REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-3048/2024-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Tomislavu Krušlinu, uz sudjelovanje Ivane Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Baptistička crkva s pastoralnim centrom Čakovec, OIB: 15754579815, Čakovec, Jakova Gotovca 2 zastupanog po opunomoćeniku Goranu Vučetiću, odvjetniku u Varaždinu, Stanka Vraza 15, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/IV, OIB: 18683136487, kojeg zastupa CZ, službena osoba, radi poreznog nadzora, 16. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: KLASA: UP/II-471-02/23- 01/352, URBROJ: 513-04-24-2 od 30. travnja 2024. u dijelu u kojem je odbijena žalba tužitelja:

- protiv toč. I.1. izreke prvostupanjskog rješenja,

- protiv toč. I.2. izreke prvostupanjskog rješenja kojom se utvrđuje iznos porezne osnovice do 40.484,70 eura, iznos obveze PDV-a do 10.121,15 eura i iznos kamata do 1.065,12 eura,

- toč. I.3. izreke prvostupanjskog rješenja,

- toč. II. izreke prvostupanjskog rješenja kojom se nalaže uplata PDV-a u iznosu 26.146,32 eura, nalaže uplata kamate obračunate do 16. lipnja 2023. u iznosu 2.858,53 eura te nalaže obračun i uplata daljnje kamate koja teče na obvezu PDV-a iz toč. I.1.4), toč. I.2.4) u iznosu 10.121,15 eura i toč. I.3.4) izreke.

II. Djelomično se poništava rješenje Porezne uprave, Područni ured Čakovec, KLASA: UP/I-471-02/23-01/93, URBROJ: 513-07-20/23-1 od 30. kolovoza 2023. i to se poništava:

- toč. I.1. izreke,

- toč. I.2. izreke kojom se utvrđuje iznos porezne osnovice do 40.484,70 eura, iznos obveze PDV-a do 10.121,15 eura i kamata do 1.065,12 eura,

- toč. I.3. izreke,

- toč. II. izreke kojom se nalaže uplata PDV-a u iznosu 26.146,32 eura, nalaže uplata kamate obračunate do 16. lipnja 2023. u iznosu 2.858,53 eura te nalaže obračun i uplata daljnje kamate na obvezu PDV -a iz toč. I.1.4), toč. I.2.4) u iznosu 10.121,15 eura i toč. I.3.4) izreke.

Predmet se vraća prvostupanjskom javnopravnom tijelu na ponovno odlučivanje u dijelovima u kojima je poništeno prvostupanjsko rješenje.

Prvostupanjsko javnopravno tijelo obvezno je u ponovljenom postupku postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženim u obrazloženju presude.

III. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva kojim se traži poništenje rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-471-02/23-01/352, URBROJ: 513-04-24-2 od 30. travnja 2024. u dijelu u kojem je odbijena žalba tužitelja:

- protiv toč. I.2. izreke kojom se utvrđuje iznos porezne osnovice 35.569,71  eura (od 40.484,70 do 76.054,41 eura), iznos obveze PDV-a 8.892,43 eura (od 10.121,15 do 19.013,58 eura) i kamata 794,73 eura (od 1.065,12 do 1.859,85 eura),

- protiv toč. III. do V. izreke prvostupanjskog rješenja.

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 3.750,00 eura u roku od 60 dana, dok se tužitelj odbija s ostatkom zatraženog iznosa troška.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: KLASA: UP/II-471-02/23-01/352, URBROJ: 513-04-24-2 od 30. travnja 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Porezne uprave, Područni ured Čakovec, KLASA: UP/I-471-02/23-01/93, URBROJ: 513-07-20/23-1 od 30. kolovoza 2023. Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužitelju je utvrđen manje obračunati PDV-e za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2020. u iznosu od 9.277,73 eura, uz kamate dospjele do 16. lipnja 2023. u iznosu od 1.363,52 eura (toč. I.1. izreke), za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2024. u iznosu od 19.013,58 eura, uz kamate dospjele do 16. lipnja 2023. u iznosu od 1.859,85 eura (toč. I.2. izreke), za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2022. u iznosu od 6.747,44 eura, uz kamate dospjele do 30. lipnja 2022. u iznosu od 429,89 eura (toč. I.3. izreke), uz nalaganje uplate utvrđenih poreznih obveza, dospjelih kamata i daljnjih kamata (toč. II. izreke) te provedbu odgovarajućih knjiženja u poslovnim knjigama, uz određivanje roka za izvršenje i prijetnju ovrhom (toč. III. do V. izreke).

2. Tužitelj u tužbi osporava zakonitost rješenja tuženika. Poziva se na odredbe članka 39. stavka 1. toč. i) Zakona o porezu na dodanu vrijednost i članka 58. stavka 1. i 2. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost, smatrajući iste primjenjivim u konkretnom slučaju na način da dovode do oslobođenja tužitelja od plaćanja obveze PDV-a. U tom kontekstu, ističe da je davanje zgrade u zakup Srednjoj školi Čakovec izvršeno u svrhe obavljanja školske djelatnosti, zbog čega je u uskoj vezi s obavljanjem školskog obrazovanja u smislu članka 39. stavka 1. toč. i) Zakona o porezu na dodanu vrijednost. Predmetni prostor služi isključivo za školovanje i obavljanje školskih programa Srednje škole Čakovec čiji osnivač je tužitelj. Stoga, smatra da nije bilo osnove da se davanje zgrade u zakup u konkretnom slučaju oporezuje PDV -om. Dodatno se poziva i na mišljenje Ministarstva financija, Porezne uprave, KLASA:. 410 - 19/1-02/296, URBROJ: 513-07-21-01/18-5 od 22. veljače 2018., koje je izneseno u usporedivoj situaciji vezanoj za davanje u najam prostora za provođenje sportske aktivnosti. Za slučaj da se ipak utvrdi da podliježe obvezi plaćanja PDV-a, tužitelj se poziva na primjenu članka 33. stavka 9. i 10. toč. b) Zakona o porezu na dodanu vrijednost prema kojom se kod utvrđivanja tržišne vrijednosti usluga uzima u obzir iznos koji nije niži od ukupnih utvrđenih troškova obavljanja usluga koje snosi porezni obveznik. U odnosu na ulazne račune dobavljača Horvat – GROUP d.o.o. Puščine i E.C. Farma d.o.o., poziva se na primjenu oslobođenja iz članka 39. stavka 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost. Uz navedeno, tužitelj ističe da su tijekom upravnog postupka povrijeđena načela materijalne istine te samostalnosti i slobodne ocjene dokaza, a drugostupanjsko tijelo nije odgovorilo na žalbene navode u svezi primjene članka 33. i 39. Zakona o porezu na dodanu vrijednosti niti je razmotrilo i cijenilo činjenice koje idu u prilog tužitelju. Predlaže poništiti osporeno i prvostupanjsko rješenje.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava navode tužbe, pozivajući se u bitnome na navode osporenog rješenja, i predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.

4. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

5. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis upravnog postupka te održao raspravu 12. svibnja 2025. i 11. lipnja 2026.

6. Prema članku 33. stavku 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost ("Narodne novine" broj 73/13, 99/13, 153/13, 148/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19, 138/20 i 39/22; dalje: ZPDV) poreznom osnovicom pri isporuci dobara i usluga smatra se naknada koju čini sve ono što je isporučitelj primio ili treba primiti od kupca ili neke druge osobe za te isporuke uključujući iznose subvencija koji su izravno povezani s cijenom isporučenih dobara ili usluga.

Prema članku 39. stavku 9. ZPDV-a, u slučaju isporuka dobara i obavljanja usluga osobama koje su u obiteljskim i drugim bliskim osobnim vezama s poreznim obveznikom te u slučaju postojanja financijskih i pravnih veza, uključujući odnose poslodavca i zaposlenika kao i članova njihovih obitelji, veza na temelju članstva, upravljanja ili vlasništva, poreznom osnovicom smatra se tržišna vrijednost u smislu stavka 10. članka 39. ZPDV-a ako je:

a) naknada niža od tržišne vrijednosti, a primatelj isporuke nema pravo na odbitak pretporeza u cijelosti u smislu ovoga Zakona,

b) naknada niža od tržišne vrijednosti, a isporučitelj nema pravo na odbitak pretporeza u cijelosti u smislu ovoga Zakona i radi se o isporukama koje su oslobođene PDV-a u skladu s odredbama članka 39. stavka 1. i članka 40. stavaka 1. i 2. ovoga Zakona,

c) naknada viša od tržišne vrijednosti, a isporučitelj nema pravo na odbitak pretporeza u cijelosti u smislu ovoga Zakona.

Prema članku 39. stavku 1. toč. i) ZPDV-a oslobođeno je PDV-a obrazovanje djece i mladeži, školsko ili sveučilišno obrazovanje, stručno osposobljavanje i prekvalifikacija, uključujući s time usko povezane usluge i dobra, koje obavljaju tijela s javnim ovlastima ili druge osobe, koje imaju slične ciljeve.

Prema članku 58. stavku 1. ZPDV-a porezni obveznik ima pravo od PDV-a, koji je obvezan platiti, odbiti iznos PDV-a (pretporez) koji je obvezan platiti ili ga je platio u tuzemstvu za isporuke dobara ili usluge koje su mu drugi porezni obveznici obavili za potrebe njegovih oporezivih transakcija.

Prema članku 75. stavku 3. toč. a) ZPDV-a porezni obveznik upisan u registar obveznika PDV-a u Republici Hrvatskoj obvezan je platiti PDV kada mu se obave građevinske usluge kojima se smatraju usluge u vezi s izgradnjom, održavanjem, rekonstrukcijom ili uklanjanjem građevina, uključujući usluge popravka i čišćenja.

Prema članku 76. stavku 4. ZPDV-a smatra se da je PDV u smislu članka 75. stavka 1. točaka 3., 6. i 7. te članka 75. stavaka 2. i 3. ZPDV-a plaćen ako je u prijavi PDV-a iskazana obveza temeljem prijenosa obveze plaćanja PDV-a.

Prema članku 152. stavku 4. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost ("Narodne novine" broj Narodne novine 79/13, 85/13, 160/13, 35/14, 157/14, 130/15, 1/17, 41/17, 128/17, 1/19, 1/20, 1/21, 73/21 i 41/22), ako isporučitelj dobara i usluga iz članka 75. stavka 3. Zakona izda račun bez PDV-a s napomenom »prijenos porezne obveze« ili ako izda račun sa zasebno iskazanim PDV-om, a primatelj takve isporuke smatra da isporučitelj nije ispravno postupio, tada pisanim putem u roku 8 dana od zaprimanja računa poziva isporučitelja da ispravi račun. U suprotnom smatrat će se da je suglasan s načinom na koji je račun izdan. Isporučitelj u roku 8 dana mora obavijestiti primatelja isporuke je li prihvatio njegov zahtjev za ispravak računa

7. Iz podataka spisa tuženika proizlazi da je nad tužiteljem proveden porezni nadzor obračuna, evidentiranja, prijave i plaćanja PDV-a za razdoblje od 1. prosinca 2020. do 31. kolovoza 2022., o čemu je sastavljen zapisnik UP/I-471-02/22-01/222, URBROJ: 513-07-20/23-6 od 16. lipnja 2023. (dalje: zapisnik od 16. lipnja 2023.). Potom je doneseno prvostupanjsko rješenje kojim su tužitelju utvrđene porezne obveze kako je to naprijed pobliže navedeno.

8. Iz zapisnika od 16. lipnja 2023. nesporno proizlazi da je tužitelj registriran za potrebe PDV-a i da je na izlaznim računima za uslugu zakupa prostora – dio prostora crkve u Čakovcu u površini od 1.840,51 m[2] – povezanom društvu Srednja škola Čakovec zaračunao iznos PDV-a (3.000,00 kn/mjesečno) na poreznu osnovicu (cijena zakupa od 12.000,00 kn/mjesečno) u ovdje relevantnom razdoblju od 1. siječnja 2020. do 31. kolovoza 2022.

8.1. Pozivajući se na prosječne iznose zakupnine u gradu Čakovcu (zona II) i na činjenicu da je riječ o davanju prostora u zakup povezanoj osobi , porezna tijela smatraju da je poreznu osnovicu trebalo utvrditi u višem iznosu, tj. u iznosu koji odgovara tržišnoj vrijednosti zakupnine za usporedive prostore u istoj zoni. Stoga, utvrđuju obvezu PDV-a na poreznu osnovicu kao razliku između iskazane cijene zakupa na računu i iznosa tržišne vrijednosti zakupa. Prema zapisniku od 16. lipnja 2023., za 2020. godinu riječ je o razlici porezne osnovice od 279.612,08 kn (37.100,90 eura) uz pripadajuću obvezu PDV-a od 69.903,02 kn (9.277,73 eura) i dospjele kamate od 10.273,07 kn (1.363,52 eura), za 2021. godinu riječ je o razlici porezne osnovice od 305.031,36 kn (40.484,70 eura) uz pripadajuću obvezu PDV-a od 76.257,84 kn (10.121,15 eura) i dospjele kamate od 8.024,56 kn (1.065,12 eura), za 2022. godinu (od 1. siječnja do 31. kolovoza) riječ je o razlici porezne osnovice od 203.354,24 kn (26.989.75 eura) uz pripadajuću obvezu PDV-a od 50.838,56 kn (6.747,44 eura) i dospjele kamate od 3.238,86 kn (429,89 eura).

8.2. Tužitelj osporava pristup poreznog tijela, ističe da je cijena zakupa usklađena s tržišnom vrijednošću zakupnine, da cijena zakupa odgovara iznosu po kojem grad Čakovec daje u zakup usporediv prostor za sličnu namjenu i da porezno tijelo nije navelo konkretne podatke iz kojih proizlazi tržišna vrijednost zakupnine niti je omogućilo očitovanje u odnosu na takve podatke.

8.3. Sud za sada ne može prihvatiti zaključke porezn ih tijela. Tužitelj ispravno ukazuje da porezno tijelo ne konkretizira na temelju kojeg podatka, vezano za neki konkretan poslovni prostor i usporedivo razdoblje, je utvrđena tržišna vrijednost zakupnine, a niti takav podatak dostavlja na očitovanje tužitelju radi (eventualnog) osporavanja. S obzirom da porezna tijela, kako se navodi u očitovanju od 22. svibnja 2025., raspolažu podacima o iznajmljivanju poslovnih prostora, sud ne nalazi zapreke da se takvi (usporedivi) podaci koji podupiru zaključke poreznih tijela konkretno i naznače, kao i da se tužitelju omogući (eventualno) očitovanje u odnosu na te podatke. U izostanku konkretno potkrijepljenih podataka, navodi poreznog tijela o prosječnoj tržišnoj vrijednosti zakupnine ostaju bez mogućnosti stvarne provjere, kako za sud, tako i za tužitelja. Nadalje, porezno tijelo ne obrazlaže po kojoj zakonskoj osnovi iz članka 33. ZPDV-a utvrđuje poreznu osnovicu u iznosu višem od onog koji je iskazan na računu. Za pretpostaviti je da je riječ o pozivanju na članak 33. stavak 9. ZPDV-a, ali i u tom slučaju je, pored činjenice povezanosti i eventualno nižeg zaračunatog iznosa od tržišne vrijednosti, potrebno jasno naznačiti o kojoj zakonskoj osnovi je riječ (točki a) ili točki b) iz članka 33. stavka 9. ZPDV-a) i obrazložiti postojanje daljnje pretpostavke iz primjenjive zakonske osnove. Konačno, porezna tijela nisu se očitovala ima li uopće osnove da se tužitelju zaračunava PDV-a iznad onog iznosa koji je iskazao na računu i u poreznoj prijavi, a s obzirom na njegove tvrdnje o primjenjivosti oslobođenja iz članka 39. stavka 1. toč. i) ZPDV-a.

9. Uvažavajući izloženo, valja zaključiti da je, za sada, neosnovano osporenim rješenjem odbijena žalba protiv točke I.1. i I.3. izreke prvostupanjskog rješenja u cijelosti te točke I.2. izreke prvostupanjskog rješenja u dijelu koji se odnosi na obračunati iznos porezne osnovice do 40.484,70 eura, obveze PDV-a do 10.121,15 eura i dospjelih kamata do 1.065,12 eura, a koji su vezani uz niže zaračunat iznos zakupnine u odnosu na tržišnu vrijednost. Posljedično, neosnovano je odbijena žalba protiv točke II. izreke prvostupanjskog rješenja kojom se nalaže uplata PDV-a od 26.146,32 eura (zbrojeni iznos obveze PDV-a iz toč. I.1. od 9.277,73 eura, toč. I.3. od 6.747,44 eura i dijela toč. I.2. od 10.121,15 eura), uplata dospjele kamate od 2.858,53 eura (zbrojeni iznos dospjele kamate iz toč. I.1.4. od 1.363,52 eura, toč. I.3.4. od 429,89 eura i dijela toč. I.2.4. od 1.065,12 eura) te obračun i uplata daljnje kamate na obvezu PDV-a iz toč. I.1.4), toč. I.2.4) u iznosu 10.121,15 eura i toč. I.3.4) izreke . Također, valjalo je zaključiti da su, za sada, neosnovano u toč. I.1. (u cijelosti), toč. I.2. (do naprijed navedenih iznosa) i toč. I.3. (u cijelosti) izreke prvostupanjskog rješenja utvrđene obveze po osnovi PDV-a, uz neosnovano nalaganje uplate poreznih obveza u toč. II. izreke prvostupanjskog rješenja do naprijed navedenih iznosa (26.146,32 eura po osnovi obveze PDV-a, 2.858,53 eura po osnovi dospjelih kamata i daljnje dospijevajuće kamate). Stoga je, pozivom na članak 117. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24 i 39/26 – odluka Ustavnog suda; dalje: ZUS), valjalo djelomično poništiti osporeno i prvostupanjsko rješenje, kako je to pobliže navedeno u točki I. i II. izreke ove presude, te u poništenom dijelu predmet vratiti na ponovni postupak, s obzirom da je potrebno neposredno postupanje, iskazivanje podataka i otklanjanje nedostataka od strane prvostupanjskog tijela.

10. U odnosu na odbitak pretporeza po osnovi ulaznih računa izvođača Farma d.o.o. Pušćine (račun br. 7. od 31. srpnja 2021. i br. 8. od 30. rujna 2021.) i izvođača Horvat – GROUP d.o.o. Pušćine (račun br. 2 od 28. veljače 2021., br. 3. od 31. ožujka 2021., br. 6. od 1. listopada 2021. i br. 13 od 31. prosinca 2021.) iz zapisnika od 16. lipnja 2023. nedvojbeno proizlazi da se ti računi odnose na obavljene građevinske usluge, što tužitelj ne osporava. U takvom slučaju, opravdano porezna tijela ukazuju da je između obveznika PDV-a (isporučitelja i tužitelja kao primatelja) obvezno primjenjiv prijenos porezne obveze u smislu članka 75. stavku 3. toč. a) ZPDV -a. Budući da u konkretnom slučaju na ulaznim računima nije primijenjen sustav prijenosa porezne obveze niti je tužitelj tražio ispravak računa u smislu članka 152. stavka 4. Pravilnika, to nije bilo osnove da se iskazani PDV (pretporez) na ulaznim računima koristi kao osnova za umanjenje prijavljene obveze PDV-a od strane tužitelja. Navedeno je pravilno i detaljno obrazloženo u prvostupanjskom rješenju (str. 18. do 20. prvostupanjskog rješenja). Tužitelju se napominje da, čak i u slučaju da je oslobođen PDV-a po osnovi članka 39. stavka 1. toč. i) ZPDV-a, ne bi imao osnove za korištenje pretporeza, uz posljedično umanjenje prijavljene obveze PDV-a, po predmetnim ulaznim računima, jer postojanje prava na odbitak pretporeza podrazumijeva da je isti vezan uz oporezive (a ne uz neoporezive) transakcije tužitelja kao primatelja isporuke.

11. Slijedom navedenog, osnovano je u točki I.2. izreke prvostupanjskog rješenja utvrđen iznos porezne osnovice od 35.569,71 eura (od 40.484,70 do 76.054,41 eura), iznos obveze PDV-a od 8.892,43 eura (od 10.121,15 do 19.013,58 eura) i iznos kamata od 794,73 eura (od 1.065,12 do 1.859,85 eura), a koji se vezuju neosnovani odbitak pretporeza po predmetnim ulaznim računima Farma d.o.o. Pušćine i Horvat – GROUP d.o.o. Pušćine. Nastavno tome, osnovano je naloženo plaćanje porezne obveze u navedenom iznosu, uz daljnje naloge iz točke III. do V. izreke prvostupanjskog rješenja. Stoga je, pozivom na članak 116. stavak 1. ZUS-a, odlučeno kao u točki III. izreke presude.

12. Sud nije smatrao potrebnim saslušavati tužitelja i tuženika, budući da iz tužbenih navoda nije jasno koje konkretne osobe, iz kojeg razloga i u svezi kojih porezno relevantnih okolnosti bi trebalo saslušati. Osim toga, za utvrđivanje činjenica u ovom predmetu je mjerodavna poslovna dokumentacija, a ne personalni dokazi.

13. Budući da je tužitelj uspio u sporu, sud je pod točkom IV. izreke presude naložio tuženiku plaćanje troška po osnovi sastava tužbe i pristupa na raspravu od 12. svibnja 2025. i 11. lipnja 2026. u iznosu od 1.000,00 eura po radnji, uključujući PDV-e, što ukupno daje 3.750,00 eura, sukladno čl. 147. st. 3. ZUS-a u svezi Tbr. 27. toč. 1., 46. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23, dalje: Tarifa). Sud smatra da je tužitelj u većem dijelu uspio u sporu, a u odnosu na dio zahtjeva koji je odbijen nisu nastali posebni troškovi. Nije priznat trošak sastava podneska od 15. svibnja 2025., budući da je tužitelj navode iz tog podneska, u bitnome, mogao iznijeti na raspravi koja je održana nekoliko dana ranije (12. sv ibnja 2025.). Nadalje, nema osnove za naknadu troškova po osnovi sudske pristojbe, budući da taj trošak nastaje tek nakon pravomoćnosti presude i to ako tužitelj pravomoćno bude odbijen s (dijelom) tužbenog zahtjeva (članak 22. Zakona o sudskim pristojbama, "Narodne novine" broj 118/18 i 51/23).

U Zagrebu 16. srpnja 2026.

Sudac

Tomislav Krušlin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv točke I. i II. izreke ove presude žalba nije dopuštena (čl. 127. st. 1. ZUS-a). Protiv točke III. i IV. izreke ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

DNA:

1. opunomoćenik tužitelja

2. tuženik