REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-2631/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Kamelije Parać, predsjednice vijeća, Danijele Uzelac Ljubić, sutkinje izvjestiteljice i Ružice Omazić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠUMSKOPRIVREDNO DRUŠTVO „SREDNJE BOSANSKE ŠUME“, ŠUMSKO GOSPODARSKO DRUŠTVO „ŠUME SREDNJE BOSNE“ d.o.o., OIB: 46391924078, Donji Vakuf, Ulica 770 Slavne brdske brigade b.b., Bosna i Hercegovina, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Kusalić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika BOSILJAK d.o.o., OIB: 77282431265, Makarska, Kralja Petra Krešimira IV 124, kojeg zastupa punomoćnik Dean Rahan, odvjetnik u Supetru, radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-94/2019-113 od 28. travnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 16. srpnja 2026.
r i j e š i o j e
Ukida se presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-94/2019-113 od 28. travnja 2026. i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-94/2019-113 od 28. travnja 2026. utvrđen je ništetnim Ugovor o kupoprodaji nekretnine broj 09-02-01/15 od 19. ožujka 2015. koji je sklopljen između BOSILJAK d.o.o., Makarska i ŠIPAD d.d., Sarajevo i ovjeren od strane javnog bilježnika Ante Barbića iz Makarske, pod brojem OV-2640/2015 s Aneksom od 19. ožujka 2015. sklopljenim između BOSILJAK d.o.o., Makarska i ŠIPAD d.d., Sarajevo te ovjerenim od strane javnog bilježnika Ante Barbića iz Makarske, pod brojem OV -2642/2015 (točka I. izreke) te je naloženo tuženicima BOSILJAK d.o.o., Makarska i ŠIPAD d.d., Sarajevo da solidarno naknade tužitelju Šumskoprivredno društvo „SREDNJOBOSANSKE ŠUME“, Šumskogospodarsko društvo „ŠUME SREDIŠNJE BOSNE“ d.o.o., Donji Vakuf, trošak parničnog postupka u iznosu od 9.737,84 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja presude pa do isplate po stopi od 6,54% godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
2. Protiv navedene presude tuženik je podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te bitnih povreda odredaba parničnog postupka, a osobito zbog bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku. Predložio je presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, podredno preinačiti ju i odbiti tužbeni zahtjev. Nije zahtijevao naknadu troška žalbenog postupka.
3. Žalba je osnovana.
4. Nakon što je ispitao presudu na temelju čl. 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08.,123/08., 57/11., 25/13. i 89/14., dalje: ZPP), u vezi s čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 70/19.), u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da pobijana presuda nije pravilna i zakonita.
5. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje ništetnosti Ugovora o kupoprodaji nekretnine broj 09-02-01/15 od 19. ožujka 2015. (dalje: Ugovor o kupoprodaji nekretnine) sklopljenog između društava BOSILJAK d.o.o., Makarska i ŠIPAD d.d., Sarajevo te Aneksa od 19. ožujka 2015. sklopljenog između istih ugovornih stranaka.
6. Iz spisa proizlazi da je tužitelj zahtijevao utvrđenje ništetnosti Ugovora o kupoprodaji nekretnine i njegovog Aneksa iz sljedećih razloga:
- Ugovor o kupoprodaji nekretnine između društava ŠIPAD d.d. i BOSILJAK d.o.o. sklopljen je protivno odredbama Uredbe Vlade Republike Hrvatske o zabrani raspolaganja nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 36/91.; dalje: Uredba) te Odluke Vlade Republike Hrvatske o izuzimanju od zabrane raspolaganja nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske pravnih osoba sa sjedištem u [adresa], Republici Makedoniji i Bosni i Hercegovini („Narodne novine“ broj 46/00.; dalje: Odluka) jer je raspolaganje takvim nekretninama zakonito tek nakon što ministar pravosuđa da suglasnost za raspolaganje nekretninom, što po mišljenju tužitelja znači da u slučaju da je društvo ŠIPAD d.d. pravni sljednik upisanog korisnika ŠIPAD R.O. JANJ OOUR Koprivnica, Donji Vakuf, Bugojno, Ugovor o kupoprodaji nekretnine sklopljen između društava ŠIPAD d.d. i BOSILJAK d.o.o. je ništetan budući da nije pribavljena navedena suglasnost nadležnog ministra
- tuženik BOSILJAK d.o.o. je sklopio Ugovor o kupoprodaji nekretnine s nevlasnikom ŠIPAD d.d.
- društvo ŠIPAD d.d. je prilikom sklapanja Ugovora o kupoprodaji nekretnine 19. ožujka 2015. zastupala neovlaštena osoba KU iako je nad tim društvom 10. travnja 2014. pokrenut prethodni postupak te je imenovana privremena stečajna upraviteljica u prethodnom postupku.
7. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je sud nakon provedenog dokaznog postupka utvrdio kao odlučne sljedeće činjenice:
- u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižnog odjela Supetar, nekretnine oznake: kat. čest. br. [katastarska čestica] ZGR površine 167 m2, te zkč. br. [katastarska čestica] NEPL.DVOR površine 1304 m2, ukupne površine 1471 m2, k. o. [katastarska općina], upisana je kao vlasnički dio: 1/1, društveno vlasništvo s organom upravljanja i korištenja: ŠIPAD R.O. JANJ OOUR Koprivnica, Donji Vakuf, Bugojno
- nekretnine su u vrijeme sklapanja Ugovora o kupoprodaji nekretnine bile upisane u zemljišnoknjižni uložak [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a sada zemljišnoknjižni uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te je pravni status nekretnina ostao nepromijenjen sve do zaključenja glavne rasprave
- iz Potvrde Agencije za privatizaciju, Travnik, broj: 02-19-3P/12 od 14. studenoga 2012. proizlazi da bi najprije ŠPD „KOPRIVNICA“ Bugojno, a poslije njega, tužitelj ŠUMSKOPRIVREDNO DRUŠTVO „SREDNJE BOSANSKE ŠUME“, bio pravni slijednik društva ŠIPAD R.O. JANJ OOUR Koprivnica, Donji Vakuf, Bugojno, a ne tuženik ŠIPAD d.d., [adresa]
- Ugovor o kupoprodaji nekretnine je u ime prodavatelja ŠIPAD d.d., [adresa], potpisao generalni direktor KU
- rješenjem Općinskog suda u Sarajevu poslovni broj 065-0-Reg-12-000389 od 4. travnja 2011. kao ovlaštena osoba za zastupanje tuženika ŠIPAD d.d., [adresa], upisan je KU, direktor bez ograničenja
- u trenutku sklapanja pobijanog Ugovora o kupoprodaji nekretnine 19. ožujka 2015. na temelju rješenja Općinskog suda u Sarajevu, broj 065-0-Reg-14-003536 od 17. studenoga 2014. za privremenog stečajnog upravitelja ŠIPAD d.d. imenovana je MU, a od 14. rujna 2015. za privremenog stečajnog upravitelja imenovan je Enis Džihanić.
8. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je ocijenio da tuženik ŠIPAD d.d., [adresa], u trenutku sklapanja Ugovora o kupoprodaji nekretnine nije bio vlasnik nekretnina koje su bile predmet kupoprodaje s tuženikom BOSILJAK d.o.o., Makarska kao kupcem te da tuženika ŠIPAD d.d., Sarajevo, nije mogao samostalno zastupati direktor KU bez suglasnosti imenovanog privremenog stečajnog upravitelja nakon pokretanja stečajnog postupka nad ŠIPAD d.d. [adresa]. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je zaključio da je pobijani Ugovor o kupoprodaji nekretnine sklopljen između kupca BOSILJAK d.o.o., Makarska i prodavatelja ŠIPAD d.d., [adresa], sklopljen protivno odredbama čl. 119. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12. i 152/14.; dalje: ZV) te je stoga ništetan prema čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15., dalje: ZOO).
9. Odredbom čl. 322. st. 1. ZOO-a propisano je da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu sankciju ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.
10. Osnovano žalitelj ističe da je pogrešno shvaćanje prvostupanjskog suda da je ništetan Ugovor o kupoprodaji nekretnine koji je sklopljen s nevlasnikom. Vrhovni sud Republike Hrvatske o pitanju ništetnosti ugovora kojom je otuđena tuđa stvar ima o tom pravnom pitanju ustaljenu praksu (tako u odluci poslovni broj Rev-x 836/2011-6 od 11. veljače 2020.), prema kojoj „(...) ugovor kojim se raspolaže tuđom nekretninom nije ništetan, on obvezuje samo stranke iz ugovora ali ne obvezuje treće osobe, dakle vlasnika nekretnine. Ta činjenica ne daje pravo vlasniku stvari kojom se raspolagalo zahtijevati utvrđenje ništavosti takvog ugovora (u tom smislu i odluke Rev-1103/87 od 23. prosinca 1987., Rev-x 780/11 od 17. veljače 2015.).“
11. Pored toga, za istaknuti je da je navedeno pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odnosu na ništetnost kupoprodajnog ugovora kojim se otuđuje tuđa stvar, bilo ocjenjivano i u ustavnosudskom postupku u kojem je Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj U-III-2995/12 od 14. travnja 2015.) izrazio sljedeće shvaćanje: „(...) pri tome Ustavni sud smatra potrebnim istaknuti da stajalište sudova izraženo u osporenim presudama prema kojem „U smislu odredbe čl. 460. Zakona o obveznim odnosima ... prodaja tuđe stvari obvezuje ugovaratelje pa činjenica da je tuženica pod 1) prodala tuđu nekretninu ne čini takav ugovor ništavim odnosno ne daje sama po sebi osnove trećoj osobi koja polaže vlasnička prava zahtijevati utvrđenje ništavim ugovora o prodaji, ...“sukladno je pravnom stajalištu koje je u više svojih odluka izrazio Vrhovni sud Republike Hrvatske (odluke broj Rev-506/2012-2 od 5. veljače 2013., Rev-1400/2009-2 od 12. kolovoza 2012., Rev-1370/2009-2 od 28. travnja 2011. i dr.).“
12. Dodatno, ovaj sud upućuje i na pravno shvaćanje izraženo u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1106/2022-3 od 21. ožujka 2023., u kojoj se navodi: „(...) drugostupanjski sud sporni odnos među strankama promatra u svjetlu odredbe čl. 103. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/76, 91/96, 112/99 i 88/01; dalje u tekstu: ZOO/91) odnosno u svjetlu odredbe čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05; dalje u tekstu: ZOO/05). Pri tome drugostupanjski sud ispušta iz vida odredbu čl. 460. ZOO/91 odnosno odredbu čl. 382. ZOO/05, kojom je na poseban način propisana posljedica prodaje tuđe stvari (...) Prema odredbi čl. 460. ZOO/91 odnosno prema odredbi čl. 382. ZOO/05 prodaja tuđe stvari obvezuje ugovaratelje, ali kupac koji nije znao ili nije mogao znati da je stvar tuđa, može ako se uslijed toga ne može ostvariti svrha ugovora, raskinuti ugovor i tražiti naknadu štete (...) Dakle, u slučaju prodaje tuđe stvari (...) ti ugovori samo zbog tog razloga nisu ništetni, pa niti u situaciji kada su stranke iz tih ugovora bile nesavjesne“.
13. U odnosu na utvrđenje da je Ugovor o kupoprodaji sklopljen od strane neovlaštene osobe, ističe se da je u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-662/2022 od 12. srpnja 2022. upućeno na shvaćanje prema kojem se tužbenim zahtjevom ne može osnovano zahtijevati utvrđenje ništavosti pravnog posla koji je sklopljen od strane neovlaštene osobe jer je odredbom čl. 88. st. 3. ZOO/91 propisano da se smatra da takav ugovor nije ni sklopljen. U konkretnom slučaju s obzirom na to da se nekretnina nalazi u Republici Hrvatskoj mjerodavno je hrvatsko pravo, dakle odredbe Zakona o obveznim odnosima.
14. Osim toga, a u svezi utvrđenja suda da tuženika ŠIPAD d.d., [adresa], nije mogao samostalno zastupati direktor KU bez suglasnosti imenovanog privremenog stečajnog upravitelja nakon pokretanja stečajnog postupka nad ŠIPAD d.d., Sarajevo, potrebno je istaknuti i da nije jasno na temelju čega je prvostupanjski sud zaključio da je društvu ŠIPAD d.d., [adresa] u trenutku sklapanja Ugovora o kupoprodaji nekretnina 19. ožujka 2015. bila potreba suglasnost privremenog stečajnog upravitelja za sklapanje ugovora kada iz isprava u spisu proizlazi da je nad ŠIPAD d.d., [adresa] stečajni postupak otvoren rješenjem od 7. prosinca 2016., dakle nakon sklapanja Ugovora o kupoprodaji nekretnina, a prvostupanjski sud nije primjenom mjerodavnog stečajnog prava (vodeći računa da se radi o društvu koje ima sjedište u [adresa], u Bosni i Hercegovini) utvrđivao jesu li u prethodnom stečajnom postupku nad dužnikom ŠIPAD d.d., [adresa] u kojem je imenovan privremeni upravitelj ujedno određene mjere prema kojima pravne radnje stečajnog dužnika postaju pravno valjane samo uz prethodnu suglasnost privremenog stečajnog upravitelja.
15. Zbog pogrešne primjene materijalnog prava u pobijanoj presudi su izostali razlozi o odlučnim činjenicama, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a te je ujedno ostvaren i žalbeni razlog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja koje žalbene razloge je tuženik istaknuo u žalbi.
16. Iz obrazloženja presude proizlazi da su u potpunosti izostali razlozi o tome je li Ugovor o kupoprodaji nekretnine između društava ŠIPAD d.d. i BOSILJAK d.o.o. sklopljen protivno odredbama Uredbe te Odluke odnosno o tome je li raspolaganje nekretninama bilo zakonito odnosno je li pribavljena suglasnost nadležnog ministra za raspolaganje nekretninom.
17. S obzirom na to da je ukinuta odluka u glavnoj stvari, ukinuta je i odluka o troškovima postupka koja je sadržana u točki II. izreke pobijane presude, i to u cijelosti jer se u smislu čl. 201. ZPP-a učinci žalbe koju je podnio jedan od dva jedinstvena suparničara protežu i na drugoga koji tu radnju nije poduzeo.
18. Slijedom navedenog, na temelju čl. 369. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci rješenja.
19. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će otkloniti počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka te će donijeti novu, zakonitu odluku o tužbenom zahtjevu koja će sadržavati razloge o svim spornim odlučnim činjenicama. Pri tome se prvostupanjskom sudu skreće pažnja na sljedeće:
Odredbom čl. 1. st. 1. Uredbe propisana je zabrana raspolaganja i opterećenja (prodaja, zamjena, darovanje, prijenos prava korištenja i raspolaganja, davanje u zakup i privremenu uporabu, osnivanje hipoteke i sl.) nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske koje su u vlasništvu, posjedu, na korištenju ili upravljanju organa i institucija federacije, republika i pokrajina Kosovo i Vojvodina, dok je u stavku 2. tog članka određeno da se navedena zabrana odnosi i na poduzeća kao i druge pravne osobe sa sjedištem izvan Republike Hrvatske. Prema odredbi čl. 4. Uredbe ona je privremenog karaktera i bit će na snazi do okončanja postupka razduživanja tadašnje SFRJ.
Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odluci poslovni broj Gzz-139/2002 od 15. travnja 2003. izrazio shvaćanje prema kojem „okončanje postupka razdruživanja“ treba shvatiti na način da zabrana iz Uredbe donijete 1991. godine traje sve dok Republika Hrvatska s bivšim republikama tadašnje SFRJ svoje imovinskopravne odnose ne uredi međudržavnim bilateralnim ili multilateralnim ugovorom. Tako su Republika Hrvatska i Republika Slovenija, odnosno Republika Makedonija svoje imovinskopravne odnose uredile međudržavnim bilateralnim ugovorom.
Međutim, Republika Hrvatska i Republika Bosna i Hercegovine svoje imovinskopravne odnose nisu uredile međudržavnim ugovorom, pa su za odluku mjerodavne odredbe Uredbe. Pravni status nekretnina pravnih osoba sa sjedištem u [adresa] obuhvaćenih zabranom još uvijek nije definiran te se ne zna njihov pravni status do sklapanja međunarodnog bilateralnog ugovora. Stoga se zabrana iz Uredbe odnosi na svako pravno raspolaganje takvim nekretninama i ta zabrana traje sve dok se njihov pravni status ne riješi međunarodnim bilateralnim ugovorom.
Jednako tako, potrebno je navesti kako Aneks G Ugovora o pitanjima sukcesije („Narodne novine – Međunarodni ugovori“ broj 2/04.) sadrži samo načela za čiju primjenu treba sklopiti dodatne ugovore. Takve ugovore Republika Hrvatska s Bosnom i Hercegovinom nije sklopila.
19.1 Pored navedenog, iz spisa proizlazi da je postupak u odnosu na ŠIPAD d.d. u stečaju nakon nastavka postupka pravomoćno obustavljen rješenjem od 29. siječnja 2026. (što je i sam prvostupanjski sud naveo u točki 8. obrazloženja presude te je ujedno tog tuženika sud i izostavio iz uvoda pobijane presude) pa je nejasno zašto je sud navedenom tuženiku u točki II. izreke pobijane presude naložio da solidarno s tuženikom BOSILJAK d.o.o. naknadi tužitelju troškove parničnog postupka. Ovdje je potrebno istaknuti da unatoč tome što su ugovorne strane, u parnici kada treća osoba zahtijeva utvrđenje ništetnosti određenog ugovora, nužni suparničari (tako i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev -x- 148/2016 od 14. listopada 2025.), a time ujedno i jedinstveni suparničari, činjenica da se u odnosu na jednog suparničara postupak ne može nastaviti i da je pravomoćno obustavljen ne mora nužno imati za posljedicu da je protivna strana, ovdje tužitelj, izgubio svoja prava u odnosu na preostalog tuženika vezano za utvrđenje ništetnim predmetnog ugovora (tako i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-665/2022-2 od 9. srpnja 2024.). Imajući u vidu navedeno sud će u ponovnom postupku donijeti odluku samo u odnosu na tuženika BOSILJAK d.o.o.
Zagreb, 16. srpnja 2026.
Predsjednica vijeća
Kamelija Parać
