REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-370/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Branka Šabarić Zovko, u pravnoj stvari tužitelja FH, vlasnika obrta za usluge [obrt], OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Melita Babić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o., Zagreb, Horvatova ulica 80A, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d., OIB 94472454976, Zagreb, Listopadska 2, kojeg zastupa punomoćnik Branimir Perić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1931/2025 od 2. prosinca 2025., 16. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1931/2025 od 2. prosinca 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanom u izreci označenom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 323,03 eura sa zateznim kamatama koje teku od 19. listopada 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine te je naloženo naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 207,41 eura, sve u roku od 15 dana.

2. Nakon provedenog dokaznog postupka uvidom u isprave priložene u spisu, prvostupanjski je sud utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan, pozivajući se na odredbe čl. 81., čl. 82. i čl. 1092. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO). Odluka o troškovima postupka donesena je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP).

3. Protiv navedene presude tuženik je podnio žalbu, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda odredaba parničnog postupka, s prijedlogom ovome sudu presudu preinačiti, podredno je ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Žalitelj u bitnom ponavlja navode iznesene već tijekom prvostupanjskog postupka.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitavši pobijanu presudu, na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. ZPP -a („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22), u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je presuda pravilna i osnovana na zakonu.

7. Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a presuda kojom se završava spor u sporovima male vrijednosti (čl. 502. ZPP-a), kakav je predmetni spor, može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a.

8. Ovaj žalbeni sud nije ovlašten ispitivati pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja u smislu odredbe čl. 370. ZPP-a. Stoga sve žalbene navode koji se odnose na utvrđivanje pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ovaj sud nije ovlašten razmatrati. Žalbeni navodi sadržajno se u cijelosti odnose na osporavanje pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja.

9. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 323,03 eura, na ime naknade štete nastale na vozilu 24. listopada 2024., i odnosi se na razliku između cijene radnog sata koju je tužitelj naplatio za popravak vozila i cijene radnog sata koju priznaje tuženik.

10. U obrazloženju pobijane presude sud kao nesporno navodi da se 28. srpnja 2024. dogodila prometna nesreća u kojoj je oštećeno vozilo u vlasništvu Entrega d.o.o. Tuženik općenito navodi da osporava pasivnu legitimaciju. Međutim, tuženik također navodi da je s vlasnikom vozila sklopio ugovor o kasko osiguranju. Prema tome, nesporno je da su tuženik i oštećenik sklopili ugovor o kasko osiguranju oštećenog vozila, a iz te činjenice proizlazi pasivna legitimacija tuženika, kako pravilno zaključuje prvostupanjski sud.

11. Iz računa broj 175-V01/1 od 18. listopada 2024. proizlazi da je tužitelj izvršio popravak vozila Entrega d.o.o., račun glasi na iznos od ukupno 1.466,85 eura s pdv-om (1.173,48 eura bez PDV-a). Iz potvrde o plaćanju proizlazi da je tuženik platio tužitelju iznos od 850,45 eura na ime naknade štete na vozilu 24. listopada 2024. dok se preostali iznos od 323,03 eura odnosi na razliku između cijene radnog sata koju je tužitelj naplatio za popravak vozila i cijene radnog sata koju priznaje tuženik. To proizlazi iz navoda tuženika koji tvrdi da je ukazao oštećeniku na mogućnost popravka vozila na istom području i iste vrste i kvalitete servisa po jeftinijoj cijeni od one koju navodi tužitelj u tužbi.

12. Dakle, proizlazi da je tužitelj obračunao cijenu sata limarskih radova u količini od 15,00 sati u iznosu od 41,44 eura po satu i cijenu sata lakirerskih radova u količini od 8,00 sati u iznosu od 41,44 eura. Količina radova obračunata je u skladu s izvidom štete jer je i tuženik u izvidu štete naveo da je potrebna količina 15,00 sati za limarske radove i 8,00 sati za lakirerske radove. Stoga je neosnovana tuženikova tvrdnja da vozilo nije popravljeno sukladno izvidu štete.

13. Pravilno prvostupanjski sud smatra da okolnost što oštećenik nije popravio vozilo u radionicama Auto mall Split d.o.o. i Auto Hrvatska d.d., koje je odredio tuženik, ne dovodi do isključenja tuženikove obveze naknaditi u potpunosti štetu na vozilu, uključujući i stvarnu cijenu radnog sata radionice u kojoj je vozilo popravljeno jer takvo isključenje tuženikove obveze nije određeno predmetnim Uvjetima za kasko osiguranje cestovnih vozila. Čak i ako osiguranik nije popravio vozilu u radionici koju je odredio tuženik, tuženik je i dalje dužan nadoknaditi u potpunosti nastalu štetu na vozilu. Tuženik ne može vezati svoju obvezu naknade štete nametanjem osiguraniku da popravi vozilo u svojem vlasništvu u točno određenoj servisnoj radionici. Oštećenik nije dužan popraviti vozilo niti u ovlaštenom servisu, a niti u najjeftinijem servisu ili servisu koji naplaćuje prosječnu cijenu, već je ovlašten popraviti vozilo u mjestu svog boravišta (ili u blizini mjesta svog boravišta) u bilo kojem servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila, po cijeni koju taj servis redovito naplaćuje u skladu sa svojim cjenikom na tržištu. Okolnost što bi eventualno servisne radionice Auto mall Split d.o.o. ili Auto Hrvatska d.d. imale nižu cijenu radnog sata ne znači da trošak cijene radnog sata tužitelja kod kojeg je tuženik popravio vozilo ne predstavlja štetu na vozilu. Oštećenik može slobodno izabrati radionicu u kojoj će popraviti vozilo te okolnost što postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija ne predstavlja niti doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO). Poduzetnici, pa i oni koji se bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih oštećenici ne bi smjeli popravljati vozilo kod bilo kojeg servisera koji posluje na tržištu. Iz tužiteljevog cjenika proizlazi da je tužitelj naplatio oštećeniku cijenu radnog sata koju naplaćuje na tržištu svim klijentima jer je u njegovom cjeniku od 1. listopada 2024. navedeno da cijena radnog sata za limarske i lakirerske radove za osobna vozila iznosi 41,44 eura po satu uvećano za PDV. Upravu tu cijenu tužitelj je naplatio oštećeniku. Dakle, tužitelj je oštećeniku naplatio onu cijenu koju redovito naplaćuje na tržištu u skladu sa svojim cjenikom koji se jednako primjenjuje na sve njegove klijente te je oštećenik ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji sudjeluje na tržištu. Oštećena osoba može popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji djeluje na tržištu po cijenama radnog sata koje taj servis redovito naplaćuje svim svojim klijentima na tržištu sukladno svojem cjeniku usluga. Sud je prihvatio tužiteljev cjenik kao vjerodostojan jer ne postoje okolnosti koje bi ga dovele u sumnju, odnosno okolnosti iz kojih bi proizlazilo da tužitelj primjenjuje neki drugi cjenik.

14. Iz ugovora o ustupanju tražbine radi ispunjenja proizlazi da su Entrega d.o.o. i tužitelj sklopili taj ugovor 5. ožujka 2025. Člankom 1.1. i čl. 2.1. tog ugovora ugovorne strane su ugovorile da Entrega d.o.o. ustupa tužitelju svoju tražbinu prema tuženiku za popravak vozila prema računu za popravak broj 175/V01/1 i izvidu štete broj 241803201547/2 u iznosu od 323,03 eura. Iz toga proizlazi da je Entrega d.o.o. ustupila tužitelju tražbinu prema tuženiku po osnovi naknade štete koja je predmet ovog sudskog postupka. Iz ugovora o ustupu proizlazi da su stranke u čl. 1.3. ugovora navele kako je tuženik platio iznos od 850,45 eura pa je predmet ustupa preostala tražbina u iznosu od 323,03 eura.

15. Odredbom čl. 84. st. 1. ZOO-a propisano je da primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja.

16. Kako je na vozilu nastala šteta i u vidu troška cijene radnog sata tužitelja, tuženik je dužan nadoknaditi štetu tužitelju u iznosu od 323,03 eura.

17. Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio, s obzirom na sadržaj pravnog posla, imajuću u vidu zakonske odredbe o ustupu potraživanja, da je tužitelj aktivno legitimiran potraživati isplatu utuženog iznosa.

18. Prema odredbi čl. 81. st. 1. ZOO-a s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl. Sukladno navedenoj odredbi, na tužitelja je prešlo i pravo oštećenika na zatezne kamate. Prema odredbi čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14; dalje: ZOOP) oštećena osoba ima pravo na zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Iz izvida štete proizlazi da je on izvršen 2. kolovoza 2024. Stoga, u svakom slučaju, odštetni zahtjev podnesen je najkasnije 2. kolovoza 2024. Tužitelj potražuje zatezne kamate od 19. listopada 2024. sukladno odredbi čl. 2. ZPP-a. Stopa zatezne kamate određena je u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a za trgovačke ugovore jer je nesporno da su ugovor o kasko osiguranju sklopili Entrega d.o.o. i tuženik. Prema tome, i ugovaratelj osiguranja Entrega d.o.o. i tuženik su trgovačka društva, dakle, trgovci sukladno odredbi čl. 3. st. 6. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj: 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11, 111/12, 68/13, 110/15, 40/19, 34/22, 114/22 i 18/23), a sklapanje ugovora o kasko osiguranju spada u predmet poslovanja tuženika kao osiguravajućeg društva pa je predmetni ugovor o kasko osiguranju trgovački ugovor sukladno odredbi čl. 14. st. 2. ZOO -a.

19. Pravilna je stoga ocjena prvostupanjskog suda u odnosu na spornu okolnost naknade štete u vidu razlike cijene radnog sata, koju je obračunao tužitelj i cijene radnog sata koju je procijenio tuženik u izvidu štete, oštećenik je mogao slobodno izabrati servis u kojem će popraviti svoje vozilo.

20. Prvostupanjski je sud pravilno ocijenio u cijelosti osnovanim tužbeni zahtjev (kao primatelja) za isplatu utuženog iznosa koji je tuženik dužan isplatiti u smislu čl. 921. ZOO-a. Tuženik je na iznos glavnice dužan isplatiti i zakonske zatezne kamate u skladu s odredbom čl. 943. ZOO-a od 27. studenog 2023. do isplate.

21. Žalbenim razlozima žalitelj nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude.

22. Pravilna je i odluka o troškovima postupka, kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP-a), tako i po visini (čl. 155. ZPP-a), a žalitelj niti ne osporava pravilnost obračuna troška.

23. Slijedom navedenog nisu osnovani žalbeni razlozi koje navodi žalitelj niti oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

Zagreb, 16. srpnja 2026.

Sudac

Branka Šabarić Zovko