REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

POVRV-491/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Hrvoju Lukšiću kao sucu pojedincu, na temelju pisanog prijedloga višeg sudskog savjetnika - specijalista Tihane Božičević, u pravnoj stvari tužitelja KNJIGOVODSTVENO RAČUNALNI CENTAR d. o. o., Novalja, Obilaznica 17, OIB: 99699856707, kojeg zastupa punomoćnik Davor Mirković, odvjetnik u Slavonskom Brodu, Trg pobjede 16/I, protiv tuženika INAS CAMPING d.o.o., Sesvete, Ivana Meštrovića 35, OIB: 75788452247, kojeg zastupa punomoćnik Zvonimir Buterin, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Buterin&Partneri d.o.o. iz Zagreba, Masarykova 3, radi isplate iznosa od 1.250,00 EUR-a, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 10. lipnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, zakonske zastupnice tužitelja, zamjenice punomoćnika tuženika i zakonskog zastupnika tuženika, s danom objave 16. srpnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj: Ovrv-1501/2024, UPP/OS-Ovrv-131/2024 kojeg je dana 11. ožujka 2024. godine donijela javna bilježnica Katarina Oguić iz Paga, Splitska 20, kojim je na temelju vjerodostojne isprave i to: račun, 211/KV/1, naloženo tuženiku da tužitelju namiri tražbinu u iznosu od 1.250,00 EUR-a uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku od 27. prosinca 2023. pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se do 29. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i naknaditi mu trošak ovršnog postupka u iznosu od 175,00 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 11. ožujka 2024. pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od osam dana, te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 739,82 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na navedeni iznos od 16. srpnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, kao neosnovan.

III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 521,84 EUR-a u roku od petnaest dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 281,25 EUR-a, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja javna bilježnica Katarina Oguić iz Paga, Splitska 20 dana 11. ožujka 2024. godine donijela je rješenje o ovrsi poslovni broj: Ovrv-1501/2024, UPP/OS-Ovrv-131/2024 kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 1.250,00 EUR-a s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 27. prosinca 2023. pa do isplate, te mu nadoknaditi trošak ovršnog postupka u iznosu od 175,00 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 11. ožujka 2024. godine pa do isplate.

2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi tuženik je izjavio pravodoban prigovor, kojim je osporio prethodno citirano rješenje o ovrsi javnog bilježnika u cijelosti, pa je spis dostavljen Općinskom sudu u Zadru, Stalnoj službi u Pagu koji sud se rješenjem poslovni broj: Povrv-459/2024 od 02. travnja 2025. godine, oglasio stvarno nenadležnim, te je nakon pravomoćnosti istog, predmet ustupio ovom sudu kao stvarno nadležnom. Budući da je tuženik osporio prethodno citirano rješenje o ovrsi javnog bilježnika u cijelosti, to je ovaj sud rješenjem poslovni broj: POVRV-491/2025 od 23. svibnja 2025. godine, navedeno rješenje o ovrsi javnog bilježnika stavio izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinuo provedene radnje, te odlučio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. Tuženik u prigovoru u osporava potraživanje tužitelja u cijelosti, kako osnov, tako i visinu, u bitnome navodeći kako stranke nisu bile u poslovnom odnosu, te kako tuženik nije koristio knjigovodstvene usluge tužitelja, odnosno da tužitelj nije pružao tuženiku niti osnovne knjigovodstvene usluge, pa tako niti je pružio dodatne usluge, te da jedni odnos koji su stranke imale, vezan je za istu poslovnu adresu do 09. siječnja 2024., a što ne predstavlja pružanje knjigovodstvenih usluga od strane tužitelja, te da stoga tužitelj nema osnova za utuženo potraživanje, a niti isti dokazuje visinu svog potraživanja.

4. Tužitelj se tijekom ovog postupka podneskom od 25. ožujka 2025. godine očitovao na prigovor tuženika u bitnome navevši da je netočna tvrdnja tuženika da isti nije nikada koristio knjigovodstvene usluge tužitelja, te da je tužitelj za tuženika izvršio prijavu u sustav PDV-a, otvorio poslovanje na e-Porezna, te da dotada tuženik nikada nije bio prijavljen u sustav Porezne uprave, te da je poslovao bez izdavanja računa, kao i da je tuženik bez znanja tužitelja, na poslovnu adresu tužitelja prijavio kao svoju poslovnu adresu društva, kao i da je osim navedenog, tužitelj 15. prosinca 2023. godine, savjetovao ovršenika o poreznim propisima više od 3 sata u svom uredu, te da je uručio tuženiku ugovor o obavljanju knjigovodstvenih usluga, no da je tužitelj prekinuo poslovnu suradnju s tuženikom. Dakle, da je tuženik koristio više usluga tužitelja, a činjenica da je tuženik imao sjedište na istoj adresi kao tužitelj samo ukazuje na to da su knjigovodstva usluge koje su fakturirane, doista i izvršene.

5. U tijeku dokaznog postupka sud je proveo dokaze uvidom dokumentaciju koja prileži spisu i to: presliku računa tužitelja br. 211/KV/1 od dana 18. prosinca 2023. (list 7. spisa), ispis podataka iz sudskog registra za tuženika od 18. lipnja 2024. (list 53. – 54. spisa), ispis izjave o otkazu punomoći sustavu ePorezna (list 73. spisa), presliku Ugovora o obavljanju knjigovodstveno-računovodstvenih poslova br. 32/2023 od 15. prosinca 2023. (list 74. – 80. spisa), te je sud proveo dokaz saslušanjem zakonske zastupnice tužitelja ISA (list 103. spisa) i zakonskog zastupnika tuženika IS (list 103. – 105. spisa).

6. Ocjenom izvedenih dokaza, te temeljem rezultata cjelokupnog postupka, a u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku("Narodne Novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23; dalje: ZPP), ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan u cijelosti.

7. Naime, predmet ovog spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 1.250,00 EUR-a, a koji iznos tužitelj potražuje temeljem računa tužitelja br. 211/KV/1 od dana 18. prosinca 2023. za izvršene dodatne knjigovodstvene usluge tuženiku kao naručitelju.

8. Između stranaka su sporni osnov i visina potraživanja tužitelja.

9. Uvidom u presliku računa tužitelja br. 211/KV/1 od dana 18. prosinca 2023. (list 7. spisa), ovaj sud je utvrdio da se predmetni račun glasi na tuženika, da se odnosi na dodatne knjigovodstvene usluge u ukupnom iznosu od 1.250,00 EUR-a, koji iznos uključuje PDV po stopi od 25%, kao datum isporuke naveden je 18. prosinca 2023., a kao datum dospijeća 26. prosinca 2023. godine.

10. Uvidom u presliku Ugovora o obavljanju knjigovodstveno-računovodstvenih poslova br. 32/2023 od 15. prosinca 2023. (list 74. – 80. spisa), ovaj sud je utvrdio da da je u istome kao izvršitelj usluge navedene tužitelj, a kao naručitelj tuženik, kao i da predmetni ugovor nije potpisan niti od strane tužitelja, niti od strane tuženika, dakle da isti nije sklopljen u pisanom u obliku između stranaka, dok je uvidom u ispis izjave o otkazu punomoći sustavu ePorezna (list 73. spisa), sud utvrdio da je u istom otkazu u kao opunomoćitelj naveden tuženik, a kao opunomoćenik tužitelj, te da tužitelj kao opunomoćenik daje izjavu o otkazu punomoći za radnje u poreznom postupku pred Poreznom upravom, no da predmetni otkaz punomoći, također nije potpisan niti od strane tužitelja kao opunomoćenika, niti je ovjeren od strane ovlaštene službene osobe Porezne uprave, kao i da nije niti naveden datum predmetne izjave o otkazu punomoći.

11. Uvidom u ispis podataka iz sudskog registra za tuženika od 18. lipnja 2024. (list 53. – 54. spisa), sud je utvrdio da na dan 18. lipnja 2024., tuženik ima prijavljeno sjedište društva tuženika i poslovnu adresu u Sesvetama, Ulica Ivana Meštrovića 35.

12. U iskazu danom na ročištu dana 10. lipnja 2026. zakonska zastupnica tužitelja ISA (list 103. spisa), je iskazala da kada je zakonski zastupnik tuženika u uredu tužitelja razgovarao s njezinim suprugom BS, vezano za poslove, da je ona sa svojim sinom bila u Grazu, te da joj je jedino poznato da je dva puta dolazila neka pošta na adresu tužitelja, a koja je bila adresirana na tuženika, pa da su istu vraćali tuženiku, budući da nisu znali da je tuženik prijavio svoju poslovnu adresu na sjedište i poslovnu adresu tužitelja, da joj nije poznat poslovni odnos stranaka, već da samo zna za postojanje dugovanja tuženika iz računa tužitelja, a koji je predmet ovog postupka, kao i da da joj je suprug rekao da se dodatne računovodstvene usluge za koje je predmetni račun izdan, odnose na prijavu poslovne adrese tuženika na adresu tužitelja i otvaranje poslovanja za poreznu upravu, te da je njezin suprug, inače zaposlenik društva tužitelja, otvorio poslovanje tuženika kod porezne uprave.

13. U iskazu danom na ročištu dana 10. lipnja 2026. zakonski zastupnik tuženika IS (list 103. – 105. spisa), je iskazao da je osnovao društvo tuženika oko ljeta 2023. godine radi iznajmljivanja mobilne kućice, da nije imao gdje prijaviti poslovnu adresu za društvo tuženika, a niti knjigovođu, a da je od gospodina od kojeg je kupio mobilnu kućicu dobio kontakt broj tužitelja, konkretno gosp. BS, te je taj gospodin od kojeg je kupio mobilnu kućicu, tada telefonski dogovorio s tužiteljem da tuženik prijavi svoju poslovnu adresu na adresu tužitelja, kao i da mu je isti naknadno i rekao da mu je za društvo tuženika potreban i knjigovođa, pa da je negdje tijekom prosinca 2023., u petak, razgovarao s gospodinom BS i dogovorio se da tužitelj za tuženika vodi knjigovodstvene usluge i to za iznos od 300,00 EUR-a mjesečno, da je predao neke papire gospodinu BS koje je on fotokopirao, no da se nakon toga raspitao i pronašao jeftinijeg knjigovođu u Zagrebu, budući da tuženik ima samo par računa godišnje i da mu je knjigovođa u Zagrebu rekao da isti posao može odraditi za iznos od 300,00 EUR-a godišnje, a što i trenutno odrađuje za tuženika, pa da je odmah u subotu zvao gospodina BS i rekao da dogovor za knjigovodstvene usluge ne vrijedi i da ga je je pitao da li tuženik što duguje tužitelju, na što je gosp. BS rekao da duguje 1.250,00 EUR-a, na što je tuženik rekao da je previše, te da mu je gospodin BS na to rekao da odmah odjavi poslovnu adresu tuženika s adrese tužitelja, a što je odmah i učinio, te da je prijedlog za upis promjene poslovne adrese tuženika u sudskom registru predao već do 01. siječnja 2024., a koji upis je naknadno proveden. Ujedno, zakonski zastupnik tuženika je iskazao da se zaista ne sjeća točno razgovora s gospodinom BS, da je trajao cca 20 do 30 minuta, da se sjeća predaje papira i cijene usluge te da tada zaista nije znao kako se u Hrvatskoj kreću cijene knjigovodstvenih usluga, međutim, da mu se to činilo preskupo pa da se stoga odmah počeo raspitivati, budući da društvo tuženika ima samo nekoliko računa godišnje u svom poslovanju i to tijekom ljeta, da ne zna da li je tužitelj napravio neke usluge za tuženika što se tiče porezne uprave, budući da mu je nepoznato kako se iste usluge obavljaju, međutim da je pitao svojeg knjigovođu koju je tada angažirao te da mu je ona rekla da je ona prva koja je izvršila prijavu za tuženika na poreznoj upravi, kao i da u razdoblju od lipnja do prosinca 2023. nije imao uopće knjigovođu, te da je malo poslovao tijekom ljeta 2023. godine, možda da je imao jedan do dva računa za najam, budući da je predmetnu kućicu kupio tek isto ljeto. Nadalje, iskazao da nije platio tužitelju sporni iznos, budući da mu je odmah rekao da je to previše i da bi bio prihvatio neki iznos od cca 100 – 300,00 EUR-a za prijavu adrese, ali ništa više od toga, budući da toliko ne plaća niti godišnje.

14. Iskaz zakonskog zastupnika tuženika IS, ovaj sud je u cijelosti prihvatio kao logičan, životan, uvjerljiv i vjerodostojan, obzirom da je isti i u skladu s materijalnom dokumentacijom koja prileži spisu, dok je iskaz zakonske zastupnice tužitelja ISA, sud u većem dijelu prihvatio i to u dijelu u kojem se isti podudara s iskazom zakonskog zastupnika tuženika da je njezin suprug pregovarao s tuženikom, kao i da se utuženi račun tužitelja odnosi, na prijavu poslovne adrese tuženika na adresu tužitelja, dok nije prihvatio dio iskaza zakonske zastupnice tužitelja u dijelu u kojem ista iskazuje da je njezin suprug BS otvorio poslovanje tuženika kod porezne uprave, budući da je navedeni dio iskaz neuvjerljiv i nevjerodostojan, te usmjeren isključivo ka postizanju uspjeha tužitelja u ovom sporu.

15. Odredba čl. 247. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08. 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22.; dalje: ZOO), propisuje da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora, dok odredba čl. 249. st. 1. ZOO-a propisuje da se volja za sklapanje ugovora može izjaviti riječima, uobičajenim znakovima ili drugim ponašanjem iz kojega se sa sigurnošću može zaključiti o njezinu postojanju, sadržaju i identitetu davatelja izjave. Nadalje, odredba čl. 286. st. 1. ZOO-a propisuje da se ugovor može sklopiti u bilo kojem obliku, osim ako je zakonom drukčije određeno. Budući da se u ovoj pravnoj stvari radi o knjigovodstvenim uslugama, odnosno ugovoru o djelu, to za valjanost predmetnog ugovora, zakonom nije propisana obvezna pisana forma, slijedom čega predmetni ugovor može bi sklopljen i usmeno, kada se stranke usuglase o bitnim sastojcima ugovora (djelo, određeni posao i naknada).

16. Naime, na temelju provedenog dokaznog postupka, ovaj sud je utvrdio da stranke dana 15. prosinca 2023. nisu sklopile Ugovor o obavljanju knjigovodstveno- računovodstvenih poslova br. 32/2023 u pisanom obliku, ali je isti sklopljen usmenim dogovorom između stranaka, kako to iskazuje i sam zakonski zastupnik tuženika, no predmetni ugovor, tuženik je već idućeg dana jednostrano raskinuo, također usmenim putem.

17. Međutim, kao predmet utuženog računa tužitelja od 18. prosinca 2023. navedeno je da se isti odnosi na dodatne knjigovodstvene usluge koje očigledno nisu bile predmet ugovora usmeno sklopljenog između stranaka, dok iz iskaza zakonske zastupnice tužitelja ISA i zakonskog zastupnika tuženika IS, proizlazi da se predmetni račun uopće ne odnosi na ikakve knjigovodstvene usluge koje je tužitelj pružio tuženiku kao naručitelju, već na uslugu prijave poslovne adrese tuženika na adresu tužitelja.

18. Odredbom čl. 7. st. 1. ZPP-a propisano je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se te činjenice utvrđuju, a prema odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a svaka je stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika. Pravilo o teretu dokazivanja obvezuje sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na tu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava. Ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221. a. ZPP-a).

19. Sukladno prethodno navedenim zakonskim odredbama, obveza je tužitelja da dokaže da je isti izvršio uslugu, koje je predmet utuženog računa tužitelja, kao i visinu tužbenog zahtjeva, a što tužitelj tijekom postupka po mišljenju ovog suda, nije učinio.

20. Naime, iako nije sporno da je tuženik imao prijavljenu poslovnu adresu na adresu tužitelja u razdoblju od lipnja 2023. do siječnja 2024., budući da se stranke očigledno nisu usuglasile oko cijene iste usluge, kao i da je tužitelj utuženim računom br. 211/KV/1 od dana 18. prosinca 2023., potražuje iznos od 1.250,00 EUR-a, na ime dodatnih knjigovodstvenih usluga, koje usluge tužitelj, tijekom ovog postupka, nije dokazao u čeme bi se iste sastojale, te da ih je tužitelj zaista izvršio, kao niti visinu istih, to je stoga, po mišljenju ovog suda, predmetno potraživanje tužitelja, koje je predmet ovog postupka, neosnovano.

21. Slijedom svega navedenog, to je valjalo odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, te na temelju odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a presuditi kao u toč I. izreke ove presude.

22. Budući da je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu, to je sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, sud odbio zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka pa je slijedom navedenog, odlučeno kao u toč. II. izreke ove presude.

23. Odluka o troškovima postupka iz toč. III. i IV. izreke presude temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Tuženiku je priznat kao potreban za vođenje postupka zatraženi trošak zastupanja po odvjetniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadama za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23.; dalje: OT), a temeljem vrijednosti predmeta spora u iznosu od 1.250,00 EUR-a i to: za sastav prigovora protiv rješenja ovrsi u iznosu od 150,00 EUR-a (Tbr. 11. t. 1. OT-e), uvećano za 25 % PDV- a u iznosu od 37,50 EUR-a (Tbr. 46. OT-a), što ukupno iznosi 187,50 EUR-a, za zastupanje na ročištu 19. siječnja 2026. u iznosu od 75,00 EUR-a (Tbr. 9. t. 2. OT-e), uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 18,75 EUR-a (Tbr. 46. OT-a), što ukupno iznosi 93,75 EUR-a, te za zastupanje na ročištu 10. lipnja 2026. u iznosu od 150,00 EUR-a (Tbr. 9. t. 1. OT-e), uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 37,50 EUR-a (Tbr. 46. OT-a), što ukupno iznosi 187,50 EUR-a. Tuženiku je ujedno priznat kao osnovan, zatraženi trošak sudske pristojbe za prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 53,09 EUR-a sukladno Tar. br. 1. t. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj: 37/23; dalje: Uredba), a u vezi odredbe čl. 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 118/18 i 51/23; dalje: ZSP). Dakle, tuženiku je priznat trošak parničnog postupka u iznosu od 521,84 EUR-a, pa je sijedom navedenog, odlučeno je kao u toč. III. izreke ove presude.

24. Tuženiku nije priznat kao osnovan trošak sastava prigovora protiv rješenja ovrsi u zatraženom iznosu od 200,00 EUR-a, uvećano za PDV po stopi od 25%, obzirom da pravilnom primjenom Tbr. 11. t. 1. OT-e i naznačene vrijednosti predmeta spora, tuženik ima pravo na trošak sastava prigovora protiv rješenja o ovrsi u dosuđenom iznosu od 150,00 EUR-a, uvećano za 25 % PDV-a, kao i trošak pristupa ročištima za svaku radnju u zatraženom iznosu od 200,00 EUR-a, uvećano za PDV po stopi od 25%, budući da pravilnom primjenom Tbr. 7. t. 1. OT-e i naznačene vrijednosti predmeta spora, tuženik ima pravo na naknadu troška zastupanja po odvjetniku za svaku radnju u iznosu od 150,00 EUR-a, uvećano za 25 % PDV-a, dok tuženiku nije također priznat kao osnovan, trošak pristupa ročištu dana 19. siječnja 2026., u zatraženom iznosu od 200,00 EUR-a uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 50,00 EUR- a, budući da se radi i o ročištu iz Tbr. 9. t. 2. OT-e.

25. Dakle, tuženiku nije priznat trošak parničnog postupka u iznosu od 281,25 EUR- a, pa je sijedom navedenog, odlučeno kao u toč. IV. izreke ove presude.

U Zagrebu 16. srpnja 2026. godine

Sudac:

Hrvoje Lukšić

Odluku pismeno izradila:

Viši sudski savjetnik - specijalist:

Tihana Božičević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana objave presude ako je bila uredno obaviještena o ročištu za objave presude, a ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, u roku od 15 dana od primitka prijepisa ove presude. Žalba se ulaže putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku. Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a (čl. 467. st. 1. ZPP-a). U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ne odgađa ovrhu, osim ako sud koji donosi presudu ili rješenje, iznimno, po službenoj dužnosti, obrazloženim rješenjem, odredi drukčije (čl. 467.a ZPP-a).

DNA:

1. tužitelju po pun. uz nalog za plaćanje sudske pristojbe na presudu

2. tuženiku po pun.