Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru-Stalna služba u Daruvaru

Stjepana Radića 27

43500 Daruvar

Poslovni broj: P-728/2024-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru-Stalna služba u Daruvaru po sucu Damiru Palatinuš, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja FV iz [adresa], Traunreuter str.1, SR Njemačka, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Leu Farkaš, odvjetniku iz Požege, protiv tuženika PV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivanu Bandić, odvjetniku iz Zagreba, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne rasprave dana 30. lipnja 2026. godine u nazočnosti tuženika osobno, punomoćnika tužitelja odvjetnika Lea Farkaš i punomoćnika tuženika odvjetnika Ivana Bandić, temeljem odredbe članka 335 Zakona o parničnom postupku, dana 16. srpnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I Tužitelj OV iz [adresa] str.1, SR Njemačka, OIB: [osobni identifikacijski broj], odbija se s tužbenim zahtjevom kao neosnovanim, koji glasi:

"1. Nalaže se tuženiku PV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju OV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati novčani iznos od 3.000,00 eura zajedno s zakonskim zateznim kamatama na taj iznos od 1. travnja 2024.g. do isplate po stopi koja je određena za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje kamatna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine sve to u roku od petnaest dana.

2. Nalaže se tuženiku PV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju OV iz iz [adresa] str.1, SR Njemačka, OIB: [osobni identifikacijski broj] s osnova naknade štete isplati novčani iznos od 5.228,43 eura zajedno s zakonskim zateznim kamatama na taj iznos koje teku

- na iznos od 200,00 eura od 1. siječnja 2024.g. do isplate,

- na iznos od 1.528,43 eura od 27. ožujka 2024.g. do isplate,

- na iznos od 3.500,00 eura od 20. svibnja 2024.g. do isplate,

po stopi koja je određena za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje kamatna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od petnaest dana.

3. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude do isplate po stopi koja je određena za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje kamatna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od petnaest dana."

II Tužitelj OV dužan je tuženiku PV na ime troškova parničnog postupka isplatiti novčani iznos od 1.400,00 eur, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Kod ovog suda tužitelj OV podnio je tužbu protiv tuženika PV, radi isplate.

2. U tužbi se navodi da su stranke početkom lipnja 2023.g. u [adresa] usmeno ugovorile da će tuženik sagraditi dvorišni objekt tzv. ''pecaru'' na adresi tužitelj s time da je ugovoreno da će tuženik pribaviti potrebni materijal i objekt dovršiti do kraja 2023.g., a da će tužitelj tuženiku za rad i materijal platiti ukupno 5.000,00 eura. Također je ugovoreno da će tužitelj uplatiti tuženiku predujam u iznosu od 3.000,00 eura od kojeg novca je tuženik trebao pribaviti materijal potreban za izgradnju dogovorenog objekta. Tužitelj je tuženiku uplatio predujam u iznosu od 3.000,00 eura na bankovni račun tuženika dana 16. lipnja 2023.g. Međutim, tuženik, osim što je kasnio s početkom radova i umjesto da je s predujmljenim novcem nabavio potreban građevinski materijal, to nije učinio nego je kasnio s radovima i upotrijebio materijal koji se nalazio u dvorištu tužitelja, a što je tužitelj uočio tek naknadno jer se od lipnja 2023.g. do prosinca 2023.g. nalazio na privremenom radu u SR Njemačkoj. Kada se tužitelj u prosincu 2023.g. vratio iz SR Njemačke uočio je da je tuženik od ugovorenih radova na dvorišnom objektu tek sagradio zidove te postavio krov, no kada je vidio način na koji su radovi izvedeni i materijal koji je upotrijebljen, smjesta je raskinuo ugovor s tuženikom i zatražio od tuženika da mu vrati predujmljeni novac. U tom trenutku tuženik je bio u tolikom zakašnjenju da je bilo nemoguće da ugovoreni posao dovrši u ugovorenom roku, radovi su bili izvedeni nekvalitetno i ispod svih standarda struke, a materijal koji je tuženik upotrijebio je bio, protivno ugovoru, dijelom materijal u vlasništvu tužitelja i dijelom materijal nepoznatog podrijetla, no očito rabljen. Tužitelj je stoga raskinuo ugovor s tuženikom te dao mu rok do Uskrsa 2024.g. da tužitelju vrati predujmljeni novac, što je tuženik odbio. Stoga, tuženik je dužan tužitelju vratiti primljeni predujam u iznosu od 3.000,00 eura s dospijećem od 1. travnja 2024.g. S obzirom da je dvorišni objekt u stanju u kojem ga je izgradio tuženik bio opasan za život i zdravlje tužitelja i njegove obitelji, tužitelj je morao angažirati drugog izvođača koji je bio primoran prvo demontirati sve što je tuženik bio izgradio, a što je tužitelja stajalo 1.000,00 eura. Zatim, tužitelj je morao platiti radove za zidanje pecare koju je trebao sazidati tuženik u iznosu od 2.500,00 eura. Također, zbog otklanjanja štete koju mu je prouzročio tuženik tužitelj je morao kupiti i građevinski materijal u iznosu od 1.528,43 eura. Uz to, tuženik je protivno ugovoru s tužiteljem ugradio tužiteljev materijal koji se nalazio u dvorištu tužiteljeve kuće i to: 400 kg cementa, 150 kg vapna, 1 m3 pijeska i 12 armaturnih šipki fi 12 ukupne vrijednosti 200,00 eura. Stoga, ukupna šteta koju je tuženik prouzročio tužitelju iznosi 5.228,43 eura. Tužitelj se temeljem čl.9.st.2. Zakona o mirnom rješavanju sporova obratio tuženiku s zahtjevom za mirno rješenje spora dana 27. svibnja 2024.g. koji je tuženik zaprimio 31. svibnja 2024.g. Tuženik se putem punomoćnika odvjetnika Ivana Bandića očitovao dana 17. lipnja 2024.g. na način da je osporio sve navode iz zahtjeva. Stoga, tužitelj je ispunio svoju dužnost i pokušao spor riješiti mirnim putem. S obzirom na sve navedeno, tužitelj predlaže da sud donese presudu, a sve kako je to pobliže označeno u izreci ove odluke.

3. U odgovoru na tužbu tuženik ističe kako je predmetna tužba u cijelosti neosnovana i temeljena na netočnim navodima. Točni su navodi tužitelja kako su stranke dogovorile da će tuženik sagraditi dvorišni objekt tzv. „pecaru“ na adresi tužitelja s time da je ugovoreno da će tuženik pribaviti materijal te da će tužitelj tuženiku za rad i materijal uplatiti ukupno 5.000,00 EUR. Nadalje, točno je da se tužitelj obratio tuženiku zahtjevom za mirnim rješenjem spora dana 27. svibnja 2024. godine, koji je tuženik zaprimio 31. svibnja 2024. godine, te da se tuženik putem punomoćnika dana 17. lipnja 2024. godine, očitovao na način da je u cijelosti osporio navode iz zahtjeva. Međutim, u cijelosti je netočan tužiteljev narativ da je tuženik kasnio s početkom radova te da predujmljeni novac nije bio utrošen na nabavu materijala za izgradnju pecare. Nadalje, netočna je tvrdnja tužitelja da su radovi bili izvedeni ispod svih stručnih standarda, kao i navod da je materijal korišten pri gradnji dijelom bio vlasništvo tužitelja, a dijelom nepoznatog ili očito rabljenog podrijetla. Također, u potpunosti je iskonstruirana i neosnovana tvrdnja da je pecara bila opasna po život i zdravlje ljudi. Prvotno tuženik ističe da je s tužiteljem postigao dogovor o izvođenju radova na izgradnji "pecare" na adresi tužitelja. Kao i to da će rad i materijal ukupno stajati 5.000, 00 EUR (pettisuća). Osim toga, tuženik potvrđuje da je od tužitelja primio iznos od 3.000,00 EUR (tritisuće) kao predujam za nabavu materijala. Međutim, suprotno navodima tužitelja, tuženik u bitnome ističe da je od predujmljene svote od 3.000,00 EUR nabavio sav potreban materijal za izgradnju pecare. Ovaj materijal uključuje cement, pijesak, armaturu, daske, ciglu, crijep, rogove, vunu, izolacijski materijal i druge neophodne sastavnice. Također, tuženik je, koristeći kupljeni materijal, izgradio pecaru do dogovorene faze, primjenjujući sve potrebne standarde gradnje i postupajući u skladu s pravilima struke. Nadalje, suprotno prvotnom dogovoru, tuženik je u skladu s naknadnim zahtjevom tužitelja, izgradio zidove oko parcele i angažirao vodoinstalatera IV, koji je izvršio zamjenu cijevi, priključak vode te postavljanje izolacije. Tuženik naglašava da su ovi dodatni radovi, uključujući usluge vodoinstalatera, financirani iz predujmljenog iznosa, iako takvo što, prvotno nije bilo dogovoreno. Tuženik nadalje u bitnome ističe kako tužitelj, u svojoj argumentaciji, proturječi sam sebi. Naime, prvotno navodi kako tuženik nije nabavio potreban materijal, dok u istoj tužbi ističe kako je tuženik „tek sagradio zidove i postavio krov“. Stoga se postavlja pitanje kako bi tuženik mogao izvesti navedene radove ako nije pribavio potreban materijal? Odnosno ukoliko se takav materijal nalazio u tužiteljevom dvorištu, jasno se postavlja pitanje, zašto je tužitelj tuženiku uplatio 3.000,00 EUR na ime predujma troškova za nabavu materijala, ukoliko takav materijal već posjeduje?! Nadalje tuženik ističe da je tvrdnja o navodnoj opasnosti pecare za život i zdravlje ljudi u potpunosti neutemeljena i ničim dokazana. Pecara je izgrađena u skladu s pravilima struke, koristeći materijale koje je sam tužitelj odabrao. Dostavljene fotografi je jasno pokazuju da je pecara izgrađena u skladu s dogovorom između stranaka. Činjenica da tužitelj naknadno nije bio zadovoljan izborom materijala koji je sam odabrao, ni na koji način ne potvrđuje da pecara nije bila izgrađena u skladu s pravilima struke, a još manje opravdava njezinu demontažu. Posebno je nejasno zašto bi tuženik trebao snositi trošak iz dostavljenog računa, koji uključuje demontažu krova i pečenjare, ponovno zidanje pečenjare te izradu novog krova. Tuženik još jednom naglašava da, ukoliko tužitelj nije bio zadovoljan materijalom koji je sam odabrao, to ne može stvoriti obvezu tuženika da snosi troškove izgradnje nove pecare. Naime, tuženik je u potpunosti postupio sukladno dogovoru i ispunio sve obveze preuzete usmenim dogovorom, dok tužitelj nikada nije platio uslugu rada tuženika. Time je tužitelj ostao dužan tuženiku iznos od 2.000,00 EUR. Nadalje, navod tužitelja da je tuženik protivno ugovoru ugradio tužiteljev materijal u pecaru – konkretno 400 kg cementa, 150 kg vapna, 1 m³ pijeska i 12 armaturnih šipki fi 12, ukupne vrijednosti 200,00 eura – u cijelosti je iskonstruiran te ima isključivu svrhu diskreditirati tuženika pred Naslovnim sudom, timviše što za navedeno tužitelj nije dostavio niti jedan relevantan dokaz. Obzirom da o sve gore navedenom saznanja imaju, NV, ŽV te ČV predlaže se sudu da navedene sasluša u svojstvu svjedoka. Sukladno navedenome, svi navodi tužitelja su potpuno promašeni, te se stoga predlaže sudu da tužbeni zahtjev odbije, uz obvezu naknade parničnog troška tuženiku.

4. Tijekom dokaznog postupka saslušan je tuženik PV, te je izvršen uvid u presliku potvrde o plaćanju tužitelja od 16. lipnja 2023. godine (list 6), fotografije (list 7-9), račune (list 10-11), zahtjev za mirno rješenje spora od 27. svibnja 2024. godine s potvrdom o primitku (list 12-15), a tijekom postupka saslušani su svjedoci DV, UV, IV, NV, ŽV i ČV.

5. Od strane punomoćnika tužitelja na pripremnom ročištu 8. svibnja 2025. godine predloženo je provođenje građevinskog vještačenja, a u svezi navedenog sukladno traženju suda punomoćnik tužitelja nije izvršio uplatu predujma za troškove građevinskog vještačenja, niti je dostavio obrazloženi prijedlog u svezi okolnosti na koje bi se vještačenje provelo, te radi navedenog isti dokaz nije proveden. Također, na glavnu raspravu kod ovog suda 30. lipnja 2026. godine nije pristupio tužitelj OV bez opravdanog razloga iako je bio pozvan radi izvođenja dokaza saslušanjem stranaka, te iz tog razloga navedeni dokaz također nije izveden.

6. Temeljem provedenih dokaza utvrđeno je slijedeće činjenično stanje:

7. Iz podnesene tužbe, te iz iskaza tuženika PV, utvrđeno je da su stranke početkom lipnja 2023. godine u [adresa] usmeno ugovorile da će tuženik PV tužitelju FV sagraditi dvorišni objekt tzv. "pecaru" na adresi tužitelja s tim da je ugovoreno da će tuženik pribaviti potrebni materijal za isti, a tužitelj je istome na ime materijala i radova trebao isplatiti ukupni iznos od 5.000,00 eur. Između stranaka nije sporno da je prilikom dogovora o izgradnji "pecare" tužitelj isplatio tuženiku predujam u iznosu od 3.000,00 eur.

8. U svezi prethodno navedene gradnje "pecare" tužitelj je podnesao tužbu smatrajući da je tuženik nekvalitetno i ispod svih standarda struke izvršio radove, naveo je da je tuženik bio u zakašnjenju, te je u svezi navedenih spornih okolnosti tijekom postupka izveden dokaz saslušanjem svjedoka EV t, JV, IV, NV, ĐV i ČV, a također je saslušan tuženik PV.

9. Svjedok DV u svom iskazu (list 32) navodi da se njegova kuća nalazi udaljena nekih 300 m od kuće tužitelja, te je u nekoliko navrata vidio kod kuće tužitelja da tuženik vrši nekakve radove, a sve u vrijeme dok se tužitelj nalazio u inozemstvu. Što se tiče samog materijala koji je tuženik koristio prilikom vršenja radova poznato mu je da se kod kuće tužitelja nalazio materijal koji je ostao od ranijih građevinskih radova i to vapno, cement, pijesak i željezo, pa je tuženik za vršenje radova koristio taj materijal, uz to je dovezao i nekakvu staru ciglu, dok nema saznanja da li je tuženik kupovao još nekakav građevinski materijal. Prema njegovim saznanjima radovi su trebali početi u 6. mjesecu 2023. godine, no započeli su negdje sredinom kolovoza 2023. godine, te je tuženik obavljao radove na način da je napravio "pecaru", zidove za terasu i konstrukciju za krov, umjesto lamperije stavljene su obične daske, a pri tome tuženik nije u cijelosti završio radove za dovršetak tog objekta. Poznato mu je da je tužitelj naknadno za izvođenje radova u cilju izgradnje "pecare" angažirao JV, isti je srušio sve što je prethodno napravio tuženik do temelja, te je potom izgradio "pecaru".

10. Svjedok UV u svom iskazu (list 33-34) navodi da ga je kontaktirao tužitelj OV koji je rekao da nije zadovoljan radovima koje je obavio tuženik, te je između njih dvojice sklopljen dogovor da se za cijenu od 3.500,00 eura izvrše radovi na izgradnji "pecare". Svjedok navodi da je prilikom vršenja tih radova najprije izvršio djelomično rušenje ranijeg objekta koji je sagradio tuženik s tim da se on u pogledu radova koje je izvršio tuženik ne može izjasniti iz razloga što nije statičar, pa ne zna da li je taj objekt trebalo ukloniti, ali je on to učinio na zahtjev tužitelja kao investitora. Napominje da vizualno smatra da nije bilo dobro napravljeno odnosno nije bilo lijepo napravljeno. Što se tiče cijene ugovorenih radova iznos od oko 1.300,00 eura odnosio se na rušenje prethodnog objekta, a preostali iznos odnosio se na izgradnju novog objekta.

11. Svjedok IV u svom iskazu (list 34) navodi da nema saznanja o međusobnom poslovnom odnosu između stranaka već je samo na prijateljskoj bazi sukladno zamolbi tuženika na objektu tužitelja izvršio prepravak vodovodnih instalacija i to pije nego što je tuženik počeo radove na objektu tužitelja.

12. Svjedok NV u svom iskazu (list 34-35) navodi da nema posebnih saznanja o ugovornom odnosu između stranaka osim što ga je jedan dan tuženik angažirao na vršenju radova kod tužitelja, a on je te poslove obavio na prijateljskoj bazi.

13. Svjedok ŽV u svom iskazu (list 34-35), navodi da nema posebnih saznanja o ugovornom odnosu između stranaka, dva dana je sudjelovao u radovima na objektu tužitelja po zamolbi tuženika koji ga je za te radove i platio.

14. Svjedok ČV u svom iskazu (list 35) navodi da je tuženik njen otac te je u radovima na objektu tužitelja sudjelovao i njen suprug koji je pomagao njenom ocu. Poznato mu je da je tuženik jednom došao kod njenog oca i vikao na njega, a koliko je njoj poznato "pecara" je već skoro bila završena.

15. Tuženik PV u svom iskazu (list 46-47) navodi da je usmeno dogovorio izgradnju "pecare" s nadstrešnicom s tužiteljem, dogovorena je ukupna cijena od 5.000,00 eura s tim da će materijal za istu nabaviti tuženik. Prilikom dogovora tužitelj je njemu isplatio 3.000,00 eura za materijal, radovi su počeli negdje u ljeto, a negdje do Božića iste godine završio je sve poslove na izgradnji "pecare" s nadstrešnicom izuzev dimnjaka. Tijekom tih radova tužitelj je povremeno bio prisutan s obzirom da inače radi u inozemstvu, tražio je neke dodatne radove, a u određenom trenutku rekao je da nije zadovoljan s njegovim radovima, rekao je da će mu na ime troškova i radova priznati 800,00 eura, a sve uz obvezu da mu tuženik vrati preostali iznos predujma. Tuženik navodi da nije pristao na njegovu ponudu iz razloga što je na materijal potrošio 3.070,00 eura, dakle više od iznosa koji mu je isplaćen na ime predujma. Tuženik također navodi da tužitelj nije iznosio primjedbu na kvalitetu radova već su se njegovi prigovori odnosili isključivo na to da radovi nisu bili završeni do Božića, a pri tome napominje da nije koristio ništa od materijala koji se nalazio na imanju tužitelja.

16. Analizirajući iskaze saslušanih svjedoka i tuženika, te uzimajući u obzir dokumentaciju koja se nalazi u spisu, sud smatra da od strane tužitelja u ovom postupku nije dokazano da je tuženik nekvalitetno i izvan svih standarda struke izvršio radove na "pecari" s nadstrešnicom na imanju tužitelja, niti da bi radove izvršio sa znatnim zakašnjenjem, a što bi eventualno upućivalo na osnovanost tužbenog zahtjeva u ovom predmetu. Naime, nitko od saslušanih svjedoka nije se mogao izjasniti o nekvaliteti izvršenih radova od strane tuženika, a tužitelj nije izvršio uplatu predujma za provođenje građevinskog vještačenja, niti je predložio okolnosti na koje bi se takvo vještačenje provelo, te stoga niti na taj način nije utvrđena eventualna osnovanost tužbenog zahtjeva u ovom predmetu. Kada se uz prethodno navedeno uzme u obzir da tužitelj nije niti pristupio radi saslušanja u ovom predmetu, niti je dostavio druge dokaze iz kojih bi proizlazilo da je tuženik nekvalitetno i van rokova izvršio radove koje je ugovorio s tužiteljem, onda sve navedeno upućuje na zaključak da tužitelj nije dokazao osnovanost svog tužbenog zahtjeva.

17. Sukladno prethodno izloženom proizlazi da u pogledu ugovora o djelu koje su stranke sklopile sukladno čl. 590. Zakona o obveznim odnosima nije utvrđeno da bi u pogledu izvršenih radova od strane tuženika postojali nedostatci koji bi opravdavali raskid istog ugovora ili odgovornost tuženika za nedostatke, nastavno na prethodno navedeno nema osnove da se tuženika obveže na plaćanje troškova i materijala u pogledu radova koje je za tužitelja izvršio drugi izvođač, te je sukladno svemu prethodno navedenom tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan, te je isti kao takav odbijen, a sve na način kako je to navedeno u točki I izreke ove presude.

18. Odluka o troškovima postupka donesena je temeljem članka 154 stavak 1 Zakona o parničnom postupku. Sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika tuženiku pripada pravo na nagradu za sastav odgovora na zahtjev za mirno rješenje spora u iznosu od 200,00 eura, za sastav odgovora na tužbu 200,00 eura, za zastupanje na pripremnom ročištu 8. svibnja 2025. godine 200,00 eura, za zastupanje na raspravi 2. srpnja 2025. godine 200,00 eur, za sastav obrazloženog podneska od 12. prosinca 2025. godine 200,00 eura, za sastav obrazloženog podneska od 29. siječnja 2026. godine 200,00 eur, za zastupanje na raspravi 30. lipnja 2026. godine 200,00 eura, sveukupno 1.400,00 eur, te je sukladno navedenom tužitelj obvezan da tuženiku naknadi iste troškove, a sve na način kako je to navedeno u točki II izreke ove presude.

19. Radi svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Daruvaru, 16. srpnja 2026. godine

Sudac

Damir Palatinuš

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda nadležnom županijskom sudu, pismeno u tri primjerka.

PRESUDA SE DOSTAVLJA:

1. Odvjetnik Leo Farkaš, Požega

2. Odvjetnik Ivan Bandić, Zagreb