Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž R-82/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, po sucu Vesni Gašparuš - Horvat, u pravnoj stvari tužitelja INA – Industrija nafte d.d., Zagreb, Avenija Većeslava Holjevca 10, OIB: 27759560625, zastupanoga po punomoćnici Loreni Panežić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Orehovec, Vinter, Kiš, Šimunović, Zagreb, Smičiklasova 18, protiv tuženog Radničkog vijeća INA – Industrija nafte, d.d., Zagreb, Avenija Većeslava Holjevca 10, zastupanoga po punomoćniku Ivanu Gelenčiru, odvjetniku u Zagrebu, Ulica kneza Višeslava 11, radi nadomještanja suglasnosti na odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 1513/2025-12 od 16. lipnja 2026., 16. srpnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba tužitelja INA – Industrija nafte d.d. Zagreb, ukida rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1513/2025-12 od 16. lipnja 2026. i predmet vraća istome sudu na ponovni postupak.

II. O troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem nije dopuštena preinaka tužbe na način da umjesto prvobitnog tuženika Radničko vijeće INA – Industrija nafte d.d. Zagreb, u parnicu na strani tuženika stupi AF, kao sindikalni povjerenik, s pravima i obvezama radničkog vijeća INA d.d. (točka I. izreke), odlučeno je da se postupak u toj pravnoj stvari obustavlja (točka II. izreke) te da svaka stranka snosi svoje troškove postupka (točka III. izreke).

2. Protiv tog rješenja tužitelj je izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Zahtijeva naknadu troškova postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 250,00 EUR.

3. Žalba tužitelja je osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev za nadomještanjem suglasnosti radničkog vijeća na namjeravanu odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme radniku tužitelja, uskraćenu očitovanjem tuženika od 28. srpnja 2025.

5. U ovoj pravnoj stvari tužitelj je 11. kolovoza 2025. podnio tužbu protiv tuženika Radničko vijeće INA – Industrija nafte, d.d., Zagreb, ali je tijekom postupka, pravomoćnom presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Gž- 13/2025 od 30. rujna 2025. potvrđeno poništenje redovitih izbora za Radničko vijeće INA – Industrija nafte d.d. te je pravomoćno utvrđeno da se isto raspušta.

5.1. Nakon toga je tužitelj, podneskom od 20. siječnja 2026. uredio tužbu na način da je, umjesto dotadašnjeg tuženika, naznačio tuženika AF, kao sindikalnog povjerenika s pravima i obvezama radničkog vijeća INA d.d., imenovanog Sporazumom o sindikalnom povjereniku koji preuzima prava i obveze radničkog vijeća u INA d.d. od 28. listopada 2025.

5.2. Podneskom od 12. veljače 2026. sindikalni povjerenik je izjavio da odbija preuzeti navedeni postupak jer se ne smatra pravnim sljednikom ranije postojećeg Radničkog vijeća, nakon čega je prvostupanjski sud donio pobijano rješenje, uz obrazloženje da je u sudskom postupku radi nadomještanja suglasnosti za otkaz, pasivno legitimirano radničko vijeće, odnosno sindikat koji je uskratio suglasnost te da Poslodavac kao tuženika mora naznačiti radničko vijeće, odnosno sindikat, a ne predsjednika (člana) radničkog vijeća ili sindikalnog povjerenika. Pritom se pozvao na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2751/2019-2 od 5. listopada 2022.

5.3. Budući da je tuženik prestao postojati, na temelju čl. 215.b st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP), prvostupanjski je sud obustavio postupak u ovoj pravnoj stvari.

6. Navedeno pravno shvaćanje suda prvoga stupnja nije pravilno te su donošenjem pobijane odluke ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1., u vezi s čl. 192. st. 1., 2. i 4. i čl. 215.b st. 1. ZPP, koje su utjecale na donošenje zakonite i pravilne odluke.

6.1. Prema odredbi čl. 153. st. 3. Zakona o radu (''Narodne novine'', broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23 – dalje: ZR), ako kod poslodavca nije utemeljeno radničko vijeće, sindikalni povjerenik preuzima sva prava i obveze radničkog vijeća propisane tim Zakonom, osim prava iz čl. 164. st. 2. toga Zakona na imenovanje predstavnika radnika u organ poslodavca iz čl. 164. st. 1. toga Zakona, koja nisu predmet ovog postupka. Prema st. 4. toga članka, ako kod poslodavca djeluje više sindikata, sindikati se moraju sporazumjeti o sindikalnom povjereniku, odnosno povjerenicima koji će imati prava i obveze iz st. 3. toga članka, a o postignutom sporazumu sindikati su dužni pisano obavijestiti poslodavca.

6.2. Prema tome, ako kod poslodavca nije utemeljeno radničko vijeće, sva prava i obveze radničkog vijeća propisane ZR preuzima sindikalni povjerenik, a ne sindikat pa u tom slučaju upravo sindikalni povjerenik ima i pravo dati odnosno uskratiti suglasnost poslodavcu na otkaz ugovora o radu, a u slučaju izostanka te suglasnosti, pasivno je legitimiran u postupku kojega poslodavac pokreće radi nadomještanja suglasnosti za otkaz ugovora o radu, na temelju čl. 153. st. 3. ZR. Takvo pravno shvaćanje izraženo je i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev - 1275/2022-2 od 28. rujna 2023., koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

6.3. U ovoj pravnoj stvari tužba je podnesena protiv Radničkog vijeća, koje je tijekom postupka prestalo postojati, a sindikati su, u skladu s čl. 153. st. 4. ZR, sindikalnim povjerenikom, koji preuzima prava i obveze Radničkog vijeća, imenovali AF (list 172 spisa). Zbog toga je sindikalni povjerenik AF pasivno legitimiran u ovoj parnici pa je zaključak prvostupanjskoga suda, prema kojem je poslodavac kao tuženika trebao naznačiti sindikat, suprotan odredbi čl. 153. st. 3. i 4. ZR, na što tužitelj osnovano ukazuje u žalbi.

6.4. Tužitelj u žalbi također osnovano navodi da time što je, nakon što je prvobitno tuženik prestao postojati, tijekom postupka, kao tuženika, naveo sindikalnog povjerenika (fizičku osobu), nije došlo do subjektivne preinake tužbe u smislu čl. 193. ZPP, za koju bi bio potreban pristanak osobe koja stupa u parnicu (čl. 192. st. 3. ZPP), već da je riječ o takvoj promijeni odnosno ispravci kojoj se tuženik ne može protiviti.

7. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 380. t. 3. ZPP, trebalo je uvažiti žalbu tužitelja i ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti sudu prvoga stupnja na ponovni postupak.

8. Budući da su ukinute navedene odluke, trebalo je ukinuti i odluku o parničnom trošku (čl. 164. st. 4. ZPP).

9. Odluka iz točke II. ovoga rješenja donesena je na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP.

10. U ponovnom postupku prvostupanjski će sud nastaviti postupak u ovoj pravnoj stvari, imajući u vidu razloge navedene u ovome rješenju.

U Velikoj Gorici 16. srpnja 2026.

Sudac

Vesna Gašparuš-Horvat