REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI
PREKRŠAJNI ODJEL
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
P R E S U D A
Općinski sud u Velikoj Gorici, Prekršajni odjel, po sucu: Damir Tepeš, uz sudjelovanje zapisničarke: Ivana Hoti, u prekršajnom postupku protiv okrivljenih: CWG d.o.o. za trgovinu i usluge – pravna osoba i AN – odgovorna osoba, zbog prekršaja iz čl.224.st.1.t.29. i st.2. Zakona o vodama (NN br. 66/19, 84/21, 47/23), pokrenutim povodom podnesenog prigovora protiv Prekršajnog naloga izdanog od ovlaštenog tužitelja: Državni inspektorat, Područni ured Zagreb, Služba inspekcije zaštite okoliša, zaštite prirode i vodopravni nadzor, broj: KLASA: 325-01/25-01/1085 URBROJ: 443-02-05-10-25-5, od dana 16.09.2025.g., koji su ovom Sudu dostavljeni dana 13.10.2025.g., nakon provedene glavne javne rasprave, održane kod ovog Suda dana 16.07.2026.g., u nazočnosti I. i II. okrivljenih, kada je i objavljena presuda, temeljem čl.94., čl.179., čl.183. Prekršajnog zakona (NN br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22),
p r e s u d i o j e
I/
pravna osoba: CWG d.o.o. za trgovinu i usluge, OIB: 57636759173, sa sjedištem u [adresa], po predstavniku SN, prekršajno neosuđivana,
i
odgovorna osoba: AN, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin A i S rođene AN, rođen **.**.1981. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, VSS, pismen, po zanimanju dipl. ing. cestovnog prometa, zaposlen u vlasnik tvrtke CWG d.o.o., primanja oko 2.000,00 eura, srednjeg imovnog stanja, oženjen, otac malodobne djece, nije odlikovan, prekršajno neosuđivan, kazneno neosuđivan, protiv njega se ne vodi drugi prekršajni postupak niti kazneni postupak,
k r i v i s u
što je neposrednim inspekcijskim nadzorom obavljenim 8. kolovoza 2025. utvrđeno da pravna osoba CWG d.o.o., OIB: 57636759173, sa sjedištem na adresi [adresa], na lokaciji samposlužne autopraonice ''Shark'', u Velikoj Gorici, Stjepana Fabijančića Jape 135, smještena na katastarskoj čestiti k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], prilikom obavljanja djelatnosti autopraonice ispušta otpadne vode bez vodopravne dozvole za ispuštanje otpadnih voda u sustav javne odvodnje Grada Zagreba, prema odredbama čl.8. i 12. Pravilnika o graničnim vrijednostima emisija otpadnih voda, za koje se primjenjuju granične vrijednosti emisija otpadnih voda u tvrđene u Tablici 1. Priloga 1 i 1.B navedenog Pravilnika,
čime su pravna i odgovorna osoba počinili prekršajno djelo iz čl.165. Zakona o vodama, a kažnjivo po čl.224.st.1.t.29. i st.2. istog Zakona,
pa im se temeljem navedenih propisa, uz primjenu čl.37. Prekršajnog zakona
i z r i č e
PRAVNOJ OSOBI novčana kazna u iznosu od 900,00 (devetsto) eura,
a
ODGOVORNOJ OSOBI novčana kazna u iznosu od 450,00 (četiristo pedeset) eura.
II/
Temeljem čl.33.st.10. Prekršajnog zakona I. i II. okrivljenici su obvezni platiti novčane kazne u roku od 1 (jedan) mjesec po pravomoćnosti ove presude.
Temeljem odredbe čl.152.st.3. i čl.183.st.2. Prekršajnog zakona upozoravaju se I. i II. okrivljeni, da ako u roku koji im je određen za plaćanje novčanih kazni uplate dvije trećine izrečenih novčanih kazni smatrat će se da su novčane kazne u cjelini uplaćene.
Temeljem čl.34.st.1. Prekršajnog zakona ukoliko novčane kazne ne budu naplaćene u cijelosti ili djelomično u navedenom roku, naplatit će se prisilno.
III/
Temeljem čl.139.st.3. u vezi čl.138.st.2.t.3. i st.3. Prekršajnog zakona I. i II. okrivljeni dužni su platiti trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 (pedeset) eura, svaki posebno, u roku od 1 (jedan) mjesec po pravomoćnosti ove presude, pod prijetnjom prisilne naplate.
Obrazloženje
I/
1.
Državni inspektorat, Područni ured Zagreb, Služba inspekcije zaštite okoliša, zaštite prirode i vodopravni nadzor, pod navedenim brojem, dana 13.10.2025.g., kao ovlašteni tužitelj, dostavio je ovom Sudu zajednički prigovor imenovane I. okrivljene pravne osobe i II. okrivljene odgovorne osobe, podnesen protiv Prekršajnog naloga koji je izdan I. i II. okrivljenima zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci presude.
2.
Ovlašteni tužitelj je dana 16.09.2025.g. izdao Prekršajni nalog broj: KLASA: 325-01/25-01/1085 URBROJ: 443-02-05-10-25-5, kojim je I. okrivljenu pravnu osobu i II. okrivljenu odgovornu osobu, za navedeni prekršaj oglasio krivima i kaznio ih novčanim kaznama u iznosu od 21.895,00 eura, odnosno 925,00 eura, te ih obvezao na plaćanje troška u iznosu od 13,27 eura, svakog, ali su I. i II. okrivljeni pravodobno podnijeli prigovor zbog poricanja prekršaja, radi čega je Prekršajni nalog stavljen izvan snage, nakon čega je Sud temeljem odredaba Prekršajnog zakona proveo glavnu raspravu.
3.
Okrivljena pravna i odgovorna osoba u svojoj prvotno podnesenoj zajedničkoj pisanoj obrani dostavljenoj Sudu iznijeli su, uz ostalo i u bitnom, kako u cijelosti osporavaju navode iz Prekršajnog naloga, navodeći pritom razloge zbog kojih smatraju da djelo koje se okrivljenicima stavlja na teret nije prekršaj.
4.
Predstavnik I. okrivljene pravne osobe i ujedno II. okrivljena odgovorna osoba u svojoj naknadno iznesenoj usmenoj obrani iskazao je da su krivi za prekršaj koji im se stavlja na teret.
Priznaje da je dana 8. kolovoza 2025. proveden inspekcijski nadzor od strane vodopravnog inspektora, na lokaciji Samposlužne autopraonice Shark u Velikoj Gorici, Stjepana Fabijančića Jape 135, a koja posluje u okviru trgovačkog društva CWG d.o.o. sa sjedištem u [adresa]. Tom prilikom utvrđeno je da se u okviru poslovanja autopraonice ispuštaju otpadne vode, a da nije pribavljena vodopravna dozvola za ispuštanje takvih voda. On je odmah nakon inspekcijskog nadzora pokrenuo postupak za izdavanje vodopravne dozvole te je i ishodio vodopravnu dozvolu, a o čemu je upoznat i vodopravni inspektor. Žao mu je što je počinjen ovaj prekršaj. Do sada pravna osoba i on nisu prekršajno osuđivani. Obećava da će ubuduće paziti kako do sličnih prekršaja ne bi dolazilo. Moli Sud da mu priznanje i kajanje i sve olakotne okolnosti uzme u obzir prilikom donošenja odluke te da donese najpovoljniju odluku za pravnu osobu i njega. Ističe kako se odriče prava na branitelja te branitelju ne treba dostaviti presudu.
5.
U dokaznom postupku ispitan je svjedok MN, vodopravni inspektor, koji je u svom iskazu iznio kako se sjeća da je dana 8. kolovoza 2025. obavljao inspekcijski nadzor u okviru godišnjeg plana inspekcijskih nadzora na lokaciji Samoposlužne autopraonice Shark u Velikoj Gorici, Stjepana Fabijančića Jape 135 kojom prilikom je utvrdio da je praonica u funkciji te obavlja djelatnost vanjskog pranja vozila, kojom prilikom nastaju otpadne vode. Obzirom da na lokaciji nije zatečen vlasnik niti itko od djelatnika poslan je pisani poziv na adresu pravne osobe C W G d.o.o. te se odazvao direktor AN koji je u zapisničkoj izjavi 1. rujna 2025. iskazao kako na predmetnoj lokaciji autopraonica posluje od 2023. godine te da nije bio upoznat sa potrebom posjedovanja vodopravne dozvole za ispuštanje otpadnih voda i u međuvremenu su I. i II. okrivljeni ishodili vodopravnu dozvolu za ispuštanje otpadnih voda. To je sve što ima za iskazati. Nakon što je upoznat sa pisanom obranom okrivljene pravne i odgovorne osobe ističe kako sam ja 8. kolovoza 2025. obavio inspekcijski nadzor i datum je naveden u prekršajnom nalogu te smatra da je s tim podatkom u potpunosti ispunjena zakonska obaveza utvrđenja točnog vremena počinjenja prekršajnog djela. Obzirom na navode pisane obrane u kojima se ističe kako se tužitelj nije pozvao na provedbeni propis ističe kako je u prekršajnom nalogu u izreci naveden čl.8. i čl.12. Pravilnika o graničnim vrijednostima emisija otpadnih voda, a vezano uz to Tablica 1. Priloga 1, 1.B predmetnog Pravilnika te je samim time upotpunjenja blanketna norma Zakona o vodama. U odnosu na tvrdnju okrivljene pravne i odgovorne osobe kako pravna osoba posjeduje trajnu vodopravnu dozvolu ističe kako je 10. veljače 2026. obavio kontrolni inspekcijski pregled u kojem je utvrđeno kako je pravna osoba ishodila potrebnu vodopravnu dozvolu, ali tek nakon prvog obavljenog inspekcijskog nadzora i utvrđenja počinjenja prekršaja. U cijelosti ostaje kod prijavljenog prekršaja.
6.
U nastavku dokaznog postupka sudac je izveo dokaz uvidom i čitanjem: Prekršajni nalog Državnog inspektorata, Područni ured Zagreb, Službe inspekcije zaštitne okoliša, zaštite prirode i vodopravni nadzor, KLASA: 325-01/25-01/1085, URBROJ: 443-02-05-10-25-5 od 16. rujna 2025., prigovor podnesen 6. listopada 2025., zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru Državnog inspektorata, Područni ured Zagreb, Služba inspekcijske zaštite okoliša, zaštite prirode i vodopravni nadzor, KLASA: 325-01/25-01/1085, URBROJ: 443-02-05-10-25-3 od 1. rujna 2025., zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru Državnog inspektorata, Područni ured Zagreb, Služba inspekcijske zaštite okoliša, zaštite prirode i vodopravni nadzor, KLASA: 325-01/25-01/1085, URBROJ: 443-02-05-13-25-1 od 8. kolovoza 2025. i potvrde Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za kazneno pravo, Sektora za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Službe za evidencije i pomilovanja, Odjela za prekršajne evidencije za C W G društvo s ograničenom odgovornošću za trgovinu i usluge i SN od 13. ožujka 2026.
7.
U završnom govoru predstavnik I. okrivljene pravne osobe i ujedno II. okrivljena odgovorna osoba iskazao je kako odluku prepušta sudu.
II/
1.
Nakon provedene glavne rasprave, povodom iznesene zajedničke pisane i usmene obrane predstavnika I. okrivljene pravne osobe i II. okrivljene odgovorne osobe te izvođenja svih osobnih i materijalnih dokaza, sudac je sa sigurnošću i nesporno utvrdio i s uvjerenjem zaključio da su I. i II. okrivljeni predmetne zgode postupili suprotno odredbi iz čl.165. Zakona o vodama, na način opisan u izreci presude, pa su tako počinili prekršaj kažnjiv po čl.224.st.1.t.29. i st.2. istog Zakona, koji im se Optužnim prijedlogom stavlja na teret.
2.
Sudac je cijenio ukupnu zajedničku obranu, ali osobito naknadno priznanje predstavnika I. okrivljene pravne osobe i ujedno II. okrivljene odgovorne osobe, pa ju je u cijelosti prihvatio, jer je zaključio da je iznesena obrana jasna, razumljiva, uvjerljiva i životna, dok je i temeljem izvedenih osobnih i materijalnih dokaza nesporno utvrdio i zaključio da su I. i II. okrivljeni uistinu počinili prekršaj koji im se stavlja na teret.
3.
Sudac je cijenio iskaz svjedoka MN, vodopravnog inspektora, pa mu je u cijelosti poklonio vjeru, budući je svjedok činjenice vezane za počinjenje prijavljenog prekršaja od strane okrivljene pravne i odgovorne osobe predmetne zgode utvrdio neposrednim opažanjem te je utvrđene činjenice naveo u sastavljenom Zapisniku o obavljenom inspekcijskom nadzoru, u okviru svojih službenih i stručnih ovlaštenja, te je potom odlučne činjenice iznio pred Sudom.
Pritom, sudac smatra da je svjedok svoj iskaz iznio jasno, detaljno, razumljivo, životno i neposredno uvjerljivo, da nije pristrano zainteresiran za ishod ovog postupka, te je zaključio da je svjedok predmetne činjenice i svoja opažanja iznosio na temelju osobnih saznanja, objektivno, vrlo razložno, okolnosno i vjerodostojno, da su činjenice koje je iznio u svom iskazu sukladne sa činjenicama utvrđenim temeljem izvedenih materijalnih dokaza, a sudac u njegovom iskazu nije našao kontradiktornosti ili nelogičnosti, zbog čega nije bilo razloga da posumnja u istinitost njegovog iskaza.
Nakon što je imenovani svjedok komentirao pisanu obranu I. i II. okrivljenih, sudac je potvrdio svoje zapažanje i učvrstio svoj stav o uvjerljivosti, objektivnosti i nepristranosti iskazivanja ovog svjedoka.
Sudac je mišljenja kako iskaz ispitanog svjedoka snažno jača uvjerljivost naknadno iznesene usmene zajedničke obrane okrivljene pravne i odgovorne osobe te da u cijelosti potvrđuje istinitost njihovih obrambenih navoda, a pritom osnažuje uvjerenje suca o postojanju odgovornosti i krivnje I. i II. okrivljenih za terećeni prekršaj. Sudac je osobito cijenio iskaz svjedoka u dijelu gdje iznosi kako su I. i II. okrivljeni u međuvremenu ishodili vodopravnu dozvolu za ispuštanje otpadnih voda.
Sudac je čvrsto uvjeren kako upravo temeljem iskaza ispitanog svjedoka, u vezi sa svim izvedenim materijalnim dokazima, pored naknadnog priznanja predstavnika okrivljene pravne osobe i ujedno okrivljene odgovorne osobe, može nesporno utvrditi da su I. i II. okrivljeni predmetne zgode stvarno počinili prekršaj koji im je stavljen na teret, te da sa sigurnošću može donijeti odluku o njihovoj prekršajnoj odgovornosti i krivnji.
Sudac je uvidom u sve izvedene materijalne dokaze koji su već nabrojani, a koji su dostavljeni u privitku Prekršajnog naloga kao optužnog akta, utvrdio da su u označenoj dokumentaciji sadržane činjenice i opisane okolnosti na kojima ovlašteni tužitelj temelji činjenični opis radnje prekršaja naveden u optužnom aktu, a povodom kojih je ovlašteni tužitelj izdao Prekršajni nalog i pokrenuo prekršajni postupak protiv I. i II. okrivljenih počinitelja prekršaja.
5.
Sudac je uvidom u Potvrde izdane od Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprava za kazneno pravo, Sektor za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Služba za evidencije i pomilovanja, Odjel za prekršajne evidencije, za CWG d.o.o. za trgovinu i usluge te za SN, izvršenim dana 13.03.2026.g., utvrdio da I. okrivljena pravna osoba i II. okrivljena odgovorna osoba do tada nisu bili prekršajno osuđivani.
6.
Sudac je temeljem čl.88.st.2. Prekršajnog zakona slobodno cijenio sve već navedene dokaze, kao i postojanje ili nepostojanje činjenica i pri tome nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima.
7.
Sudac nije izvodio druge eventualno postojeće i moguće dokaze, jer je uzimajući u obzir konkretne okolnosti, zaključio kako se izvođenjem i novih dokaza činjenično stanje ne bi moglo dodatno utvrditi, odnosno ne bi se doprinijelo boljem pojašnjenju već utvrđenih činjenica temeljem već izvedenih dokaza, te sve skupa u međusobnoj povezanosti nikako ne bi moglo dovesti do drugačije odluke u odnosu na optužbu protiv okrivljene pravne i odgovorne osobe, osim o njihovoj krivnji i kažnjavanju za terećeni i počinjeni prekršaj.
Pored toga, sudac nije izveo dodatne dokaze i radi izbjegavanja odugovlačenja prekršajnog postupka i izbjegavanja nepotrebnih radnji i troškova, a vodeći se pritom načelima svrhovitosti i ekonomičnosti postupka.
Konačno, sudac nije izveo nove dokaze osobito iz razloga što je zaključio kako je činjenično stanje zapravo u dovoljnoj mjeri utvrđeno temeljem već izvedenih dokaza, pa da se može donijeti valjana odluka i bez dodatnog izvođenja dokaza.
III/
1.
Nakon provedene glavne rasprave, sudac je analizirajući svaki dokaz posebno kao i sve dokaze zajedno te rezultat cjelokupnog dokaznog postupka, povezujući dokaze sa zajedničkom pisanom i usmenom obranom, odnosno naknadnim priznanjem predstavnika I. okrivljene pravne osobe i ujedno II. okrivljene odgovorne osobe, sa sigurnošću i nesporno utvrdio i s uvjerenjem zaključio da su I. i II. okrivljeni predmetne zgode ostvarili sva bitna obilježja djela prekršaja za koji se terete.
2.
Zakon o vodama u čl.165. određuje, da je vodopravna dozvola potrebna za svako ispuštanje otpadnih voda za koje se propisom iz članka 70. stavka 4. toga Zakona propisuju granične vrijednosti emisija.
Isti Zakon u čl.70. određuje, uz ostalo, da se granične vrijednosti emisije propisuju za pojedine onečišćujuće tvari ili skupine onečišćujućih tvari u industrijskim otpadnim vodama prije njihova ispuštanja u građevine za javnu odvodnju ili u individualni sustav odvodnje i u svim pročišćenim ili nepročišćenim otpadnim vodama koje se ispuštaju u vode. Određuje i da ministar pravilnikom propisuje granične vrijednosti emisija opisanih otpadnih voda. Nadalje određuje da se tim pravilnikom propisuju i: ispuštanja koja su izuzeta od primjene graničnih vrijednosti emisija, ispuštanja koja su isključena iz obveze iz članka 75. stavka 1. toga Zakona, pretpostavke za privremeno dopuštenje ispuštanja otpadnih voda iznad propisanih količina i graničnih vrijednosti emisija, mjerila i pretpostavke za prikupljanje, pročišćavanje i ispuštanje komunalnih otpadnih voda, pretpostavke za iznimno dopuštena ispuštanja otpadnih voda u podzemne vode, mjerila za određivanje mjesta ispuštanja oborinskih voda te način ispuštanja oborinskih voda.
Isti Zakon u čl.75. određuje, uz ostalo, da pravne i fizičke osobe koje su u obvezi imati vodopravnu dozvolu za ispuštanje otpadnih voda prema odredbama toga Zakona ili okolišnu dozvolu prema posebnim propisima o okolišu obvezni su osigurati redovito uzorkovanje i ispitivanje sastava otpadnih voda te o tome voditi očevidnik.
Isti Zakon u čl.224. određuje, uz ostalo, da će se kaznit za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od 3980,00 do 39.810,00 eura prekršajno odgovorna pravna osoba, a novčanom kaznom u iznosu od 530,00 do 1320,00 eura odgovorna osoba pravne osobe, ako ispušta otpadne vode bez akta iz članka 165. toga Zakona.
3.
Slijedom navedenih odredbi Zakona o vodama, sudac je utvrdio kako odredbe označenog zakona propisuju prekršajnu odgovornost i kažnjavanje pravne i odgovorne osobe za svako ispuštanje otpadnih voda, odnosno u slučaju počinjenja konkretnog prekršaja, to jest ako ispuštaju otpadne vode bez vodopravne dozvole.
4.
Sudac je nakon naknadnog priznanja počinjenja prekršaja od strane predstavnika I. okrivljene pravne osobe i ujedno II. okrivljene odgovorne osobe, a osobito cijeneći sve izvedene osobne i materijalne dokaze, s uvjerenjem zaključio da su I. i II. okrivljeni predmetne zgode ostvarili biće prekršaja opisano u navedenim zakonskim propisima i tako počinili terećeni prekršaj, jer su na lokaciji samoposlužne autopraonice „Shark“ prilikom obavljanja djelatnosti autopraonice ispuštali otpadne vode bez vodopravne dozvole za ispuštanje otpadnih voda u sustav javne odvodnje grada Zagreba.
5.
Slijedom navedenog sudac je nakon iznesene zajedničke pisane i usmene obrane I. okrivljene pravne osobe i II. okrivljene odgovorne osobe, a temeljem provedenog dokaznog postupka, donio odluku o počinjenom prekršaju kao u izreci presude, pa je I. i II. okrivljene proglasio krivima i kaznio ih novčanim kaznama, a izrekao ih je u visinama za koje sudac smatra da su primjerene i opravdane te da odgovaraju stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja okrivljene pravne i odgovorne osobe.
6.
Prilikom izbora vrste i mjere kazne sudac je cijenio sve olakotne i otegotne okolnosti propisane u čl.36.st.1. i st.2. Prekršajnog zakona.
Sudac nije našao osobito otegotnih okolnosti na strani okrivljene pravne i odgovorne osobe.
7.
Sudac nalazi da ima mjesta primjeni čl.37. Prekršajnog zakona budući smatra da na strani I. okrivljene pravne osobe i II. okrivljene odgovorne osobe postoje posebno izražene olakotne okolnosti kao što su naknadno priznanje počinjenja prekršaja, dosadašnja neosuđivanost okrivljene pravne i odgovorne osobe, okolnost da I. i II. okrivljeni kao počinitelji prekršaja nisu prouzročili teže neposredne štetne posljedice koje bi trebalo otklanjati ili umanjivati, odnosno nisu prouzročili štetu koju bi trebalo naknaditi, da je prekršaj počinjen iz nehaja kao blažeg stupnja krivnje, da je stupanj ugrožavanja ili povrede javnog poretka, društvene discipline i drugih društvenih vrijednosti neznatan, pa sudac smatra kako se svrha kažnjavanja može postići i blažim kaznama od zakonom propisanih za počinjeni prekršaj.
Vrednujući razmjere i objektivnu težinu počinjenog prekršajnog djela u smislu cjelovite koncepcije svrhe kažnjavanja, a uzimajući u obzir sve okolnosti počinjenja prekršaja u njihovoj ukupnosti i kvaliteti, sudac nalazi da su u predmetnom slučaju kazne izrečene u ublaženim iznosima primjerene svim okolnostima počinjenog prekršaja i stupnju odgovornosti I. i II. okrivljenih, odnosno da nisu preniske ni previsoke, već da su dostatne svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, te smatra da će se upravo ovako izrečenim visinama novčanih kazni ostvariti kako opća tako i specijalna svrha kažnjavanja navedena u čl.6. i čl.32. Prekršajnog zakona.
Stoga je sudac za počinjeni prekršaj, umjesto kazni u Zakonom propisanim iznosima, okrivljenoj pravnoj i odgovornoj osobi izrekao kazne ispod propisanih posebnih minimuma kazni iskazanih u točno određenom rasponu iznosa, jer smatra da se svrha kažnjavanja može postići i blažim kaznama od najmanje propisanih.
8.
Temeljem odredbe čl.152.st.3. i čl.183.st.2. Prekršajnog zakona upozorava se I. okrivljena pravna osoba i II. okrivljena odgovorna osoba da ako u roku koji je I. i II. okrivljenima određen za plaćanje novčane kazne uplate dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.
9.
Odluka o troškovima prekršajnog postupka temelji se na propisima navedenim u izreci presude, a visina je odmjerena u paušalnom iznosu, razmjerno duljini trajanja i složenosti postupka.
Velika Gorica, 16. srpnja 2026.
Zapisničarka
Sudac
Ivana Hoti, v.r.
Damir Tepeš, v.r.
POUKA O PRAVNOM LIJEKU
Predstavnik I. okrivljene pravne osobe i ujedno II. okrivljena odgovorna osoba odrekao su se prava na žalbu protiv presude.
Protiv ove presude ovlašteni tužitelj ima pravo podnijeti žalbu Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi u dva primjerka Općinskom sudu u Velikoj Gorici, Trg kralja Tomislava 36, Velika Gorica.
