Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u

Opatiji

Maršala Tita 4

51410 Opatija

Poslovni broj P-156/2024-35

U  IME  REPUBLIKE  HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, po sucu Senki Kirša u pravnoj stvari tužiteljice UB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupane po punomoćniku Ivanu Smokroviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Vukić & partneri iz Rijeke protiv tuženika ŠB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 51418 Zagore, zastupanog po punomoćniku Vladanu Zečeviću odvjetniku iz Rijeke, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave zaključene 17. lipnja 2026., u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženika, temeljem odredbe članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku (ZPP), 16. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku PB OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužiteljici UB OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 25.000,00 EUR (slovima: dvadeset i pet tisuća eura) zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 31.svibnja 2024. godine kao dana podnošenja tužbe pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženiku PB OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužiteljici UB OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi prouzročene parnične troškove u visini od 955,67 EUR (slovima: devetstopedeset i pet eura i šezdeset i sedam centi) zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

III.Odbija se tužiteljica sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva, sve preko iznosa utvrđenog u točki I izreke ove presude, do traženog iznosa od 45.000,00 EUR-a te sa preostalim dijelom zahtjeva za naknadom parničnog troška, sve preko iznosa utvrđenog u točki II izreke ove presude.

Obrazloženje

1.Tužiteljica je 31. svibnja 2024. ustala tužbom protiv tuženika u kojoj navodi da je temeljem pravomoćne presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj K- 882/2018 od dana 09.07.2021. godine tuženik oglašen krivim da je na štetu tužiteljice počinio kazneno djelo nametljivim ponašanjem iz članka 140 stavak 1 KZ-a te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 10 (mjeseci) uz izricanje uvjetne osude za vrijeme od 1 (jedne) godine, a sve to jer je u vremenskom razdoblju od travnja 2016. godine do 07.07.2018. godine, u Lovranu, dok su oboje bili zaposleni kao konobari u restoranu „Kvarner“, s ciljem ostvarivanja ljubavne veze sa tužiteljicom, iako svjestan da ista s njim ljubavnu vezu ne želi što mu je u više navrata jasno dala do znanja, tužiteljici sa mobilnog telefona pozivnog broja [broj telefona] učestalo, gotovo svakodnevno i u ranim jutarnjim satima, slao SMS poruke i poruke putem mobilne aplikacije Messenger te upućivao telefonske pozive u kojima ju je nagovarao na ljubavnu vezu, tražeći od nje da izađe s njime, a što je ista odbijala, a nakon travnja 2017. godine, po prekidu njene ljubavne veze sa tadašnjim dečkom, inzistirao na ostvarivanju ljubavne veze s njome te usprkos tome što je ona to odbijala, nastavio s pozivima na koje mu nije odgovarala te joj je u više navrata slao SMS poruke u kojim porukama ju je vrijeđao, navodio joj da ga je upropastila, ali da joj je spreman oprostiti, te da joj neće dopustiti da bude s bilo kim drugim u životu, a kada mu se tužiteljica nije javljala niti mu je odgovarala na pozive i poruke, ustrajao u takvom svome postupanju pa je tijekom veljače 2018. godine došao u noćni klub „Indigo“ u Rijeci te caffe bar „ U“ u [adresa] gdje je stajao na metar do dva udaljenosti od tužiteljice te cijelo vrijeme gledao u nju, ne obraćajući joj se niti u jednom trenutku, pratio je gdje se kretala, protivno njezinoj volji čekao dok završi smjenu te je pratio do mjesta gdje je parkirala automobil, te potom u travnju 2018. godine joj je uputio preko 100 poziva, na što se je ista isprovocirana njegovim upornim pozivanjem javila i prekinula poziv, nakon čega ju je počeo zvati sa broja mobitela [broj telefona], tako i dana 07.07.2018. godine po završetku posla kada je nametljivo pratio tužiteljicu dok je zajedno sa kolegom ĐB krenula prema svome osobnom automobilu, da bi konačno dana 16.07.2018. godine oko 16,00 sati, prije početka smjene u restoranu „Kvarner“ u Lovranu sjeo za stol za kojim je sjedila UB, zajedno sa kuharom RB, te joj naočigled gostiju restorana i njihovih radnih kolega počeo vikati govoreći joj „Kurvo jedna, droljo! Silovat ću te, nisi ni svjesna što ću ti raditi, kako ću te jebati“, a što je sve kod tužiteljice izazvao nemir, tjeskobu, osjećaj nemoći, strah i zabrinutost da bi joj tuženik mogao nauditi. Temeljem pravomoćne presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj K-22/2021 od 16.11.2021. godine tuženik je oglašen krivim da je na štetu tužiteljice počinio kazneno djelo prijetnje iz članka 139 stavak 2 KZ-a te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci koja mu je zamijenjena radom za opće dobro, a sve to jer je dana 12.09.2020. godine, u Lovranu, u nakani da je ozbiljno ustraši, a nakon što se je prethodno u periodu od 2016. godine do 2018. godine nametljivo ponašao prema tužiteljici nastojeći ostvariti ljubavnu vezu sa istom, a u kojem periodu joj je prijetio da će je silovati, a zbog čega je tužiteljica zatražila liječničku pomoć psihijatra, bez ikakvog povoda istoj prišao sa leđa na terasi restorana „Kvarner“, gdje su oboje obavljali poslove konobara te joj je vidno uzbuđen rekao da se više ne može suzdržati i da će ostvariti svoje ranije namjere te da će joj upropastiti život, a što je sve kod tužiteljice izazvalo prepast i osjećaj ugroženosti za vlastiti tjelesni integritet. Opisanim protupravnim postupanjem tuženika koje je trajalo dulji vremenski period tužiteljici je prouzročena kumulirana povreda prava osobnosti u smislu članka 19 stavak 2, članka 1100 te članka 1102 Zakona o obveznim odnosima. U opisanim štetnim događajima tužiteljica je pretrpjela intenzivne psihičke traume koje su ostavile trajne posljedice na njezino duševno zdravlje, a zbog čega je kod iste zaostalo izraženo smanjenje općeg životnog aktiviteta. Naime, u svezi svakog pojedinog štetnog događaja i u njihovoj ukupnosti kod tužiteljice je zaostao trajni i neuklonjivi strah, a zbog činjenice da je u tako u dugom vremenskom periodu bila ograničena u slobodnom kretanju i izvršavanju svakodnevnih aktivnosti tužiteljica se kontinuirano nalazila u stanju izražene anksioznosti, uznemirenosti i nespokoja zbog čega je njezin životni i radni aktivitet u znatnoj mjeri bio ograničen, a zaostale trajne posljedice na njezinom duševnom zdravlju ukazuju na trajno umanjenje životnog i radnog aktiviteta tužiteljice u vrlo visokom stupnju. Prilikom svake pojedino izrečene prijetnje i manifestiranog nametljivog ponašanja tužiteljica je trpjela intenzivni strah za vlastiti život, budući je tuženik takvo protupravno postupanje manifestirao na takav način i takvim intenzitetom koji je ukazivao na sasvim izvjesnu i realnu mogućnost realizacije takvih prijetnji. Osim toga, zbog kontinuiranog uspostavljanja neželjenih kontakata kroz neprimjereno i ponižavajuće obraćanje tuženik je tužiteljici prouzročio teško narušenje općeg i duševnog zdravlja zbog čega su tužiteljici dijagnosticirani reakcija na stres, posttraumatski stresni poremećaj – PTSP, poremećaj prilagodbe te gastritis. Naime, tužiteljica je zbog teškog narušenja duševnog zdravlja uvjetovanog intenzivnim stresom i traumom konstantno gubila na težini te je doslovno izgubila 14 kilograma i nakon toga nikako ne može vratiti izgubljenu težinu. Nadalje, iz sadržaja medicinske dokumentacije tužiteljice proizlazi da se njezino teško narušenje duševnog zdravlja ogledalo i u suicidalnim mislima, a sve zbog bezizgledne situacije prouzročene protupravnim postupanjem tuženika. Takvo se stanje tužiteljice osobito manifestiralo kada su se kroz medije objavljivale informacije o kaznenim postupcima protiv tuženika, a osobito kada je takav medijski prikaz izazvao određene komentare javnosti koji su se dodatno negativno odrazili na psihičko zdravlje tužiteljice. Zbog težine cjelokupne situacije te osjećaja bespomoćnosti i bezizglednosti zbog teških ataka od strane tuženika na njezino tjelesno i duševno zdravlje tužiteljica je u jednom trenutku promijenila svoje prebivalište, a što najbolje potvrđuje intenzitet tuženikovih verbalnih i psihičkih napada i nasrtaja na osobnost tužiteljice. Opisane posljedice predmetnih štetnih događaja u svojoj ukupnosti predstavljaju kumuliranu povredu prava osobnosti tužiteljice i to povredu prava dostojanstva te povredu prava na tjelesno i duševno zdravlje, a zbog čega tužiteljica pozivom na članak 19 stavak 2, članak 1100 te članak 1102 Zakona o obveznim odnosima potražuje od tuženika u ovom parničnom postupku isplatu primjerne novčane satisfakcije u iznosu od 45.000,00 Eura.

2 . Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbeni zahtjev u cijelosti kako u njegovoj pravnoj osnovi, tako i u visini postavljenog tužbenog zahtjeva. Prije svega, tuženik osporava osnovu tužbenog zahtjeva. Tuženik osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva na ime naknade neimovinske štete i imovinske štete. Tuženik osporava i zatraženi tijek kamata i ističe prigovor zastare potraživanja. Tužitelj nije dokazao osnovu tužbenoga zahtjeva temeljem koje bi isti imao pravo potraživati naknadu u obliku neimovinske i imovinske štete u ovom postupku. Nadalje, a uzimajući u obzir da pravna osnova tužbenog zahtjeva nije utemeljena, tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva u visini od 45.000,00 EUR-a. Naime, tužitelj ničime nije dokazao postojanje uvjeta iz članka 1100 i 1102. Zakona o obveznim odnosima. Prije svega, tuženik ističe da ishod kaznenog postupka sam za sebe ne podrazumijeva odgovornost za naknadu štete tuženika. Nadalje, zastara zahtjeva za naknadu štete prema odredbama Zakona o obveznim odnosima nastupa protekom zastarnog roka iz čl.376. Zakona o obveznim odnosima neovisno od činjenice da li je pokrenut ili nije pokrenut postupak. Prema odredbi čl. 376. Zakona o obveznim odnosima potraživanje naknade štete zastarijeva za tri godine od kad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koju je štetu učinila. Prema odredbi čl.388. Zakona o obveznim odnosima zastarijevanje se prekida podizanjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim organom, radi utvrđivanja osiguranja ili ostvarenja potraživanja. Postojanje eventualnog kaznenog djela nije od prethodnog značaja za osnovanost zahtjeva za naknadu štete, a pokretanje i vođenje kaznenog postupka samo po sebi ne prekida zastarijevanje potraživanja za naknadu štete. Iz dostavljenih dokaza u konkretnom slučaju očito je da tužitelj nije podnio tužbu za naknadu štete u zastarnom roku iz čl.376. Zakona o obveznim odnosima, pa je jasno da je ovom slučaju nastupila zastara tužiteljeva zahtjeva za naknadu štete. Dakle, između nastupanja zastare u kaznenom postupku i zastare potraživanja za naknadu štete nema pravno relevantne uzročno posljedične veze, pa je stoga jasno da je nastupila zastara potraživanja. Isto tako opreza radi tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva tužiteljice na ime naknade neimovinske i imovinske štete. Tuženik se ne protivi provođenju eventualnog medicinskog vještačenja na teret i rizik tužiteljice, no predlaže Naslovnom sudu prije provedbe istog pozvati tužiteljicu na dostavu ovjerene preslike zdravstvenog kartona s numeriranim stranicama radi utvrđivanja zdravstvenog stanja prije štetnog događaja i oporavka nakon istog.

Slijedom svega navedenoga, tuženik predlaže odbijanje tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti uz obvezu tužiteljice da tuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak.

3.Proveden je dokazni postupak uvidom u liječničku dokumentaciju (list 6 do 36, 53 do 57, 60 spisa), u pravomoćnu presudu Općinskog suda u Rijeci posl. broj K-882/2018 od 9. srpnja 2021. (list 32 do 44 spisa), u pravomoćnu presudu Općinskog suda u Rijeci posl. broj K-22/2021 od 16. studenog 2021.(list 45 do 51 spisa), u kaznene predmet K-882/18 i K-22/21, saslušane su stranke (list 78 do 81 spisa), provedeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku psihijatru iz. prof. prim. dr. sc. Elizabeti Dadić-Hero koja je u spis dostavila pisani nalaz i mišljenje (list 115 do 133 spisa),te je pristupila sudu radi usmenog iznošenja nalaza (list 147 i 148 spisa).

4.Sud je odbio prijedlog tužiteljice da se u ovom postupku provede vještačenje po drugom stalnom sudskom vještaku psihijatru, a koji razlozi će nastavno biti obrazloženi.

5.Tužiteljica se tijekom postupka očitovala podneskom od 8. prosinca 2024. (list 68 i 69 spisa), od 20. travnja 2016. (list 138 do 140 spisa), a tuženik podneskom od 24. veljače 2025. (list 70 do 72 spisa) i od 21. svibnja 2026. (list 144 do 146 spisa).

6.Predmet ovog postupka jest potraživanje naknade štete koju je tužiteljica pretrpila uslijed protupravnog ponašanja tuženika pozivom na odredbe članka 19. stavak 2., članka 1100. i 1102. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21,114/22,156/22,145/23, 155/23-dalje ZOO).

7.Člankom 19. ZOO-a propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom. Pod pravima osobnosti razumijevaju se pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

8.Člankom 1100. ZOO-a propisano je da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane nakande sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha,ali i cilju kojemu služi ta naknada i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

9. Tuženik u cijelosti osporava osnov i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva. Smatra da ishod kaznenog postupka ne znači da bi tuženik bio odgovoran za naknadu neimovinske štete, kao i da okolnosti konkretnog slučaja ne upućuju na visinu pravične novčane naknade u traženom iznosu. Također smatra da je nastupila zastara potraživanja jer je prošlo tri godine od kada je tužiteljica saznala za štetu i osobu koja je štetu učinila, sve pozivom na odredbu članka 230.s t. 1. ZOO-a

10. Prigovor zastare istaknut po tuženiku nije osnovan.

11.Tuženik je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Rijeci posl. broj K-882/2018 od 9. srpnja 2021. oglašen krivim zbog toga što je u vremenskom periodu od travnja 2016. do 7. srpnja 2018. nastojao sa tužiteljicom uspostaviti neželjeni kontakt i na drugi način je zastrašivao i time kod nje izazvao tjeskobu i strah za njezinu sigurnost čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode-nametljivim ponašanjem iz čl. 140. st. 1. KZ/11 pa je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci uz primjenu uvjetne osude. Presuda je postala pravomoćna 25. kolovoza 2021.To je utvrđeno uvidom u priloženu pravomoćnu presudu posl. broj K.882/2018 i uvidom u predmet posl. broj K-882/2018.

12.Tuženik je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Rijeci posl. broj K-22/2021 od 16. studenog 2021. oglašen krivim zato što je 12. rujna 2020. tužiteljici ozbiljno prijetio da će je teško tjelesno ozlijediti, uništiti društveni položaj i materijalni opstanak čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode-prijetnjom iz čl. 139. st. 2. KZ/11 pa je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseca koja je zamijenjena radom za opće dobro. Presuda je postala pravomoćna 6. travnja 2022. To je utvrđeno uvidom u priloženu presudu posl. broj K-22/2021 i uvidom u predmet posl. broj K-22/2021.

13.Kada je šteta nastupila kaznenim djelom, što je u konkretnom slučaj, o nastupanju zastare potraživanja naknade štete može se odlučiti primjenom odredbe čl. 230. ili 231. ZOO-a ovisno o tome primjena kojeg propisa je za oštećenika povoljnija.

14.U konkretnom slučaju dolazi u primjenu odredba članka 231. ZOO-a. budući da je donošenje presude kaznenog suda dovelo do prekida zastarijevanja zahtjeva za naknadu štete, ono je ponovno počelo teći od dana pravomoćnosti kaznene presude. Kako je ova tužba podnesena 31. svibnja 2024., to zastara nije nastupila. Zastara naknade štete počinjene kaznenim djelom počinje teći od pravomoćnosti kaznene osuđujuće presude kojom je štetnik proglašen krivim, neovisno o tome je li oštećenik u kaznenom postupku postavio imovinskopravni zahtjev.

15.Treba napomenuti da je pozivom na odredbu čl. 12. st. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 62/07, 84/08, 123/08 i 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23

– dalje ZPP) sud vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom je optuženik oglašen krivim i to u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca. Građansko-pravna odgovornost šira je od kaznene stoga sud može izvan onog čime je vezan pravomoćnom presudom utvrditi nešto drugačije činjenično stanje.

16.Tužiteljica, u dobi od 29. godina, iskazala je da je sve počelo 2016.. Zaposlila se u restoranu "Kvarner" u Lovranu 2015.,a 2016. je došao tuženik. U razdoblju od 2016. do 2020. svakodnevno joj je slao poruke, vrijeđao, maltretirao. Jednu noć poslao je preko 100 poziva. Pratio je na odlasku s posla. Prvi napad desio se 2018. u restoranu kada je sjedila sa kolegama. Noć ranije ju je vidio u izlasku s kolegama kada je prišao i udario je u rebra. Tada ga je prvi puta prijavila policiji. Dobio je zabranu prilaska koju je stalno kršio. Krajem ljeta 2020. došao joj je s leđa i rekao da će joj uništiti život, da ne odustaje od svoje namjere, prijetio silovanjem i prisilnom vezom nakon čega je to osvanulo na naslovnici tiska. Psihijatrijsku pomoć je potražila već 2016. godine, odlazila je svakih mjesec dana, poslali su je i na psihološko vještačenje i nije joj pomagalo. Otvorila je bolovanje i nastavila sa liječenjem. Preporučeno joj je da se makne i preseli u drugi grad. Radni odnos u restoranu "Kvarner" prekinula je zbog tuženika i opisanih događaja. Dijagnosticirana joj je reakcija na stres, PTSP i gastritis. U godinu dana izgubila je 14 kilograma pa joj je dijagnosticiran poremećaj prilagodbe. Sve te dijagnoze posljedica su tuženikovog maltretiranja, prije nije bila bolesna i bavila se sportom. Svaki dan joj je bio isti, odlazila je na posao, kod psihijatra i u državno odvjetništvo. Izbrisala je sve društvene mreže, mijenjala broj telefona, ali bi tuženik saznao novi broj kojeg su morali imati kolege na poslu i poslodavac. Zbog toga je izbila i svađa na poslu. Tuženik je mijenjao smjene na poslu jer je poslodavac zbog zabrane prilaska stavljao nju u drugu smjenu, ali niti to nije funkcioniralo jer bi tuženik ostajao. Njezin život je stao 2016. godine. Tuženik ju je tražio i na kućnoj adresi. Od 2016. je bila na terapiji koja se mijenjala jer lijekovi nisu pomagali, pila je antidepresive, tablete za spavanje, a pojavile su se i suicidalne misli. Dobila je lijekove i zbog toga,ali i zbog gastritisa. 2022. se preselila u [adresa]. 2023. se tuženik putem facebooka obratio njezinoj sestri. Tada je bila u drugom stanju, obratio se u noćnim satima. U [adresa] se preselila isključivo zbog tuženika, nije mogla funkcionirati. Bila je mlada i nije izlazila, a kada je izašla pojavio se tuženik. Sada joj je bolje utoliko što više nema straha da će se tuženik pojaviti kada izađe, no kada se javio porukom opet je osjetila strah. Sama je, udaljena od obitelji i bez podrške. I nadalje nema društvene mreže, a njezina je obitelj ostala živjeti u [adresa].

17.Tuženik, u dobi od 36 godina, u svom iskazu navodi da priznaje da je bio zaljubljen u tužiteljicu, poslao joj je poruku da mu se sviđa, ali ona da je to očito krivo shvatila misleći da će je silovati. Tužiteljica da je išla prema njemu, da je namještala smjene i namještala da se nađu u kafiću. Situacija ispred restorana kada joj je pred kolegama rekao da će je silovati se desila, druga situacija da joj je prišao iza leđa da se nije desila. Nije bio na adresi tužiteljice, nije slao poruke njezinom dečku. Nikada mu nije rekla da ne želi imati nikakve kontakte, nije imao saznanja da je ostala trudna. 2023. se javio njezinoj sestri jer je htio popričati sa tužiteljicom, da se rastanu kao ljudi. Želi joj sve najbolje i nije znao da se preselila u [adresa]. I nadalje ima osjećaje prema tužiteljici, neće ustrajati na kontaktu, ona da je nastavila novi život. Nije bio upoznat s time kako je njegovo ponašanje utjecalo na psihičko stanje tužiteljice. Danas nije u kontaktu sa tužiteljicom i ne želi doći u kontakt.

18. Ovaj sud prihvaća iskaz tužiteljice jer je isti sukladan ostalim povedenim dokazima, priloženoj liječničkoj dokumentaciji i uvidu u priložene kaznene predmete. Iskaz tuženika, s druge strane, protivan je provedenim dokazima. Nisu prihvatljivi navodi da je tužiteljica mijenjala smjene kako bi bila u kontaktu sa tuženikom, kako nije znao kakav je utjecaj na njezino psihičko stanje, sve s obzirom na dugi vremenski period u kojem se sve to odvijalo, bolovanje tužiteljice, prijave policiji i ishođenje zabrane prilaska.

19.Stalni sudski vještak psihijatar, dr. Elizabeta Dadić-Hero provela je psihijatrijsko vještačenje tužiteljice UB, po nalogu suda. U svom pisanom nalazu i mišljenju navodi da iz razgovora s tužiteljicom doznaje o povijesti njezinog života. Rođena je u cjelovitoj obitelji kao starije od dvoje djece ( sestra mlađa 14 mj). Trudnoća majke, porod kao i njezin rani psihomotorni razvoj protekao je uredno po vlastitim saznanjima. Pohađala jaslice i vrtić u kojima se dobro adaptira po kazivanju. Na vrijeme kreće u osmogodišnju školu, postiže odličan školski uspjeh, trenira rukomet, a negira smetnje u ponašanju. Srednjoškolsko obrazovanje završila na vrijeme, upisuje ekonomski fakultet te ga je završila na vrijeme u trajanju od tri godine. Zaposlila se kao konobarica u ugostiteljskom objektu. Aktualno je u izvanbračnoj zajednici, majka curice stare 3 godine. Iz razgovora i pregleda s tužiteljicom zaključuje se da se radi o osobi urednog duševnog razvitka koja ne boluje od duševne bolesti ili težeg duševnog poremećaja. Iz priložene medicinske dokumentacije dozna se da se prvi put javlja psihijatru 17.12.2018 ( list 24) kada se dijagnosticira Poremećaj prilagodbe F43.2 a na kontrolu za 2 mj nije došla nego tek 10.06.2019 ( list 17) i nadalje prisutna dijagnoza F43.2 Poremećaj prilagodbe uz preporučenu terapiju Elicea ( antidepresiv) Xanax ( anksiolitik) te Sanval ( hipnotik). Naredna kontrola tek 29.09.2020. ( list 25) U navedenom periodu, a što se doznaje iz osobnog zdravstvenog kartona nije uzimala medikaciju kako joj je preporučeno, osim što joj je u dva navrata ( 02.01.2019 i 27.02.2019) prepisan antidepresiv Elicea i redovito hipnotik Sanval ( lijek za usnivanje i reguliranje sna). Psihijatrijski kontrolni pregledi nisu pratili dinamiku prepisivane medikacije u osobnom zdravstvenom kartonu sve do 10.06.2022. godine. Naime, u navedenom periodu i nadalje se redovito prepisuje Sanval, dok ostala preporučena medikacija od strane psihijatra samo sporadično, pa tako Xanax ( anksiolitik) prepisan 15.10.2020, 14.12.2020, 11.03.2021, 09.04.2021, 19.11.2021. Antidepresiv Brintellix također povremeno se prepiše 14.12.2020, 09.04.2012, 19.11.2021. Iz navedenog se zaključuje da preporučena medikacija nije uzimana po savjetu psihijatra, a sam psihijatar nije imao saznanja da se ista ne uzima kako je preporučio. Redovitost terapije evidentna je u periodu od 10.06.2022. do 27.12.2022. obzirom na dozu i količinu prepisanih lijekova. Od navedenog datuma više nije prepisivana psihijatrijska medikacija. Iz razgovora ali i nakon pregleda s tužiteljicom može se zaključiti da kod iste postoji PTSP ( Posttraumatski stresni poremećaj) a koji je objektiviziran i učinjenom psihološkom obradom ( list 22 i 55). U testiranju od 20.11.2020. „…Harvardski upitnik za traumu bilježi vrlo visok intenzitet PTSP simptoma iz sve tri skupine.“, a u testiranju od 13.09.2022. stoji „… Harvardski upitnik za traumu bilježi klinički releventan intenzitet simptoma ponovnog proživljavanja i pojačane pobuđenosti vezano uz zlostavljanje kolege. Od popratnih obilježja ističe se osjećaj bespomoćnosti i nerazumijevanja od okoline.“ PTSP je psihički poremećaj koji se javljanakon traumatskog događaja; ratna događanja, nasilje, silovanja, teške nesreće, svjedočanstva smrti ili prijetnji života. Za PTSP-a tipična obilježja uključuju epizode ponovnog proživljavanja traume u kratkotrajnim sjećanjima (flaschbacks) koja se nameću, snovima ili noćnim morama koji se pojavljuju nasuprot perzistirajućem općem stanju obamrlosti, anhedonije i izbjegavanju aktivnosti. Simptomi PTSP obično se jave u prva tri mjeseca nakon traumatskog događaja, iako se simptomi mogu javiti i s odgodom od nekoliko mjeseci pa čak i godina. Tužiteljica je nastavila u istom ugostiteljskom objektu raditi gdje i tužitelj unatoč podnesenim kaznenim prijavama. U navedenom periodu tražila je i psihijatriju pomoć, te bila parcijalno medicirana. Zadnje psihijatrijsko liječenje po dostavljenoj medicinskoj dokumentaciji bilo je 17.01.2023. godine, što i sama tužiteljica potvrđuje. Glede procjene straha navodi da se pretrpljeni strah dijeli na primarni i sekundni. Sekundarni strah predstavlja strah u širem smislu, odnosno prevladavajuće raspoloženje. Strah se proživljava kroz nagonsko- instinktivnu sferu kao i kroz racionalnu. Intenzitet straha ovisi i o tijeku i ishodu liječenja. Sekundarni strah započinje već u vrijeme primarnog straha, a kako opisuje tužiteljica strah jakog intenziteta postojao je u trenutku kada je imala fizički kontakt s tuženikom ( uhvatio za ruku, unio u lice). Strah srednjeg intenziteta mogao je trajati u vrijeme kada je radila obzirom da su radili kod istog poslodavca i postojala mogućnost da se susretnu ( u vrijeme izmjene smjena). Strah blagog intenziteta trajao je do prvog javljanja psihijatru, odnosno 17.12.2018. godine, te u periodima kada je na udaljenosti viđala tuženika ( mjera zabrane prilaska). Glede smanjenja životnog aktiviteta navodi da tijekom razgovora tužiteljica iznosi specifične psihičke poteškoće, a koje povezuje sa štetnim događajem. Psihijatrijski se liječila po dostupnoj medicinskoj dokumentaciji od 17.12.2018. do 17.01.2023. godine. Opisuje da je radi navedenih događaja morala i mjesto življenja promijeniti, a sada da se osjeća povremeno napeta, tjeskobna, uznemirena. Često se osvrće oko sebe, kao da stalno očekuje tužitelja, mijenja brojeve mobitela, nije na društvenim mrežama. Vještakinja zaključuje da obzirom na sve navedeno može se zaključiti da je kod tužiteljice UB došlo do smanjenja životne aktivnosti zbog štetnog događaja za 10%.

20.Tužiteljica se pismeno očitovala na nalaz i mišljenje vještaka podneskom od 20. travnja 2026. u kojem je iznijela svoje primjedbe.

21.Tuženik se očitovao na nalaz i mišljenje podneskom od 21. svibnja 2026. i prvenstveno smatra kako iz nalaza proizlazi potpuna neosnovanost visine tužbenog zahtjeva tužiteljice.

22.U svom usmenom pojašnjenju vještakinja je u cijelosti ostala kod datog nalaza i mišljenja. Smatra da je uzela u obzir sve činjenice iz spisa, kao i pravomoćne kaznene presude. Uzela je u obzir događaj, ali i dinamiku i način liječenja. Tužiteljica je koristila bolovanje u kojem periodu nije bila izložena izvoru traume. Navod da je tuženik preko pet godina i šest mjeseci počinio više kaznenih djela da je u domeni suda, a vještakinja da procjenjuje psihičko stanje tužiteljice. Tužiteljica je osoba sa dijagnosticiranim PTSP-om koji ne predstavlja duševnu bolest niti teži duševni poremećaj, ne spada niti u skupinu anksioznih poremećaja. Tužiteljica je danas funkcionalna, radi, ostvarila je obitelj i uredno funkcionira kao majka i supruga. Nema saznanja o tome da bi PTSP njoj osobno nešto napravio da ne bi mogla funkcionirati u svakodnevnici. Također, niti povremeni lijekovi nisu utjecali. Liječnik nije dao procjenu vozačkih sposobnosti, što bi po zakonu zapravo i trebao učiniti jer svaki lijek za spavanje ili neki drugi lijek utječe na psihomotoriku. Tužiteljica ne uzima redovito prepisane joj lijekove od psihijatra pa da stoga kolega nije postupio po naputcima. Strah je ocijenila, podijelila po njegovom stupnju jakosti i po pravilima struke. Postotak smanjenog životnog aktiviteta učinjen je po svim pravilima jer je općepoznato da PTSP kao anksiozni poremećaj samo u slučajevima kada postoje kognitivne smetnje,a što se mora dokazati psihološkim testiranjem, može dati postotak veći od 10%. Tužiteljica učinjenim psihološkim testiranjem isključuje mogućnost kognitivnih smetnji, stoga je ocjena smanjenja životnog aktiviteta od 10% objektivna. Trajanje samog straha ovisi i o strukturi ličnosti, a svoje mišljenje je dala na stranici 19 nalaza gdje je pojasnila kada je tužiteljica imala strah i kojeg intenziteta. Činjenica je da se liječi od 17. prosinca 2018., radi čega se zaključuje da je dobila psihološki suport i znala je kontrolirati svoje emocije.

23.Vještačenje je postupak u kojem stručnjaci, vještaci, daju svoje stručno mišljenje o određenim činjenicama ili pitanjima koji su relevantni za sudski postupak, a kojim stručnim znanjem sud ne raspolaže.

24.Ovaj sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka psihijatra dr. Elizabete Dadić-Hero, smatra da je isti potpun i jasan i da je usmenim iznošenjem vještak otklonio iznijete primjedbe. Vještakinja nije dala "svoju generalnu ocjenu" psihofizičkog stanja tužiteljice, kako to smatra tužiteljica, već je na temelju priložene liječničke dokumentacije, ali i razgovora sa tužiteljicom izradila nalaz kojeg sud cijeni jasnim, stručnim i objektivnim. Stoga je sud odbio prijedlog tužiteljice da se provede vještačenje po drugom stalnom sudskom vještaku, a sve pozivom na odredbu članka 10. st. 2. ZPP-a.

25.Primjenom članka 8. ZPP-a na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan, u visini koja će nastavno biti obrazložena.

26.Kao prvo, treba reći da nije u pravu tuženik kada osporava osnov tužbenog zahtjeva i otklanja svoju odgovornost za naknadu štete. To prije svega iz razloga što se u kaznenim presudama opisuje izazivanje tjeskobe i straha za sigurnost tužiteljice, odnosno izazivanje prepasti i osjećaja ugroženosti za vlastiti tjelesni integritet. Radi se o obilježju zakonskog bića kaznenog djela za koje je sud vezan.

27.Ono što je također posebice valjalo cijeniti u ovom slučaju jest vremenski period u kojem je trajalo uporno i potpuno neprihvatljivo ponašanje tuženika koje je u određenom periodu u velikoj mjeri utjecalo na život tužiteljice.

28.U vrijeme kada je tuženik počeo sa štetnim radnjama spram tužiteljice ista je bila u dobi od 20 godina. Radi se o ranoj odrasloj dobi, ali još uvijek moguće nedostatne emocionalne i psihološke zrelosti što je zasigurno utjecalo na to da se teže nosi sa opisanom situacijom, posebice stoga što je bila izložena na svom radnom mjestu, dakle svakodnevno. Tuženik je radio incidente na javnom mjestu, u restoranu, događaj iz 2018. godine dospio je u medije. Sve je to utjecalo i na njezin društveni život na način da nije izlazila i da nije na društvenim mrežama, što nije prihvatljivo jer se navedenog nije odrekla svojom voljom. U konačnici tužiteljica se po preporuci struke odselila iz Rijeke gdje je rođena i gdje se nalazi njezina obitelji i otišla je u podstanarstvo u [adresa]. Sve zato što tuženik nije mogao prihvatiti da tužiteljica ne želi vezu sa njim.

29.Iz nalaza vještaka proizlazi da tužiteljica ima posttraumatski stresni poremećaj koji je objektiviziran i učinjenom psihološkom obradom. U testiranju od 20. studenog 2020. bilježi se vrlo visok intenzitet PTSP simptoma iz sve tri skupine, a u testiranju od 13. rujna 2022. bilježi se klinički relevantan intenzitet simptoma ponovnog proživljavanja i pojačane pobuđenosti vezano uz zlostavljanje tuženika. Od popratnih obilježja ističe se osjećaj bespomoćnosti i nerazumijevanja od okoline. Za PTSP tipična obilježja uključuju epizode ponovnog proživljavanja traume u kratkotrajnim sjećanjima koja se nameću u snovima ili noćnim morama, koji se pojavljuju usprkos perzistirajućem općem stanju obamrlosti, anhedonije i izbjegavanju aktivnosti. Obično se pojave u prva tri mjeseca nakon događaja, ali se mogu javiti i s odgodom od nekoliko mjeseci, pa čak i godina. U konkretnom slučaju nije se radilo o jednom događaju koje se desio i završio već o opetovanom protupravnom ponašanju tuženika koje je trajalo više godina. Tužiteljica je pretrpila strah jakog, srednjeg i blagog intenziteta. Jaki strah je postojao u trenutku kada je imala fizički kontakt sa tuženikom, kada ju je uhvatio za ruku i unio joj se u lice. Srednjeg intenziteta postojao je u vrijeme kada je radila jer su bili kod istog poslodavca i postojala je mogućnost susretanja, dok je strah slabog intenziteta trajao do prvog javljanja psihijatru i u periodima kada je viđala tuženika na udaljenosti. Vještakinja navodi zabranu prilaska, ali iz provedenog postupka proizlazi da se tuženik iste i nije pridržavao, pa još i 2023. godine pokušava ostvariti kontakt sa tužiteljicom. Nedvojbeno je da se tužiteljica liječila psihijatrijski jer na to ukazuje priložena liječnička dokumentacija i provedeno vještačenje, te je nedvojbeno da je ponašanje tuženika u većoj mjeri poremetilo emocionalnu stabilnost tužiteljice. Zbog svega opisanog došlo je do smanjenja životne aktivnosti kod tužiteljice za 10%,a koja je procjena objektivna budući nema podataka da su nastupile kognitivne smetnje kod tužiteljice.

30.Slijedom svega navedenog, ovaj sud cijeni da je tuženik u obvezi isplatiti tužiteljici iznos od 25.000,00 EUR, dok je sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva tužiteljicu valjalo odbiti.

31.Zatezna kamata je pravilno zatražena od dana podnošenje tužbe, a visina je određena člankom 29. stavak 2. ZOO-a.

32.Članak 154.st.2. ZPP-a propisuje da ako stranke djelomično uspiju u parnici sud će najprije utvrditi postotak u kojem je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one strane koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka,te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu i dokazivanju u pogledu osnove zahtjeva.

33.Tužiteljica je tužbenim zahtjevom potraživala iznos od 45.000,00 EUR,a uspjela je sa iznosom od 25.000,00 EUR što znači da je uspjela u visini od 56%.

34.Tužiteljici je prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23) priznat slijedeći trošak:

-sastav tužbe 500 bodova/1.000,00 € (Tbr.7.1.)

-pristup na ročište 13.3.2025. 500 bodova/1.000,00 € (Tbr.9.1.)

-pristup na ročište 4.7.2025. 500 bodova/1.000,00 € (Tbr.9.1.)

-sastav podneska od 20.4.2026. 500 bodova/1.000,00 € (Tbr.8.1.)

-pristup na ročište 17.6.2026. 500 bodova/1.000,00 € (Tbr.9.1.)

-trošak PDV-a od 25% - 1.250,00 € (Tbr.46.)

-trošak pribave zdravstvenog kartona, vještačenja i pristupa vještaka na raspravu 647,50 €

-trošak sudske pristojbe na tužbu 496,45 €

-trošak sudske pristojbe na presudu 570,00 €.

35.Ukupni opravdani trošak tužiteljice iznosi 7.963,95 EUR što znači da je tuženik u obvezi naknaditi tužiteljici trošak u visini od 955,67 EUR.

U Opatiji, 16. srpnja 2026.

S U D A C:

Senka Kirša

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. Žalba se podnosi pismeno putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA:

1. Pun. tužitelja uz rješenje o plaćanju sudske pristojbe na presudu u iznosu od 570,00 EUR

2. Pun. tuženika