Republika Hrvatska
Općinski sud u Bjelovaru
Stalna služba u Križevcima
E 14
48260 Križevci
Poslovni broj: P-551/2026-3
Prije broj: P-425/2015
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima po sucu toga suda Marijanu Vrbančić, kao sucu pojedincu, rješavajući u pravnoj stvari tužiteljice EG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Ivanu Vuković, odvjetniku u Križevcima protiv tužene ČG iz [adresa], sada Križevci, ulica Ante Starčevića 2, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Zoranu Vukelić, odvjetniku u Bjelovaru, na održanoj glavnoj i javnoj raspravi dana 7. srpnja 2026. u prisutnosti stranaka, zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, a objavljenoj dana 16. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužiteljica s tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi:
"Utvrđuje se da je Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, zaključen 23. srpnja 2012. godine, između CG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao primatelja uzdržavanja i ČG iz [adresa], s boravištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao davateljice uzdržavanja, ovjeren kod Općinskog suda u Križevcima pod posl. broj R2-268/12, broj Ovr-13/2012, dana 03. kolovoza 2012. godine, ništetan.
Tuženici su dužni tužiteljici naknaditi trošak postupka, sve to u roku od 15 dana, za zakonskom zateznom kamatom na trošak, pod prijetnjom ovrhe."
II
Tužiteljica EG dužna je tuženoj ČG nadoknaditi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 2.250,00 € u roku od 15 dana.
Obrazloženje
Prije broj: P-425/2015
1.
Tužiteljica EG podnijela je tužbu 10. 3. 2014. radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju u kojoj tužbi navodi da je 23. srpnja 2012. kod ovog suda između CG kao primatelja uzdržavanja i ČG kao davateljice uzdržavanja zaključen Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju. Nadalje na prijedlog Centra za socijalnu skrb Križevci 19. rujna 2012. pokrenut je postupak lišenja poslovne sposobnosti za CG. Tužiteljica, inače kćerka 2. tuženika CG, ima opravdan razlog sumnjati da njezin otac u vrijeme zaključenja ugovora nije bio poslovno sposoban sklopiti Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sa sestrom tužiteljice ČG. Postupak lišenja poslovne sposobnosti za CG pokrenut je za niti puna dva mjeseca od sklapanja predmetnog ugovora. Kako odnosi tužiteljice i njezine sestre ČG nisu dobri, tužiteljica smatra da je tuženica iskoristila očevo loše psihičko i mentalno stanje te je ista sklapajući predmetni ugovor pokušala za sebe ostvariti imovinsku korist i steći imovinu CG. Naime, predmetna imovina u tijeku ostavinskog postupka dijelila bi se između zakonskih nasljednica EG i ČG. Odnos EG, ovdje tužiteljice i njezinog oca CG je vrlo dobar te među njima nije bilo nikakovih nesuglasica. Naprotiv, tužiteljica se prethodno, osobito duži vremenski period, čak nekoliko godina brinula o ocu sve dok ga u vlastito domaćinstvo nije uzela tužena. Na takav način tužiteljica ima neposrednih saznanja da je očevo psihičko stanje vrlo loše već duži vremenski period te da se otac nije ranije često snalazio ni u vremenu ni u prostoru, odnosno nije bio sposoban za razumijevanje. 1.1.
Zbog svega neuvedenog tužiteljica smatra da njezin otac nije razumio što potpisuje prilikom sklapanja ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, nije shvaćao važnost i posljedice istog. Takvo mišljenje tužiteljice ide i pokretanje postupka za lišenje poslovne sposobnosti za njezinog oca CG pokrenutog po prijedlogu Centra za socijalnu skrb u Križevcima, u kojemu je postupku dat nalaz i mišljenje sudskog vještaka KG, dr. med. spec. psihijatar od 26. kolovoza 2013. koja u svom psihijatrijskom nalazu i mišljenju jasno utvrđuje da se kod CG radi o izraženom psiho-organskom sindromu do razine demencije uz oštećenje svih neurokognitivnih, intelektualnih i izvršnih funkcija. Nalazom je utvrđeno da su oštećenja trajne naravi, terapijski nedostupna, a izvjesna je i progresija bolesti. 1.2.
Kako iz nalaza i mišljenja psihijatrice jasno proizlazi da je očevo stanje loše, to je opravdano mišljenje tužiteljice da je takvo stanje postojalo i u vrijeme zaključenja ugovora o dosmrtnom uzdržavanju 23. srpnja 2012. Posebno iz razloga što je psihijatru na uvid bila dostupna i sva ranija medicinska dokumentacija CG, a isti je po Centru za socijalnu skrb Križevci bio praćen i prije sklapanja navedenog ugovora.
1.3.
Ističe u tužbi da je životno i logično da takva vrst zdravstvenog i psihičkog stanja čovjeka ne može nastati "preko noći", a osobito ne samo 2 mjeseca od sklapanja ugovora o dosmrtnom uzdržavanju do prijedloga Centra kojim je već pokrenut postupak lišenja poslovne sposobnosti, niti bi Centar pokrenuo prijedlog da već izvjestan period nije imao saznanja o teškom psihičkom stanju CG. 1.4.
Tužiteljica smatra da tužena ČG u vrijeme sklapanja ugovora je znala i morala znati da njezin otac nije sposoban shvatiti posljedicu navedenog ugovora te je postupala suprotno prisilnim propisima i moralu kada je unatoč očitoj poslovnoj nesposobnosti s istim sklopila ugovor kojim je odmah postala vlasnicom sve njegove nepokretne imovine. Tuženica i nadalje nemoralno postupa, jer prema saznanju tužiteljice ista navedene nekretnine već prodaje. Slijedom navedenog
Prije broj: P-425/2015
tužiteljica kao kćerka CG i zakonska nasljednica ime neosporiv pravni interes da se takav ugovor utvrdi ništavim.
1.5.
Tužiteljica se poziva na odredbu čl. 276. Zakona o obveznim odnosima (ZOO) kojom je određeno da je za sklapanje pravovaljanog ugovora potrebno da ugovaratelj ima poslovnu sposobnost koja se zahtijeva za sklapanje toga ugovora, a u vezi s tim i na čl. 233. ZOO-a kojim je propisano da je ugovor protivan Ustavu RH, prisilnim propisima ili moralu društva, ništetan.
2.
U odgovoru na tužbu tuženi se protive tužbi i tužbenom zahtjevu. Poriče se da je sačinjen ugovor o dosmrtnom uzdržavanju i da je isti ovjeren od strane Općinskog suda u Križevcima. Prema međusobnom dogovoru, a i prema ugovoru o CG brine tužena, jer nije u stanju živjeti sam, a zbog sukoba sa tužiteljicom koja mu je uskratila uzdržavanje, jer nije pristao da svu imovinu njoj ostavi te je bio prisiljen potražiti drugo rješenje. Napominje da je tužiteljica bez njegovog znanja i dogovora dala sačiniti ugovor o doživotnom uzdržavanju još u ljetu 2011. koji je on odbio potpisati, jer je htjela da njoj pripadne čitava imovina CG. Nakon toga je u sukobu s istom, kao i njenim suprugom i ne kontaktiraju niti se brinu o CG pa nije jasno kako je tužiteljica smatrala da je sposoban zaključiti ugovor o doživotnom uzdržavanju s njom, ali nije sposoban za zaključenje ugovora sa tuženom. Očito je cilj samo domoći se njegove imovine, bez obzira na volju CG. 2.1.
Tužena brine svakodnevno o njemu kako je i ugovoreno, vodi ga kod liječnika, kuha, brine o njegovim potrebama i živi u zajedničkom domaćinstvu. Ugovor je zaključen nakon što je ŠG odbio potpisati ugovor sa tužiteljicom i nakon što je bio fizički zlostavljan od strane njenog muža te su mu oduzeti dokumenti. Stoga se protivi raskidu ugovora, odnosno utvrđenju istog ništetnim, jer za to nema razloga iako se vodi postupak za oduzimanje poslovne sposobnosti, ista mu nije oduzeta pa znači da je za vrijeme ovjere ugovora isti imao poslovnu sposobnost te je shvaćao značenje ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju. Postupak oko oduzimanja poslovne sposobnosti vodi se po zahtjevu tužiteljice, a što se tiče nalaza i mišljenja vještaka KG, ističe da je isti pristran i isti ne priznaje.
3.
U tijeku postupka provedeni su dokazi uvidom u Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju od 23. srpnja 2012. (6-7), nalaz i mišljenje vještaka KG (8- 9), čita se zapisnik Općinskog suda Križevci od 14. svibnja 2014. (17), zapisnik Centra za socijalnu skrb od 29. 8. 2008. (18), dopis svjedoka JG sudu (20), medicinska dokumentacija (21-23), smrtni list (29), čita se nalaz i mišljenje vještaka Gordana Makarić (63-66), preslušani su svjedoci LG, HG, SG, AG na glavnoj raspravi 5. studenog 2015. (24-26), svjedoci KG i FG na ročištu 9. studeni 2023. (40-41), vještak Gordan Makarić usmeno se očitovao na primjedbe tužiteljice (83-84), a u svrhu dokaza preslušane su i parnične stranke tužiteljica EG i tužena ČG na glavnoj raspravi 7. srpnja 2026. (94-95), vrši se uvid u ovosudne predmete R2- 169/2011 i R2-628/2012, O-3366/15.
4.
Da bi se utvrdile bitne činjenice vezane za primjenu čl. 276. i čl. 322. ZOO-a, sud je preslušao svjedoke. Svjedoci LG, HG, SG i AG, svi zaposlenici Centra za socijalnu skrb u to vrijeme, sjećaju se da se vodio postupak lišenja poslovne sposobnosti CG. Svjedokinja LG sjeća se da je ŠG kad su ga pos jetili bio u dobrom stanju i to za svoje godine izuzetnom. U 9. mjesecu 2012. sudjelovala je u postupku lišenja poslovne sposobnosti kao skrbnica CG. Sjeća se da se s njim moglo pričati, znao je radi čega su došli i bio je svjestan da su one zaposlenice Centra. U
Prije broj: P-425/2015
postupku su sudjelovali i HG, SG i AG. Svjedoci KG i FG dali su iskaze na glavnoj raspravi 9. studenog 2023. Tako je KG objasnila da je bila sudski vještak u spisu u kojem se lišavala poslovna sposobnost CG i dala je svoj nalaz i mišljenje, a to je bilo 2013. Bolovao je od psiho organskog sindroma na razini demencije, a što se očituje u kognitivnoj, konativnoj i izvršnoj spoznajnoj sferi. Utvrđeno je to i psihologijskim testiranjem. Po njezinom postojale su činjenice da se bolest razvijala dugo vremena i da je u vrijeme potpisivanja ugovora već bila uznapredovala bolest, odnosno tada po njezinom ŠG nije mogao upravljati svojom voljom. Svjedok FG sjeća se da je ŠG bio njegov pacijent, a dobio je dopis od Centra za socijalnu skrb 2008. sa upitom o zdravstvenom stanju CG, a vezano za eventualnu potrebu pokretanja postupka lišenja poslovne sposobnosti. Nakon toga bio je u posje tu u 4. mjesecu CG u njegovom domaćinstvu, vidio da je veliki nered u kući, a s njim je pokušao razgovarati i donekle je odgovarao suvislo na pitanja. No, na neka pitanja nije odgovorio do kraja. Sjeća se da nakon toga nije dolazio kod njega, već tek 24. 5. 2012. kada mu je dao uputnicu za psiho test i za psihijatra.
5.
Kako je iz iskaza preslušanih svjedoka dvojbeno da li je u vrijeme sklapanja ugovora zdravstveno stanje CG bilo takovo da je dvojbeno da li je bio svjestan i u stanju potpisati takav ugovor, sud je proveo vještačenje po vještaku psihijatru Gordanu Makarić koji je u svom nalazu i mišljenju u pogledu sposobnosti rasuđivanja pok. CG dao nalaz na temelju medicinske dokumentacije, a koju je pobliže opisao u svom nalazu (64). U mišljenju je detaljno objasnio zdravstveno stanje CG radi utvrđivanja da li je isti mogao shvatiti značenje ugovorenih obveza po ugovoru o doživotnom uzdržavanju, s obzirom da se radi o ugovoru koji je ovjeren na sudu 3. kolovoza 2012. Na kraju je dao zaključno mišljenje iz kojeg proizlazi da smatra da nema jasnih i nedvojbenih medicinski utemeljenih dokaza u vidu izražene psihopatološke simptomatike koja bi po svojoj vrsti, naravi i intenzitetu dovodila u pitanje sposobnost rasuđivanja pok. CG u vrijeme sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju ovjerenog kod suda 3. kolovoza 2012., a isto tako i u vrijeme sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju koji nije ovjeren kod suda u predmetu od 30. rujna 2011., odnosno smatra da je ŠG bio potpuno sposoban za navedene pravne radnje, kao i da je mogao shvatiti značenje ugovornih obveza. Primjedbe je imala tužiteljica, tako da se vještak i usmeno očitovao na glavnoj raspravi 26. veljače 2026. Naglašava da je u ovakovoj vrsti medicinskog vještačenja od isključive relevantnosti analiza i vrednovanje podataka iz medicinske dokumentacije. Vještak je imao na uvid i spis R1-71/12 i nalaz vještaka, a uvažavajući sve navedeno nije našao medicinski utemeljenih dokaza u vidu izražene psihopatološke simptomatike koji bi imali za posljedicu nesposobnost za rasuđivanje.
6.
Preslušane su u tijeku postupka parnične stranke tužiteljica EG i tužena ČG.
7.
Iskaz tužiteljice EG velikim je dijelom kontradiktoran. Naime, tužiteljica obrazlaže da je išla sa svojim suprugom kod oca i u vrijeme kada se sklapao ugovor sjeća se da je bio zdravstveno jako loše. Tvrdi da je suprug sa ocem uvijek lijepo razgovarao i normalno su komunicirali. Nešto su pripremali oko renoviranja mlina, o tom razgovarali, a svaki dan su bili tamo pa su oni o tom pričali i dogovarali, pripremali su hranu za magarce jer je imao 5 magaraca i tata je uvijek rekao što treba od hrane pripremiti za te životinje. Tvrdi da je otac sa suprugom u vrijeme kad su tamo dolazili, suvislo pričao, čak se i čudio koliko puta oni moraju ići od grada pa do njega pitajući se da li je to i zaslužio. U drugom dijelu iskaza priča tužiteljica da od kad se
Prije broj: P-425/2015
razveo od druge supruge sve je to zapustio, a ponekad je normalno rezonirao o svemu, a ponekad i ne, jer navodno jedna ženska osoba mlađa mu je donosila travu, odnosno marihuanu i on je to trošio, što je on njima i pokazao i rekao da od toga kuha i čajeve, radi čega je bio i agresivan te je jednom čak trčao sa sjekirom za njom, ali je uspjela pobjeći. Tvrdi da je otac uvijek bio čudan i dok je koristio tu travu i dok nije. No, smatra da u vrijeme sklapanja ugovora njezin otac nije bio u stanju rezonirati što radi. 8.
Tužena u svojem iskazu na istoj raspravi, tvrdi da u navedenom razdoblju i prije i poslije 12. kolovoza 2012. i 30. rujna 2011. otac je imao fizičkih bolesti, tresle mu se ruke, problema sa prostatom, no fizički je bio svjestan. K njoj je dolazio u 5. mjesecu 2012. da se dogovore kako će dalje, jer da su EG i muž agresivni prema njemu, a najviše su ga posjećivali kad mu je sjela mirovina.
9.
Ocjenjujući sve iskaze svjedoka, parničnih stranaka te utvrđenja vještaka psihijatra Gordana Makarić sud je utvrdio da u vrijeme sklapanja ugovora je sada pok. ŠG bio u stanju shvatiti značenje potpisivanja ugovora i obveza koje iz toga proizlaze. I sama je tužiteljica objasnila da je ŠG normalno komunicirao s njezinim suprugom, čak su i pripremali nešto oko renoviranja mlina, a svaki su dan bili tamo pa su oni o tom pričali i dogovarali. Otac je njima rekao što treba od hrane pripremiti za životinje koje je imao i po tom dogovoru i suprug je našao velike bale sijena pa su to išli kupiti. Izričito tužiteljica tvrdi da je otac s njezinim suprugom kada su dolazili kod njega o svemu sasvim normalno i suvislo pričao.
10.
Iskaz ove stranke kao tužiteljice u drugom dijelu je kontradiktoran, jer priča o tome da je otac trošio marihuanu pri čemu je bio agresivan, čak trčao za njom, ali isto tako opet tvrdi da je bio čudan i dok je koristio travu i dok nije. No, u cijelosti ocjenjujući sve provedene dokaze u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku utvrđeno je da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan iz razloga što je utvrđeno da je u vrijeme sklapanja ugovora i ovjere istoga ŠG bio sposoban za rasuđivanje i to kako u vrijeme sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju ovjerenog kod suda 3. kolovoza 2012., isto tako i u vrijeme sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju od 30. rujna 2011.
11.
U cijelosti je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice, a tužiteljica je dužna tuženoj nadoknaditi parnične troškove primjenom čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku. Isti se sastoje od troškova zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to za sastav odgovora na tužbu 200,00 €, zastupanje na ročištu 14. 5. 2014. 200,00 e, zastupanje na ročištu 5. 11. 2015. 200,00 €, na ročištu 10. 4. 2024. 200,00 €, sastav podneska kojim se očituje na nalaz vještaka od 16. 12. 2025. 200,00 €, zastupanje na ročištu 20. 1. 2026. 200,00 €, zastupanje na ročištu 26. 2. 2026. 200,00 € i na ročištu 7. 5. 2026. 200,00 €, zatim na ročištu 7. 7. 2026. 200,00 €, što je ukupno 1.800,00 €, a PDV 25% ovaj iznos je 450,00 €, što sveukupno iznosi 2.250,00 €.
12.
Slijedom navedenog presuđeno je kao u izreci.
Križevci, 16. srpnja 2026.
Sudac: Marijan Vrbančić
Prije broj: P-425/2015
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude može se izjaviti žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana računajući od dana dostave ove presude.
Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku).
