2022. te je poništeno rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Drugostupanjskog disciplinskog suda, KLASA: UP/II 114- 04/20-02/57, URBROJ: 511-01-158-20-5 od dana 22. rujna 2020. i odbijena žalba protiv prvostupanjskog rješenja od dana 21. svibnja 2020. kojim je tužitelj u cijelosti oslobođen odgovornosti za povrede službene dužnosti koje su mu stavljene na teret i kojim je to prvostupanjsko rješenje postalo pravomoćno, a svi pravni učinci koje je proizvelo rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Drugostupanjskog disciplinskog suda, KLASA: UP/II-114-04/20-02/57, URBROJ: 511-01-158-20-5 od dana 22. rujna 2020. su time također poništeni.“

28. Uzevši u obzir sve izloženo te imajući u vidu citirane zakonske odredbe ovaj sud osporavano rješenje tuženika drži pravilnim i zakonitim. Tuženik je , naime, imajući u vidu činjenicu da je rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova, Klasa: UP/I - 112-02/22-07/239, Urbroj: 511-01-149-22-3 od 25. ožujka 2022. utvrđeno da tužitelju prestaje služba dana 31. ožujka 2022. s pravom na mirovinu, da se disciplinski postupak može voditi samo protiv policijskog službenika (tužitelj u vrijeme kada je tuženik odlučivao o žalbi tužitelja nije bio niti državni niti policijski službenik) te poštujući obvezujuće upute suda sadržane u navedenoj presudi da su poništeni svi pravni učinci koje je proizvelo rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Drugostupanjskog disciplinskog suda, KLASA: UP/II-114-04/20-02/57, URBROJ: 511-01-158-20-5 od dana 22. rujna 2020. (kojim je uvažena žalba načelnika PU dubrovačko-neretvanske i poništeno prvostupanjsko rješenje od 21. svibnja 2020. te predmet vraćen na ponovni postupak), po ocjeni ovoga suda , pravilno osporavanim rješenjem obustavio disciplinski postupak protiv tužitelja jer su, obzirom na sve navedeno, prestale postojati pravne pretpostavke za vođenje disciplinskog postupka.

29. Slijedom navedenog ovaj sud osporavano rješenje tuženika cijeni pravilnim i zakonitim dok prigovori tužitelja nisu osnovani niti od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari. Također nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. ZUP-a, a na koje sud pazi po službenoj dužnosti. Stoga je na temelju odredbe članka 116. stavak 1. ZUS -a tužbeni zahtjev valjalo kao neosnovan odbiti odnosno odlučiti kao u izreci ove presude.

U Splitu, 16. srpnja 2026.

S U D A C

Marica Goreta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju

- tuženiku

- u spis