Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

Poslovni broj: Pr-1629/2021-40

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Rijeci, po sucu Andreji Žigante, kao sucu pojedincu, na prijedlog sudske savjetnice Nore Kišur, u pravnoj stvari tužitelja SG iz [adresa], Bana [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Santica i Đapić j.t.d., Split, protiv tuženika Klinike za ortopediju Lovran, Šetalište Maršala Tita 1, OIB: 09777091543, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Vukić i partneri d.o.o., Rijeka, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 23. travnja 2026. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 16. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Klinika za ortopediju Lovran, Šetalište Maršala Tita 1, OIB: 09777091543, isplatiti tužitelju SG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], novčani iznos od 2.321,10 eura (dvije tisuće tristo dvadeset jedan euro i deset centi) bruto, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznose kako slijedi:

- za siječanj 2016., na iznos od 162,65 eura, od 10. ožujka 2016.

- za veljaču 2016., na iznos od 157,10 eura, od 10. ožujka 2016.

- za ožujak 2016., na iznos od 155,14 eura, od 08. travnja 2016.

- za travanj 2016., na iznos od 173,01 eura, od 10. svibnja 2016.

- za svibanj 2016., na iznos od 233,00 eura, od 08. lipnja 2016.

- za lipanj 2016., na iznos od 207,53 eura, od 08. srpnja 2016.

- za srpanj 2016., na iznos od 173,80 eura, od 09. kolovoza 2016.

- za kolovoz 2016., na iznos od 201,59 eura, od 09. rujna 2016.

- za rujan 2016., na iznos od 176,82 eura, od 07. listopada 2016.

- za listopad 2016., na iznos od 217,46 eura, od 08. studenog 2016.

- za studeni 2016., na iznos od 186,39 eura, od 09. prosinca 2016.

- za prosinac 2016., na iznos od 167,34 eura, od 09. siječnja 2017.

- za siječanj 2017., na iznos od 109,27 eura, od 07. veljače 2017. po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, a od dana 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. pa do isplate, stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, osim na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim bruto iznosima, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovog postupka u iznosu od 2.500,00 eura (dvije tisuće petsto eura), s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 16. srpnja 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog postupka preko dosuđenog iznosa od 2.500,00 eura pa do zatraženih 2.898,17 eura, kao neosnovan.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova ovog postupka, kao neosnovan

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužba tužitelja povučena za novčani iznos od 88,61 eura (osamdeset osam eura i šezdeset jedan cent) s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

Obrazloženje

1. Tužitelj je pred ovim sudom podnio 16. veljače 2021. tužbu u kojoj ističe da je u razdoblju od 01. prosinca 2025. do 31. siječnja 2017. bio u radnom odnosu kod tuženika, na radnom mjestu doktora medicine – specijalista ortopedije te da tuženik predstavlja javnu službu u smislu odredbe članka 2. Zakona o plaćama u javnim službama ("Narodne novine" broj 27/01., 39/09.). Tužitelj dalje ističe da je člankom 5. stavkom 2. Zakona o plaćama u javnim službama ("Narodne novine" broj 27/01.) propisano da se osnovica za izračun plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom, dok je stavkom 3. istog članka propisano da osnovicu utvrđuje Vlada Republike Hrvatske, u slučaju da se osnovica za izračun plaća ne utvrdi do donošenja državnog proračuna, pri čemu da je Sporazumom o osnovici za plaće u javnim službama, sklopljenim 23. studenog 2006. između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi, ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama u razdoblju od 2007. do 2009., za 6% godišnje. Navodeći kako su stranke potonje navedenog Sporazuma o osnovici sklopile Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 84/07. – dalje: TKU/07), kojim je u članku 49. stavku 4. ugovoreno da Sporazum o osnovici i svi sporazumi koji iz njega proističu, sadržajno predstavljaju sastavni dio tog kolektivnog ugovora, tužitelj ističe kako je Dodatkom Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama, od 13. svibnja 2009., sklopljenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi, suglasno utvrđeno da se danom sklapanja tog sporazuma primjenjuje osnovica za izračun plaće za javne službenike i namještenike iz 2008., u visini od 5.108,84 HRK te da je ugovoreno da će u trenutku kad službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto, osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 HRK bruto. Tužitelj dalje u bitnome navodi da je člankom 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj 39/09.) bilo određeno da osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada Republike Hrvatske posebnom odlukom te da je isti članak izmijenjen člankom 2. Zakona o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj 124/09.), koji je stupio na snagu 24. listopada 2009. i to na način da je propisano da se od stupanja na snagu potonje navedenog zakona, osnovica plaće u javnim službama određuje primarno kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi, a da je člankom 3. potonje navedenog zakona propisano da se do utvrđivanja nove osnovice plaće u javnim službama na temelju članka 2. tog istog zakona, primjenjuje osnovica plaće u javnim službama utvrđena Dodatkom Sporazumu o osnovici. Izmjenama i dopunama Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., sklopljenim na temelju članka 51. stavka 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 115/10. – dalje: TKU/10), čiji je sadržaj potvrđen Arbitražnom odlukom od 07. prosinca 20011., određeno je u članku III., da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 HRK bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske, ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto i da će se tA osnovica primjenjivati iza toga do prve sljedeće promjene prema tim izmjenama i dopunama. Ističući kako je člankom 51. stavkom 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 141/12. – dalje: TKU/12), ugovoreno da su Dodatak sporazumu o osnovici te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze, važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima, tužitelj navodi kako su Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi 28. prosinca 2012. donijeli Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama. Ističući kako se navedeni Sporazum o osnovici plaće u javnim službama, Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama te njegove izmjene i dopune, a sadržaj kojeg je konačno utvrđen Arbitražnom odlukom, imaju smatrati dopunom Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javim službama, tužitelj navodi kako se na tuženika kao javnu ustanovu ima primijeniti Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama, a samim time i prethodno navedene njegove dopune te da su sklapanjem navedenog Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama i Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 115/10.), kao i Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, čiji sadržaj je utvrđen Arbitražnom odlukom, Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi, sklopili kolektivni ugovor na koji upućuje odredba članka 2. Zakona o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj 124/09.), sve u svezi s odredbom članka 51. stavka 4. TKU/10 i odredbom članka 51. stavka 4. TKU/12. Sukladno članku XI. stavku 4. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, isti Dodatak i izmjene i dopune istog, smatraju se kolektivnim ugovorom, sklopljenim na određeno vrijeme, odnosno na razdoblje od 5 godina, pri čemu je primjena Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu istekla 26. siječnja 2017., sukladno odredbi članka 199. stavka 1. i članka 232. stavka 5. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14.). Nadalje, uvjeti za povećanje, odnosno povrat osnovica prema članku III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, da su ispunjeni su krajem 2015. s početkom primjene na plaće za rad obavljen u prosincu 2015., ali da je tuženik kao pravna osoba koja predstavlja javnu službu , propustio obračunati i isplatiti tužitelju plaću u skladu s povećanom osnovicom.

1.1. Tužitelj u tužbi dalje navodi da je iz Procjene tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015. Državnog zavoda za statistiku, proizlazilo kako je BDP realno veći za 1,2% u drugom tromjesečju 2015., u odnosu na isto tromjesečje 2014., a da su isti statistički podaci potvrđeni Procjenom Državnog zavoda za statistiku od 04. rujna 2015. Nadalje, iz Procjene tromjesečnog BDP-a treće tromjesečje 2015., Državnog zavoda za statistiku, da je proizlazilo da je BDP realno veći za 2,8% u trećem tromjesečju 2015., u odnosu na isto tromjesečje 2014., koji podaci da su potvrđeni Procjenom Državnog zavoda za statistiku od 04. prosinca 2015., čime da je bio ispunjen uvjet iz članka III. Izmjena i dopuna Sporazuma, čiji sadržaj je konačno utvrđen Arbitražnom odlukom. Člankom VII.c stavkom 3. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, da je određeno ako u Izmjenama i dopunama Dodatka Sporazumu, odnosno Dodatku Sporazumu piše da ako se nešto primjeni, isplaćuje, povećava "za mjesec", da to znači da se u prvom sljedećem mjesecu vrši ta primjena, isplata, odnosno povišica, zbog čega da je osnovica za rad tužitelja iznosila 5.415,37 HRK za rad obavljen u prosincu 2015. Zaključno navodeći kako se na obračun tužiteljeve plaće u spornom razdoblju primjenjuje Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13., 96/15.), tužitelj ističe kako je obračun plaće s nižom osnovicom od 5.108,84 HRK, umjesto 5.415,37 HRK, tuženik pogrešno obračunao svaki element tužiteljeve plaće za rad u utuženom razdoblju, uključujući naknadu plaće za vrijeme godišnjeg odmora kao i naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad te sukladno odredbi članka 186.b stavka 1. i 2. Zakona o parničnom postupku predlaže donijeti rješenje kojim će se tuženiku naložiti dostava tužiteljevih platnih lista za razdoblje od 01. prosinca 2015. do 31. siječnja 2017. kojima tužitelj da ne raspolaže, a po dostavi kojih će, i nakon provedenog vještačenja, urediti paušalno postavljeni tužbeni zahtjev.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu, u bitnom, u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev, navodeći da su pravno nevaljane i kao takve ništetne i neobvezujuće Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu iz 2011. godine, da u spis dostavljeni primjerak istog nije uopće potpisan po subjektima koji su sklopili početni Sporazum o osnovici plaće u javnim službama od 23. studenog 2006. godine, da je Vlada Republike Hrvatske donijela odluku o osnovici za obračun plaće u javnim službama 29. prosinca 2016. s primjenom od 01. siječnja 2017. u iznosu od 5.211,02 HRK te je do tada u primjeni bila osnovica od 5.108,84 HRK prema Dodatku Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. Nadalje, tuženik smatra da se nisu ispunili uvjeti za primjenu odredbe članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., jer se nisu ispunili uvjeti za primjenu, odnosno "uskladbu", propisani člankom VII. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. Naime, prethodno spomenutim člankom VII. propisani su nužni uvjeti za ostvarivanje odredbi spornih Izmjena i dopuna iz 2011. Prema tim uvjetima, ukoliko pad realnog tromjesečnog BDP-a u odnosu na isto razdoblje prošle godine zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja iz članka III. do članka V. Izmjena i dopuna, uskladba se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP trajao. Budući da prema podacima Državnog zavoda za statistiku BDP promatran na tromjesečnoj razini u odnosu na tromjesečno razdoblje prethodne godine bilježi 12 uzastopnih negativnih stopa rasta odnosno pad počev od trećeg tromjesečja 2011. a zaključno s trećim tromjesečjem 2014., to se primjena članka III. do članka IV. odgađa za onoliko mjeseci koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a trajao pa se povećanje osnovice svakako treba odgoditi za 12 tromjesečja počev od siječnja 2016. Dakle, u konkretnom slučaju se nedvojbeno nisu ispunili uvjeti za povećanje osnovice. Tuženik posebno osporava da je u drugom i trećem tromjesečju 2015. godine realan međugodišnji rast BDP rastao prosječno dva ili više posto mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja, da su ispunjeni uvjeti za povećanje osnovice iz članka IV. Izmjena Dodatka Sporazumu, a posebice da bi sindikati javnih službi pozvali Vladu Republike Hrvatske da sukladno članku IV. Izmjena Dodatka Sporazumu utvrdi takozvani kvocijent iz članka IV. stavka 1. Izmjena Dodatka, visinu tužbenog zahtjeva te s tim u vezi sve izračune sastavljene kako po tužitelju, tako i po trećim osobama. Nadalje, da sklapanju kolektivnog ugovora (i svih njegovih potonjih dodataka te izmjena i dopuna) nisu prethodili zakoniti kolektivni pregovori u smislu Zakona o radu, ovo stoga što poslodavac o sklapanju kolektivnog ugovora nije pregovarao s pregovaračkim odborom sastavljenim od zastupnika sindikata, nego samo s predstavnicima određenih, pojedinačnih i nekih sindikata s područja za koje se kolektivni ugovor sklapa te da ti predstavnici sindikata nisu imenovani zajedničkim sporazumom svih sindikata niti su imenovani odlukom Gospodarsko-socijalnog vijeća, a što je izravno protivno pravnom uređenju Odbora sindikata za kolektivne pregovore iz odredbi članka 186. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 38/95., 54/95. – ispravak, 65/95. – ispravak, 17/01., 82/01., 114/03., 142/03. – ispravak i 68/05. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske), odnosno odredbi članka 254. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 149/09., 61/11., 82/12., 73/13.). Dakle, radi se o sporazumu koji po svojoj pravnoj naravi predstavlja običan ugovor, sporazum obveznog prava, ne i kolektivni ugovor kao ugovor radnog prava, odnosno je kao potonji ništetan. Nadalje, iz naprijed navedenog proizlazi da je moguće prigovoriti svojstvu odnosno pravnoj naravi i valjanosti Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 23. studenog 2006., Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. i Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. kao kolektivnog ugovora, obzirom za njih nikad, prema proceduri iz Zakona o radu, nije sporazumno uspostavljen ili ustanovljen (ugovoren) Odbor sindikata za kolektivne pregovore, odnosno on nije imenovan po Gospodarsko- socijalnom vijeću. Dakle, kako se i zbog pravnog propusta kolektivnog pregovaranja po Odboru sindikata za kolektivne pregovore, što sporazume kao kolektivni ugovor čini ništetnim, a i prema pravnom statusu i kvalifikaciji iz Temeljnih kolektivnih ugovora za službenike i namještenike u javnim službama iz 2010. i 2012. godine, ne bi moglo raditi o kolektivnim ugovorima, to tada ne bi postojala subjektivno utuživa obveza uvećanja/podizanja iznosa osnovice za plaće u javnim službama, odnosno i drugih usklađivanja plaća iz navedenog razloga. Drugim riječima, činjenica da se u pogledu ovih pravnih izvora ne bi radilo o kolektivnim ugovorima po svojoj pravnoj naravi, dovodila bi i do toga da ne postoje odredbe s normativnim učinkom, pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnih odnosa koja bi se neposredno i obvezno primjenjivala na sve zaposlene, tako i tužitelja pa se niti tužitelji, kao radnik zaposlen kod tuženika kao javne ustanove koja obavlja djelatnost javne službe, ne bi mogao pojaviti kao aktivno legitimiran potraživati prava iz Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 23. studenoga 2006., Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. i Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., ovo niti u sudskom postupku. Konačno, ističe kako se niti u pogledu sadržaja Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 23. studenoga 2006., Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. i Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., ne može se govoriti o kolektivnom ugovoru obzirom da isti sadržajno ne utvrđuju konkretna prava zaposlenih koja bi se izravno i neposredno, samo pozivom na iste, mogla primijeniti. U odnosu na navod tužitelja o ispunjenju uvjeta za povećanje osnovice, u članku 3. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. stoji: “Osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 HRK bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve sljedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama.”, a na čemu tužitelj zasniva svoj stav kako osnovica za obračun plaća u javnim službama u utuženom razdoblju iznosi 5.415,37 HRK bruto, a ne 5.108,84 HRK bruto, temeljem čega i postavlja svoj tužbeni zahtjev, tuženik isto osporava u cijelosti. Naime, plaće se u javnim službama uređuju, prije svega, Zakonom o plaćama u javnim službama ("Narodne novine" broj 27/01., 39/09.) i Zakonom o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj 39/09., 124/09 ). Prema odredbi članka 4. Zakona o plaćama u javnim službama plaću službenika i namještenika u javnim službama čini umnožak: (a) koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je službenik i namještenik raspoređen; i (b) osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Prema odredbi članka 5. Zakona o plaćama u javnim službama polazište za utvrđivanje osnovice za izračun plaće su: (a) prijedlog proračuna za sljedeću godinu; (b) sporazum o politici plaća; i (c) prosječna mjesečna isplaćena bruto plaća zaposlenih u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini, koju utvrđuje Državni zavod za statistiku i objavljuje u “Narodnim novinama”. Zakonom o osnovici plaće u javnim službama, odredbom članka 2., uređeno je kako se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje: (a) kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi; a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu osnovicu plaće u javnim službama određuje (b) Vlada Republike Hrvatske posebnom odlukom. Također, prema prijelaznim i završnim odredbama Zakona o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama, do utvrđivanja nove osnovice plaće u javnim službama na temelju članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama primjenjuje se osnovica plaće u javnim službama utvrđena Dodatkom sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, sklopljenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi 13. svibnja 2009. Dakle, sve do donošenja Odluke o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama 29. prosinca 2016., s primjenom od 01. siječnja 2017., počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja je isplaćena u veljači 2017., u primjeni je bila osnovica za obračun plaće u javnim službama u visini 5.108,84 HRK bruto, prema Dodatku Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. Kako nakon donošenja Zakona o osnovici plaće u javnim službama kojim je, prema prijelaznim i završnim odredbama Zakona o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama, do utvrđivanja nove osnovice plaće u javnim službama na temelju članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama za primjenu utvrđena osnovica plaće u javnim službama utvrđena Dodatkom sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, sklopljenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi 13. svibnja 2009., a prije donošenja Odluke o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama 29. prosinca 2016., nije bilo kolektivnog ugovora zaključenog između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi kojim bi se uređivala osnovica za plaće u javnim službama, to je do donošenja Odluke o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama 29. prosinca 2016. za primjenu bila utvrđena osnovica za obračun plaće u javnim službama u visini 5.108,84 HRK bruto, prema Dodatku Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. Dodatno, u članku 3. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. u kojem stoji: “Osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 HRK bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve sljedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama.”, pogrešno je i nepotpuno. Naime, tužitelj pogrešno cijeni da bi nastupile pretpostavke za primjenu osnovice za obračun plaća u javnim službama u iznosu od 5.415,37 HRK bruto iz odredbe članka 3. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., da u članku 7. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. stoje navedeni uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. Tako se u točci 1. istoga članka navodi kako: “Ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u člancima III. do V. Izmjena i dopuna, uskladba se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao. Ova odredba se primjenjuje od dana stupanja na snagu ovih Izmjena i dopuna.” Citirano nesporno uređuje odgodu “uskladbe” za onaj broj razdoblja “pada realnog tromjesečnog BDP-a” (tzv. negativni rast) u odnosu na trenutak utvrđen člankom 3. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., kao trenutak primjene - “poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja)”. Kako je, nakon sklapanja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., prema dostupnim podacima Državnog zavoda za statistiku, BDP Republike Hrvatske promatran na tromjesečnoj razini - “realni tromjesečni BDP” - u odnosu prema istom tromjesečju prethodne godine, zabilježio dvanaest konsekutivnih razdoblja uzastopnih negativnih stopa rasta, počevši od četvrtog tromjesečja 2011., a zaključno s trećim tromjesečjem 2014., to iz naprijed navedenog, imajući u vidu podatke Državnog zavoda za statistiku o “padu realnog tromjesečnog BDP-a” (tzv. negativnom rastu) nesporno proizlazi da se uskladba prema člancima III. do V. Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. treba odgoditi za dvanaest konsekutivnih tromjesečja, počevši od siječnja 2016. nadalje. To dalje znači, kako okolnosti za povećanje osnovice plaće u javnim službama u iznosu i na način kako to navodi tužitelj nisu nastupile. Pritom, a kako Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. imaju ugovoreno vremensko važenje od 5 godina, čije trajanje je isteklo 25. listopada 2016., to implicira kako do “uskladbe“ osnovice plaće u javnim službama temeljem Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. ne bi došlo u razdoblju važenja i primjene istih. Konačno, tuženik ističe prigovor zastare u odnosu na sva novčana potraživanja za koja je, računajući od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog novčanog iznosa do datuma podnošenja tužbe sudu, protekao zastarni rok od 5 godina. Slijedom svega prethodno iznijetog, tuženik predlaže sudu da po provedbi dokaznog postupka i zaključenju glavne rasprave donese presudu kojom se tužba i tužbeni zahtjev odbijaju kao u cijelosti neosnovani, te se nalaže tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

3. Podneskom od 21. siječnja 2022. (list 64-68 spisa), tužitelj se očitovao na tuženikov odgovor na tužbu, navodeći u istom kako su svi prigovori tuženika usmjereni k osporavanju pravne osnove tužbenog zahtjeva, osobito navodi da bi Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu iz 2011. bile pravno nevaljale i neobvezujuće, pravno neutemeljeni. Dalje ističe kako su sudovi u ovakvim sporovima zaključili da su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011., Arbitražna odluka od 07. prosinca 2011. i Vjerodostojno tumačenje od 28. prosinca 2012., pravno valjani i obvezujući te kako su sudovi u vidu imali da su navedene Izmjene i dopune unesene i u TKU/12 koji je, između ostalog, potpisao i Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, čime je u cijelosti prihvatio predmetne Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće jer su one postale dio TKU-a. Dalje u bitnom navodi kako su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu zaključene na rok od 5 godina te su trebale biti u primjeni do 26. listopada 2016., a kako prema odredbi članka 199. stavka 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14., 127/17., 98/19.), nakon isteka roka na koji je kolektivni ugovor sklopljen, u njemu sadržana pravna pravila koja uređuju, između ostalog, i sadržaj radnog odnosa, se dalje primjenjuju kao dio sklopljenih ugovora o radu, u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor, čime je rok važenja predmetnih Izmjena i dopuna Dodatku sporazuma bio do 26. siječnja 2017. U odnosu na odgodu primjene članka III. Izmjena i dopuna, ističe kako su sudovi zaključili da se odredbe članka VII. Izmjena i dopuna na njega ne odnose jer iz teksta i smisla istog, kako u osnovnom obliku, tako i iz Arbitražne odluke od 07. prosinca 2011. te Vjerodostojnog tumačenja od 28. prosinca 2012., proizlazi da se odgoda odnosi samo na "uskladbu", odnosno "način usklađivanja pariteta" određen člankom IV., dok je u članku III. naveden samo u kontekstu određivanja razdoblja u odnosu na koje se utvrđuje je li došlo do realnog međugodišnjeg tromjesečnog negativnog rasta BDP-a pa kako je BDP rastao dva tromjesečja uzastopno krajem studenog 2015., da sudovi smatraju da je ispunjen uvjet iz članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu pa da od prosinca 2015. radnicima pripada plaća po osnovici od 5.415,37 HRK i to sve do 26. siječnja 2017. Navodeći kako sukladno javno objavljenim i općepoznatim podacima Državnog zavoda za statistiku od četvrtog tromjesečja 2014. pa nadalje nije bilo negativnog rasta BDP-a, već samo pozitivnog pa da nije ispunjen uvjet za primjenu članka VII. stavka 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, tužitelj navodi kako je daljnje povećanje osnovice plaće u javnim službama uz ispunjenje određenih uvjeta, bilo predviđeno odredbama članka IV. Izmjena i dopuna Dodatka ("Narodne novine" broj 115/10.), kojim je propisano kako će točno šest mjeseci nakon objave podataka iz članka III. istih Izmjena i dopuna Dodatka, ugovorne strane utvrditi odnos (kvocijent) pariteta između pariteta mjesečne osnovne bruto plaće početnika s VSS-om u javnim službama prosječno za dvanaest mjeseci u odnosu na prosječnu mjesečnu nominalnu bruto plaću u privredi u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini i istog pariteta u 2008., sve prema podacima Držanog zavoda za statistiku, iz kojih proizlazi kako je mjesečna osnovna bruto plaća početnika s VSS-om u javnim službama prosječno za dvanaest mjeseci u 2015. iznosila 6.225,44 HRK, dok je prosječna mjesečna nominalna bruto plaća u privredi u Republici Hrvatskoj za isto razdoblje iznosila 7.247,50 HRK, odnosno kako paritet za 2015 iznosi 85,9:100. Kako je člankom VII.b stavkom 3. i 8. Izmjena i dopuna Dodatka utvrđeno da paritet za 2008. iznosi 87,9:100, to primjenom odredbe članka IV. stavka I. Izmjena i dopuna Dodatka dolazi do odnosa pariteta: 85,9:100 / 87,9/100 =97,72%, a iz čega da proizlazi da je paritet za 2015. za 2,28% manji od pariteta iz 2008. Kako je člankom IV. stavkom 2. Izmjena i dopuna Dodatka određeno da će se u slučaju smanjenja pariteta u odnosu na 2008. osnovica za obračun plaća korigirati od prvog sljedećeg mjeseca nakon utvrđene razlike, na način da se ista uveća za polovicu utvrđene razlike između pariteta i za polovicu projekcije očekivanog postotnog rasta prosječne bruto plaće u privredi u Republici Hrvatskoj u tekućoj godini, to se osnovica plaće za razdoblje od srpnja 2016. do studenog 2016. trebala uvećati za daljnjih 1,14%, a za prosinac i siječanj 2017. za još daljnjih 1,14%, obzirom da je člankom IV. stavkom 3. Izmjena i dopuna Dodatka određeno da će se nakon pet mjeseci od početka primjene korigirane osnovice, sukladno prethodnom stavku istog članka, osnovica uvećati za preostalih 50% utvrđene razlike između pariteta i za polovicu projekcije očekivanog rasta prosječne bruto plaće u privredi u Republici Hrvatskoj u tekućoj godini. Zaključno navodeći kako iz navedenog proizlazi da je osnovica plaće tužitelja kroz utuženi period trebala iznositi 5.415,37 HRK za period od prosinca 2015. do lipnja 2016., 5.477,11 HRK za period od srpnja 2016. do studenog 2016. te 5.539,55 HRK za period od prosinca 2016. do siječnja 2017., tužitelj je u odnosu na tuženikov prigovor zastare istaknuo kako je isti djelomično osnovan u odnosu na razdoblje od 01. prosinca 2015. do 31. prosinca 2015., ali kako potraživanja razlike plaće za razdoblje od siječnja 2016. do siječnja 2017. ne mogu biti u zastari pa predlaže naložiti tuženiku dostavu tražene dokumentacije i usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

4. Podneskom od 11. ožujka 2022. (list 103-105 spisa), tužitelj je nakon tuženikove dostave relevantne dokumentacije, postavio određeni tužbeni zahtjev, potražujući isplatu ukupnog novčanog iznosa od 18.155,96 HRK bruto, koji tužbeni zahtjev je po provedenom financijskom vještačenju, tužitelj precizirao podneskom od 30. siječnja 2026. (list 195-197 spisa), sadržaja kao u izreci ove odluke, i o kojem tužbenom zahtjevu je sud odlučivao.

4.1. Budući da je tužitelj podneskom od 30. siječnja 2026. (list 195-197 spisa) konačni tužbeni zahtjev postavio na novčani iznos od 2.321,10 eura, odnosno manji od prvotno utuženog novčanog iznosa od 18.155,96 HRK / 2.409,71 eura, označenog u podnesku od 11. ožujka 2022. (list 103-105 spisa), to je isti u smislu odredbe članka 193. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25.- dalje: ZPP), u vezi s odredbom članka 191. stavka 3. ZPP-a, povukao tužbeni zahtjev za iznos od 88,61 eura. Obzirom se tuženik se nije protivio navedenom djelomičnom povlačenju tužbenog zahtjeva tužitelja, učinjenog podneskom od 30. siječnja 2026. ., to je valjalo odlučiti kao u izreci ovog rješenja, a temeljem odredbe članka 193. stavka 2. ZPP-a.

5. Radi pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je u tijeku dokaznog postupka proveo dokaze uvidom i čitanjem cjelokupne dokumentacije priležeće spisu i to: Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama, od 23. studenog 2006. (list 8- 10 spisa), Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, od 13. svibnja 2009. (list 11-15 spisa), Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, od 26. listopada 2011. (list 16-23 spisa), Arbitražne odluke od 07. prosinca 2011. (list 24-31 spisa), Vjerodostojnog tumačenja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, od 28. prosinca 2012. (list 32-37 spisa), Priopćenja za javnost Državnog zavoda za statistiku u povodu objave prve procjene tromjesečnog bruto domaćeg proizvoda za drugo tromjesečje 2015., od 28. kolovoza 2015. (list 38-40 spisa), Procjene tromjesečnog bruto domaćeg proizvoda za treće tromjesečje 2015. (list 41-44 spisa), Priopćenja za javnost Državnog zavoda za statistiku u povodu objave prve procjene tromjesečnog bruto domaćeg proizvoda za treće tromjesečje 2015., od 27. studenog 2015. (list 45-47 spisa), Procjene tromjesečnog bruto domaćeg proizvoda za drugo tromjesečje 2015. (list 48-51 spisa), platnih lista tužitelja za razdoblje od prosinca 2015. do siječnja 2017. (list 74-102 spisa), obračunskih isprava za isplatu plaće – platnih lista tužitelja (list 74-102 spisa), nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka – ustanove Centar za financijska vještačenja d.o.o., iz prosinca 2022., sačinjenog za potrebe ovosudnog predmeta poslovni broj: Pr-355/2020 (list 141-152 spisa), podneska tuženika od 04. siječnja 2023., u ovosudnom postupku poslovni broj: Pr-355/2020 (list 169-170 spisa), te je proveden dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku financijske struke, Tomislavu Prpiću, dipl. oec., čiji nalaz i mišljenje je sadržan u spisu (list 115- 127 spisa, list 191 spisa).

5.1. Sukladno odredbi članka 299. stavka 2. ZPP-a, sud je prilikom donošenja ovopredmetne odluke uzeo u obzir dokumentaciju dostavljenu od strane tužitelja podneskom otpremljenim na ovosudni spis predmeta 17. veljače 2023. (list 141-152 spisa) i 05. svibnja 2025. (list 169-170 spisa), iz razloga što je prema stavu ovog suda tužitelj činjenicom da su predmetni nalaz i mišljenje (list 141-152 spisa) datirani s prosincem 2022., a podnesak tuženika (list 169-170 spisa), datiran s 04. siječnja 2023., odnosno oba nakon zaključenja prethodnog postupka (koji je zaključen 21. travnja 2022.), dokazao okolnosti koje ukazuju na to da tužitelj bez svoje krivnje navedenu dokumentaciju nije mogao dostaviti, odnosno uvid u istu predložiti prije zaključenja prethodnog postupka u ovoj pravnoj stvari. prije zaključenja prethodnog postupka (koji je zaključen 16. lipnja 2021.).

6. Po osnovi savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno, kao i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja, preciziran podneskom tužitelja od 30. siječnja 2026. (list 195-197 spisa), u cijelosti osnovan.

7. U predmetnoj parnici odlučivalo se o zahtjevu tužitelja za isplatu razlike plaće temeljem odredbe članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama, sklopljenom 26. listopada 2011. i Arbitražne odluke od 07. prosinca 2011.

8. Iz spisu priležeće materijalne dokumentacije, utvrđene su sljedeće činjenice:

- da je tužitelj bio zaposlenik tuženika u utuženom razdoblju i da mu je tuženik obračunavao i isplaćivao plaće u iznosima kako je to navedeno u obračunskim ispravama za isplatu plaće koje su dostavljene u spis (list 74-102 spisa),

- da su Vlada Republike Hrvatske i Sindikati javnih službi i to: Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara – medicinskih tehničara te Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi, zaključili 23. studenog 2006. Sporazum o osnovici za plaću u javnim službama, a kojim Sporazumom su ugovorili da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 6% u 2007., zatim u 2008. te u 2009. i da se navedene obračunske osnovice primjenjuju od 01. siječnja svake godine,

- da su Vlada Republike Hrvatske i Sindikati javnih službi zaključili 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, a temeljem kojeg Dodatka su se suglasili na zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 HRK bruto, time da su u članku III. utvrdili način povrata osnovice, a to na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 HRK nakon što službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto, a to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine te u članku IV. odredili i način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika s visokom stručnom spremom u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u Republici Hrvatskoj,

- da su Vlada Republike Hrvatske i Sindikati javnih službi 26. listopada 2011. zaključili Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, s tim da te izmjene nisu potpisane po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, iako su po predstavnicima tog sindikata parafirane, a kojim Izmjenama je promijenjen članak III. Dodatka te članak IV., koji su se odnosili na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta, a promijenjen je i članak VII. u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka te Izmjena i dopuna i to na način da, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom od razdoblja opisanima u članku III. do V. predmetnih Izmjena i dopuna, uskladba se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao,

- da je 07. prosinca 2011. Arbitraža sastavljena temeljem Sporazuma o arbitraži, donijela Arbitražnu odluku kojom je utvrđen sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće, a kako je to i prethodno opisano,

- da su Vlada Republike Hrvatske i Sindikati javnih službi koji su potpisali naprijed spomenute Izmjene od 26. listopada 2011., donijeli 28. prosinca 2012. i Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici plaće za javne službe i to u odnosu na članak IV. u vezi sa člankom VII. Dodatka Sporazumu,

- da je negativni rast BDP-a prema službenim podacima Državnog zavoda za statistiku trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja 2014., odnosno 12. tromjesečja uzastopno,

- da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a od 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. rast BDP-a od 2,8%, što daje aritmetičku sredinu od 2,0%, time da je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane Državnog zavoda za statistiku objavljen 04. prosinca 2015.,

- da je visina osnovice u 2016. bila određena u visini od 5.415,37 HRK,

- da je Vlada Republike Hrvatske 29. prosinca 2016. donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama u iznosu od 5.211,02 HRK bruto, s primjenom od 01. siječnja 2017., odnosno počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja će biti isplaćena u veljači 2017.

9. Prvenstveno se ističe kako je neosnovan tuženikov prigovor zastare budući je tužitelj preciziranim tužbenim zahtjevom, učinjenim podneskom tužitelja od 30. siječnja 2026. (list 195-197 spisa), utužio razliku plaća od siječnja 2016. do siječnja 2017. Plaća za siječanj 2016. dospijeva 16. veljače 2016., a obzirom na zastarni rok od 5 godina za potraživanja iz radnog odnosa, sukladno odredbi članka 139. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14- dalje: ZR) zastara na tužiteljevo potraživanje nije mogla nastupiti prije 16. veljače 2021. Kako je tužitelj tužbu podnio 15. veljače 2021. (pri čemu je kod ovog suda zaprimljena 16. veljače 2021.), to potraživanje tužitelja koje je bilo predmetnom meritornog odlučivanja, nije u zastari.

10. Nadalje, nisu osnovani niti prigovori tuženika usmjereni na isticanje ništetnosti i nevaljanosti Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće iz 2011. pa i kasnije Arbitražne odluke te Vjerodostojnog tumačenja. Naime, činjenica je da navedene Izmjene nisu doista potpisane od strane jednog od Sindikata koji je potpisao Sporazum o osnovici plaće iz 2006. pa i Dodatak tom Sporazumu iz 2009. i to Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi. Međutim, da bi navedeno utjecalo na ništetnost i nevaljanost navedenih Izmjena, predmetni sindikat bi trebao biti isključen iz samog pregovaranja za navedene Izmjene, a tuženik u ovom postupku nije dokazao tu okolnost, već je nedvojbeno da taj sindikat nije potpisano navedene Izmjene. Slijedom navedenog, sud smatra da su Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama, zakonite te pravno valjane, stoga i proizvode određene pravne učinke. Navedeno stajalište zauzeto je i kroz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske (poslovni broj: Revr-408/12-2 od 03. travnja 2013., Revr- 847/2010-2, od 07. prosinca 2011. Revr-1797/2009-2, od 07. veljače 2012) te odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske (poslovni broj: U-III/3535/2013, od 05. ožujka 2015). Konačno, navedene Izmjene i Dopune Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama, unesene su i u članak 51. stavak 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama od 12. prosinca 2012. ("Narodne novine" broj 141/12 – dalje: TKU/12), a koji TKU/12 je uredno potpisan, između ostalih, i po navedenom Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, što znači da je i taj sindikat u cijelosti prihvatio navedene Izmjene i dopune. Stoga po mišljenju ovog suda, navedene Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama, u svakom slučaju su postale i dio TKU/12 te su sadržaj u cijelosti prihvatili svi sindikati koji su sudjelovali u kolektivnom pregovaranju, a koji su ga kasnije i potpisali.

11. Budući da iz provedenog dokaznog postupka slijedi da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlen kod tuženika, tužitelj je jedino od svog poslodavca, ovdje tuženika, ovlašten potraživati razlike manje isplaćene plaće.

12. U utuženom razdoblju na snazi je bio TKU/12, koji u članku 51. regulira da plaću zaposlenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, pri čemu osnovnu plaću zaposlenika čini umnožak koeficijenta složenosti radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža te dodaci na osnovnu plaću, kao što su stimulacija, dodaci na posebne uvjete rada, položeni dodaci i uvećanja plaća. U istom članku TKU/12, u stavku 4., navodi se da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze, važeći dokumenti koji se primjenjuju na načini u rokovima određenim tim samim dokumentima.

13. Člankom 9. stavkom 3. ZR-a, a i člankom 7. stavkom 3. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 149/09., 61/11., 73/13. – dalje: ZR) regulirano je da će se primijeniti za radnika najpovoljnije pravo, a ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, osim ako drugačije nije određeno Zakonom o radu ili drugim zakonom.

14. Člankom 1. Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006., ugovoreno je da se osnovica za izračun plaća u javnim službama povećava za 2007., 2008. i 2009., za 6% i da će se te obračunske osnovice primjenjivati od 01. siječnja svake godine.

15. Dana 26. listopada 2011. Vlada Republike Hrvatske i Sindikat javnih službi, sklopili su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, člankom III. kojih Izmjena i dopuna je ugovoreno da će osnovica za obračun plaća iznositi 5.415,37 HRK bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelj Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukaže na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (a u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a Za uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se do iza toga do prve sljedeće promjene prema izmjenama i dopunama. Člankom XI. navedenih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovci za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., propisano je da se Dodatak Sporazumu i navedene Izmjene i dopune smatraju ugovorom na određeno vrijeme u trajanju od 5 godina, s time da se ugovorne strane obvezuju u dobroj vjeri pristupiti produljenju roka trajanja istih Izmjena i dopuna za godinu dana u slučaju da u razdoblju od potpisivanja istih Izmjena i dopuna, zaključno do kraja 2016. bude zabilježen realni međugodišnji rast BDP-a manji od 3%. Zbog pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora iz članka 199. stavka 1. ZR-a, primjena Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaću u javnim službama, istekla je 26. siječnja 2017.

16. Naprijed navedene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, od 26. listopada 2011., prihvaćene su i u formi Arbitražne odluke od 07. prosinca 2011. u kojoj je navedeno da se članak III. mijenja i glasi: "Osnovica za obračun plaće u javnim službama iznosit će 5.415,37 HRK bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP- a za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine prosječno dva ili više posto, mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnje tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja te će se primjenjivati iza toga do prve sljedeće promjene prema tim Izmjenama i dopunama."

17. U članku IV. Izmjena Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. uređen je način usklađivanja pariteta te je navedeno da će se usklađenje učiniti na način da će točno šest mjeseci nakon objave podataka iz članka III. Izmjena i dopuna, ugovorne strane utvrditi odnos pariteta između pariteta mjesečne osnovne bruto plaće početnika sa visokom stručnom spremom u javnim službama prosječno za 12 mjeseci (koeficijent 1,2), u odnosu na prosječnu mjesečnu bruto nominalnu plaću u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini i istog pariteta iz prethodne alineje u 2008. Člankom V. Izmjena i dopuna određeno je da se nakon 11 mjeseci od zadnje korekcije osnovice prema člancima II. i IV. Izmjena i dopuna, Vlada Republike Hrvatske obvezuje započeti obračun i isplatu radi dostizanja ciljane cijene rada u paritetu između mjesečne osnovne bruto prosječne plaće VSS početnika u javnim službama (koeficijent 1,25) i prosječne bruto plaće u privredi u Republici Hrvatskoj, u omjeru 95:100, na način da će se osnovica povećati za međugodišnji rast prosječene bruto plaće u privredi u Republici hrvatskoj za zadnjih šest mjeseci za koje postoje podaci Državnog zavoda za statistiku, uvećana za 1,5%. Vlada Republike Hrvatske donijela je novu Uredbu o nazivima radnih mjesta i koeficijentom složenosti poslova u javnim službama ("Narodne novine" broj 25/13.), kojom je umanjila koeficijente za 3%, što znači da je tom Uredom smanjen koeficijent sa 1,25, na 1,2125.

18. Neosnovano tuženik navodi da je Sporazum stavljen izvan snage donošenjem Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj 39/09. – dalje: Zakon o osnovici) budući je nesporno odredbom članka 3. Zakona o osnovici propisano da danom stupanja na snagu istog zakona prestaju važiti odredbe članka 5. stavka 2. i 3. Zakona o plaćama u javnim službama ("Narodne novine" broj 27/01.) i sve odredbe drugih zakona, kolektivnih ugovora i drugih sporazuma, bez obzira na njihov naziv i potpisnike, kojima je propisana osnovica plaće u javnim službama, odnosno način njegova određivanja, a koji su doneseni na temelju Zakona o plaćama u javnim službama ili na bilo kojem drugom pravnom temelju. Pritom, za valjanost visine osnovice utvrđene kroz Dodatak Sporazumu valja uzeti u obzir da je taj zakon izmijenjen Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj 124/09. – dalje: ZID Zakona o osnovici) i to na način da je u članku 2. istog propisano da se mijenja članak 2. na način da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu, osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada Republike Hrvatske posebnom odlukom. Stavkom 3. istog članka, istog zakona propisano je da do utvrđivanja nove osnovice plaće u javnim službama na temelju članka 2. istog zakona, primjenjuje se osnovica plaće u javnim službama utvrđena Dodatkom Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, sklopljenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi 13. svibnja 2009., čime su parametri za utvrđivanje osnovice za obračun plaća, utvrđeni u Dodatku Sporazumu, postali i dio zakonske odredbe, sve dok kolektivnim ugovorom ne bude utvrđeno drugačije.

18.1. Dakle, mogućnost samostalnog određivanja osnovice plaće prepuštena je Vladi Republike Hrvatske samo u slučaju da kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu, no istovremeno je izričito propisano da će se do tada primjenjivati osnovica utvrđena prema Dodatku Sporazumu.

18.2. Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj 40/09.), Vlada Republike Hrvatske donijela je temeljem Zakona o osnovici, a prije donošenja ZID Zakona o osnovici. No, donošenjem ZID Zakona o osnovici došlo je do promjene u načinu određivanja osnovica za obračun plaća pa je od stupanja na snagu ZID Zakona o osnovici, 01. travnja 2009., propisano da se visina osnovice za obračun plaće utvrđuje prvenstveno kolektivnim ugovorom, samo podredno odlukom Vlade Republike Hrvatske, a do zaključenja kolektivnog ugovora propisana je izravna primjena Dodatka Sporazumu.

18.3. Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi su sklapanjem Dodatka Sporazumu o osnovici 13. svibnja 2009., a zatim i Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 115/10.), sklopili kolektivni ugovor koji je predviđen u članku 2. ZID Zakona o osnovici, u kojemu su ponovno uputili na primjenu Dodatka Sporazumu, čime je osnovica za obračun plaće određena sukladno zakonskoj odredbi iz članka 2. ZID Zakona o osnovici.

18.4. Na opisani način Odluka o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj 40/09.), stavljena je izvan snage samim stupanjem na snagu ZID Zakona o osnovici.

19. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka i utvrđenog činjeničnog stanja, sud smatra u cijelosti osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja, preciziran podneskom od 30. siječnja 2026., odnosno da je tuženik u utuženom razdoblju, od siječnja 2016. do siječnja 2017. bio dužan obračunavati i isplaćivati tužitelju plaću prema visini osnovice od 5.415,37 eura.

19.1. Naime, sud u cijelosti prihvaća stav tužitelja glede pravne osnove tužbe, odnosno zahtjev za isplatu razlike plaće temeljem odredbe članka III. Izmjena i dopuna Dodatku Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama, sklopljenom 26. listopada 2011. i Arbitražne odluke iz prosinca 2011., pri čemu tuženik kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu odredbe članka 2. Zakona o plaćama u javnim službama ("Narodne novine" broj 27/01., 39/09.). Navedeno proizlazi i iz odredbe članka 8. stavka 1. ZR-a, kojim je propisano da su se u radnom odnosu poslodavac i radnik dužni pridržavati odredbi Zakona o radu i drugih zakona, međunarodnih ugovora koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom Republike Hrvatske i objavljeni, a koji su na snazi, drugih propisa, kolektivnih ugovor i pravilnika o radu. Pritom, a po pitanju načina primjene osnovice, obzirom da se plaće u javim službama isplaćuju iz državnog proračuna te da ih tuženik sam niti ne obračunava, već to čini preko Centralnog obračuna plaća, do primjene navedene osnovice plaća nije moglo doći "automatizmom", ali propust Vlade Republike Hrvatske da donese Odluku o visini osnovice za izračun plaće u javnim službama, po stavu ovog suda ne može ići na štetu tužitelja, prvenstveno iz razloga što je Vlada Republike Hrvatske sklopila sve navedene pravne poslove, uključujući i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., u ime i za račun svih poslodavaca iz javnih službi pa je trebala osigurati i sve materijalne i formalne pretpostavke da poslodavci pa tako i tuženik mogu ispuniti svoje obveze, uključujući i povećanje osnovice kada su se za to ispunili uvjeti.

19.2. Pravo na isplatu temeljem navedene odredbe potvrđuje i Sporazum o osnovici plaće u javnim službama od 23. studenog 2006., sklopljen između Vlade Republike Hrvatske i Sindikata javnih službi, kojim je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama za po 6% u 2007., 2008. i 2009. te Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 12. svibnja 2009., sklopljen između Vlade Republike Hrvatske i Sindikata javnih službi, a Izmjene Dodatka Sporazumu usvojene su i u obliku Arbitražne odluke od 07. prosinca 2011.

19.3. Sukladno članku IX. stavku 4. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, ugovoreno trajanje istoga je pet godina. Zbog pravila o produženoj primjeni kolektivnog ugovora iz odredbe članka 199. stavka 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14.), primjena Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu istekla je 26. siječnja 2017.

19.4. Prema stavu ovog suda, Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu predstavlja kolektivni ugovor sklopljen sukladno odredbama članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj 39/09., 124/09.), temeljem koje se osnovica za plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi, kao i odredbe članka 51. stavka 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 115/10), kojom je bila utvrđena primjena Dodatka Sporazumu te svih njegovih izmjena i dopuna, na pitanje visine plaće u javnim službama, tako i odredbe članka 51. stavka 4. TKU/12, kojom je utvrđena primjena Dodatka Sporazumu i svih njegovih izmjena i dopuna na pitanje visine plaća u javnim službama.

19.5. Navedeno potvrđuje i činjenica da su Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi 28. prosinca 2012. usvojili Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma radi pojašnjenja primjene članka IV. stavka 5. , u vezi sa člankom VII. stavkom 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu. Uvjeti za povećanje osnovice temeljem odredbe članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu ispunjeni su krajem 2015., s početkom primjene od siječnja 2016. Odredbom članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, ugovoreno je da će osnovica za obračun plaće u javnim službama iznositi 5.415,37 HRK bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine), prosječno dva ili više posto mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se se iza toga do prve sljedeće promjene prema istim Izmjenama i dopunama Dodatka Sporazumom.

20. Državni zavod za statistiku objavio je 28. kolovoza 2015. prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015., u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 1,2% u drugom tromjesečju 2015., u odnosu na isto tromjesečje 2014. Isti statistički pokazatelji potvrđeni su i procjenom Državnog zavoda za statistiku od 04. rujna 2015. Dana 27. studenog 2015. Državni zavod za statistiku objavio je prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015., u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 2,8% u trećem tromjesečju 2015., u odnosu na isto tromjesečje 2014. Isti statistički pokazatelji potvrđeni su i procjenom Državnog zavoda za statistiku od 04. prosinca 2015., iz čega proizlazi da je aritmetička sredina prethodno navedene dvije stope realnog rasta BDP-a, upravno 2% pa je krajem studenog 2015. bio ispunjen uvjeti iz odredbe članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, jer su u tom mjesecu objavljeni relevantni podaci Državnog zavoda za statistiku.

20.1. Budući je odredbom članka VII. stavka 3. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu ugovoreno da ako se nešto isplaćuje ili povećava "za mjesec", da se u prvom sljedećem vrši ta primjena, isplata, odnosno povišica, onda se osnovica za rad u prosincu 2015. povećala na već navedeni iznos od 5.415,37 HRK.

20.2. Državni zavod za statistiku objavio je 04. ožujka 2016. procjenu tromjesečnog BDP-a za četvrto tromjesečje 2015., u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 1,9%, u odnosu na isto tromjesečje 2014., a 20. listopada 2016. objavio je Priopćenje za javnost u povodu objave usklađenih tromjesečnih podataka BDP-a od prvog tromjesečja 2014. do drugog tromjesečja 2016. prema BDP-u za 2014. Iz revidiranih podataka proizlazi da bi, bez zaokruživanja, kvartalna stopa rasta BDP-a za drugi kvartal 2015. iznosila 1,24561%, dok bi za treći kvartal iznosila 2,78247%. Stoga, revidirani podaci Državnog zavoda za statistiku jasno pokazuju da su uvjeti za povećanje osnovice iz članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu ispunjeni krajem studenog 2015.

21. Ovaj sud nadalje drži oportunim istaknuti kako niti jedna od potpisnica, a osobito Vlada Republike Hrvatske, nije u zakonom predviđenom postupku osporila valjanost, odnosno dokazala ništetnost Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama.

22. Pored svega istaknutog, iz revizijske odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Rev-1111/2020, od 01. prosinca 2020., u bitnom proizlazi da:

- dan početka primjene uvećane osnovice iz članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama, nije odgođen primjenom odredbe članka VII. stavka 1. Izmjena i dopuna Sporazuma o osnovici plaća u javnim službama, od 26. listopada 2011., za tri godine, iako je realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježio negativni rast, od listopada 2011. do rujna 2014. (za dvanaest tromjesečja),

- ispunjenje uvjeta iz članka III. nije preduvjet primjene članka IV., a ispunjenje uvjeta iz članka III. i IV. nije preduvjet primjene članka V., a članak VII. na članak III. do V. na sve faze koje se odnose na buduća postupanja u vidu vraćanja osnovice za plaće koja su vrijedila za siječanj 2009., vraćanje pariteta (jednakosti) između plaća u javnim službama i prosječne plaće u privredi koji su bili u 2008. i dogovor o ostvarenju cijeljene cijene rada i dinamici njenog dosezanja (konvergenciji),

- odredbom članka VII. Izmjena i dopuna Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama, od 26. listopada 2011., nije odgođena primjena odredbe članka III. o "povratu" osnovice, jer se odredba članka VII. Izmjena i dopuna Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama odnosi na način "usklađivanja pariteta" (članak IV. i V. Izmjena i dopuna Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama).

23. U pogledu visine tužbenog zahtjeva, proveden je dokaz financijskim vještačenjem, po stalnom sudskom vještaku Tomislavu Prpiću, dipl. oec. te je ovaj sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje navedenog stalnog sudskog vještaka (list 115-124 spisa) koji je naveo da je u periodu u kojem su isplaćene plaće za utuženo razdoblje od siječnja 2016. do siječnja 2017., tuženik tužitelju zbog neprimjene osnovice od 5.417,37 HRK ukupno manje isplatio bruto1 iznos od 17.488,34 HRK / 2.321,10 eura. Prikaz po mjesecima navedenog novčanog iznosa prezentiran je u Tablici 4 nalaza, a ovaj sud smatra da su vještakov nalaz i mišljenje izrađeni detaljno, stručno, u skladu sa spisu priležećom dokumentacijom i postavljenim zadatkom vještaku.

23.1. U podnesku otpremljenom na sudski spis 17. veljače 2023. (list 138-140 spisa), tužitelj je naveo kako nema prigovor na metodu izračuna, držeći pritom potrebnim izvršiti izračun na temelju drugačijih podataka od onih koje je vještak koristio prilikom izrade nalaza i mišljenja. Navodeći kako je vještak nalaz i mišljenje sačinio na temelju Obračunske isprave za isplatu plaće – naknade za razdoblje od prosinca 2015. do siječnja 2017. s pripadajućim isplatama u periodu od 11. siječnja 2016. do 07. veljače 2017., a kako temeljem istih manje isplaćeni bruto iznos tužitelju nije pravilno obračunat iz razloga što tuženik nije pravilno obračunavao i isplaćivao dodatke na plaću za utuženo razdoblje, uslijed čega da ni obračunske isprave nisu u skladu s time, tužitelj se poziva na sačinjeni nalaz i mišljenje vještaka u predmetu poslovni broj: Pr- 355/2020, kojega dostavlja u privitku predmetnog podneska (list 141-152 spisa) i predlaže da se vještak glede navedenog dodatno očituje.

23.2. Očitujući se na primjedbe tužitelja, navedene u točki 23.1. obrazloženja ove odluke, nakon što je tužitelj podneskom otpremljenim na spis predmeta 05. svibnja 2025. (list 167-168 spisa), obavijestio ovaj sud kako tuženik u ovosudnom predmetu poslovni broj: Pr-355/2020, nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka – ustanove Centar za financijska vještačenja d.o.o., stalni sudski vještak Tomislav Prpić, dipl. oec. u podnesku otpremljenom na ovosudni spis predmeta 19. prosinca 2025. (list 191), naveo je da je nalaz i mišljenje izradio u cijelosti prema zadaći navedenoj na stranici 3. predmetnog nalaza i mišljenja te da su prigovori tužitelja pravne prirode koji zapravo da predstavljaju prigovor na zadaću kojom je izričito određeno što vještak treba izračunati te da po eventualnoj odluci suda se može izraditi dopuna nalaza i mišljenja, a kod čega je vještak ostao i prilikom usmenog obrazlaganja nalaza i mišljenja na ročištu održanom 23. travnja 2026. (list 205-206 spisa).

23.3. Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Tomislava Prpića, dipl. oec. kao i iskaz istog, ovaj sud je prihvatio kao stručan i objektivan te izrađen u skladu s postavljenim zadatkom vještaku i pravilima struke. Na nalaz i mišljenje tuženik nije imao nikakvih primjedbi, dok vezano uz primjedbe tužitelja, isti nakon pisanog očitovanja vještaka i iskaza vještaka, nije dalje ustrajao na iznesenim primjedbama.

24. Dakle, tužitelj ima pravo na obračun i isplatu plaće u utuženom razdoblju primjenom osnovice od 5.415,37 HRK bruto, odnosno s povećanjem od 6%, zbog čega je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu bruto iznosa od 2.321,10 osnovan, zajedno sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama na svaki pojedinačni mjesečni iznos glavnice, koje teku za prethodne mjesece u utuženom razdoblju od prvog idućeg dana u sljedećem mjesecu i to od dana kad je tužitelju bila isplaćena plaća, a što je navedeno, odnosno koji datumi su nedvojbeni izraženi u spisu priležećim platnim listama na ime tužitelja, sve sukladno odredbi članka 183. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21. – dalje: ZOO). Odluka o zakonskim zateznim kamatama temelji se na odredbi članka 29. stavka 1. ZOO-a, koja propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Stopa zakonske zatezne kamate određena je sukladno članku 29. stavku 2. i 8. ZOO-a za razdoblje do 31. prosinca 2022., a od 01. siječnja 2023. prema članku 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 114/22.) i članku 1. Uredbe Vlade Republike Hrvatske o izmjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 156/22.), kojima je noveliran članak 29. stavka 2. i 8. ZOO-a.

25. Prema odredbi članka 45. stavka 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12., 144/12., 43/13., 120/13., 125/13., 148/13., 83/14., 143/14., 136/15. – dalje: ZPD), predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac, isplatitelj primitka iz članka 14. ZPD-a , i to prilikom svake isplate, prema propisima koji važe na dan isplate. Sukladno odredbi članka 61. stavka 1. i stavka 9. Pravilnika o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 95/05., 96/06., 68/07., 146/08., 2/09., 146/09., 123/10., 137/11., 61/12., 79/13., 160/13., 157/14., 137/15. – dalje: Pravilnik), predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava se tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz članka 14. ZPD-a, odnosno članka 11. Pravilnika, umanjenog za obračunate i uplaćene doprinose za obvezna osiguranja iz primitka po posebnim propisima i umanjenog za iznos uplaćenih premija osiguranja iz članka 12. stavka 9. i članka 16. stavka 2. ZPD-a i umanjenog za osobni odbitak iz članka 36. stavka 1. i 2. ZPD-a (porezna osnovica). Obračunati predujam poreza isplatitelj obustavlja i uplaćuje istodobno s isplatom primitka od nesamostalnog rada, kao porez po odbitku (članak 61.s takva 1. Pravilnika). Obzirom na navedeno, porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, koji čine sastavne dijelove bruto plaće (uz neto plaću i doprinose), dospijevaju tek isplatom plaće, što znači da do trenutka isplate plaće, a analogno i isplate zaostale razlike u plaći po sudskoj odluci, nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i pripadajućeg prireza porezu na dohodak i na te iznose se zatezne kamate do tada ne obračunavaju. Prema tome, i u dijelu kojim se izuzima od plaćanja svota zateznih kamata tekućih na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosima razlike plaće, tužbeni zahtjev je pravilno postavljen pa je stoga odlučeno sadržajem točke I. izreke ove presude.

26. Odluka o troškovima temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a, u vezi sa člankom 155. ZPP-a, uzimajući pritom u obzir vrijednost predmeta spora, ostvareni potpuni uspjeh tužitelja prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu te odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23. - dalje: Tarifa), sukladno Tarifnom broju 54. koje Tarife vrijednost boda iznosi 2,00 eura.

26.1. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po kvalificiranom punomoćniku prema podnesenom troškovniku, i to za radnje: sastava tužbe sukladno Tarifnom broju 7. točki 1. Tarife u visini od 100 bodova, odnosno 200,00 eura, sastava četiri obrazložena podneska, sukladno Tarifnom broju 8. točki 1. Tarife u visini od 100 bodova, odnosno 200,00 eura za svaki podnesak, zastupanja na ročištu: 03. veljače 2022., 21. travnja 2022., 20. ožujka 2023. i 23. travnja 2026., sukladno Tarifnom broju 9. točki 1. Tarife u visini od 100,00 bodova, odnosno 200,00 eura za svako ročište. Navedeni iznos valjalo je uvećati za pripadajući i zatraženi iznos poreza na dodanu vrijednost od 25% (Tarifni broj 46. Tarife), u iznosu od 450,00 eura te za novčani iznos koji je tužitelj predujmio i koji je utrošen za provedbu financijskog vještačenja, a koji trošak je bio potreban za vođenje parnice, u iznosu od 250,00 eura.

26.2. Tužitelju temeljem članka 151. stavka 3. ZPP-a pripadaju i zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos troška postupka od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka, a sve sukladno postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelja, po stopi propisanoj člankom 29. stavkom 2. i 8. ZOO-a, pri čemu je paricijski rok određen u skladu sa člankom 328. stavkom 2., u vezi sa člankom 433. ZPP-a, od 15 dana.

26.3. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki III. izreke ove presude te je tužitelju na ime ukupnih troškova ovog postupka, dosuđen novčani iznos od 2.500,00 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

27. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak parničnog postupka u preostalom dijelu, preko dosuđenih 2.500,00 eura pa do zatraženih 2.898,17 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, odnosno zatraženi trošak sastava jednog obrazloženog podneska u iznosu od 200,00 eura s pripadajućim porezom na dodanu vrijednost, odnosno zatraženi trošak preko Tarifnim brojem 8. točkom 1. Tarife priznate nagrade za sastav četiri obrazložena podneska u prvostupanjskom postupku, te razlika uplaćenog, a neiskorištenog predujma za provođenje dokaza financijskim vještačenjem, u iznosu od 148,17 eura, budući ista ne ulazi u trošak postupka te će navedeni iznos biti vraćen tužitelju odmah po otpremanju ove odluke.

27.1. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki III. izreke ove odluke.

28. Budući da je tuženik u cijelosti izgubio ovaj spor, to u odnosu na istog nema osnove za primjenom odredaba članka 154. i 155. ZPP-a, slijedom čega je odlučeno kao u točki IV. izreke ove presude.

U Rijeci 16. srpnja 2026.

Sudac

Andreja Žigante

Nacrt odluke izradila sudska savjetnica Nora Kišur

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave ovjerenog prijepisa ove presude i rješenja, pismeno, putem ovog suda, u 3 (tri) primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku